BOROGOVAC: Svi znamo da se malo sredstava odvaja za kulturu, što ne čudi, budući da je Bosna i Hercegovina sada veoma siromašna država. Međutim, problem je i kako su ta mala stredstva uložena. Na primjer, nekoliko TV serija i igranih filmova je snimljeno poslije rata koji se šegače sa ratom što je u stvari neprimjereno našoj situaciji. Kada u jednoj sceni imate tragediju, kao npr. u filmu “Gori vatra”, kada žena koja se iz izbjeglištva tek vratilu u svoju kuću gine od zaostale mine, a u slijedećim scenama imate “šegu” onda je time tragedija iz prve scene omalovažena. Genocid i “šega” ne idu zajedno, osim kod budalaša ili kod neprijatelja kojima bosanske žrtve ne znače ništa.
Ako u trenutcima kada je ugrožen i sam opstanak države i naroda sami Bosanci prave komedije onda to ima za posljedicu da drugi osjećaju da se i oni mogu šegačiti sa nama. Kada mi Bosanci prestanemo izigravati “dvorske lude” i drugi će nas početi uvažavati. Krajnje je vrijeme da zaboravimo na podvalu zvanu “novi primitivizam” pomoću koje se Bosanski jezik svodi na šatrovačko, jalijaško i mahalsko kreveljenje čime se pothranjuju stari jugoslovenski sterotipi o “glupim Bosancima”, “Suljama i Fatama”.
Opće je poznata nebriga za kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine, što je faktički civilizacijsko kulturološko blago, tako da pored velikog broja ministarstava imamo situaciju da se javni teatri, galerije i muzeji sa respektabilnom tradicijom zatvaraju. Kuda vodi taj neprimjereni odnos prema kulturi?
BOROGOVAC: Pa taj odnos prema kulturi vodi tamo gdje je bio i cilj protagonista Velike Srbije kada su krenuli u projekat uništenja Republike Bosne i Hercegovine. Cilj kreiranja daytonske BiH je uništenje države Bosne i Hercegovine i Bošnjaka kao državotvornog naroda, a to uključuje i uništenje kulture, jer svaki narod je karakterisan sa njegovom kulturom. Daytonska Bosna i Hercegovina je samo vozilo koje treba da nas doveze do legalnog raspada države. Istina, u tom vozilu je svakom narodu data kočnica, tako da Bošnjaci mogu u svakom trenutku blokirati kretanje toga vozila u svoj nestanak. Međutim, projekat računa na bošnjačke izdajnike koji su do sada permanentno davali saglasnost da to vozilo ide dalje tako što su usvajali nove daytonske zakone kojima su ukidali stare zakone Republike BiH. Time su ukidali i institucije Republike Bosne i Hercegovine, uključujući i institucije kulture.
Vi ste u javnosti uglavnom poznati kao beskompromisan borac za Republiku Bosnu i Hercegovinu, a vjerovatno su manje poznati vaši stručni angažmani, pa bi bilo dobro da nam nešto kažete o tome.
BOROGOVAC: Ja sam prije rata predavao Matematiku na Univerzitetima u Mostaru, zatim u Tuzli i Sarajevu. Kada sam došao u Ameriku, prvih 5 godina sam predavao kao “Part Time Instructor” na dva bostonska univerziteta sa po pola časova na Suffolk-u a pola na NorthEastern-u. Predavao sam razne matematičke predmete - od Matematičke logike na koledžu za komunikacije i Vjerovatnoće za ekonomiste, do Matematičke analize, Linearne algebra i Teorije Galoa za Matematicare. Međutim, kada sam slučajno otkrio profesiju actuary odlučio sam da i sam pokušam biti actuary i srećom dobio sam posao u jednoj osiguravajućoj kompaniji i ujedno veliku obavezu da uz rad učim i polažem ispite profesionalnog udruženja actuara, da bi zadržao taj posao.
Radi se o nizu veoama teških ispita koji su u rangu naših post-diplomskih ispita na Matematici.Kod nas u Bosni i Hercegovini je profesija Actuary relativno nepoznata, pa koristim priliku da nešto kažem. Actuary je matematičar u biznisu. Naviše actuara radi u osiguranju. Actuari u svom poslu koriste matematičke teorije, najviše iz oblasti Vjerovatnoće, zatim ekonomske teorije kao npr. Theory of Interest, zatim internacionalne i američke zakone o biznisu. Cilj je da se matematičkim modelima izmjere (izračunaju) rizici mogućih odluka u biznisu, npr. da se projektuju produkti osiguranja koji će biti prihvaćen od tržista i koji će donijeti profit.
Osim doktora medicine i pravnika još se jedino actuari smatraju profesionalcima u pravom smislu te riječi, tj. imaju odluku vlade Amerike da sami sebe regulišu. To znači ako actuary, ljekar ili pravnik donese neku ne-etičnu ili nestručnu poslovnu odluku njegovo profesionalno udruženje vodi pravni postupak kojim mu mogu oduzeti licencu. To govori koliko je povjerenje naroda USA u moralni i profesionalni integritet ove tri odabrane profesije: actuara, pravnika i medicinskih doktora. Kao actuary sam objavio dva naučna rada u Monografijama udruženja actuara. Ako nekoga interesuje, ovdje su linkovi.
http://www.soa.org/library/monographs/other-monographs/2006/july/m-as06-1_XVI.pdf
http://www.soa.org/library/monographs/other-monographs/2007/august/m-as07-1-08.pdf
Posljednjih par godina sam se vratio i istraživanju u oblasti Funkcionalne analize. To je oblast teorijske matematike u kojoj sam prije rata doktorirao. Nedavno mi je objavljen rad iz Funkcionalne analize u mađarskom časopisu Acta Scienticarum Mathematicarum. Ovdje je link do abstracta rada.
http://acta.fyx.hu/acta/showCustomerArticle.action?id=26575&dataObjectType=article&returnAction=showCustomerVolume&sessionDataSetId=5bedc59135936d85&style=
Ipak 90% svog slobodnog vremena posvećujem Nacionalnom kongresu Republike BiH i Online Glasniku, kojega uređujem. Ja nemam visoko mišljenje o intelektualcima iz Bosane i Hercegovine u zemlji i svijetu koji su se posvetili isključivo svojoj žeđi za objavljivanjem naučnih radova. Rijetki su naučni radovi koji zaista nešto mijenjaju u svijetu. Najčešće se radi o naučnikovoj sujeti kao pokretaču. Besmisleno je zbog svoje lične ambicija zaboraviti na toliku nepravdu koja se odvija u njihovoj zemlji. To je čin lišen svakog dostojanstva, jer i sami su bili žrtve zločinaca, ako ništa drugo "odležali" su nekoliko godina života u zatvoru koji se zvao opkoljena Bosne, a oni tako lako dozvoljavaju da ti zločini prolaze nekažnjeno.Ako se nećemo mi boriti za našu pravdu i za našu domovinu, ko će drugi?
Kada i zašto je formiran Nacionalni kongres Republike Bosne i Hercegovine (NKRBiH)?
BOROGOVAC: Prvo ime je bilo Bosnaski kongres. Formirali smo se u maju 1994, dakle godinu i 6 mjeseci prije nego je dayton potpisan. Tada smo kao nas osnivački document izdali našu Optužnicu protiv Alije Izetbegovića za veleizdaju Republike BiH.
U toj optužnici su izneseni mnogi argumenti, tj. dokazi izdaje Alije Izetbegovića. Predugačko bi bilo da ponavljam te argumente, ali pokušaću dokazati izdaju Alije Izetbegovića na dva kraća načina.
Ovdje u Americi kažu: „Niko nema kristalnu kuglu da bi mogao vidjeti u budućnost.“ Jedina mogućnost da „vidite“ šta će se dogoditi u budućnosti je da zaista dobro razumijete situaciju. Jedino tada možete sa velikom pouzdanošću kazati šta će se dogoditi. To što smo mi godinu i po dana prije Daytona u našem osnivačkom dokumentu, “Optužnici” kazali da je Alija Izetbegović ključni čovjek u velikosrpskom projektu i da mu je cilj da etnički podijeli Bosnu i Hercegovinu i to što se naše predviđanje obistinilo, kao i mnoge druge naše prognoze, je najbolji dokaz da znamo tačno šta se događa u Bosni i Hercegovini, da znamo ko su Alija Izetbegović, Haris Silajdžić i ostali protagonisti velikosrpskog projekta među Bosnjacima.
Osim toga, Alija Izetbegović je po definiciji veleizdajnik. On je prekršio mnogobrojne članove najvišeg pravnog akta države čiji je bio predsjednik, Ustava Republike BiH, a navedimo ovdje samo npr. član 155 Ustava R BiH, koji glasi:
„Niko nema pravo da prizna ili potpiše kapitulaciju, niti da prihvati ili prizna okupaciju Republike Bosne i Hercegovine ili pojedinog njenog dijela. Niko nema pravo da spriječi građane Republike Bosne i Hercegovine da se bore protiv neprijatelja koji je napao Republiku. Takvi akti su protuustavni i kažnjavaju se kao izdaja Republike. Izdaja Republike je najteži zločin prema narodu i kažnjava se kao teško krivično djelo.“
Dakle, direktno, po ovom članu Ustava, Izetbegović jeste izdajnik, a ima toga još veoma mnogo u Ustavu R BiH što je on pogazio.
Kako danas gledate na vašu knjigu „Rat u Bosni i Hercegovini 1992-1995“, a koja je objavljena 1995. godine? BOROGOVAC: Primjetimo da je knjiga kao i optužnica prethodila inkriminisanom djelu nepotrebne daytonske kapitulacije Republike BiH kada su četnici već izgubili rat i bježali u rasulu iz Bosne i Hercegovine. Dakle, svrha knjige je bila sprečavanje zločina podjele Bosne i Hercegovine, odnosno, ona je trebala da upozori narod, poslanike Skupštine Republike BiH i Armiju šta radi Izetbegovićeva grupa na vlasti. Nadali smo se da će se naći kritična masa patriota koji će ga spriječiti u izdaji, kao što se ranije našlo patriota koji su ga spriječili na Bosnjačkom saboru 1993. da proglasi „Bošnjačku republiku“ u „Uniji tri Bosne“, koju je već bio dogovorio sa Miloševićem i Tuđmanom. Knjiga je postala best seller. Dovoljno je da pretražujete Google-om sa mojim imenom i naslovom knjige i vidjećete na koliko mjesta je postavljena. Na primjer, na web stranici Baneprevoz, jednoj od najvećih stranica koja se bavi prodajom elektronksih knjiga na Srpskom, Hrvatskom i Bosanskom jezičkom području ta knjiga, mada poltička, je po broju prodaja u rangu sa popularnim knjigama, beletristikom, kao sto je npr. knjiga Mome Kapora “Foliranti”.
Vaš „Glasnik“ je specifično glasilo, i objavljeno je preko 750 brojeva. Da li je opravdao očekivanja utemeljivača?
BOROGOVAC: Kada smo počinjali mi smo naivno smatrali da je dovoljno objasniti narodu šta mu se stvarno dogadja, tj. ko je zaista Alija Izetbegovic, te smo se nadali da će se u okolini Izetbegovića, u vlastima i tada najvećim strankama SDA I SDP naći dovoljno ljudi patriota da ga zaustave. Tek mnogo kasnije smo spoznali koliko su duboki korijeni izdaje u sistemu, da se to ne radi samo o Izetbegoviću, Silajdžiću i još nekoliko izdajnika, nego da su oni samo vrh ledenog brijega veoma dobro povezane mreže bivših udbaša. Što vrijeme više prolazi, te snage koje mi jednostavno zovemo “izdajnici” ili “daytonci” se sve bolje povezuju i sve čvršće drže vlast. U tom smislu nismo tačno predvidjeli budućnost, tj. nisu se ispunila naša nadanja da će doći do diferencijacije u daytonskim vlastima i da će izdajnici izgubiti.
S druge strane, mi smo postigli zaista nevjerovatno rezultate u narodu. Na primjer, mi smo svojevremeno iz broja u broj Glasnika objašnjavali značaj Tužbe za genocid, i raskrinkavali razne pokušaje BiH političara da tu tužbu upropaste. Sjetimo se da su bh. političari pokušavali u više navrata da je trampe za priznanje Srbije i slične gluposti. Mi smo financirali putovanja prof. Boylea u Bosnu i Hercegovinu u kritičnim trenucima, gdje je on svojim ugledom postigao da i javnost BiH sazna za izuzetan značaj Tužbe za genocid i stane iza Tužbe, te je više nije bilo moguće trampiti za neku sitnicu (npr. za izgradnju Ferhadije), jer bi izdaja bila suviše očigledna. Ono što smo uradili za Bosnu i Hercegovinu, što nam sigurno niko neće osporiti, je da smo raskrinkali naše izdajnike. Ko god u Bosni i Hercegovini zna da je Republika BiH izdata od strane “naših” lidera, saznao je to uglavnom zahvaljujući našim Glasnicima. Mnogi će nam priznati i da smo mi izvukli iz zaborava Ustav Republike BiH i da smo objasnili Bosancima i Hercegovcima da svijet funkcioniše na internacionalnom pravu, a ne na pukim željama političkih aktera. Vjerovatno se mnogi sjećaju da smo mi, tadašnji članovi Bosankog kongresa, pokrenuli peticiju u novembru 2002 protiv ukidanja dvojnog državljnstva koju je za mjesec dana potpisalo 35,000 ljudi. Tada smo došli do Ashdowna i objasnili koja se nepravda čini proganicima i koliko je taj Zakon u suprotnosti sa svjetskim normama o ljudskim pravima, te smo na taj način u zadnji čas odgodili za 10 godina stupanje na snagu daytonskog Zakona kojim nas izbacuju iz državljanstva BiH.
Dakle, kada smo kretali sa radom, nismo mogli znati šta nas očekuje i nije se dogodilo onako kako smo zamišljali, ali je sa znanjem koje imamo danas jasno da smo odradili veliki posao za Bosnu I Herecgovinu. U tom smislu smo opravdali očekivanja.
I pored veoma kompleksne materije koju „Glasnik“ tematski tretira, ipak se otvori prostor za prezentaciju književnog stvaralaštva, uglavnom patriotskih tema.
BOROGOVAC: To je zato jer smo svjesni koliko je kultura važna za narod. Kultura, tj. sistem vrijednosti, neko će kazati “sistem prioriteta”, nekog naroda su ono što ga karakteriše, ono sto je odredilo njegovu prošlost i odrediće budućnost. Ako narod ima ispravan sistem vrijednosti, taj narod će uspjeti sačuvati svoju domovinu i dugoročno bolji život za sviju. Ljudi koji nemaju ispravan sistem prioriteta misle kratkoročno i oni nemaju problem da prodaju bitne stvari, recimo budućnost domovine, za neku materijalnu, dakle kratkoročnu korist. Naši neprijatelji su obilato koristili činjenicu da nas narod često ima pogrešan sistem prioriteta.
Postoje stvari koje se ne mogu platiti novcima. Sjetimo se npr. filma u kojem se mladi siromašni umjetnik koji živi sretno u ljubavi sa prelijepom ženom polakomi i nagovori svoju ženu da spava samo jednu noć sa starim milionerom (Robert Redford) za 1 milion dolara. Mislio je da će time riješiti sve svoje probleme. I normalno ta trampa jedne suštinske vrijednosti, vjernosti njegove žene za novac upropaštava njihov život. Pouka je, lični integritet nema cijenu u parama.Ili na primjer, našim ljudima je jasno da se život ne može trampiti za pare. Šta ti vrijede pare ako ćeš dati zivot za njih? Međutim, kada je država u pitanju to im nije jasno.
Tako se dogodilo da je Alija Izetbegović primljen sa oduševljenjem kada se vratio iz Daytona i kazao: “Dobićemo 5 milijardi dolara za ovaj potpis.” A tim potpisom je usmrćena Republika BiH. Na umjetnicima je zadatak da razvijaju ispravan sistem vrijednosti u narodu, da ne završimo kao narod koji živi od danas do sutra. Zato mi u Glasniku objavimo svaku patriotsku pjesmu, ako je uz to estetski na dovoljno visokom nivou. Patriotizam zauzima istaknuto mjesto u sistemu vrijednosti savremenih civilizovanih naroda koji danas upravo zbog davno uzgajanog patritizma imaju stabilne države i žive u blagostanju. Ima puno naših ljudi koji pokušavaju da se bave pisanjem kao da su odrasli u vakumu, kao da nisu žrtve genocida i protjerivanja. Ako je “književnik” čovjek protjeran iz Bosne, on je u očima svijeta karatkerisan strašnim ratom, genocidom i protjerivanjem.
To je njegovo veliko iskustvo. Očekivalo bi se da je u njegovo pisanje utkano njegovo teško životno iskustvo, jer bez toga nema književnika. I šta se događa? Ljudi koji sebe smatraju književnicima pišu romane i pjesme u kojima se ugledaju na teme i iskustva nekih sasvim drugih, njima stranih naroda. Čak se događa i perverzija da pišu na Švedskom jeziku?! Kako možeš biti umjetnik na jeziku na kojem ti nije majka pjevala uspavanke?! I čisto tehnički, kako mošeš biti vjest na jeziku koji si naučio sa 30, 40 ili 50 godina i nikad nećeš prestati zamuckivati? Zato mi u Glasniku ignoriramo te pokondirene “književnike” nego objavljujemo samo pjesme pravih književnika, onih koji su od takvog materijala satkani da ih tišti njihovo životno iskustvo te su osjetili potrebu da pišu o Bosni. Samo ljudi satkani do takvog materijala su u stvari dovoljno inteligentni i dorasli da postanu književnici.
Interesantno je vaše grupisanje pisaca u BiH na režimske i one koji to nisu. Sigurno ste svjesni pozicije u kojoj se nalaze i jedni i drugi, a što ostavlja dubok trag u društvu.
BOROGOVAC: Ako neko treba da ima slobodu govora i izražavanja o svim temama u društvu to su umjetnici. Ne postoji “politički podobno” umjetničko djelo. Ako je podobno, onda nije umjetničko, jer nije kritično, u smislu pronicljivog nezavisnog pogleda na svijet oko sebe. Posao umjetnika je da uočava istine koje nisu očigledne za običnog čovjeka. Zato bi moja poruka svakom umjetniku koji čita ovaj intervju bila: Šta će ti književno djelo u kojem se ponavljaju otkrića i misli nekog drugog autora. Onda je bolje citati djelo originalnog autora, onoga ko je bio i sam u stanju da dokuči neku umjetnčku ili životnu istinu. Pogotovo ti ne trebaju “djela” koja će predstavljati svijet onako kako ga vlasti vide. Onda si samo najamnik, režimski poslušnik.
Nisi umjetnik ako ne govoriš istinu onako kako je ti vidiš. Normalno da će se režim kojem je jedino stalo da se održi na vlasti, a ne mari za dugoročni prosperitet države i naroda, truditi da umjetnike upregne u svoja kola. Međutim, ako se dozvoliš upregnuti u ta kola, ako zbog neke koristi napišeš i jedanu riječ u koju ne vjeruješ, tim činom si se intelektualno prostituirao. Nisi ostao vjeran sebi. Izdao si sebe i to ljudi prepoznaju i nemaš više kredibiliteta.
Znam da je strahovito teško ostati ispravan kao umjetnik u smislu gornjih postulata, pogotovo u državi korumpranoj na sve načine kao što je današnja Bosna i Herecgoovina. Međutim, nije lako postati književnik i zato ne moža svako ni biti književnik. Trebaš biti karakter da bi zaradio pravo u narodu da se okitiš zvanjem književnik. To ti nikakva komisija ne može dati, nego samo čitaoci, ako ih osvojiš.Zato ja, pravim tu podjelu na rezimske “književnike”, tj. oni koji su se prodali za beneficije, i na nezavisne istinske književnike, one moralne gromade, ljude koji su sačuvali svoj integritet i u ovim teškim vremenima.
U tom smislu, ovo što radi Udruženje za kulturu Novo Sarajevo je zaista vrijedno pažnje, jer ste kroz vaše udruženje omogućili mnogim nezavisnim autorima da izdaju svoje prve knige. Budući da je režim odavno iskontorlisao zvanično “Udruženje knjižavnika BiH” vi ste u stvari preuzeli njihove bitne funkcije otkrivanja nezavisnih tj. pravih književnika. Na kraju, zahvaljujći internetu i mogućnostima veoma laganog kopiranju knjiga, moja prognoza je da će književnici koji žive od prodaje knjiga isčeznuti sa scene.
Književnici će biti ljudi koji imaju poriv da se bore za bolji svijet i koji će za to koristiti svoje slobodno vrijeme za pisanje, npr. poslije posla i za vrijeme vikenda. Biće sve više pisaca koji će biti materijalno obezbijeđeni i zato nezavisni od režima. Takvim ljudima će tehnologija pojednostavit osvajanje čitalaca, ako su dobri pisci, npr. objavljivaće preko mnogobrojnih web stranica i blogova. Primjetimo da i u tom pogledu vaše Udruženje radi ispravno. Npr. često kada kliknem na vašu web stranicu, vidim naslovnicu neke nove knjige koju izdajete.
Možda bi dobro bilo da imate i biblioteku e-knjiga, i da prodajete e-knjige, i tako se samofinasirate, jer znajte, kada su knjige u pitanju, akcija se seli na internet. Režimski pisci će se još neko vrijeme prodavati režimu npr. da bi dobili nagradu ili za mogućnost nastupanja i putovanja koje omogućuje režim, ili za radno mjesto, ali će ih uskoro zgaziti vrijeme, budući da im režim neće moći naći čitalačku publiku jer će biti pročitani od publike kao sluge režima.
Izdavanje i čitanje knjiga će se odvijati preko interneta i biće čitani samo oni koji imaju šta kazati i koji imaju moralni integritet u pisanju. Daytonski režim će uvijek imati svoje odane intelektualce, ali to će biti oni koji to rade iz ubjeđenja, ljudi koji su asimilirani u velikosrpsku kulturu i koji zato razbijaju Bosnu i Hercegovinu.
KNS/19.12.2011.
