Kako da moj vrisak cuju gluhi? Kako otvoriti oci slijepima da bi vidjeli ocito? Kako preklinjati ljudske spodobe, koje, osim što se još uvijek (vjerovatno zbog nedostatka drugog adekvatnijeg naziva) nose to ime, nemaju ama baš ništa sa ljudstvom, cojstvom, sucuti, odgovornošcu, humanošcu i altruizmom?
Ovih dana, svjedocio sam festivalu licemjerstva, laži, orkestrirane euforije i vještackom pokušaju stvaranja mita o, opet moram upotrijebiti taj izraz, covjeku koji je, bez imalo sumnje, izvor svih ovih, ali i buducih zala. Da. Vratimo se izvoru zala, a on se zove Alija Izetbegovic. Zar je zaista, kao što to neko nedavno ustvrdi, dovoljno cuti izgovaranje Njegovog imena, pa da ne vidimo, ne prepoznamo, ili to svjesno ne želimo vidjeti, da, zapravo, muslimani Bošnjaci, i kada su bili samo muslimani, nikada u povijesti nisu bili u goroj, beznadežnijoj i nezavidnijoj situaciji od ove u kojoj su ove nepune dvije decenije?
Iako je, bojim se, vješto nam poturena krilatica: "O mrtvima sve najbolje.", zarad istine moram kazati da je, Alija Izetbegovic, ime koje ce, ako Bog da, ubuduce biti sinonim izdaje, licemjerstva, munafluka i svega onoga što ne bi smjelo biti svojstveno iole casnom covjeku, nešto kao, vaktile, Vuk Brankovic. Veleizdaja sa potpisom daytonskog sporazuma, njegovo pristajanje da Podrinje ide pod cizmu dželata, podjela države za koju sam i sam cetiri godine krv lio i ono najtragicnije, njegovo bacanje prašine u oci svom, ionako kratkovidom, neukom, neosvještenom, nesamosvijesnom i napacenom narodu, koji niti dan danas ne može da progleda na oba oka, ne smijemo zaboraviti nikada. Zar da se cudimo bilo cemu što radi danas Suljo Tihic, kada znamo da ga je ustolicio licno bošnjacki Vuk Brankovic, izvukavši ga iz parafina? Zar se cuditi bilo cemu što radi Zlaja Lagumdzija, koji je bio desna ruka i sjenka bošnjackog Vuka Brankovica u odsudnim godinama, bez obzira na, formalno pripadanje drugoj partiji?
Prije nekih par mjeseci neko je, ne znam kako, zašto i otkuda, potsjetio na obecanja našeg "Vuka", da cemo jesti zlatnim kašikama. Da nije bilo, onako virtualno, putem fb, siguran sam da bi toga nesretnika, koji se prisjetio "vukovih" rijeci i koji je kriv što još uvijek nije obolio od amnezije, nabili na kolac oni hipnotizirani, jadni, sažaljenja vrijedni, "vucici". Mogu razumjeti, ali nikada i opravdati, sve ove "vucice", koji od uvodjenja višestranacja ne micu iz klupa parlamenata, vlada, upravnih odbora i SDA, jer se radi o cisto licno interesnim razbojnicima koji sa ideologijom, patriotizmom i bilo kojim univerzalnim vrijednostima za opce dobro, nemaju, ama baš ništa zajednicko. Ali, nikada necu moci shvatiti tu kolektivnu hipnozu gladnog, prodanog, protjeranog, izdanog, popljuvanog i pogaženog bošnjackog naroda.
Zar pristanak na onaj cirkus od popisa, nije ašicare dokaz da "naši" prvaci, nastavljaju utabanim stazama Vuka, da doubiju Bošnjake i Bosnu, i još su za tu svoju rabotu, veoma dobro placeni sirotinjskim novcem. Apsurd do apsurda! Na kraju, nama koji, eto, zaboga, ne patimo od amnezije i koji se, možda smatramo slobodno-mislecim ljudima, nažalost, ostalo je samo da po ko zna koji puta konstatujemo: Ubistvo Bosne i Bošnjaka je planirano i prije otvorene agresije na R BiH, cije ono, R, naš bošnjacki Vuk Brankovic ukrade i pokloni genocidnoj tvorevini.
Afera "mladi muslimani", držanje "Vuka" u zatvoru sve do devedesetih, Irfan Ljubijankic, Sefer Halilovic, arhitekta za rušenje Bosne koji samo nastavlja putem svoga babe "Vuka" Bakir Izetbegovic, koji niti ne pomišlja da malo odmori, utucenost, zbunjenost i besperspektivnost bošnjalkog naroda, sve su to samo posljedice potekle sa izvora zla na kom se prvi napojio Bošnjacki Vuk Brankovic.
