Presudom Svjetskog suda pravde, SRJ je proglasena djelomicno, ali "Republika srpska" potpuno odgovornom za genocid, sto je po osnovu Becke konvencije o pravu ugovora 1969. cini osporivom ( ugovor kao sto je dejtonski nistavnim) a ne tzv "trajnom tvorevinom", cak ni "faktorom koji treba uzeti u obzir" (kao sto to rade dejtonski karieristi Lagumdzija, Izetbegovic ili Radoncic). Presuda zanovana na Genocidu povlaci ovu normu nad normama koja nigdje ne mora biti zapisana nego je rezultat pravne prakse povodom Holokausta. Nalazi se u jedinom referentnom dokumentu za Dejtonski ugovor - Beckoj konvenciji - kao pravni osnov na koji se poziva RS. Nalazi se u poglavlju "Nistavnost ugovora" i cini taj pravni osnov RS nistavnim ( clan 53 poglavlja Nistavnost medjudrzavnih ugovora). Sve politicke institucije i pojedince ta konvencija , kao pridruzena Povelji UN, obavezuje na nepriznavanje institucija i zakona RS po osnovu "Jus Cogens" zahtjeva o nepriznavanju rezultata genocida - Konvencije o zabrani genocida. Prenosenje TV i radio vijesti iz tzv republike srpske posebno na javnim servisima BiH po osnovu morbidne ideje "RS je takodjer u BiH", posebno prenosenje svakodnevnih (komunalnih) tema na bh. medijima je po Vizentalovoj definiciji da je navikavanje zrtve da rezultate genocida takodjer genocid. Novinarski ali i akademski skupljaci karijera, diploma i doktorata, govore kako u Bosni postoje "tri istine" i pored sudske istine ili da je "politika iznad prava", ili koji cak, na katedrama islamskih nauka predaju poganizme tipa da je "genocid Bozija kazna za one koji su se od vjer udaljili" i tako rezultate svojih predratnih i ratnih dogovora entitetskih granica sa ubicama predstavljaju kao "sudbinu " i Boziju volju" ili pak zrtve genocida politicki i ideoloski kapitializiraju u mrznju prema suvremenoj teoriji drzave i prava. Svi oni morali bi biti sudski procesuirani po osnovu nepriznavanja presude ICJ o Genocidu. Po osnovu Jus-cogens norme sudjenje tim pojedincima je obaveza svakog pojedinca i institucije i nikava njihova suglasnost ( u dejtonskim parlamentima ili kafanama ili procedurama dejtonskog "ustava" kao presudjenog ) nije potrebna, nego je dovoljan i obavezan jednostavni bojkot dok se zadnje legalno ustavno stanje Republike BiH ( cije ponistenje je i bilo cilj genocida) ne obnovi. Naime, pravda nije ako neki izlapljeli pojedinci budu osudjeni na nekom privremenom Tribunalu, nego je pravda ako se primjeni presuda stalne institucije UN kakav je Svjetski sud pravde (ICJ) koji je presudio RS kao rezultat genocida, i u cijim standardima se pravdom smatra ako se zlocincu oduzme ono zbog cega je izvrsio zlocin a to je u slucaju BiH oduzimenje zlocincima njihove tvorevine RS i vracanje teritorije u Republiku BiH. Naravno, pravo postoji ali samo ako se trazi. To ne zavisi ni od kakvog stanog faktora no od jedinog subjekta prava a to su oni gradjani Republike BiH koji je se nikad nisu odrekli. Oni koji su je se odrekli ili pronevjreili njen Ustav automatski su prestali biti subjkt prava ukljucujuci i dejtonske potpisivace koji su svojim potpisima izvrsili tesko krivicno djelo veleizdaje po clanu 155 tada vazeceg Ustava. Najmanje sto vlasnici prava - gradjani Republike BiH mogu uciniti to je da ne prihvate dejtonki proces i institucije jer je to defacto i dejure parafirenje dejtonskog procesa "legalnog" ukidanja BiH i prafiranje onog ilegalnog od strane potpisivaca u Dejtonu - prije svega legalizacija teskog krivicnog djela veleizdaje (po clanu 155 Ustava RBiH) od strane Alije Izetbegovica.
"Navikavanje zrtve da prihvati rezultate genocida je takodjer genocide" (Simon Vizental)
http://youtu.be/vC_yo3nXoio
http://youtu.be/YBLQy_WRXbc
http://youtu.be/wePIHxu9C9A
http://youtu.be/SwO0XFGr78Y
