U veoma kratkim crtama podsjetimo se sta se tada dogadjalo na Kosovu i u Jugoslaviji.

 Sjetimo sa da je po Ustavu Jugoslavije iz 1974. Autonomna Pokrajina Kosovo bila dignuta prakticno na nivo Republika po svojim ustavnim ovlastenjima. Velikosrbi su ubrzo poceli da tu autonomiju Kosova podrivaju. Prvi su se na meti velikosrba nasli tadasnji kosovski rukovodioci iz Titove generacije Fadil Hoxha, Mahmut Bakali, Javid Nimani koji su branili autonomiju kroz ustavne institucije Kosova. Zahvaljujuci cinjenici da su Srbi kontrolisali partiju i tajne sluzbe oni su uspjeli da ih uklone sa vlasti.

 Medjutim, kada su nakon reziranog kosovopoljskog "dogadjanja naroda" nasrnuli otvoreno na autonomiju Kosova preko ustavnih promjena kroz institucije sistema, mladji politicari na celu sa Azemom Vllasijem, kao i narod Kosova, u masovnim protestima novembra 1988/89 godine, pruzili su zestok otpor promjenama osnovnih nacela Ustava iz 1974. Kosovsko rukovodstvo je branilo i odbranilo status federalne jedinice prema tom Ustavu. Naime, Milosevic i velikosrpski stratezi uspjeli su samo da nasilno odstrane Vllasija iz rukovodstva i uhapse ga zajedno sa rudarima "Trepce" (uz pomoc Rahmana Morine) te uvedu Vanredno stanje na Kosovu. Medjutim, time nije bila ukinuta ustavna autonomija Kosova jer Vanredno stanje je samo privremena mjera, a ne legalna niti legitimna promjena Ustava. Legalnu promjenu je moglo izvesti samo legitimno rukovodstvo Kosova, ali je Azem Vllasi radije zavrsio u zatvoru nego da izda ustav Kosova. (Uporedimo to sa izdajnickim ponasanjem Alije Izetbegovica, koji je na raznim pregovorima sa Karadzicem mijenjao Ustav RBiH, ne osvrcuci se na svoju predsjednicku zakletvu po kojoj je bio duzan braniti Ustav i granice Republike BiH.)

 Samo zahvaljujuci tome sto autonomija Kosova nikada nije ukinuta na legalan nacin, Kosovo je kasnije priznato kao drzava, a ne zbog nekakvih geostarateskih svjetskih zavjera.

 Dakle, kosovski politicari su na ispravan nacin, pozivajuci se na Ustav Jugoslavije i Ustav Kosova branili autonomiju. Slicno su i rukovodstva republika BiH, Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Crne Gore i Autonomne Pokrajine Vovodine branili federalizam od velikosrpskog unitarizma. Nazalost, u RepublIci BiH je osim branilaca Ustava RBiH, kao sto su Pozderci, Mikulic, Kosovac, Mesihovic, Muhic, Durakovic, Bogicevic ...u institucijama sistema postojala i jaka unitaristicka struja u kojoj su bili velikosrbi kao npr. Uzelac i Zgonjanin, zatim nadolazeca generacija "Jugoslovena" tipa Zlatka Lagumdzije i Zdravka Greba, zatim unitaristicki komunisti iz reda "Muslimana" iz klana Dizdarevica i slicni.

 Ubrzo, velikosrpski projekat shvata da kroz institucije sistema nece moci srusiti federativni sistem u Jugoslaviji i napraviti veliku Srbiju. Shvatili su da je velika Srbija moguca jedno ako se zaobidje sistem, a to znaci: ako se na celo drugih naroda instaliraju "nacionalne vodje", tj. ljudi koji ce biti iznad insititucija sistema i koji ce kao takvi pregovarati sa Srbima o preustrojstvu svojih federalnih jedinica.

 Tada su velikosrbi vaninstitucionalnim djelovanjem srpskih masa tzv. "jogurt revolucijom" doveli svoje poslusnike na vlast u Vojvodini i Crnoj Gori, dok tamo gdje to nisu mogli izvesti masama mitingasa, oni su tajnim policijskim akcijama doveli Tudjmana, Izetbegovica i Rugovu na celo Hrvata, Bosnjaka (tada Msulimana) i Kosovara. U ranijim Glasnicima smo pisali o tome kako je Tudjman prevratom doveden na celo HDZ-a i o tome kako su namontiranom aferom Agrokomerc poskidani BiH patrioti sa vlasti u BiH i Izetbegovic naglo pusten iz zatvora, u kojega su ga ranije u osamdesetim smjestili patrioti RBiH kada su vidjeli da saradjuje sa velikosrbima.

 Tudjman, Izetbegovic i Rugova su bili favoriti velikosrpskog projekta iz jednoga vaznog razloga, jer su pristajali da se odreknu postojeceg ustavnog stanja i avnojevskih granice i da pregovaraju o novim, po Tudjmanu "razboritim, etnickim" granicama i ustavima.

 U pregovorima sa Milosevicem, Rugova nije pruzao nikakav otpor promjenama ustava kojim je dokidana drzavna autonomija Kosova, dok se toboze grcevito borio za "autonomiju univerziteta". U toj navodnoj borbi on je kosovsku djecu izvukao iz skola Kosova, koje je po ustavu vec bilo na pragu slobode. To je veoma slicno mnogim kasnijim Izetbegovicevim pregovorima, na kojima je on vec prvi dan pregovora odustajao od Ustrava RBiH, potpisujuci neke nove "ustavne principe BiH", a onda je glumio otpor cetnistvu boreci se toboze za Brcko. Dakle, Rugova je pregovarao na isti nacin kao i Alija Izetbegovic, ne braneci strateske frontove, a pruzajuci toboznji otpor na manje znacajnim pitanjima.

 A zasto je Kosovo zavrsilo bolje od BiH?

 Poslije Rugovinih pregovora sa Milosevicem kojima je Kosovo "vraceno u ustavni sistem Srbije", velikosrbima nije bila dovoljna unitarna Srbija samo na papiru, buduci da na Kosovu zivi oko 90% Albanaca, te su krenuli da "Srbiju i etnicki ujedine". To je na pocetku dovelo do masakra i egzodusa Albanaca, ali i do ubrzanog organizovanje kosovskih odbrambenih snaga, a koje srecom po Albance nisu bile pod kontrolom Rugove. Kada je Milošević pokušao da još jednom iskoristi Rugovu na pregovorima u Nišu, na isti način kako je iskoristio Aliju Izetbegovića u Dejtonu, tj. kada je od Rugove dobio potpise kojima se legalizuju rezultati genocida na terenu, kosovski borci su kazali da ne priznaju Rugovine potpise.

 Tada je postalo jasno da Srbija gubi i taj rat, jer niko ne moze pokoriti jedan narod koji je krenuo u borbu za slobodu i koji je tada velikom brzinom uzimao puske u ruke. Tada dolazi do Americkog bombarodvanja Srbije kojim je zaustavljen jos jedan rat kojega je Srbija neminovno gubila.

 Dakle, Rugova i njegovi metodi su prevara i nama ne trebaju vaninstitucionalna rjesenja Rugovinog tipa. Nama treba borba za prava ucenika i svih ostalih Bosnjaka, koja ce se voditi osporavanjem legaliteta Republike srpske buduci da je ta tvorevina nastala na genocidu. Katastrofalna politika za Bosnjake koja nas je i dovelu u ovu situaciju je da se u institucijama sistema, tj. u Parlamentu BiH usvaja sta god RS zatrazi, a da se onda Bosnjaci brane bojkotima i vaninstitucionalnim rjesenjima. Tako Bosnjake od legalne odbrambene snage BiH pretvaraju u pobunjenike. Sjetimo se, Armija RBiH je bila legalan vojska, a VRS pobunjenici protiv legalnog Ustava RBiH. Cetnicki agenti medju Bosnjacima su to uspjeli preokrenuti za 180 stepeni.

 Izvlacenjem ucenika Bosnjaka iz njihove skole je nastavak otimanja te skole od Bosnjaka, nastavak pretvaranja Bosnjaka u strance u rodjenoj carsiji i domovini. Izdvajanje Bosnjaka iz skolskog sistema mjesta u kojem zive ce samo dovesti do daljeg etnickog ciscenja "Republike srpske" od Bosnjaka, i to od mladih generacija Bosnjaka, onih kojih se cetnici dugorocno jedino plase.