===============================
Ovaj broj Glasnika se distribuira na preko 67,303 ispravnih adresa u zemlji i svijetu.
If you do not want to receive this Online Newsletter just reply with "UNSUBSCRIBE" in the subject line.

===============================

1. LOKALNI IZBORI 2016: NAPOKON DOCEKASMO KRAH IZETBEGOVICEVSKE POLITIKE

Pise: Muhamed Borogovac

1.1 NAROD SLIJEDI HRABRE

Navedimo samo neke cinjenice koje opravdavaju gornju konstataciju:

- U Visokom, mjestu iz kojega dolazi "krema" SDA stranke, SDA je izgubila izbore i to od zene koja je direktno i javno odbila poslusnost Bakiru Izetbegovicu i grupi njegovih poslusnika i zbog toga bila iskljucena iz SDA. Cestitke Amri Babic, zeni koja je ovim pokazala da ima vise hrabrosti od mnogih muskaraca.

- U Zenici, koja je takodjer bila uporiste SDA stranke, isti slucaj, pobjedjuje Fuad Kasumovic poslije njegovih javnih, veoma dobro argumentiranih optuzbi za izdaju, adresiranih na Bakira Izetbegovica. Bakirova odmazda i iskljucenje Kasumovica iz stranke je samo pomoglo Kasumovicu.

- Isto se dogadja i u Kalesiji, Gorazdu, Starom gradu Sarajevo, sve bivsa utocista SDA, u kojima pobjedjuju nezavisni kanidati, Džafic, Ramovic, Hadzibajric, ljudi koji su se hrabro suprotstavili lokalnim masinerijama Izetbegovicevih poslusnika i pobjedili bez obzira sto su protiv sebe imali mocnu infrastrukturu SDA, ukljucujuci i necasne novinare u rezimskim medijima.

- Isto se dogodilo i u Bihacu, gdje kandidat tek osnovanog Gradjanskog saveza Suhret Fazlic pobjedjuje stranke za mocnom infrastrukturom.

Kada vidimo ovakve pobjede disidenata iz SDA, ne mozemo da se ne sjetimo velikog patriote Bosne i Hercegovine, Hamdije Pozderca. Prisustvovao sam nekolicini njegovih susreta sa narodom, njegovim posjetama univerzitetu, posjetama prosvetnim radnicima itd. Rahmetli Hamdija Pozderac je u svakom susretu sa narodom po nekoliko puta ponavljao misao: "Hrabre narod slijedi." savjetujuci nam na taj nacin da budemo bolji ljudi. Na ovim izborima se pokazalo koliki je Hamdija Pozderac bio vizionar.

Sliku katastrofalnog poraza Bakira Izetbegovica upotpunjuju komentari i kritike koje dolaze i od aktuelnih, u ovom trenutku najpopularnijih kadrova SDA, kao sto su Semso Mehmedovic i Senad Sepic, kao i od bivsih prominentnih clanova SDA, kao sto je npr. Nedzad Latic. U stvari, znajuci koliko je Nedzad Latic bio odan Aliji Izetbeogvicu, slijedeca njegova recenica izrecena na Face TV, u emisiji CKSK, najbolje karakterise strmoglav pad ugleda familije Izetbegovic. Latic kaze: "Ako ima ikakvo svjetlo na kraju ovoga Izetbegovicevog tunela, onda je to narasla samosvijest bosnjackog naroda koji je pokazao da ne vjeruje Alijinom sinu, cak ni samom Aliji."

Dakle, svi bjeze od Izetbegovica, spasavajuci svoj ugled i karijeru.

Ovdje necemo ni spominjati poraze SDA od SDP-a, npr, sirom Tuzlasnkog i USK kanotona, cak i u Zivinicama, Gracanici, Buzimu itd., tradicionalnim uporistima SDA.

1.2 DEMAGOSKI IZETBEGOVICEV POGLED NA REZULTATE IZBORA

Bakir Izetbegovic je veoma vjest demagog. Odmah poslije izbora on je dao konferenciju za stampu veoma vjesto prdstavljajuci svoj poraz kao pobjedu. On tu lezerno implicira da su u mnogim mjestima pobijedile "ideoloski srodne snage" sa SDA, pa to eto i nije poraz SDA poltike. Disidenti iz SDA zasita jesu ideoloski srodne snage, jer se radi o bivsim SDA clanovima i glasacima, ali su ti ljudi u kljucnoj stvari razliciti od SDA, a to je, oni su shvatili da je Izetbegovic izdajnik i manipulator otkazali mu poslusnost. Ogromna je razlika izmedju naivnih i prevarenih koji su jos uz Bakira Izetbegovica, i sa druge strane osvijestenih ljudi koji su mu otkazali poslusnost.

Upravo u tome jeste tezina poraza Bakira Izetbegovica - on je porazen iznutra, u svojoj SDA bazi od SDA disidenata.

1.3 PRAVA SLIKA KATASTROFALNOG PORAZA IZETBEGOVICEVE POLITIKE CE SE VIDJETI TEK U OPSTINSKIM SKUPSTINAMA

Izetbegovic je na pomenutoj konferenciji za stampu proglasio SDA velikim pobjednikom u Sarajevu. Kazao je, parafraziram: "U Sarajevu smo uzeli maltene sve. Uzeli smo osam od devet opstina. A sarajevski kanton ima ekonomsku aktivnost gotovo kao citava RS. I u opstini Stari grad, koju smo jedinu izgubli, je pobjedio covjek koji je ideoloski srodan."

Medjutim, nista dalje od istine. To ce se pokazati kada se budu formirale opstinske vlasti. SDA ja i u Sarajevu potpuno izgubila popularnost. Razlozi "pobjeda" za nacelnicka mjesta su u mocnoj infrastrukturi stranke SDA i u usitnjenosti opozicionih stranaka. Tako se dogadjalo da nacelnici bivaju izabrani sa samo trecinom dobijenih glasova jer je bilo mnogo kandidata koji su podijelili anti-SDA glasove. Poraz SDA stranke ce se skoro pokazati u punom "sjaju" kada se pocnu formirati opstinske skupstine i vlade. Na primjer, SDP, DF, GS, Patriotska stranka i Nasa stranka nagovjestavaju da ce udruziti svoje odbornike u cilju kontrole opstine Sarajevo Centar.

To ce biti najblji nacin da Bakira Izetbegovica raskrinkaju u lazima i naprave smijesnim, buduci da se on najvise hvalio pobjedom u toj opstini. Kazao je: "Opstina Centar Sarajevo je vazna kao 10 ostalih opstina." Tom izjavom je on pokuso da tijesnom pobjedom za nacelika opstine Centar kompenzira poraze u desetak dosadasnjih SDA uporista sirom BiH.

1.4 SVAKA CAST NASIM HRABRIM STOCANIMA

Na kraju spomenimo jednog istinskog heroja ovih izbora. To je Salmir Kaplan, mlad, dostojanstven i hrabar covjek koji je organizovao svoje Stocane da dodju u velikim brojevima na glasacka mjesta, cime je ugrozio pobjedu mrtvih i zivih glasaca HDZ-a. Kada su shvatili da ove godine nema otimacine u Stocu, HDZ-ovi kriminalci su krenuli i fizicki na gosp. Kaplana. Sada se napadac izlezava u bolnici, nastojeci da pomocu necasnih HDZ doktora dobiju lazne nalaze o povredama, da bi na taj nacin HDZ eliminisala Kaplana.

Mozete misliti koji moralni sljam mora biti doktor koji bi izdao lazno ljekarsko uvjerenje i tako pogazio svoju profesionalnu zakletvu. U pravnim drzavama se gubi profesiolana licenca za takve materijalne, namjerne povrede profesionalnog kodeksa. Medjutim, i u BiH bi se mogla izganjati pravda protiv takvog doktora. Nadamo se da se nece nastaviti tim kriminalnim putem da bi se eliminisao gosp. Kaplan. U suprotnom, naci ce se ljudi koji ce pomoci gosp. Kaplanu da dokaze lazi i oslobodi svijet takvih doktora koji izdaju lazne nalaze M. Raguzu. (Raguz, je jedan mladji siledjija koji je napao na gosp. Kaplana).

Ljudi kao Izetbegovici, Cazim Durakovic i slicni su sramna proslost, a ljudi kao Amra Babic, Fuad Kasumovic, Salmir Kaplan i ostali gore spomenuti nezavisni kanidati pobjednici izbora su buducnost BiH politike.

____________________________________

2. VUCIC VRACA MALI DIO NOVCA KOJI PO ZAKONU PRIPADAJU SREBRENICI, A TO NAM SE PRIKAZUJE KAO DOBROCINSTVO

Amer Jerlagic

Najavljena posjeta premijera Srbije Aleksandra Vucica Srebrenici, u društvu Milorada Dodika, u novembru ove godine, gdje ce ucestvovati na Konferenciji o infrastrukturnim projektima ponovo je bacanje prašine u oci javnosti Bosne i Hercegovine, a i svijeta.

Mora se priznati da premijerov i vladin aparat, a posebno onaj dio zadužen za odnose sa javnošcu, to odlicno radi.

Prema informacijama kojima raspolaže Stranka za Bosnu i Hercegovinu, Vucic ce tim povodom objelodaniti da ce uplatiti jedan milion EUR-a koje Srbija duguje Srebrenici za potopljeno zemljište akumulacijom hidroelektrane na Drini - Bajna Bašta.

Ništa u tome nema loše, pogotovo jer Srebrenici i povratnicima uopšte, treba svaka podrška i pomoc. Medutim nema ništa ni pozitivno, uzimajuci u obzir da se zna da je taj dug, prema procjenama eksperata, oko 35 miliona KM. Postavlja se pitanje da li cemo se radovati zato jer ce Vucic "dati" mali dio srebrenickog novca koji Srbija duguje Srebrenici. Bilo bi lijepo da tom prilikom premijer Srbije javno kaže kada ce vratiti ostatak duga ovom, genocidom, opustošenom gradu.

Poznato je takoder da Srbija, za neisplacenu struju tokom svih ovih godina, a koja je proizvedena na hidroelektranama na Drini, duguje državi Bosni i Hercegovini preko 5 milijardi KM. To bi bilo dovoljno za isplatu dobrog dijela duga naše zemlje cime bi izašli iz dužnickog ropstva, a nakon cega bi se popravio standard sva tri konstitutivna naroda u BiH.

Dakle, mi cijenimo napore Vucica kojima pokušava dati do znanja da je svjestan krivice koji su njegovi prethodnici pocinili nad Bosnom i Hercegovinom. Medutim, ostaju stvari koje nam je Vucic ostao dužan, a to su izvinjenje za genocid, vracanje cijelog duga Srebrenici od oko 35 miliona KM za potopljeno zemljište i Bosni i Hercegovini, 5 milijardi KM za dugove od struje proizvedene na Drini. To su kapitalne stvari, a ima ih još. Do tada, moramo se uvijek prisjetiti njegovih obecanja sa pozornice Skupštine Srbije, kada je porucio da za svakog svakog Srbina treba ubiti 100 muslimana. Iako se životi nikada ne mogu vratiti, makar se treba vratiti ono što je otudeno i Srebrenici i Bosni i Hercegovini.

(Vijesti.ba)

________________________________

3. SREBRENICA: SUOCAVANJE BOSNJAKA SA ISTINOM O IZDAJI SREBRENICE

Pise: Muhamed Borogovac

Medju nama bosnjacima ima toliko socioloski neukih ljudi da je to omogucilo da prevara o Srebrenici traje preko 20 godina. Srebrenica je izdana prvi put 1993. godine kada je razoruzana mada se samo branila od napada. To razoruzanje Srebrenice je bio prvi zlocin Alije Izetbegovica protiv Srebrenicana, tj. podrinjaca. Da Srebrenica nije tada izdana, Srbima bi se dogodio poraz kao u Bihacu. Oni se kao ni u Bihacu ne bi upustili u ulicne pjesadijske borbe koje uzimaju mnogo zrtava medju napadacima, a ne bi mogli drzati tri korpusa iz Srbije duze vrijeme, te kada bi se ti korpusi vratili u Srbiju, Srebrenicani bi ponovo oslobodili istocnu Bosnu od malobrojnih lokalnih Srba. Primirje 1993. godine je samo omogucilo da Srbi sa malobrojnim lokalnim snagama drze teritoriju koju su im osvojili srbijanski korpusi.

Medjutim, tada 1993. vecina nije jasno vidjela da je Srebrenica izdana, jer se pokolj nije odmah dogodio - Srebrenici je bila na rijecima zagarantovana sigurnost.

Kada je velikosrpskom projektu, ukljucujuci i Aliju Izetebgovica, zasmetalo sto zbog enklava Srebrenice i Zepe buduca "Republika Srpska" nema kompaktnu teritoriju, Izetbegovic je izvukao komandu izvan Srebrenice, obezglavio odbranu, i tako izrucio Srebrenicu u ruke genocidnih srpskih jedinica. To je bio drugi korak u izdaji Srebrenice.

Treca izdaja se dogodila u Daytonu, 1995, kada je Srebrenica u dogovoru Alije Izetbeogvica, Lagumdzije i Silajdzica sa Srbima uvrstena u Okupiranu BiH, tzv. Republiku srpsku. Ni tada rezulatati izdaje nisu bili svima vidljivi. Dovoljno je bilo pomocu glasova prognanih Srebrenicana neko vrijeme drzati na vlasti Bosnjaka kao nacelnika opstine da mnogi misle da je jos Srerbrenica "nasa". Mi znamo da bosnjacki nacelnik opstine nije nista znacio, niti je mogao, a niti je htio zaustaviti bilo koji zlocinacki zakon vlasti Okupirane BiH, tj. tzv. Republike Srpske, uperen protiv povratnika. Sjetimo se ovdje samo najnovijih zakona, Zakona o prebivalistu i boravistu i zabrane Bosanskog jezika u skolama.

Cetvrta izdaja Srebrenice se dogodila 2007 godine poslije presude Internacionalnog suda pravde za genocid u Srebrenici. Tada je bosnjacka vecina odbornika u skupstini Srebrenice trazila Distrikt Srebrenica izvan jurisdikcije RS-a, ali su Tihic, Silajdzic, Lagumdzija, Ceric, Zeljko Komsic, svi slozno ubjedjivali Srebrenicane da odustanu od toga zahtjeva. Najveci lupezi su tada bili Silajdzic, koji je doveo Arapske ambasadore da Srebrenicanima obecavaju petrodolarske freze, i Camil Durakovic, doskorasnji nacelnik opstine Srebrenica, koji je iznutra sabotirao taj zahtjev Srebrenicana.

Sada se doslo do toga da su poceli presahnjivati glasovi iz dijaspore i glasovi postom, jer mladi ljudi se tesko registruju, ako nisu u Srebrenici, a stari izumiru, sto se mora kad tad dogoditi. Time je kompletirano preuzimanje Srebrenice od strane Srba.

Srebrenica je polako sistematski preuzimana i neki Srbi misle da je ovo konacno preuzimanje ucinjeno prerano. Tome je svakako kumovao Dodik, koji je u velikim politickim problemima medju Srbima, te je pozurio da im izruci jednu veliku pobjedu, da moze kazati da je integrirao Srebrenicu u vlast RS-a.

Meni je veoma drago da je napokon i zadnji Bosnjak shvatio punu istinu o izdaji Srebrenice. Prvo, Durakovic je bio mnogo korisniji Srbima nego sto bi to mogao biti ikoji Srbin na celu Srebrenice. Npr. Srbin ne bi mogao ubijediti Majke Srebrenice da zakite Vucica, negatora genocida, cvijetom Srebrenice za rever, i tako nas prikazu kao narod bez dostojanstva pred kamerama iz cijeloga svijeta.

Zatim, ova izhitrena akcija Dodika na konacnom preuzimanju Srebrenice je veoma korisna za Bosnjake - prvo, zato sto je bolje znati istinu, ma kakva da je nego biti zrtva manipulacije vlastitih izdajnika. Drugo, ta istina unistava svaki ugled Izetbegoviceve klike na vlasti medju Bosnjacima. Da se razumijemo, nasi izdajnci su glavni izvodjaci velikosrpskog projketa, bez njihove saradnje bi Dodik i Vucic mogli samo lajati i tapkati u mjestu.

Zato, vjerovatno ce se pokusati nekim izbornim inzenjeringom ispraviti greska i uruciti izbornu pobjedu Camilu Durakovicu, medjutim, to ce biti ocigledna prevara, jer ce biti nemoguce da narod koji je masovno glasao za srpske odbornike izabere Bosnjaka za nacelnika. Dakle, da bi uspjela izborna prevara morali bi namjestiti i odbornicke glasove u Srebrenici, sto je gotovo nemoguce. A ako namjeste samo glasove za Durakovicu, onda ce srpski narod biti bijesan na Dodika, i jadna mu majka onda, jer ce definitivno i za sva vremena dobiti tituli izdajnika srpstva, a Srbi takvima ne prastaju.

_______________________________

Postovani citaoci, skupilo nam se dosta ozbiljnih clanaka koje nismo objavili zbog toga sto su teme u tim pismima bile potisnute u drugi plan dogadjima oko Koordinacionih tijela, srpskog referenduma, i Izbora. U slijedecim brojevima cemo objaviti po neko od tih pisama. Pocnimo sa slijedecim prilogom, koji nam je stigao prije nekoliko sedmica.

4. RE: O KOMUNISTICKOM MENTALITETU PLANIRANJA VELIKIH INVESTICIJA

Pise: Enes Covrk

S obzirom da sam bio na godišnjem odmoru, naknadno sam procitao vaša tri uzastopna priloga u posljednjih mjeseca dana. Poslovicno, komentari i reakcije ljudi koji imaju hrabrosti da se suprotstave sveprisutnoj veleizdaji BiH su potpuno na mjestu, a i ja sam nekoliko puta nastojao da doprinesem razbijanju iluzija o tome kako ce nas "neko drugi spasiti" fašistickog koncepta velikosprske politike, od kojeg se nažalost još nismo oslobodili.

Ovom prilikom vam želim replicirati na dio poglavlja 4. od 13.08.2016. godine, u kojem na kraju teksta komentara navodite naslijede "komunistickog mentaliteta" u planiranju "velikih" investicija sa stanovišta ekonomije. Bojim se da ste olako pojednostavili stvari, a s obzirom da sam jednim dijelom vezan za planiranje investicija, osjecam profesionalnu potrebu za ovom replikom.

Naime, na cjelokupnom prostoru bivše SFRJ je plasirana sveprisutna zabluda kako privatni sektor, skupa sa privatnim investicijama, treba da rješava SVE probleme i bude okosnica ekonomskog razvoja. Dakle, mala i srednja preduzeca-"SME". Velika nam ne trebaju, k'o biva ona iz "komunistickog vremena". Na ovom "detalju" smo "pali" ekonomski svi od Triglava do Ðjevdelije. Efekat ovoga je fundamentalno dvojako negativan. Prvo, ostajanjem bez "velikih", ostali smo bez visokog stepena gotovih i vrijednih proizvoda koji su se plasirali na domace i ino-tržište. A to je pratilo i odgovarajuci nivo znanja, odnosno obrazovanja. Sada svi radimo za "velike" (putem SME), ali koji nisu više "kod nas"! Maksimizaciju finalne vrijednosti (kao konacnog proizvoda) ne ostvarujemo mi, nego neko drugi koji nam onda te finalne proizvode prodaje na našem tržištu, koje je još uz to "liberalizovano" do krajnjih granica. Fino bogami! Time trgovinski bilans postaje dugorocno nepovoljan, zbog nepovoljne strukture ekonomija koje nemaju adekvatan nivo finalizacije sa gotovim-visokovrijednim proizvodima koje mogu plasirati na domacim i ino-tržištima. Trebam li navoditi samo primjere iz BiH koji su nekad upravo ostvarivali taj efekat (UNIS, ŠIPAD, UPI, ENERGOINVEST, FAMOS,....). Drugo, bez toga se teško može ostvariti osnova za dugorocniji rast i investicije u osnovnu infrastrukturu (jedini privredni segment u koji država MORA da se "umješa", a ovo je još jedna "neoliberalna" zabluda koja kaže da država ne treba da se miješa ni u jedan segment privrede, pa ni u razvoj infrastrukture!) koja služi za dalji ekonomski razvoj, ukljucujuci male, srednje, a bogami i velike!

I treci element koji nažalost utice na potpuno iskrivljenu sliku kod investiranja u velike projekte, jeste sveprisutna netransparentnost (citaj: lopovluk) i nekompetentnost u upravljanju javnim sredstvima, a time i investicijama. U BiH su milijarde maraka do sada "prosute", umjesto da su se transparentno usmjeravale u znacajne investicije. Obratite pažnju samo na primjer neizmirenih obaveza PDV-a (skoro 4 mld. KM), a u drugim indirektnim i direktnim nenaplacenim porezima da i ne govorim sada. Osim pojedinih dionica autoceste u Koridoru Vc i dionica autoceste B. Gradiška-Banja Luka (da bude interesantno, sve sami predratni "komunisticki" projekti!) i Doboj-Prnjavor, navedite bilo koji primjer drugih velikih investicija u trasnportnu, energetsku i komunalnu infrastrukturu u zadnjih 20 godina u BiH?! Nema ih, zar ne? Zašto? Zbog koncepta strateškog razvoja domace ekonomije na osnovu SME, izmedu ostalog. A sve "najavljene" investicije nešto "sporo idu". Dakle, fragmentiraj sve, smanji finalnu proizvodnju visoko-vrijednih proizvoda, živi od doznaka izvana da "pokriješ" trgovinski debalans (blizu 10 mld. KM registrovanog novca godišnje ude u BiH, a koliko neregistrovanog sam Bog zna), kupuj tehnološki otpad na "liberalizovanom" tržištu (pogledajte samo strukturu cjelokupnog voznog parka u BiH na pr.), ne subvencioniraj poljoprivredu (pogotovo ne male poljoprivrednike), razbacuj se ionako oskudnim javnim sredstvima, zadužuj se za neproduktivne stvari (elemente iz fiskalne politike koji ne doprinose stvaranju novih vrijednosti, dakle cista potrošnja institucija najcešce uzrokovana "fiskalnom nedisciplinom", citaj: kradom) itd., zvuci vam odnekud poznato? To smo svi mi! I onda se pitamo, što nema velikih investicija?!

Odgovor za mene je prilicno jednostavan, ako razmišljamo "hladne" glave. Prije svega, ekonomski prostor bivše SFRJ nije bio ni približno slican onome u "istocnom bloku", cak bi se moglo reci da je, uz odredjene transformacije, "nalikovao" klasicnom tržišnom pristupu, samo to tako niko "nije smio javno reci". Pocetni pokušaji "planske ekonomije" propali su još sredinom 50-ih, sve dok se nije izgradila obrazovna elita (postojeca je "pocišcena" do kraja 40-ih) i poceo znacajan razvoj u periodu '65-'85. Ekonomska suština raspada SFRJ takode se zasnivala na nacionalizmu. Pocetne pozicije 1945. pojedinih republika su bile strahovito razlicite u ekonomskom smislu, a ta razlika je bila još veca 1990. u relativnim odnosima, iako su pojedinacno i ukupno (kao zajednica) svi narasli, ali neproporcionalno u korist opet onih kojih su i bili razvijeniji na pocetku! U ekonomiji je prisutan poznati "fenomen" sa efektom prelijevanja ("spilover") viška ostvarenih sredstava razvijenijih prema nerazvijenijim, da bi se sveukupan prostor ucinio snažnijim! Tu je SFRJ "pala" na ispitu (kao i politicki!). U bližem susjedstvu je najbolji primjer Italija, koja je decenijama nastojala "pomiriti" ekonomske razlike izmedu izuzetno razvijenog sjevera i ni približnog razvijenog juga. A radi se o istoj naciji! U širim razmjerama, isto radi EU putem kohezionog fonda, fonda za restruktuiranje, itd., nastojeci pomiriti evidentne razlike u relativnoj razvijenosti izmedu zapada i istoka EU!

Zbog svega navedenog, toplo vam preporucujem da ubuduce dajete opreznije "poveznice" izmedu prošlog sistema i sadašnjeg stanja na ovom prostoru, bar kada je u pitanju ekonomija. Fundamentalna je cinjenica da nijedna zemlja u svijetu ne duguje sopstveni razvoj bez podrške države u kljucnom segmentu razvoja-infrastrukturi. Na bazi te infrastrukture se razvija privatni sektor i takmici na tržištu. Neko ce reci, cekaj a SAD? Oni su samo naizgled izuzetak koji odstupa od pravila. To je možda jedina zemlja u svijetu cije su javne finansije zapravo u potpunom vlasništvu privatnog finansijskog sektora (uradjeno prije tacno 100 godina), ali svoj ekonomski razvoj opet duguju investicijama u infrastrukturu. Pricati o fundamentima neoliberalnog koncepta za primjenu u uslovima nerazvijenih i propadajucih ekonomija je zapravo put u potpunu ekonomsku kataklizmu. A to nam se upravo i dešava.

Srdacan pozdrav.

-----
KOMENTAR: Potovani gosp. Covrk, ja nisam kazao da ne trebaju investicije u velike kompanije. Ja sma samo kazo da to nije posao drzave da investira i gradi neke drzavne proizvodne pogone, kako se to radilo u komunizmu. Drzava treba da investira u infrastrukturu i drzava treba da napravi povoljan poreski sistem, zatim da olaksa papirologiju i da napravi financijski sistem tako da ce privatnom sektoru iz citavog svijeta biti jednostavno i isplativo da investira kod nas, i u velike i u male kompanije.

Pri tome najvaznija je zakonska i politicka stabilnost zemlje jer kapital je veoma plasljiv, bjezi od nesigurnosti svake vrste.

Pogotovo nismo kazali da je u redu sto smo izgubili nekadanje privredne korporacije zbog lopovluka. Znamo da je dobro da jedna zemlja ima finalne proizvode itd. Medjutim, u trzisnoj ekonomiji razvoj se dogadja na druge nacine, a ne postavljanjima kamena temeljaca na ledinama za neke velike drzavne fabrike, kako je to bilo u komunizmu, koji je zato i propao. (M. B.)