Predgovor dopunjenom izdanju
Prvo izdanje ove knjige je objavljeno krajem septembra 1995, dakle u vrijeme velikih pobjeda Armije Republike BiH, koja je tada zaustavljena hitnom intervencijom Izetbegovica i Sacirbegovica. Naime, u septembra 1995. u Genevi je potpisan “Sporazum o osnovnim principima” u kojem Republika BiH pristaje, suprotno Ustavu Republike BiH, da se osnuje Republika Srpska na 49% teritorije Republike BiH. Dr. Nijaz Durakovic, koji je tada bio clan Predsjednistva Republike BiH, u vise navrata je svjedocio da Izetbegovic nikada nije dobio saglasnost ostalih clanova Predsjednistva Republike BiH da posalje Sacirbegovica 8. septembra 1995. u Genevu da se odrekne 49% teritorije Republike BiH u korist “Republike Srpske”. Dr. Durakovic je taj sporazum nazvao “izdavanje rodnog lista Republici Srpskoj”, a u ovoj knjizi, u Glavi 13 se nalazi analiza Prof. Francis Boylea pomenutog “sporazuma”, tacnije kapitulacije Republike BiH, koju je tada Prof. Boyle poslao poslanicima Skupstine R BiH.
Kako je doslo do izdavanja rodnog lista “Republici Srpskoj”, u trenutcima kada su cetnici bili u rasulu i kada je genaral Atif Dudakovic svaki dan oslobadjao po jedan grad Republike BiH? Do Izetbegovic-Sacirbegovicevog Genevskog potpisa je doslo poslije dramaticnog apela izdatog od strane tadasnjeg najviseg funkcionera RS, dr. Nikole Koljevica, povodom Dudakoviceve ofanzive. U tom apelu Koljevic kaze da ce “srpska komponanta u BiH dozivjeti slom u roku od 48 sati ukoliko se nesto hitno ne ucini.” Tada je Izetbegovic hitno poslao Sacirbegovica u Genevu da potpise da Srbima pripada 49% BiH. Do toga trenutka Armija Republike BiH je imala pravo uspostaviti ustavni poredak, tj. osloboditi od agresora i pobunjenika svaku stopu medjunarodno priznate Republike BiH. Medjutim, poslije tog potpisa Armija R BiH je morala stati jer je morala postovati medjunrodne sporazume koje su potpisali lideri BiH. Zato, kada je general Atif Dudakovic oslobodio kvotu od 51% BiH, svijet, tacnije Amerikanci uime Ujedinjenih nacija su rekli da Armija Republike BiH mora stati, da ce biti bombarodvana ako nastavi prema nebranjenoj Banja Luci.
Dakle, Armiju Republike BiH nisu zasutavili “Amerikanci”, u sto je Izetbegovic uspjesno ubijedio Bosnjake, nego papiri koje su Republici Srpskoj dali nasi tadasnji lideri Izetbegovic, Sacirbegovic, Silajdzic, Lagumdjija itd.
Kasnije se Sacirbegovic odrekao svojih sramnih potpisa, dok Izetbegovic, Silajdzic, Lagumdjija i ostali ucesnici daytonskih pragovora nikada nisu zvanicno odustali od Daytona, mada su gradjani vjerni Republici BiH to od njih u bezbroj navrata trazili. I ne samo to, nego je Izetbegovic cak na samrtnickoj postelji porucio delegaciji SDA iz Mostara sa Fatimom Leho na celu: “Cuvajte Dayton.”. To je bio njegov posljednji javni nastup i njegov politicki testament. Time je sam Izetbegovic jos jednom dokazao da je podjela Republike BiH i osnivanje Republike Srpske oduvjek bio njegov projekat i da mu ga nisu Amerikanci nametnuli navodnim “zavrtanjem ruku”.
Nazalost, zbog potpune kontrole medija u BiH, cak i tako otvorena izdaja Ustava Republike BiH, kakva je bila potpisana u daytonskim “Osnovnim principima” je uspjesno sakrivena od Bosanaca i Hercegovaca. To je ponukalo nas iz Bosanskog kongresa, koji je kasnije promjenio ime u Nacionalni Kongres Republike BiH, da hitno, u jednoj knjizi, objavimo nase tadasnje podatke i analize agresije na Republiku BiH, u nadi da cemo onemoguciti izdaju u posljednjem trenutku.
Tada je nastalo prvo izdanje ove knjige koje smo naslovili “RAT U BiH 1992- 1995”. To prvo izdanje potpuno je sadrzano u prvih 14 glava ovog kasnijeg, dopunjenog izdanja knjige.
Odmah poslije prvog izdanja, knjigu je u cjelini objavo i tadasnji sedmicni magazin “Slobodna Bosna i Hercegovina”, kao “specijalni dodatak” jednog broja magazina. Tada je Tahir Pervan, vlasnik i izdavac magazina koji je popularno bio poznat kao “Slobodna Hercegovina”, ugrozio svoju novinu, cak i zivot, da bi gradjane BiH upoznao sa istinom o Izetbegovicu iznesenoj u nasoj knjizi.
Glave 15, 16 i 17, koje se bave periodom od potpisivanja Daytona do 2000., su dopisane u ovom drugom, dopunjenom izdanju, koje smo nazvali “Rat u Bosni i Hercegovini – politicki aspekti”. Zahvaljujemo se gosp. Vedranu Škuliću, Amerikancu hrvatskog porijekla i vlasniku zadarskih „Nezavisnih novina“ i „Zadrske tiskare“ sto je knjigu objavio kada niko u BiH nije smio ili htio da objavi ovo drugo izdanje.
Sve do Januara 2008. mi smo na internetu imali izlozeno samo prvo izdanje knjige, pod naslovoM “Rat u BiH 1992-1995”, na linku
(LINK ZA DOWNLOAD NA BOSANSKOM )
Verzija knjige na Engleskom se nalazi na linku (Link za DownloadDownload LINK)
Vrijednost tog prvog izdanja je u cinjenici da ono sadrzi mnoge dokumente objavljene godinama prije Daytona u kojim smo predvidjeli da ce Izetbegovic podijeliti drzavu. Svi znaju koliko je tesko vidjeti u buducnost, i to sto smo mi vidjeli u buducnot dokazuje da smo znali sta Izetbegovic tacno radi. Cesto nam Iztebgovicevi ljudi danas kazu “Lako je sada govoriti da nije trebalo potpisati Dayton. Svi generali su pametni poslije bitke.” Ova knjiga pokazuje da smo mi iz Bosanskog kongresa i prije Daytona govorili isto sto i danas i da smo sve ucinili da odvratimo Izetbegovica od izdaje. U tom smislu pogledajte npr. Glavu 2, gdje je opisan moj prvi susret sa Izetbegovcem, ili Glavu 8, u kojoj je moj drugi razgovor sa Izetbegovicem, ili Glavu 11, u kojoj se nalazi Izetbegoviceva prepisaka sa dr. Vahidom Sendijarevicem i Stjepanom Balogom, kao i nasa “Optuznica protiv Alije Izetbegovica za veleizdaju naroda i Republike BiH”.
Ova knjiga zavrsava sa opisom dogadjaja iz 2000te godine. Nacionalni Kongres Republike BiH je nastavio analizirati politicke dogadjaje sve do danas. Taj dio istorije Bosne i Hercegovine je zapisan u “Glasnicima Nacionalnog kongresa Republike BiH” koji se nalaze na web stranici http://www.hdmagazine.com/Fond/
Boston, 20. januar 2000
dr. Muhamed Borogovac
Predgovor prvom izdanju
Rat u Bosni i Hercegovini je nečuvena tragedija. Pred očima cijeloga svijeta nestaje jedna država i jedan narod. Pogaženi su svi principi humanosti, morala i međunarodnog prava. Postavlja se pitanje: kako se to moglo dogoditi, danas, kada je poznato iskustvo genocida iz Drugog svjetskog rata (holokausta) i kada je međunarodna zajednica imala namjeru i način da zaštiti Bosnu i Hercegovinu? Međunarodna zajednica je dokazala da nije neprijatelj Bosne i Hercegovine i da želi ovu državu u svojoj zajednici kada ju je priznala 7. aprila 1992. Time se suprotstavila narastajućem srpskom nacionalizmu, koji je tek počeo krvaviti ruke u Bosni i Hercegovini. Kako to da u Daytonu u jesen 1995., poslije nebrojenih četničkih zločina nad kojim se svijet zgražava, međunarodna zajednica staje na stranu tih zločinaca poklanjajući im 49% Bosne i Hercegovine u svojim "mirovnim prijedlozima"? Koji je to maestralni režiser uspio napraviti takav nevjerovatan obrt i kojim metodima se služio? Ova knjiga odgovara na ta pitanja.
Čitanju ove knjige treba pristupiti ne vjerujući nikome osim zdravom razumu. Osim toga, od čitaoca koji shvati šta se stvarno Bosni i Hercegovini događa očekuje se da počne širiti istinu zbog spasa domovine. Krajnji cilj je da se pomogne patriotskim snagama u borbi protiv snaga izdaje i podjele Bosne i Hercegovine.
U želji da Bošnjake što prije naoružam spoznajom šta im se stvarno dešava, ovu knjigu pišem u žurbi.
U meni postoji nada da će knjiga doći do Bošnjaka dok još nije kasno, dok se još može reći "NE" podjeli domovine.
Boston, 5. novembra 1995.
dr. Muhamed Borogovac
