===============================
Ovaj broj Glasnika se distribuira na preko 74,858 ispravnih adresa.
If you do not want to receive this Online Newsletter just reply with "UNSUBSCRIBE" in the subject line.
===============================

1. REFERENDUM U "SRPSKOJ" - SAMOUBILACKI SKOK OCAJNIKA SA LITICE

Pise: Muhamed Borogovac

Dodikov najavljeni referendum o dvije preostale institucije drzave BiH, Tuzilastvu i Sudu BiH, je novo veoma jasno krsenje Daytonskog sporazuma od strane Srba. To svakom normalnom covjeku u BiH znaci samo jedno, da ni Bosnjaci vise ne moraju postovati Daytonski sporazum i da imamo pravo ne priznavati RS i cak mozemo zahtijevati povratak na prethodno pravno stanje, ustav jedinstvene Republike BiH.

Zato bi taj referendum Republike srpske bio samo jedan samoubilacki skok ocajnika sa litice kada RS ne bi imala na drugoj strani bosnjacki izdajnicki rezim koji ce je ponovo spremno i prijateljski docekati u ruke, i spasiti od samoubistva.

Nemojmo gajiti nikakve iluzije, Bakir Izetbegovic ce ponovo sve uciniti da Srbima ublazi pad. To su Izetbegovici i ranije cinili. I sam rat 1992 je bio samoubilacki potez Srba, jer oni ni tada nisu imali snage da bace na pleca bosnjacki narod, kasnije Armiju Republike BiH, bez obzira na genocid pocinjen nad narodom. U situaciji kada je R BiH vec bila priznata kao jedinstvena drzava Srbi nisu imali casnog izlaza iz tog rata. Zato je i rat u BiH na kraju krenuo kao rat u Hrvatskoj, ka totalnom porazu Srba. Medjutim, tada ih je spasio Alija Izetbegovic kada im je u pregovorima dao castan izlaz i iz sankcija i iz rata kojeg su neminovno gubili. Znamo, Alija Izetbegovic je u Daytonu srpski poraz pretvorio u veliku pobjedu. Osnovao im je Republiku srpsku svojim potpisima kao nadlezno lice, Predsjednik Republike BiH.

Kasnije su RS spasavali: Sulejman Tihic, koji je sabotirao Tuzbu za genocid, Haris Silajdzic, koji je sabotirao Evropsku reformu policije, Zlatko Lagumdzija koji je isao dalje i cak omogucio Beogradu da srbijanska policija hapsi u BiH (neka Naser Oric bude oprezan) itd.. Sada vjerovatno Dodik ocekuje pomoc Bakira Izetbegovica, ocekuje da i ovaj veoma riskantan referendum izadje na dobro za RS. Naime, bez te pomoci doticni referendum ce biti katastrofalan za RS jer njegove rezultate svijet nece priznati buduci da je suprotan cak i daytonskom ustavu. Tako ce jedina posljedica biti da ce prestati vaziti Daytonsk ustav, sto bi za RS bilo pogubno.

Zasto Dodik cini ovaj riskantan potez? Ne zato sto ne zna moguce posljedice, nego zato sto gubi vlast u RS-u, pa jos jednom nastoji da ujedini Srbe iza sebe ovim novim, veoma grlatim, a u sustini impotentnim napadom na BiH.

Ono sto je veoma dobro u ovoj situaciji je da Bakir Izetbegovic, tj. velikosrpski projekat, ne kontrolise bosnjake ni priblizno tako efikasno kao sto su ih ranije kontrolisali Alija Izetbegovic, Lagumdzija, Tihic, Silajdzic. Spoznaja o izdaji i lopovluku Alije i Bakira Izetbegovica postepeno je nagrizala njihov autoritet tokom ovih 20 godina, tako da je sada Bakir Izetbegovic pao na veoma niske grane cak i u SDA.

Koliko narod ne vjeruje Bakiru Izetbegovicu dovoljno je pogledati kako ljudi komentarisu najavljeni odlazak Bakira Izetbegovica na susret sa britanskim premijerom Cameornom u vezi sa Britanskom rezolucijom o genocidu u Srbrenici. Ogromna vecina komentatora sumnja u Izetbegoviceve namjere, cak su ubijedjeni da ide da sabotira britansku rezoluciju.

On zaista nema sta traziti kod Camerona, buduci da se stvari ionako odvijaju povoljno za BiH. Ne treba nista popraviti u toj rezoluciji u nasu korist. On jedino moze pokvariti ostrinu rezolucije ako kao predstavnik Bosnjaka, zrtava genocida zatrazi da se ublazi, npr. ako kaze da mi Bosnjaci u cilju pomirenja zelimo sto blazu rezoluciju. Na taj nacin je Alija Izetbegovic unistavao sve pozitivne poteze svijeta u korist Republike BiH, odricuci se nasega prava, a prihvatajuci Srpske "argumente", pa se sada narod plasi da ce i Bakir Izetbegovic uciniti nesto slicno.

Na patriotskim FB grupama je Izetbegoviceva posjeta izvazvala veliku zabrinutost. Evo nekoliko najkracih citata gradjana BiH koji to ilustruju:

- "Bakir Izetbegovic po nalogu Beograda putuje u London hitno da urgira da se Srbi poštede Britanske rezolucije.",

- "Nastavlja izdaju tamo gdje mu je babo stao."

- "Zbog ovoga, molim sve koji mogu, da upute prijetece email-ove na dole navedene adrese bošnjackog clana izdajnika Izetbegovica: haris.basic @ predsjednistvobih.ba , elvir.camdzic @ predsjednistvobih.ba , amel.suljovic @ predsjednistvobih.ba

-Kraj citata-

Na kraju primjetimo da je i velikosrpski projekat shvatio da vise nemaju pravog karizmaticnog lidera medju Bosnjacima. Zbog toga smo ovih dana svjedoci ponovnih pokusaja da se u BiH politiku vrati Haris Silajdzic, kojega velikosrpski provokatori medju Bosnjacima ponovo lansiraju kao nekog nezaboravnog, beskompromisnog BiH patriotu, racunajuci na kratku pamet Bosnjaka.

Dakle, jedva cekamo Dodikov referendum, kojim zasigurno RS nista nece postici osim sto ce izloziti bosnjacke politicare-izdajnike novim problemima sa bosnjackom bazom.

_______________________

2. Deklaracija o Srebrenici Sabora IZ BiH - Trazi se Distrikt Srebrenica u cilju eliminisanja rezultata genocida

5 juli 2015

Sabor Islamske zajednice na današnjoj sjednici u Sarajevu usvojio je Deklaraciju o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici, te predstavio Fetvu o genocidu nad Bošnjacima muslimanima u Srebrenici koju je 3. jula donijelo Vijece muftija Islamske zajednice u BiH.

Prema Deklaraciji Sabor, izmedju ostalog, ocekuje da Vijece ministara BiH i entitetske vlade izrade program "Ne genocidu", koji bi u periodu od 15 godina osigurao sve potrebne uvjete za uklanjanje posljedica genocida nad Bošnjacima na prostoru Srebrenice, Zvornika, Vlasenice, Bratunca, Milica i Žepe i povratak na demografsko stanje prema popisu stanovništva 1991. godine.

"Deklaracija je širi dokument koji bi trebalo da se proanalizira, te vide koje su to obaveze nas Bošnjaka. Trebamo prevashodno da sadržaj Deklaracije poštujemo i nadjemo put da se to ostvari" istakla je potpredsjednica Federacije BiH, Melika Mahmutbegovic.

Zahtjev Sabora

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazovic naglasio je da su u Deklaraciji smjernice šta trebaju raditi oni u Islamskoj zajednici šta nadležni trebaju poduzeti, prenosi agencija Fena.

Sabor traži da visoki predstavnik za BiH donose zakon o zabrani poricanja genocida nad Bošnjacima u Srebrenici i trajnu zabranu službene upotrebe oznaka, zastava, amblema i simbola koje je koristila Vojska Republike Srpske kao izvršilac genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, za cijeli teritorij BiH.

Nadležnim institucijama BiH i medjunarodnoj zajednici Sabor predlaže formiranje distrikta Srebrenica na prostoru opcina: Srebrenica, Zvornik, Vlasenica, Bratunac, Rogatica, Žepa i Milici, gdje su uglavnom živjele žrtve genocida nad Bošnjacima, s obzirom da vlasti RS-a u proteklih 20 godina nisu uspjele osigurati jednaka prava i standarde svim gradanima posebno Bošnjacima.

Sabor je pozvao Parlamentarnu skupštinu BiH, Narodnu skupštinu RS i Federalni parlament da svakog 11. jula u godini održavaju komemorativne sjednice uz prijenos na sva tri javna emitera, buduci da je institucionalizacija dana sjecanja najbolji nacin poštovanja žrtvama zlocina.

'Ne genocidu'

U Deklaraciji stoji da Sabor ocekuje da Srbija, Crna Gora, Holandija, Ujedinjene nacije, BiH i svi drugi izraze želju da budu donatori uspostave medunarodnog fonda za uklanjanje posljedica genocida u Srebrenici od jedne milijarde eura, koji bi se prikupljao u narednih pet godina, te koristio projektu „Ne genocidu".

Sabor je istakao da fetva Vijeca muftija proglašava šehidima žrtve genocida i zadužuje Rijaset da u skladu s islamskom tradicijom Bošnjaka osigura aktivnosti i programe kojima se trajno cuva sjecanje na šehide, žrtve genocida i ratnih zlocina te prezentira fetvu o genocidu i cinjenicama o njemu svim posjetiocima šehitluka genocida u organizaciji Islamske zajednice.

"Na taj nacin je Islamska zajednica u BiH kroz najviši vjerski organ zauzela stav o tom pitanju i dala svoje mišljenje šta se dešavalo u danima prije 11. jula, tokom 11. jula i nakon 11. jula u Srebrenici", kazao je predsjednik Sabora Islamske zajednice u BiH Hasan Cengic.

__________________________

3. TEKST ODLUKE IZ 2007. O STAVLJANJU SREBRENICE POD JURISDIKCIJU BOSNE I HERCEGOVINE

Povodom gornje Deklaracije o Srebrenici IZ BiH, preporucujemo svima koji se planiraju boriti za ciljeve Deklaracije da dobro prouce zahtjev Srebrenicana iz 2007 za Distriktom Srebrenica u kojem mogu naci pravne argumente koji ce im dobro doci u novoj borbi za Distrikt Srebrenica.

Online Glasnik NKRBiH br. 477 od 9. Jula 2007. je prenio tekst ODLUKE o Distriktu Srebrenica koju su namjeravali da izglasaju bosnjacki odbornici, tadasnja vecina u Skupstini opstine Srebrenica, poslije presude za genocid. Nazalost, ta odluka nikada nije finalno usvojena od odbornika SO Srebrenica, zbog pritiska bosnjackih rezimskih politicara da se ne usvoji Odluka. Sjetimo se tada su u Srebrenicu dosli Silajdzic, Tihic, Lagumdzija, Komsic da odgovore Srebrencane od usvajanja te Deklaracije. Znali su da bi to bio prvi korak ka ukidanju RS-a. Tada je Haris Silajdzic doveo i arapske amabasadore da obecaju arapske pare da bi ubijedili Srebrenicane da odustanu od Odluke. Cak je i Dodik tada navukao jagnjecu kozu i nudio pomoc Srebrenici. Srebrenicani su se jos jednom prevarili i odustali od slobode radi freza, te nisu dobili ni slobodu ni freze.

Slijedi kopija pomenute ODLUKE.

---------------------------------------------------

Bosna i Hercegovina / Bosnia and Herzegovina
Opština / Municipality SREBRENICA
Skupština Opštine / Municipal Assembly
Adresa/Address: Srebrenickog odreda bb.
Tel/fax: 056/445-500,
E-mail: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
Web: www: srebrenica-opstina.org

Broj: 01 – 022 – ____ / 07
Srebrenica, 23 Juni, 2007.god.

Polazeci od pravosnažne presude Medunarodnog suda pravde od 26. februara 2007.godine u slucaju Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore, mi, odbornici Skupštine Opštine Srebrenica, opredjeljeni protiv diskriminacije po bilo kom osnovu, za vladavinu prava i uklanjanje posljedica genocida, poštivajuci Konvenciju o sprecavanju i kažnjavanju zlocina genocida, poštivajuci Evropsku Povelju o lokalnoj samoupravi, poštivajuci Povelju UN-a, sa zahtjevom za izvršenje pravosnažnih presuda Medunarodnog krivicnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Medjunarodnog suda pravde (ICJ) od 26. februara 2007.godine u slucaju Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore, te predstavljajuci narod nad kojim je pocinjen genocid, na sjednici Skupštine Opštine Srebrenica, održanoj u Srebrenici 23. juna 2007. godine, donosimo slijedecu

O D L U K U

O vracanju Opštine Srebrenica pod iskljucivu jurisdikciju države Bosne i Hercegovine kakvu je Opština Srebrenica imala prije agresije i genocida.

Medunarodni sud pravde je 26. februara 2007. godine svojom pravosnažnom presudom u slucaju Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore presudio: „Da je Srbija prekršila obavezu da sprijeci genocid na što je bila obavezna na osnovu Konvencije o sprecavanju i kažnjavanju zlocina genocida, koji se odnosi na genocid pocinjen u Srebrenici u julu 1995. godine." Sud je potvrdio da su genocid u Srebrenici, što ukljucuje i bošnjacko stanovništvo cjelokupne istocne Bosne i Hercegovine (Podrinja), pocinile vlasti i institucije „Republike Srpske", posebno Vojska (VRS) i Policija (MUP) „Republike Srpske" i da je Srbija imala obavezu da to sprijeci. Podnošenje tužbe za genocid 1993.godine prethodi svim naknadnim ustavno-pravnim promjenama za državu Bosnu i Hercegovinu, a samim tim i za Opštinu Srebrenica. Presuda Medunarodnog suda pravde je nadredena svim politickim rješenjima koja se danas nude žrtvama genocida ukljucujuci i Aneks 4 Dejtonskog sporazuma.

Stoga, Skupština Opštine Srebrenica, predstavljajuci narod nad kojim je pocinjen genocid, pozivajuci se na pravosnažnu presudu Medunarodnog suda pravde i koristeci pravno nacelo RESTITUTIO IN INTEGRUM (vracanje u originalno stanje) utemeljeno na imperativnim normama Medunarodnog prava JUS COGENS, donosi odluku: DA DANOM DONOŠENJA OVE ODLUKE, OPŠTINA SREBRENICA VIŠE NIJE POD USTAVNOM, PRAVNOM, POLITICKOM I TERITORIJALNOM JURISDIKCIJOM ENTITETA „REPUBLIKA SRPSKA". Ovom odlukom Opština Srebrenica se vraca pod iskljucivu jurisdikciju ustavnog i pravnog sistema države Bosne i Hercegovine kakvu je Opština Srebrenica imala prije agresije i genocida.

Ovom odlukom, Opština Srebrenica i gradjani Srebrenice ce biti pod iskljucivom jurisdikcijom države Bosne i Hercegovine i koristice zastavu i obilježja države Bosne i Hercegovine. Opština Srebrenica ostaje teritorijalni dio države Bosne i Hercegovine u statusu van jurisdikcije genocidnog entiteta „Republika Srpska". Opština Srebrenica ce u buduce primjenjivati iskljucivo zakone države Bosne i Hercegovine, koji nisu u suprotnosti sa principima teritorijalne i pravne pozicije Opštine Srebrenica prije agresije i genocida.

Od pocetka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu u aprilu 1992. godine, do februara 1993. godine legalne odbrambene snage Republike Bosne i Hercegovine u Srebrenici su uspješno odolijevale agresiji iz Srbije i Crne Gore (krnje Jugoslavije). Po podacima sa kojim raspolažemo u tom periodu je oko 1.800 stanovnika, vecinom civila, ubijeno kroz pokušaje genocida i etnickog cišcenja. Poslije velike ofanzive koju su vodili tri korpusa Jugoslovenske vojske iz Srbije pocetkom marta 1993. godine, u Srebrenicu su stigle snage UNPROFOR-a. Vijece sigurnosti Ujedinjenih nacija je u aprilu 1993.godine usvojilo rezoluciju S/RES/819 kojom je uspostavljena UN Zašticena zona Srebrenica i potpisan je sporazumom o demilitarizaciji. Nažalost, demilitarizacija je prakticno znacila samo razoružavanje branitelja Srebrenice, a ne i agresorskih snaga.

Direktan rezultat razoružavanja Srebrenice je da je u julu 1995. godine UN Zašticena zona Srebrenica postala najvece stratište u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, gdje je oko 8.500 muškaraca, žena i djece bilo brutalno ubijeno.

Prema Povelji Ujedinjenih nacija, Ujedinjene nacije su bile dužne da zaštite svoju clanicu Republiku Bosnu i Hercegovinu od agresije i genocida, a ne da „nagrade" pocinitelje agresije i genocida sa teritorijom nacije žrtve agresije i genocida.

U Srebrenici je pocinjen genocid, na cijim temeljima je nastala „Republika Srpska". Na osnovu Konvencije o sprecavanju i kažnjavanju zlocina genocida, ništa ne može opravdati pa ni „Dejtonski Ustav" kao „pravni osnov", svrstavanje Opštine Srebrenica pod jurisdikciju genocidnog entiteta „Republika Srpska".

Nakon genocida u Srebrenici, Opština Srebrenica je nezakonito (genocidom) izuzeta iz jurisdikcije Republike Bosne i Hercegovine, i kao takva je nezakonito prikljucena pod jurisdikciju genocidnog entiteta „Republika Srpska". Stoga, ne postoji nikakav pravni osnov ni po medjunarodnom, ni po ugovornom pravu kojim bi se izuzimanje jedne lokalne samouprave mimo volje njenih gradjana moglo smatrati zakonitim. U Srebrenici je slobodna volja gradjana onemogucena genocidom. To nas obavezuje da vratimo Opštinu Srebrenica u ustavni, pravni i teritorijalni položaj koji je Opština Srebrenica imala prije agrsije i genocida.

Cilj genocida je bio da Opština Srebrenica postane ustavni, pravni i teritorijalni dio genocidne „Republike Srpske". Pravo i pravda u slucaju Srebrenice ce biti zadovoljeni samo ako se krivcu oduzme cilj zbog kojeg je izvršio genocid. Po medjunarodnom, a i po domacem pravu nešto što je oduzeto nezakonito, a pogotovo genocidom ne može se priznati kao legalno.

Dejtonskim sporazumom je vlast nad žrtvom genocida (Opština Srebrenica) je nezakonito stavljena u ruke onih koji su i pocinili genocid. Skupština Opštine Srebrenica, kao legalan organ vlasti, ima legitimni stav da je ovakvo stanje neprihvatljivo jer bi to znacilo legaliziranje genocida od strane same žrtve.

Bilo kakav pritisak ili pokušaj navikavanja žrtve da prihvati stanje uspostavljeno genocidom je cin genocida (Simon Wiesenthal).

Trenutno stanje u Srebrenici nije ništa drugo, nego nastavak prije 12 godina zapocete legalizacije pocinjenog, a sada i potvrdjenog genocida od strane Medjunarodnog suda pravde. Stoga, od 23. Juna 2007.godine, Opština Srebrenica nije više pod ustavnom, pravnom, teritorijalnom i politickom jurisdikcijom genocidnog entiteta „Republika Srpska". Opština Srebrenica ce u buduce poštivati iskljucivo zakonske propise države Bosne i Hercegovine u svim njenim nadležnostima. U svim ostalim nadležnostima Opština Srebrenica ce na osnovu ove Odluke kao demokratskog izraza legitimne volje donesene na legalan nacin, usvajati zakonske propise samostalno, a koji ce biti konzistentni sa medunarodnim pravom i koji ce obezbjediti potpune principe ravnopravnosti svih gradana Srebrenice, bez obzira na enicku, vjersku i politicku pripadnost.

Do donošenja novog Ustava Bosne i Hercegovine sve nadležnosti koje sada nisu sadržane na nivou države, a u domenu su lokalne samouprave, bice ostvarivane po principu pravnih osnova nadredenih domacem zakonodavstvu kao što su Povelja UN-a i pridružene joj konvencije, a ne odluke paralelnih, dogovornih, ratnih i ostalih ad hoc institucija i pojedinaca zasnovanih na osporivim i osporenim pravnim osnovama. Za ostvarivanje svojih prava, utemeljenih na imperativnim normama medunarodnog prava (jus cogens), Opštini Srebrenica ne treba saglasnost institucija koje su osudjene za genocid niti drugih institucija ciji je mandat ili legitimitet izveden iz bilo kojeg ugovora pa ni Dejtonskog.

Srebrenica, 23 Juni, 2007.godine

Pedsjednik / Potpredsjednik
Skupštine Opštine Srebrenica

Na ovom linku cete naci Glasnik br. 477 i tekst odluke Skupstine opstine Srebrenica na Engleskom u originalu kako ga je za njih napisao njihov tadasnji pro bono advokat Prof. Francis Boyle.

http://nkrbih.blogspot.com/2008/10/477-funeral-for-living-press-release.html
__________________________

4. DOBOJSKI KRVNIK NIKOLA JORGIC ODSLUZIO CETVRTINU KAZNE U NJEMACKOJ

Nikola Jorgic je bosanski Srbin koji je bio vodja srpske paravojske u okolici Doboja tokom rata u Bosni. Od 1969. do 1992., živio je u Njemackoj, kada je otišao u Bosnu kako bi se ukljucio u rat. Nakon zlocina, vracao se u Njemacku, u Bochum, kako bi posjetio svoju suprugu i dijete, no uhapšen je na aerodromu Düsseldorfu zbog sumnje na ucestvovao u pokolju u Doboju.

Vrhovni sud Düsseldorfa je u presudi protiv Nikole Jorgica 1997. zakljucio da su ti zlocini su bili cin genocida. Bila je to prva presuda za ucešce u Bosnanskom genocidu.

Jorgic je osudjen da je u Grapskoj ubio 22 mještana - žene, starije osobe i invalide - koji su se prestrašeni ratnim razaranjem skupili na otvorenom. Tri zarobljena Bošnjaka su morala odvesti leševe u masovnu grobnicu. U Ševarlijama je sa paravojnom jedinicom zarobio 40 do 50 mještana te ih mucio, a šestero je samovoljno smaknuo, dok je sedma žrtva preminula kada je je zapaljena u štali zajedno sa šest leševa. Jorgic je takoder kasnije ubio zarobljenika u zatvoru kada mu je stavio limenu kantu na glavu te ga tako brutalno lupio sa drvenom palicom da je ovaj na mjestu preminuo. Dobio je cetverostruku doživotnu zatvorsku kaznu. Europski sud za ljudska prava odbio je 2007. njegovu žalbu na presudu.

OSUÐJENIK ZA GENOCID NIKOLA JORGIC UMRO JE U NJEMACKOM ZATVORU 2014. GODINE.

-----
KOMENTAR: Veoma je znacajna informacija iz ovoga teksta da su i Njemacki sudovi suoceni sa dokazima presudili za Genocid. Dakle, koji god neutralan pravnik pogleda u dokaze vidi jasno genocid koji se dogodio u RBiH, jedino BiH pravnici-politicari sabotiraju ovu jasnu sliku, u najboljem interesu genocidnog projekta RS-a.

_________________________

5. DOK SRBI NECE DA PRIZNAJU GENOCID, IZETBEGOVIC SE IZVINJAVA ZA ZLOCINE ARMIJE BIH?!

27.06.2015.

Clan Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda bošnjackog naroda, Bakir Izetbegovic, izjavio je da je spreman da posjeti svako mjesto na teritoriji BiH gdje su Srbi stradali tokom posljednjeg rata.

"Pocetkom svog prvog mandata 2010. godine, u jednom intervjuu izrazio sam žaljenje za sve zlocine koje je pocinila Armija BiH prema Srbima. Izrazio sam sucut i uputio izvinjenje. Nakon te izjave, bio sam izložen snažnom medijskom pritisku u BiH. Takvu sucut upucujem ponovo i spreman sam otici na svako mjesto stradanja Srba u Bosni i Hercegovini", izjavio je Izetbegovic za vikend-izdanje list beogradskog lista "Danas".

Izetbegovic je rekao da ocekuje da ce uskoro biti realizovana inicijativa koju je on pokrenuo, da sa preostala dva clana Predsjedništva BiH posjeti mjesta stradanja svih naroda u Bosni i Hercegovini.

-----

KOMENTAR: Srpska strategija sabotiranja presude za genocid je veoma jednostavna. Cilj je napuhati zlocine armije RBiH i tako u javnosti stvoriti sliku jednake krivice. Zato oni toliko uporno nastoje da osude za ratne zlocine nad Srbima koga god stignu, najcesce nevine ljude, kao sto su npr. branitelji Vecica kod Kotor Varosi, da bi novim generacijama Srba ostavili "dokaze" za njihovu buducu propagandu o "ugrozenosti srpstva" u Bosni. Sa presudom najviseg suda na svijetu da su vojska i policija RS-a pocinili genocid u Srebrenici, glava Nasera Orica je postala veoma trazena u tom pogledu. Oni ce sve uciniti da makar Sud BiH osudi Orica, da tako izjednace zlocine u Srebrenici.

Gonjim izvinjenjima za zlocine Armije RBiH Bakir Izetbegovic direktno pothranjuje tu cetnicku laz kod uglavnom neupucenih stranaca. Izetbegovic na ovaj nacin srpsku verziju o "zlocinima svih protiv svih" cini kredibilnom.

A sto se tice srpskih optuzbi da je Naserova jedinica ubijala srpske civile oko Srebrenice, dokazano je u Hagu da su ti toboznji "srpski civili" bili seljaci iz okolnih sela mobilisani i naoruzani i oni su cuvali obruc oko Srebrenice, izgladnjivali narod u Srebrenici. Oni su ginuli u akcijama Srebrenicana da dodju do hrane. To je bila borba Srebrenicana za goli opstanak. Ne mozes se pomiriti sa smrcu da bi bio fin i da ne bi ubio nekog srpskog mobilisanog "civila" koji tebe ubija gladju. Sve su te Naserove "zlocine" srpski advokati predocili na sudjenju Naseru Oricu u Hagu i Hag razmotrio i okarakteriso ta sela kao legitimne vojne ciljeve. To sigurno zna Bakir Izetbegovic, a opet se izvinjava za "zlocine Armije BiH"?! Bakir Izetbegovic je isti kao i njegov otac, veoma lukavi Srbin koji nam iznutra zabija noz kada god stigne.

Muhamed Borogovac ·
__________________________

6. REPUBLIKA SRPSKA JEDNOSTRANO MIJENJA IME BOSANSKOG JEZIKA

DOBOJ - Ucenici bošnjacke nacionalnosti iz podrucnog odjeljenja Osnovne škole "Milan Rakic" u Kotorskom odbili su danas da prime svjedocanstva o završenom šestom, sedmom i osmom razredu jer se u njima na mjestu nastavnog predmeta navodi "bošnjacki", a njihovi roditelji zahtijevaju da stoji "bosanski jezik".

"Ne postoji uopšte 'bošnjacki jezik' i ne pristajemo na njega. 'Bosanski jezik' postoji od 1631. godine i bosanski rjecnik, i od tada smo mi u državi BiH. Ja mislim da je 'bosanski jezik' naš maternji jezik i na drugo ne pristajemo", kazala je Elvedina Becic, majka dvoje djece koja pohadaju nastavu u ovoj školi.

"Necemo pristati na ove provokacije. Svaki dan nešto novo. Ako danas pristanemo na 'bošnjacki jezik', ne znamo šta ce nam se sutra servirati. Žele mirnim putem da nas izbace odavde, ako nisu uspjeli onako kako su bili naumili. Mi samo hocemo da naša djeca uce od pocetka školovanja 'bosanski jezik'", kazala je Sanela Krehic.

Duško Lukic, direktor škole, kaže da se ova obrazovna ustanova pridržava nastavnog plana i programa za osnovno obrazovanje, koji je u avgustu prošle godine usvojilo Ministarstvo prosvjete i kulture RS.

"Mi smo 9. juna podijelili svjedocanstva ucenicima devetog razreda u kojima je takode pisalo 'bošnjacki jezik' i nismo imali reakcija. Isto je pisalo. Ucenici u Kotorskom su ucili i srpski i bošnjacki jezik", naveo je Lukic i dodao da se naziv "bošnjacki jezik" primjenjuje u svim školama na prostoru RS u kojima nastavu pohadaju Bošnjaci.

U Ministarstvu naglašavaju da je u Ustavu RS eksplicitno utvrdjeno da su službeni jezici RS jezik srpskog naroda, jezik hrvatskog naroda i jezik bošnjackog naroda.

"Prema tvorbenim pravilima srpskog jezika, od srpski narod izvodi se ekvivalentan naziv 'srpski jezik', od hrvatski narod izvodi se 'hrvatski jezik', a od bošnjacki narod moguce je jedino izvesti naziv 'bošnjacki jezik', a nikako nije moguce izvesti naziv 'bosanski jezik'. Sve institucije RS, pa tako i škole su dužne da poštuju odredbe Ustava", naveli su iz Ministarstva.

Adil Osmanovic, ministar civilnih poslova BiH, izjavio je da u Ustavu BiH jasno stoji da su službeni jezici u upotrebi bosanski, srpski i hrvatski, a u Ustavu RS da su službeni jezici oni jezici kojima govori bošnjacki, hrvatski i srpski narod, dodajuci da "bosanski jezik" ne postoji.

Nezavisne, jun 23. 2015.

-----
KOMENTAR: Sto se tice "argumenata" zvanicinika RS-a, oni najbolje govore o mracnjastvu i zatucanosti velikosrpske ideologije. Naime, oni polaze od autokefalne pameti da se svaki jezik mora zvati po narodu koji ga govori, sto je potpuna besmislica za normalan svijet. Na primjer, u svijetu imamo potpuno drukciju praksu. Amerikanci svoj jezik zovu Engleski jezik, Meksikanci govore Spanki jezik, Brazilci govor Porugalski jezik, Kinezi govore Mandarin itd.

Zatucana autokeflana logika po formuli: "Jedna vjera, jednan narod, jedna zemlja, jedan jezik ..." je zaista anahronizam i mi nismo duzni da se tome povinujemo. Nazlost, pravoslavnu pamet je prihvatao i sirio Alija Izetbegovic i zato sada imamo ovakav arogantan pohod srpske autokefalne pameti u BiH. Naime, Alija Izetbegovic je govorio: "U svojoj vjeri, na svojoj zemlji" cime je prodavo srpsku autokefaknu logiku Bosnjacima, da bi od Bosnjaka dobio zeleno svjetlo za etnicku podjelu Bosne i Hercegoivne i osnivanje toboznje muslimanske drzave, dok mu je u stvari osnivanje RS-a bio jedini cilj, a sto je i ostvario u Daytonu.

Niti su Bosnjaci prvi narod u istoriji kojem se osporava ime jezika, niti smo mi prva generacija gradjana BiH koju Srbi nastoje porobiti do te mjere da nam oni odredjuju i kojim imenom cemo zvati nas jezik. Uvijek u istoriji je postojao samo jedan ispravan odgovor na ovakvu duhovnu agresiju: "Nikada se ne pokoriti pred siledjijom ili ogresorom!" Zato roditelji bosnjacke djece moraju i sami vaspitavati svoju djecu u patriotskom duhu da bi ta djeca bila sposobna da se zastite i da se odupiru buducim pokusajima porobljavanja, kulturne asimilacije, ekspolatacije i cak novog genocida.

M. B.
_______________________________

7. VUCICU, NISI DOBRODOŠAO!: Zašto nam ne treba Vuciceva „ruka pomirenja"

Clanak sa gornjim naslovom je odlicna analiza lakrdije oko dolaska jednog od pocinitelja agresije na Republiku BiH na mjesto zlocina. Preporucujemo da procitajte ovaj iznenadjujuce zreo clanak mladog autora Faruka Ajdinovica iz Cazina na slijedecem linku

http://orbus.be/aktua/2015/aktua4076.htm