Vec mjesecima zalosno gledamo kako se ovi roditelji zajedno s njihovom djecom is Vrbanjaca i sela Vecica udaljenog samo 1 km uporno bore za ocuvanje naseg maternjeg jezika uz fakticko iznosenje realnosti i istorije u skolama.  Odlucno su se pridruzili protestima ucenika iz Konjevic Polja u Sarajevu trazeci da im se pomogne.  Djeca se dobro razumiju, ali njih uopste ne razumije medjunarodna zajednica, prije svega OHR, a nakon toga i nasi drzavni organi.  Sta je znacajno ucinjeno za ovu djecu do sada?  Ko je odgovoran za njihove probleme i zbog cega?

          Javnost treba znati da su "politicki zatvorenici" Sulejman Berbic i Camil Bilic, borci za slobodnu B-H rodom iz ovih sela, vec godinama u zatvoru jer su branili sve sto pripada njima i patriotskom narodu nase zemlje.  Moze se kazati da su jos uvijek zatvoreni i zahvaljujuci impotentnom Sudu B-H koji je dozvolio da sutkinja suda RS-a unisti zivote zrtava agresije proglasavajuci ih kriminalcima.  Nametanje srpskog jezika domorodcima je i odraz netrpeljivosti koja dalje vodi u pravcu etnickog ciscenja.

           Isto tako, ovo je i "rodni kraj" bosanskih boraca TO-e Kotor Varos, velikih patriota, Fikreta Planincica, Seada Menzila, Rasima Lisancica, i Mirsada Vatraca nepravedno optuzenih za ratne zlocine 1992-e godine u selu Serdari od strane Tuzilastva B-H.  Da je razum vladao na sve strane do tragedije nebi nikad ni doslo kako se po medijama iznosi.  Tuzilastvo je napravilo optuznicu nakon sto su pogresno motivisani krugovi u RS- digli hajku da se neko optuzi povodom ovih nepozeljnih dogadjaja.  Zna se da Sud B-H treba donijeti odluku 30-og decembra i mnogi muslimani u opstini Kotor-Varos su zabrinuti radi moguce "politicke" odluke kojom se opet kaznjava pogresna strana.  Tuzilastvo B-H spremno prihvata ovakve slucajeve da na njim radi, ali u medjuvremenu niko nista dovoljno ne cini da se pronadju pocinioci genocidnog nestanka (bolje receno ubijanja) 250 muslimana i 29 katolika iz Vecica, Vrbanjaca, i ostalih okolnih sela.  Posljedicno tome, nakon toliko godona od zavrsetka rata, bosanska tragedija je pala na ramena male djece iz Vrbanjaca, Konjevic Polja, a i mnogo drugih koji samo sute.

          Dok sam jos bio u osnovnoj skoli dobio sam od komsijske porodice Hasana Harbasa roman "Za kim zvono zvoni" od Hemingveja, pravog majstora u pisanju dijaloga, i procitao sam ga cesto citajuci do kasno u noc.  Jos uvijek se malo prisjecam da u posveti  na pocetku knjige covjek kaze kako "zvono zvoni za svima nama, a ne samo za pojedincima".  Djeci u Vrabanjcima svaka cast i podrska.

(Hamdija je u redovnom kontaktu sa svojim zemljacima u Kotor Varosi) 21. decembar, 2013