To je za mene bio šok."

Sastanak u Neumu je bio uvertira za susret na najvišem nivou koji je održan u Ženevi. Na prvoj plenarnoj sjednici održanoj 19. januara 1993. na sto je stavljen Vance-Owenov plan koji je podrazumijevao rekonstituisanje BiH u deset provincija. U sali gdje se pregovaralo u prvom redu su sjedili članovi delegacija, a u drugom redu eksperti za pojedine oblasti. Okolo, na tribinama su međunarodni posmatrači koji bilježe ono što se govori.

Musadik Borogovac se sjeća atmosfere u sali: "Bili su tu Slobodan Milošević, Ratko Mladić, Radovan Karadžić, koji je prvi govorio. Govorio je kako je Prijedor srpski grad. Međunarodni eksperti to odmah ukucavaju, jer sve što se ne demantira za njih postaje apsolutna istina. Silajdžić je sjedio ispred mene. Dovoljno je bilo da se okrene, pita me o etničkoj strukturi stanovništva, što sam odmah mogao provjeriti na svom računaru..."

Bošnjačka delegacija je prešutno prelazila preko onog što je govorio Karadžić. Borogovac je ustao i obratio se lordu Owenu: "Nije tačno ovo što govori Karadžić." Cijela sala se okrenula u njegovom pravcu. Borogovac čita podatke za Prijedor, a Silajdžić se bijesno okreće prema njemu govoreći: "Ti možeš govoriti samo kada ti ja dam riječ".

Bosanski tim se suprotstavio vodstvu Izetbegović-Silajdžić smatrajući da ne treba pregovarati o planu i bojkotovao je dalji rad na ovoj sesiji pregovora, što nikada nije objavljeno u medijima. "I pored našeg bojkota, nakon šest dana, koliko je trajala konferencija, predsjednik nas je pozvao u hotel 'Prezident'. Rekao je da je, iako smo mi bojkotovali pregovore, on nastavio raditi u interesu mira, da je dosta detalja usaglašeno i da on to vidi kao put ka miru, a ako se ne potpiše, to je put ka ratu.
Profesor Filipović je izgubio nerve i izašao rekavši da on to ne može slušati. Nešto u smislu podrške takvoj ideji je govorio jedino Miro Lazović. Kasim Trnka je šutio", kaže Borogovac. Nakon Filipovićevog odlaska, Izetbegović je prisutne pitao: "Da li se slažete?" U sobi su ostali Trnka koji je šutio, jedan novinar, Borogovac koji nije imao pravo glasa, Miro Lazović koji je bio - za, i Stjepan Šiber. Neprijatnu tišinu je prekinuo Borogovac rekavši da u ponuđenom planu vidi veliku opasnost: "Ja bih Vašu definiciju - ako potpišemo imamo mir, ako ne potpišemo imamo rat - drukčije predstavio. Ako ovo potpišemo, imamo rat na dva fronta".

Sporazum je, naime, davao otvorene ruke HVO-u da razoruža Armiju BiH u Jablanici, Konjicu, Prozoru, Gornjem Vakufu i Bugojnu. Silajdžić je ljutito upitao Borogovca u čije ime govori. U razgovor se ubacio i Stjepan Šiber rekavši da on kao Hrvat, i kao član Glavnog štaba ARBiH, na temelju informacija sa terena, može potvrditi ono što govori Borogovac.

Dobar prikaz knjige na sajtu E-NOVINE - Bosanski trilogij - http://e-novine.com