Ovaj Online Glasnik Bosanskog kongresa ide na 58,663 ispravnih adresa u svijetu i BiH.
If you do not want to receive this Online Newsletter just reply with "UNSUBSCRIBE" in the subject line.
===============================

1. NASTAVLJA SE BESKONACNA SVADJA MUHAREMA AVDISPAHICA PROTIV SVIH

Pise: Muhamed Borogovac, Ph.d., ASA, MAAA

1.1 PROF. JUSUF MULIC UPOZORAVA BiH JAVNOST SA PONASANJEM REKTORA AVDISPAHICA

Jos prije godisnjih odmora, skrenuta mi je paznja na pismo prof. dr. Jusufa Mulica kojim se on obratio BiH javnosti da je upozna sa najnovijim neprilicnim ponasnjem prof. dr. Muharema Avdispahica. To pismo tada nisam objavio u Glasniku jer su tada predizborne teme bile mnogo interesantnije. U medjuvremenu je to pismo preraslo u javnu polemiku zmedju dvojice bivsih rektora. (Podsjecam da Avdispahic nije reizabran za rektora, te je sada i on "bivsi rektor".) Buduci da su mi moje bivse kolege i dok sam bio na goodisnjem odmoru u Sarajevu ponovo skrenuli paznju na to Mulicevo obracanje javnosti, odlucio sam da se u Glasniku osvrnem na polemiku bivsih rektora.

Dakle, pocelo je u martu 2018 otvorenim pismom prof. dr. Jusufa Mulica ratnog rektora Univerziteta u Sarajevu. Prof. Mulic svoje obracanje javnosti pocinje slijedecim pasusom, citiram:

"Pošto su dva rektora i jedan broj prorektora u mirovinu otišli u vrijeme srpsko-crnoorske agrsije na BiH i ili neposredno poslije toga, mirovine su im ostale tako male da su ih pretekle i plate asistenata pripravnika, a medju njima sam se, nažalost, i ja našao. To me ponukalo da Upravnom odboru Univerzteta (21. 3 .2011) predložim utemeljenje Fonda za pomoc bivšim rektorima i prorektorima s malim mirovinama. Prijdlog je razmatran nakon punih godnu i po dana i donesen je zakljucak da se to pitanje zbog smanjnog budžeta Kantona Sarajevo i doprinosa Unverztetu ne može riješiti, a li da ce se pokušati riješiti u okviru sistema. Buduci da se ni nakon pola godine poslije donošenja toga zakljucka nije ništa preduzelo, pismom sam se za objašnjenje obrato genealnom sekretaru Univerzieta g. Zoranu Seleskovicu, a on me uputo na rektora Univerziteta prof. dr Muharema Avdispahica. Napisao sam mu pismo, ali mi na njega nije odgvorio, pa sam napisao i drugo. U pismu sam mu rekao da u praksi univerziteta nije zabilježen slucaj da rektor na dužnosti ne odgovara bivšem rektoru, da time sramoti Univetitet na cijem je celu i da je to kraj Univerziteta. Njegovo oddbijanje da ispoštuje Zakljucak Upravnog odbora, ne odgovara na moja pisma i preduzima sve što je u njegovoj moci da to sprijeci, izvjesno, bila je osveta za moj cvrst stav da necu potpisati možebitnu odluku Kolegijuma Univerziteta o potvrdi njegovog izbora iz zvanja asistenta u zvanje vanredng profesora.

/.../ Novom Upranom odboru obratio sam se samo sa zahtjevom da provede Zakljucak predhodnog Upravnog odbra, uz napomenu da rektor Avdispahic s tim, osim provodjenja odluke, ne može imati nikakve veze. I, umjesto da postupi po mom zahtjevu, Upravni odbor je po savjetu rektora Avdispahica zakljucio da se moj prijedlog uputi Senatu Univerziteta, iako je znao da materijalna pitanja nisu u nadležnosti Senata?! A pošto na njegovom celu stoji rektor Avdispahic i odlucuje o njegovom dnevnom redu, moj prijdlog se do njegovog odlaska s dužnosti rektora nije našao na dnevnom redu."

Zatim, "radi boljeg razumijevanja onoga što slijedi" prof. Mulic citira Zakon o visokom obrazovanju iz vremena kada je on bio rektor, da citaocima dokaze da on nikako nije mogao tada potpisati Avdispahicev nagli izbor u zvanje Vanrednog profesora, jer bi pri tome prekrsio taj Zakon. Rektor Mulic pise:

"Uslovi za izbor kandidata u zvanje redovnog profesora bili su vrlo strogi: p r v o, da u Komisiji za izbor morala su biti najmanje dvojica nstavnika u zvanju redovnog profesora koji predaju predmet za koji se kandidat bira, d r u g o, da kandidat morao imati doktorat iz uže naucne oblasti u koju spada predmet na koji konkuriše, t r e c e, da ima objavljene naucno-istraživacke radove iz iste oblasti objavljene u domacim i inostranim casopisima i, c e t v r t o, da ima napisan udžbenik za predmet na koji konkuriše. Isti uslovi važili su i za izbor u zvanje vanrednog profesora osim onoga da ima objavljen udžbenik iz predmeta na koji konkuriše."

Svojim odbijanjem da potpise Avdispahicevo napredovanje u zvanje vanrednog profesora tada 1993, prof. Mulic objasnjava zasto mu se Avdispahic danas sveti i sabotira povecanje njegove penzije, koja je iz vec spomenutih razloga neadekvatna.

Saznajemo da je Avdispahic javno demantovao Muliceve optuzbe, ali nam niko nije poslao taj demant. Medjutim, iz Mulicevog slijedeceg pisma saznajemo otprilike sta je Avdispagic napisao, buduci da ga je prof. Mulic djelomicno citirao u svom slijedecem javnom odgovoru. Mulic pise:

"Avdispahic moj clanak naziva sramotnim, a napomenu koja glasi: Iz poštovanja prema njegovim godinama i funkciji koju je obnašao, necu odgovoriti na nacin na koji je on to zavrijedio, izrekao je covjek koji je s kulturom ponašanja u velikom neprijateljstvu. A sramota je sam za sebe, za Fakultet na kojemu predaje i za Univerzitet, na cijem je celu, nažalost sjedio."

Zatim, prof. Mulic nastavlja rijecima:

"Ako ja nisam u pravu oko njegovog izbora u zvanje vanrednog profesora, pozivam ga da hronološkim redom navede tacne nadnevke stjecanja zvanja u Mostaru i Sarajevu, jer je to namjerno u curiculumu izbjegao, a takodjer i da odgovori na pitanje zbog cega je on da dolazio u moj kabinet da protestuje protiv moga protivljenja njegovom izboru u zvanje vanrednog profesora na PRIMAT-u u Sarajevu.

Ali, ovo cak nije ni važno u odnosu na ono što je od toga važnije: da na dužnost rektora Univerziteta izabran kao nelegalni redovni profesor (što je, vjerovattno, još uvijek, jer nije ispunio uslove za to zvanje) i, da kao kulturan covjek, kako sebe predstavlja, nije odgovorio na moja dva pisma, a da na dnevni red Senata namjerno nije stavio prijedlog o mome zahtjevu za dodatak na mirovinu. Javnosti bi trebao bi odgovoriti zašto se tako ponašao, ako protiv mene nije imao ništa.

Cekam da ovo demantuje, a prof. dr Muharemu Avdispahicu bi bolje bilo da se s Demantijem nije javio."

Izgleda da je ovim ta polemika dvojice bivsih rektora zakljucena, jer vec dugo nema Avdispahcevog nastavka.
-----

1.2 OCIGLEDNO PROF. MULIC GOVORI ISTINU O AVDISPAHICEVOM SABOTIRANJU NJEGOVOG ZAHTJEVA ZA KOREKCIJU PENZIJE

I neupucen citalac ce lako prepoznati istinu u optuzbama prof. Mulica. Prof. Mulic je naveo toliko detalja, cak je spomenuo i mnoga imena ucesnika tih dogadjaja, da se odmah vidi da ne laze, da je svaka rijec o Avdispahicevom sabotiranju rasprave o korekciji prenzije prof. Mulica tacna.

Pogotovo je nama, koji dobro poznajemo Avdispahica, jasno da prof. Mulic govori cistu istinu, jer je opisano ponasanje potpuno konzistentno sa Avdispahicevim karakterom. Muharem Avdispahic je uvijek sebe vidio iznad pravilnika i zakona i, sto je najgore, iznad bilo kakvih moralnih normi.

Mene je najvise naljutilo, i zato motivisalo da objavim ovaj komentar, kada sam procitao da je Avdispahic pokusao jos 1993, dakle, u uslovima borbe za goli opstanak drzave i naroda, isposlovati napredovanje u vece zvanje?! Zar i to nije ratno profiterstvo - traziti vece zvanje dok se narod i drzava bore za goli opstanak. Posebno je razocaravajuce sto je to doslo iz akademske zajednice, dakle iz kruga ljudi od kojih bi se ocekivalo da budu moralni oslonac naroda u toj teskoj borbi?! Zamisite, dok mladi ljudi, ukljucujuci i studente, ginu na frontovima, njihovi nastavnici razmisljaju kako da napreduju u visa zvanja?! Zato, ta vrste "napredovanja" je takodjer ratno profiterstvo, nazovimo ga "akademsko ratno profitersto". Kada je Avdispahic u pitanju znamo da je bilo i materijalnog profiterstva, da postoje cak i presude sudova o tome. (Kakva sramota?!) Ali, to nije predmet ovoga clanka.
----
NAPOMENA: Kada je ovaj broj Glasnika vec bio poslan na izvjestan broj adresa, oko 25,000 adresa, dobili link do Avdispahicevog "demantija". Odmah smo zaustavili distribuiranje Glasnika i procitali demanti, koji se nalazi na web stranici "Bosnjaci". Medjutim, u tome "demantiju" Avdispahic uopste ne demantuje Mulicevu optuzbu - da je zloupotrijebio polozaj rektora da bi sabotirao Mulicevu korekciju penzije. On to pitanje cak ni jednom rijecju ne spominje?! Umjesto toga on pokusava dokazati da Mulic laze kada pogadja sta bi mogao biti razlog Avdispahiceve osvete. Naime, Avdispahic "dokazuje" da Mulic nije imao nista sa njegovim izborom u zvanje vanrednog profesora. Upravo na to mu je Mulic odogovrio svojim gore citiranim pitanjima u svom odgovoru na "demant". Osim sto svoj "demant" koristi da prikaze Mulica lazovom, Avdispahic ujedno koristi priliku da se u javnosti pohvali svojim naucnim dostignucima. Medjutim, za one koji se razumiju, znaju da to nije nista izuzetno, da su mnogi od nas koji smo objavii rad u nekom svjetskom casopisu, dobili pohvale od nekih vaznih matematicara u svijetu.
-----

1.3 JEDNO ISKUSTVO SA MUHAREMOM AVDISPAHICEM

Sebe sam gore ubrojao u one koji "dobro poznaju Avdispahica", pa cu to ovdje da demonstiram na jednom od mnogborojnih iskustava sa njim.

Kada se krajem osamdesetih mijenjao Zakon o visokom obrazovanju RBiH, Avdispahic i ja smo radili na Gradjevinskom fakultetu u Mostaru. Obojica smo bili tek zavrseni doktori matematike. Tada su doktori matematike bili prava rijetkost u BiH - npr. na Univerzitetu u Tuzli nije bilo ni jednoga, kao ni na drugim fakultetima Univerziteta u Mostaru. Cak su i na nekim fakultetima u Sarajevu matematiku predavali magistri nauka u nedostatku doktora. Igrom slucaja dogodilo se da smo se cetvorica doktora matematike nasli tada na Gradjevinskom fakultetu u Mostaru. Buduci da su doktori matematike bili takva rijetkost, tada je bilo nezamislivo da doktor matematike ostane samo asisntent.

I jednoga dana Avdispahic dolazi iz Sarajeva da odrzi nastavu i donosi odstampan prijedlog nove raspodjele matematickih predmeta na Gradjevinskom fakultetu. Po tome prijedlogu sva cetvorica dobijamo po jedan matematicki predmet. Ja dobijam jedan jedno-semestarski predmet iz Matematike, znaci mogu biti izabran u docenta, a punu normu cu dopunjavati drzeci vjezbe. I svi se tada na Katedri za Metemetiku, Fiziku, Mehaniku i Nacrtnu Geometriju Gradjevinskog fakuleta slozismo da je to dobar prijedlog i da se dade dekanu Mustafi Selimovicu na dalji postupak.

Par sati iza toga sastanka, meni zatreba da telefoniram, i buduci da je vanjska linija bila samo u dekanovoj kancelariji, ja sam otisao u tu kancelariju. Dekana nije bilo u kancelariji, i ja sam prisao njegovom radnom stolu da telefoniram. Tada na dekanovom stolu ugledah Muharemov prijedlog podjele matematickih predmeta. Ali gle cuda?! Taj prijedlog je sustinski drukciji, od onoga sa kojim smo se ranije slozili na Katedri. Po tome prijedlogu ja ne postajem docent, nego ostajem asistent?!

Znaci, Avdispahic je unaptrijed smislio i kod kuce u Sarajevu otkucao dva razlicita papira, jedan kojega je predlozio na Katedri, a sustinski drugaciji prijedlog kojega ce predati dekanu i predstaviti kao prijedlog Katedre?!

Ja sam odmah kopirao taj "paralelni" Avdispahicev "prijedlog". Na hodniku sam slucajno sreo docenta Josipa Sliska, covjeka koji je apsolutno vjerovao Avdispahicu. Kada sam mu pokazao tu kopiju, covjek nije mogao sebi doci, i odmah je suocio Avdispahica, na hodniku. Tu po Avdispahica sramnu situaciju kada je bio suocen sa svojim nepostenjem su posmatrale i grupe studenata. Mislio sam da mu vise nikada dok je ziv nece pasti na pamet da tako nesto ponovi.

Na zalost, poslije rata je Avdispahic uradio potpuno istu podvalu prof. dr. Nazi Tanovic-Miller na PMF-u u Sarajevu. Naime, koju godinu poslije rata, kada je Odsijek za Matematiku dobio priliku da predlozi novog clana Akademije nauka i umjetnsti BiH, Avdispahic je iskoristio polozaj sefa Odsjeka i naknadno promjenio prijedlog Odsjeka i kao "zakljucak Odsjeka", on je sebe otkucao ispred profesorice Naze Tanovic-Miller, kao da je on prvi prijedlog sa Odsjeka za prijem u Akademiju Nauka i Umjetnosti BiH?! Stvar postaje jos sokantnija kada znamo da je profesorica Tanovic-Miller bila njegov mentor za doktorski rad?! Mozete li zamisliti sebe kao covjeka koji bi na taj nacin stao u red za Akademiju nauka ispred svoga mentora.

Mogu misiliti kako se profesorica Tanovic-Miller, koja je vec bila u sestoj deceniji zivota, osjecala kada je to dozivjela od svoga bivseg studenta.

Ta epizoda je zavrsila tako sto tada Avdispahic i pored svega nije bio primljen u Akdemiju. Iz gornje prepiske vidimo da to ovih dana ponovo pokusava, vjerovatno se nada da ce ljudi u Akademiji biti toliko impresionirani time sto je on bio rektor Univerziteta u Sarajevu pa ce zaboraviti na sve druge njegove osobine.

____________________________

TEMA GLASNIKA: TUZBA FATIME ORLOVIC NA EVROPSKOM SUDU U STRASBOURGU

Strani mediji javljaju vijest da je Fatima Orlovic iz Konjevic Polja predala Tuzbu na Europski sud u Strasbourgu. buduci da je iscrpila sve mogucnosti zalbi na sudovima u Bosni i Hercegovini.

Pod tackom broj 2. slijedi agencijska vijest o tome na Engleskom, kako je prenose strani mediji, a zatim pod tackom broj 3. slijedi na Engleskom clanak koji ukratko upoznaje strance sa zivotnim putem Fatime Orlovic.

Na kraju, pod tackama 4. i 5. donosimo dva clanka na Bosanskom iz kojih se jasno vidi kako je "advokat" Fahrij Karkin 2008. godine upropastio vec dobijenu tuzbu gosp. Fatime Orlovic, ne pojavljujuci se na rocistu poslije zalbe tuzene strane, tj. Srpske pravoslane crkve. Pitanje je da li ce i Evropski sud moci ista uciniti kod takve materijalne "greske" advokata Karkina. Podsjecamo, Fahrija Karkin je bio advokat Alije Izetbegovica, sto takodjer pokazuje ciji je on igrac.

-----

2. Bosnian widow Fatima Orlovic fights to have Serbian church moved from her land

14 October 2018

After years of bureaucratic resistance and intimidation, Bosnian Muslim widow, Fata Orlovic is nearly at the end of her legal battle with the authorities to have the Serbian Orthodox church moved from her land.

Bosnian Muslim widow, Fata Orlovic has been long battling to remove a Serbian Orthodox church from her land.

She was ethnically cleansed from the Konjevic Polje village, 20 kilometres east of Srebrenica where Bosnian Serb forces killed thousands of Bosnian Muslims in the early 1990s.

During the war, her husband was also murdered.

When Orlovic decided to return to her village in the 2000s, she found the church had been built on her land. Since then, she has been in a legal battle with the Serbian authorities to have it moved.

After an 18-year legal battle, Fata Orlovic's case is about to be heard at the European Court of Human Rights in Strasbourg.

Izvor: TRT World

______________________________________________________________________________

3. Long Journey Home: The Story of Fata Orlovic

Author: Amela Orlovic

February 21, 2018

After the horror of war and genocide in Bosnia and Herzegovina (BiH), a widowed wife returned to her home in Konjevic Polje with her seven kids only to learn that a church had been built in her front yard. Her battle to have the church removed from her property is still ongoing more than 20 years later.

Fata Orlovic was left a widow after her husband, Sacir Orlovic, was killed in the Srebrenica Genocide in 1995. Having thankfully escaped her home of Konjevic Polje with her seven children, Fatima, Saban, Hasan, Hurija, Zlatka, Senija and Ejub, Fata had hoped to one day return to her home and live in peace.

Five years after the war had ended, Fata went back to her home in the now Republika Srpska where she was met with a dilemma: her home had been completely demolished and, in her front yard, stood a newly constructed Serbian Orthodox church.

The building of the church served as a message to the refugees who were coming back to their homes. In places where people of various ethnic and religious backgrounds once lived together in harmony, houses of worship were now being used as a symbol to show which ethnicity or religion was now in control.

Fata does not oppose Christianity or the church itself. Rather, she opposes that her home has been taken from her. She just wants the church removed from her property because her land is HER land; the right to own property is a universal human right.

As a result, Fata has spent years in various legal battles with authorities to have the church removed. Even in the face of death threats and attacks, she refused to give up and, in 2007, the government of Republika Srpska finally agreed to relocate the church. The church now stands empty, awaiting relocation.

Nena Fata's battle became a symbol for the restoration of the rule of law in post-war Bosnia and she is considered a national hero by people across the country. The US Embassy in Sarajevo even nominated her for the international "Woman of Courage" award, which is given to brave women who fight for their rights through nonviolent means.

Fata did not fight this battle alone, however. Her children were behind her and each honors their mother's strength. Senija Orlovic, Fata's youngest daughter explained, "All she wants is justice and to freely use her land. Many people call her a hero, but few really know the sacrifices that she has made. When my sisters and I were being evacuated from the Srebrenica safe area and loaded onto buses, she made a promise to my dad that she would protect us. She was brave in those difficult moments, and she is brave now. My mom is the most amazing individual. Her fight goes beyond her land or her front yard to that promise she made to my dad to always take care of us."

Zlatka Basic comments on how upset she has been watching her mother endure this struggle, especially at her age. However, Zlatka is "so proud of the fact that she never gives up despite all the hurdles that are thrown her way".

Fata's grandchildren are also proud of this national hero. Fata's granddaughter, Ismeta Orlovic, said, "Even though grandma has faced many struggles and hardships in her life, she still smiles and looks forward to every single day. As long as the church in Konjevic Polje is standing, grandma will try her hardest to stand alongside it, to petition for its removal and to reclaim what truly belongs to her: that land. I hope she will get to see that day. The day she realizes her fight was worth it. The day she can pass the land down to her children and say, 'this is yours'."

Even though millions consider her a hero, at the end of the day, Fata is just like any other ordinary Bosnian woman. She welcomes many people into her home, feeds them and shares stories over coffee.

She takes everyone to her most prized location—her garden—and shows them how she has grown everything by herself. Her blossoming garden, filled with large fruits and vegetables, further proves how much patience and determination Fata Orlovic really has.

Fata is an ordinary hero whose bravery and courage can be respected and applauded by people worldwide. Her decades-long battle seems to be far from over, but Fata has the support of loved ones who will stick by her side in order to ensure that justice is achieved.

Izvor: BalkanDiskurs

_________________________________

4. Tužba Fate Orlovic protiv SPC smatra se povucenom

Na posljednjem rocištu nisu se pojavili niti Fata Orlovic niti advokat Karkin, kaže sudija Halilovic...

Avaz 24.06.2008. 11:45

Fata Orlovic, saznaje "Dnevni avaz", zasigurno ce još dugo cekati da iz njenog dvorišta u Konjevic-Polju bude izmještena pravoslavna crkva. Naime, tužba koju je pokrenula protiv Srpske pravoslavne crkve (SPC) i RS od prije petnaestak dana se smatra povucenom.

Osim prošlogodišnjih deklarativnih obecanja Milorada Dodika da ce crkva biti izmještena iz njenog dvorišta, Fata Orlovic trenutno nema nikakvog drugog nacina da ostvari pravo na vracanje svoje imovine koju joj je uzurpirala SPC.

- Fahrija Karkin, advokat Fate Orlovic, u nekoliko navrata odgodio je zakazano rocište. Na posljednjem rocištu, zakazanom za 7. juni, nisu se pojavili niti Fata Orlovic niti Karkin, a nisu uputili ni podnesak za odgadanje sudenja, što se smatra povlacenjem tužbe. Rješenje o povlacenju tužbe još nije pravosnažno - kazao nam je Hajrudin Halilovic, predsjednik Opcinskog suda u Srebrenici, gdje je voden spor po tužbi Fate Orlovic.

Fatu Orlovic jucer smo pronašli u Srebreniku kod kcerke, gdje, s obzirom na zdravstvene probleme koje ima, boravi posljednjih nekoliko dana.

- Crkvu niko ne uklanja iz moje avlije. Svi obecaju, ali ništa od toga. Advokat Karkin kazao mi je da je sve gotovo, samo da dode neka žalba. Cekat cu kako mi je advokat rekao. Trebam zvati i Tihica i ove druge naše rukovodioce da vidim jesu li šta oni dogovorili s Dodikom i SPC za ovaj moj slucaj. Stvarno ne znam više dokle cu cekati - navodi nana Fata.

Vlasnici po svijetu

Fata Orlovic, kaže, cula je da zemljište na koje je SPC prvobitno zagovarala izmještanje crkve iz njenog dvorišta teško može biti prevedeno na sudu, "jer su se vlasnici razišli po svijetu", te da se sprema neka druga lokacija za njenu gradnju. Gdje, ona za sada ne zna.

Autor: A. HADŽIC

_______________________________________

5. Zona sumraka - "ADVOKAT" KARKIN

5.juli 2008.

Muhamed Borogovac

Postoje neka zanimanja u kojima se od protagonista ocekuju najvisi moralni standardi i prema pojedinacnim klijenitima i prema drustvu. Kada vam prodavac podvali trulu jabuku, to cete nekako rezivjeti. Medjutim, kada vas jedan ljekar ili pravnik izigra, onda cete to mozda cak i "glavom platiti". Zato u savremenom svijetu ljekari i pravnici imaju svoja profesionalna udruzenja i svoje profesionalne zakletve i kodekse ponasanja. Kada se npr. advokat ogrijesi o kodeks svoje struke drzava ga kaznjava da plati (cesto milionsku) ostetu klijentu, a njegova profesionalna organizacija mu oduzima licencu advokata. Da je "advokat" Karkin propustio da dodje na rociste nekom klijentu u Americi njegova advokatska kancelarija bi bila duzna nadoknaditi stetu klijentu, a njemu licno bi kolege advokati iz profesionalnog udruzenja oduzeli licencu i nikada vise se ne bi mogao biti advokat.

A to je i prirodno, jer covjek unajmljuje advokata da bi se zastitio od zlocina i nepravde. Zamislite koliki je tek zlocinac "advokat" koji izigra svoga klijenta za racun zlocinaca od kojih treba da ga zastiti.

Ovim necasnim cinom prema Fati Orlovic "advokat" Karkin je pokazao dokle su u stanju ici cuvari Republike srpske iz SDA stranke.

Mi smo pretpostavili da ce Fata Orlovic biti izigrana onoga trenutka kada smo saznali da je SDA (citaj Tihic) nasla advokata da joj "pomaze". Sjecamo se, odmah je pocela "advokatova" igra u kojoj je pokusao da staricu prevari i nagovori je na neku nagodbu. Pronijela se vijest da je nagodba o novcanoj nadoknadi od 2 miliona KM postignuta, ali je gospodja Orlovic demantovala advokata i ostala uporna i nepodmitljiva, trazila je pravdu - izmjestanje crkve iz njene avlije.

Tada je "advokat" Karkin poceo koristiti prljave trikove, otezati slucaj (slicno kako su Izetbegovic i Tihic otezali Tuzbu za genocid), a na kraju je pribjegao i ovom zlocinu kojim je potpuno upropastio vec prakticno dobijenu Tuzbu gospodje Fate Orlovic, nije dosao na rociste, koje je bilo zakazano radi Zalbe advokata Srpske pravoslavne crkve.

Farhija Karkin je izjavio da sada ceka rjesenje od suda u Srebrenici pa ce se onda zaliti. Medjutim, ta njegova zalba nece imati osnova, jer je on napravio materijalnu "gresku u proceduri", nije dosao na rociste. Njemu ta prica o zalbi samo sluzi da Bosnjaci koji ne razumiju pravne zavrzlame ne bi vidjeli podvalu.

Izvor: Online Glasnik br. 555,