===============================
Ovaj broj Glasnika se distribuira na preko 76,157 ispravnih adresa.
If you do not want to receive this Online Newsletter just reply with "UNSUBSCRIBE" in the subject line.
===============================

OBAVJESTENJE: 7,000 NOVIH CITALACA ONLINE GLASNIKA

Nedavno su nasi aktivisti ponovo krenuli u akciju skupljanja email adresa za Online Glasnik Bosankog kongresa. Skupili su preko 23,000 adresa sa podrucja bivse Jugoslavije, uglavnom iz BiH. Poslije odstranjivanja svih duplikata i svih neispravnih adresa, ostalo je oko 7,000 novih ispravnih adresa. Tada smo dva posljednja Glasnika poslali na ovih 7,000 novih adresa i ispisalo nam se 63 citaoca. Ispisani vecinom nisu iz BiH, pa nisu zainteresovani za nase teme.

1. BAKIR IZETBEGOVIC GUBI KONTROLU NAD SDA STRANKOM

Zastupnici SDA u Zastupnickom domu Parlamentarne skupštine BiH Šemsudin Mehmedovic, Senad Šepic, Sadik Ahmetovic i Salko Sokolovic kazali su da su u državni Parlament izabrani voljom gradana BiH u cijem interesu ce raditi, te da ce se njihov stav "nekada poklapati, a nekada ne sa stavom SDA".

Šemsudin Mehmedovic, Senad Šepic i Sadik Ahmetovic danas su podržali neopozivu ostavku Salke Sokolovica na clanstvo u Glavnom odboru SDA.

Cetvorica zastupnika SDA poslali su jasnu poruku da svoje aktivnosti unutar državnog Parlamenta nece podrediti željama predsjednika SDA Bakira Izetbegovica, te da ce glasati za sve što je iskljucivo u interesu države i gradana BiH.

Sokolovic je kazao kako ce se takvi stavovi nekada poklapati, a nekada ne sa stavovima SDA.

Senad Šepic kazao je da je on jedan od ljudi koji je uputio prigovor nakon Kongresa SDA obzirom da je videosnimak pokazao da ljudi koji su brojali glasacke listice uopce nisu bili clanovi birackih odbora.

I on je istakao da ce njihov interes biti šticenje SDA, clanstva SDA i gradana BiH.

"Mi smo u Klubu SDA. Mislim da je najveca vrijednost jedne stranke da imate ljude koji drugacije misle. Mislim da je velika šteta, a pokazat ce se i da jeste, da se na nedemokratski nacin odlucilo da se eliminišu ljudi koji drugacije misle", rekao je Šepic, te dodao da je sporno "kako to da ljudi koji imaju povjerenje naroda, nemaju povjerenje rukovodstva stranaka".

Sadik Ahmetovic je rekao da je trenutno "nametnuto" rukovodstvo SDA rasporedeno tako da iz podrucja Kantona Sarajevo u Predsjedništvu sjedi jedna trecina.

"Ostali clanovi služe samo za glasanje i rješenje je demokratizacija i pravedniji Statut SDA", rekao je Ahmetovic.

Mehmedovic je na kraju dodao da samoizabrano rukovodstvo SDA treba da preuzme odgovornost.

"Morat ce da vode racuna o stanju unutar SDA. Nije svejedno kakav ce Statut imati SDA jer se tice svih gradana BiH. Želimo da gradani znaju kako ne snosimo odgovornost za ponašanje stranke", rekao je Mehmedovic.

Zakljucio je da se mnoge stvari na politickoj sceni u BiH dešavaju, kao što je izlazak Demokratske fronte iz koalicije sa SDA i HDZ BiH na federalnom nivou.

"Takoder i koketiranje sa SBB-om i uvlacenje SBB-a na mala vrata ili iza kulisa u vecine nekih kantona. Pretpostavljam da ce dolaziti do prekompozicija nekih vlada. Mi ne želimo da u takvim stvarima ucestvujemo", kazao je Mehmedovic.

Na novinarsko pitanje da li HDZ BiH utjece na politiku SDA, Mehmedovic je odgovorio rijecima da na ovo pitanje odgovor treba dati trenutno rukovodstvo SDA.

-----
KOMENTAR: Zasto se ovo dogodilo? Najvazniji razlog smo spomenuli u proslom izdanju Online Glasnika, u clanku "Hrabar Potez Semsudina Mehmedovica". Tada smo napomenuli i to da je Bakir Izetbegovic omrznut u bosnjackom narodu i kao izdajnik-posrbica i kao lazov i lopov. Kazali smo da bi prema raspolozenju naroda Mehmedovic sigurno pobjedio kada bi glasanje bilo posteno. Dakle, Izetbegovic je jos jednom pokrao Bosnjake, ovaj put nas je orobio za naseg istinskog prdstavnika kojega smo imali pravo izglasati da nije bilo njegove izborne kradje.

Moze se krasti i otimati, ali ne vjecito. Jer ljudima prije ili kasnije dojadi da trpe bandu. Nazalost, za posljednjih 100 godina postojanja Jugoslavije, ukljucujuci i posljednjih 20 godina, prvo ratnog genocida 1992-1995 Jugoslovenske narodne armije i zatim mirnodopskog genocida jugoslovenskih tajnih sluzbi, Bosnjaci su i mentalno pokoreni i mnogi od njih nemaju vise kapaciteta da se pobune, misle da je ropstvo njihova sudbina i samo zato jos uvijek trpe Izetbegovica, Lagumdziju i Radoncica.

M. B.

_______________________________

2. BOSNJACKA NACIONALNA FONDACIJA - KRAJ JEDNE PREVARE

Pise: Muhamed Borogovac

Bosnjacka Nacionalna fondacina (BNF) je postala poznata u BiH javnosti kada je Mr. Fatmir Alispahic pokrenuo niz javnih diskusija u organizaciji BNF-a. Posljednja je nosila naslov "Kako ukinuti RS", poslije koje se BNF-a bez vidjivog razloga "zahvalila" Alispahicu i odmah je BNF-a postala jos poznatija. Postavilo se pitanje kakva je to fondacija.

Odmah je bilo jasno da se nista dobro ne moze ocekivati od BNF-a. Znalo se da je BNF pod kontrolom Mustafe Cerica, i da ce svaka akcija koja nije po Cericevom ukusu biti presjecena. Vec je i samo ime "Bosnjacka NACIONALNA fondacija" podvala, jer je to terminologija razbijaca BiH. Naime, Bosnjaci su narod u drzavi Bosni i Hercegovini tj. naciji Bosni i Hercegovini. Po savremenim svjetskim defincijama nacije=drzava, i narod ne moze biti nacija.

BNF uvijek istice dvije zastave, i to zuti trokut kao "drzavnu zastavu BiH" i Zlatne ljiljane kao "bosnjacku" zastavu, sto je podvala Zlatnim ljiljanima, jer se time "Ljiljanka" srozava sa nacionalne zastave Republike BiH na narodnu zastavu Bosnjaka. Zlatni ljiljani nikada nisu bili "bosnjacka" zastava, nego zastava drzave, prvo srednjevjekovne Bosne i onda Republike BiH. Dokaz za to je sto se u Njujorku pred palacom UN-a ne vihore narodne zastave, nego iskljucivo nacionalne, tj. drzavne zastave, i Zlatni ljiljani su se vihorili na tom mjestu dok Vestendorpovim dekretom nisu (privremeno) zamjenjeni zutim trokutom.

Mustafa Ceric je osnovao BNF da bi tako maskirao Saudijske (citaj: vehabijske) fondove imaginarnim donacijama Bosnjaka iz inostranstva BNF-u. On jedini ima vlast u BNF-u jer on dobija donacije iz Saudijeske Arabije. Hako Daljevic, Fatmir Alispahic i svi drugi su tu samo potrosna roba. Zukorlic se druzi za Cericem u nadi da ce doci do Cericevih veza i Saudijskih fondova. Siguran sam da nece nikada, i da ce na kraju zavrsiti kao Fatmir. U stvari, on bi davno zavrsio kao Fatmir, ali Ceric ga treba jer Zukorlic donosi Cericu podrsku sandzackih Bosnjaka u BiH i Sandzaku. Samo zato Ceric ima racuna da drzi Zukorlica uz sebe i u nadi da ce bas on (Zukorlic) dobiti pristup do Saudijskih veza. Medjutim, na kraju krajeva, kada se dodje do njihovih istinskih politickih opredjeljenja, Zukorlic nije posrbica, a Ceric jeste i na kraju je razlaz neminovan, i zbog toga nikada Ceric nece dati Zukorlicu pristup zaljevskim donatorima.

U toj vezi mnogo vise dobija Ceric, jer podrska sandzackih muslimana daje Cericu imidz lidera u ocima zaljevskih donatora, a Zukorlic nikada nece doci do Cericevih donatorskih veza, dzaba mu je bradu pustati. U stvari, ja ne mislim i da su to neki veliki fondovi koje Ceric dobija od zaljevskih donatora. Medjutim, za nas narod je dovoljno da postoji mit o velikim parama pa da Ceric ima uticaj i masu poslusnika.

A sto se tice okruglih stolova BNF-a to vise nikoga ne zanima. Ostala je jedna marginalna grupica neozbiljnih ljudi koji ce iznositi neke svoje fix-ideje, koje ni na koji nacin ne ugrozavaju RS. Zato ce ih daytonski rezim pustati da pricaju, da tako kreiraju privid demokratije.

_______________________________

3. PRVA TUZBA GRADJANA SARAJEVA ZRTAVA CETNICKOG TERORA 1992-1995 PROTIV REPUBLIKE SRSPKE

Ivana /Nikola/ Mostarac (sa malodobnom djecom)
Rodena: 10.09.1959. Sarajevo, Opcina Centar
Dalmatinska 2/5 71000 Sarajevo
JMBG: 10099591xxxxxx, L.K. 30Lxxxxxxx

Kontakt: +38762/85 35 66, +38733/83 32 66
E-mail: inamost@ hotmail.com, djecijipokretzamir@ gmail.com
Status: Nezaposlena – Biro za zapošljavanje Centar
Broj: 1-5/15
Datum: 20.05.2015. god.

OPCINSKI SUD U SARAJEVU

TUŽITELJICA: Ivana Ina Mostarac – u svoje licno ime, kao majka, supruga, koordinatorica i osnivac prve NVO organizacije Djece i Mladih u BiH i Sarajevu, sa dvoje malodobne djece (u tom vremenu od 2 god.-kci Renata (1990) i sin Aldin/Danny od 6.godina (1986)!

TUŽENI/A: „Republika"Srpska - Vlada „Republike"Srpske, zastupana po Pravobranilaštvu „Republike"Srpske, ul. Kralja Alfonsa broj 11, Banja Luka

Radi: Naknada nematerijalne štete

Osnov za nadležnost: Stvarna nadležnost za zastupanje u ovoj pravnoj stvari proizilazi iz odredbe clana 27.Zakona o sudovima u F BiH, a mjesna nadležnost iz odredaba clana 32. ZPP-a F BiH

T U Ž B A

Tužiteljica je, kao rodena Sarajka od 1959. godine u Sarajevu, ali i u periodu od 1992.g.-1996.g. boravila u Sarajevu sa porodicom, suprugom i dvoje malodobne djece, rodbinom, majkom, sestrom i ocem koji je od posljedica rata i stresa umro.
DOKAZ: Rodni list, Uvjerenje o državljanstvu za djecu i tužiteljicu, potvrda iz MZ „Trg Oslobodenja" ratna dokumentacija za supruga i mene – tužiteljicu – licno i dr.

OBRAZLOŽENJE:

Nesporno je, a što se može podvesti pod opcepoznatu cinjenicu da je grad Sarajevo, od strane vojske tzv. „Republike" Srpske, uz direktno znanje i naredbu tadašnjeg politickog vrha „Republike" Srpske kao i vojske „Republike" Srpske, bilo opkoljeno od 5.4.1992.g. pa do 29.2.1996.g. kada je zvanicno prekinuta najduža opsada jednog grada u historiji ratovanja.

U tom periodu, od strane vojske tadašnje „RS" mimo propisanih obicaja ratovanja, beznadežno je vojno blokirano Sarajevo, gdje su svakodnevno gradani bili izloženi granatiranju, snajperskom djelovanju, zastrašivanju, kojom prilikom im je onemoguceno pravo na kvalitetno življenje iz razloga što su im ukinuti svi elementi za život, ali istovremeno im je u mnogome otežano bilo kakvo kretanje za obavljanjem osnovnih društvenih i životnih potreba.
Nesporna je cinjenica da je osnovna namjera tužene, tzv. „rs", bila da iscrpi gradjane Sarajeva ukljucujuci samu tužiteljicu sa dvoje djece u narucju! Usljed tog granatiranja mnogi gradjani Sarajeva su poginuli, ranjeni i svakodnevno je prijetila opasnost da i tužiteljica bude i ranjena i ubijena.

Ovu tvrdnju je potkrijepio Haški sud haškog tribunala u presudama Galicu i Miloševicu kao generalima tadašnje vojske RS-a koji su osudjeni pod komandnom odgovornosti. U petitu njihovih presuda se jasno navodi da su oni svojim radnjama, komandom ili propustima odgovorni za stradanje civila u okruženom Sarajevu, ali su odgovorni i za psihicke patnje svih gradana koji su živjeli u tom periodu.

Sasvim sigurno je da tužiteljica spada u tu kategoriju i da ima pravo na naknadu nematerijalne štete koju im je dužna nadoknaditi tužena jer je ona pravni sljednik tzv. „Republike Srpske" koja je djelovala u momentu nastanka štete.
Raspravljajuci i odlucujuci u predmetu protiv Stanislava Galica i Dragomira Miloševica, Haški tribunal je imenovane osudio po komandnoj odgovornosti. Na teret im je stavljen ratni zlocin protiv covjecnosti (ubistva, nehumana djela koja nisu ubistva po clanu 5a i 5b Statuta Haškog Tribunala), zatim djela kršenja zakona i obicaja ratovanja (djela nasilja ciji je prevashodni cilj širenje terora medu stanovništvom koji djeluje predvideno clanu 51 dopunskog protokola i Ženevske konvencije iz 1949.g.) a koja su djela predvidena clanom 3 Statuta Haškog tribunala.

Znaci, opsada Sarajeva podrazumijeva djelo ratnog zlocin i kršenja zakona i obicaja ratovanja jer je prevashodni cilj tužene strane bio širenje terora i straha agresijom medu civilnim stanovništvom gdje su im svakodnevno nanošene teške duševne patnje izazvane strahom za život, za egzistenciju, za porodicu kao i slobodna kretanja kako unutar grada tako i izvan njega. Sasvim je jasno da je tužiteljica sa djecom trpila duševne bolove izazvane osjecajem straha, stresa, uznemirenosti, nelagodom, psihickog pritiska.

U goroj i mucnijoj situaciji su bila djeca od tužiteljice, ali i sva druga djeca oko nje koja su zajedno sa njom i prosvjetno pedagoškim radnicima okupili djecu iz Centra i Starog Grada u vecu grupu nazvanu „Djeciji Pokret Mira, Ljubavi, Prijateljstva" – Djeca Sarajeva! Na kraju rata je konstatovano da su vojnici bivše Jugoslovenske Narodne Armije (koja je poslije dogovora Izetbegovic-Adzic 1992, postala vojska "Srpske Republike BiH", M.B.) u Sarajevu pocinili genocid nad djecom Sarajeva ubijajuci preko 1680 djece!

Pravni osnov ovog tužbenog zahtjeva leži u odredbi clana 172 ZOO kojim je utvrdjeno da pravno lice odgovara za štetu koja je nanesena štetniku usljed odgovornosti i radnji njenog pravnog lica ili osobe koja u ime nje obavlja odredene poslove. U ovoj pravnoj stvari je evidentno da svi organi tzv. „Republike" Srpske od predsjedništva, vojske i pojedinaca koji su obnašali javne funkcije, su organizovali opsadu Sarajeva koja je prouzrokovala ovu vrstu štete.
Period nastanka štete je od 5.4.1992.g. pa do 29.2.1996. g. što je bitno za ovu pravnu stvar jer tužiteljica potražuje štetu za svaki dan proveden u opkoljenom Sarajevu.

Tužena je pasivno legitimisana jer je Dejtonskim Mirovnom Sporazumom sadašnja „Republika" Srpska preuzela puni pravni kontinuitet tada formirane „Republike" Srpske u spornom periodu. Ovu praksu je zauzeo ovaj Sud u mnogim postupcima.

Zastaru u ovoj pravnoj stvari tužiteljica prevazilazi primjenjujuci odredbu clana 377 ZOO gdje je propisano da šteta koja je nastupila usljed krivicnih djela je povezana sa zastarom za ta krivicna djela gdje se ne primjenjuju opci zastarni rokovi. Predmetna šteta je nastupila usljed djela ratnog zlocina koje ne zastarjeva. Tako da i šteta koja je ucinjena po osnovu ovih krivicnih djela ne podliježe zastari. Ovaj stav je zauzeo Ustavni sud BiH u predmetu broj AP-289/03.

S obzirom na naprijed navedene cinjenice tužiteljica ce u ovom postupku predložiti dodatne materijalne dokaze i to najkasnije na pripremnom rocištu. Kako tužiteljica smatra da je dokazala pravni osnov ovog tužbenog zahtjeva to ista predlaže da Sud nakon provedenog postupka donese sljedecu:

P R E S U D U

Obavezuje se tužena „Republika" Srpska – Vlada „Republike" Srpske da tužiteljici za period od 5.4.1992. g. do 29.2.1996.g. nadoknati nematerijalnu štetu zbog pretpljenih duševnih bolova na ime pretrpljenog straha, uništenog zdravlja, nemogucnosti rada i slobodnog kretanja po gradu i državi BiH i fizickih bolova boraveci u opkoljenom, srušenom i ostavljenom gradu Sarajevu i to:
1. Ivana Ina Mostarac – majka dvoje djece – 20.000,00 KM,
2. Djeca – Aldin/Deni/ Mostararac (1986) – 20.000,00 KM i
3. Renata Mostarac (1990) – 20.000,00 KM.

Konacan iznos štete tužitelj ce opredijeliti nakon izvodena dokaza vještacenja po vještaku medicinske struke po principu pretrpljenog duševnog bola za svaki dan proveden u spornom periodu u opkoljenom Sarajevu, skupa sa zakonom utvrdenim zakonskim kamatama pocev od 5.4.1992.g. pa do isplate štete, sve u roku od 30 dana od dana pravomocnosti ove presude, kao i da nadoknadi troškove sudskog postupka.
Tužiteljica predlaže da, ukoliko tužena strana u zakonskom roku neda pismeni odgovor na tužbu, Sud postupi u skladu sa odredbom clana 182. ZPP-a i donese presudu zbog propuštanja.

Troškovi postupka:

Tužiteljica je nezaposlena duže vrijeme, bez ikakvih primanja od biroa za zapošljavanje, te je sama sastavljala Tužbu zbog nemogucnosti placanja advokata!

Od uvaženog Sudije se ocekuje da uzme u obzir navedenu cinjenicu, te da u skladu s tim oslobodi tužiteljicu bilo kakvog placanja Tužbe ili drugih troškova!

Sarajevo, 20.05.2015. godine

s.r. Ivana Ina Mostarac

______________________________

4. OBJAVLJENO SVJEDOCENJE SONJE BISERKO NA INTERNACIONALNOM SUDU PRAVDE O UZROCIMA RATA U JUGOSLAVIJI

Sonja Biserko je, unatoc javnim prijetnjama koje dolaze iz njene domovine, na sudjenju Srbiji za genocid u Hrvatskoj, hrabro iznijela niz intrigantnih podataka koje Srbiji nikako ne idu u korist. Najviši sud UN je novinarima zabranio da njen iskaz objave prije jucerašnje kraja rasprave.

Evo što je na Internacionalnom sudu pavde u Hagu o svemu što je prethodilo ratu kazala hrabra Sonja Biserko predsjednica Helsinskog komiteta za Srbiju:

– Srbija je krajem 20. stoljeca pocela provoditi devetnaestostoljeljetni projekt jedinstva i ujedinjenja svih Srba, što nije odgovaralo "duhu vremena", narocito poslije pada Berlinskog zida. Logika iza toga je da je Srbija oduvijek shvacala Jugoslaviju kao Veliku Srbiju. Srbija je uvijek negirala prava i identitet Makedoncima, Hrvatima i drugima. Nije razumjela da su se ti narodi emancipirali i stvorili svoj identitet tijekom 20. stoljeca. To je bilo kljucno za razumijevanje negiranja i nepriznavanja postojanja tih naroda koje je bilo vrlo prisutno u kampanji uoci rata – "Hrvati su Srbi, Muslimani su Srbi" i tako dalje. To je zaista devetnaesto-stoljetna teorija nacija. Srpski nacionalni program odigrao je kljucnu ulogu u tragicnom raspadu Jugoslavije. Od smrti Josipa Broza Tita, nijedna druga republika nije razmišljala o odvajanju i odlasku iz Jugoslavije. Vlasti Slobodana Miloševica, poslije pada Berlinskog zida, nastavile su križarski rat protiv Jugoslavije, uništavajuci sve federalne institucije i stvarajuci završni cin na koji je medjunarodna zajednica prekasno reagirala – hrabro je istupila na sudu Biserko.
Amandmane na Ustav Srbije iz 1990, nazvala je "prvim secesionistickim dokumentom" u nekadašnjoj Jugoslaviji:

– Miloševicu je bio rašcišcen put da nastavi svoju kampanju. Haaška konferencija (1991.) bila je posljednja šansa da Jugoslavija opstane u tadašnjem okviru, ali je, nažalost, Srbija odbila tu ponudu zato što je JNA vec bila na njenoj strani, istakla je Biserko pred najvišim sudom UN. Prema njenim rijecima, JNA je citavo desetljece prije toga bila podvrgnuta promjenama da bi je Srbi mogli kontrolirati.

– Vlasti Srbije pripremale su scenarij za raspad Jugoslavije – kazala je jasno Biserko cije izjave nikako nisu "legle" pravnom timu Srbije.

Njihov zastupnik, Novak Lukic, tražio je pojašnjenje ovih teza, i dobio sljedeci odgovor:

– Deset godina trajala je neka vrsta medijske pripreme, pogotovo od 1988. do 1991. kada je srpski narod kondicioniran za nešto što ce doci, tako što se ponovo najavljivao genocid, prije svega u Hrvatskoj i BiH. Zapravo se inzistiralo na tezi da je srpski narod žrtva obje Jugoslavije, a ta kampanja pokazala je što se sprema. Taj pogled na krizu u bivšoj Jugoslaviji zaokružio je Memorandum Srpske akademije nauka i umjetnosti, a zastupali su ga brojni akademici, kao i Srpski pokret obnove i Srpska radikalna stranka u svojim programima – pojasnila je Biserko.

Na zakljucak Sonje Biserko o kljucnoj ulozi vodstva Srbije u razbijanju Jugoslavije, odvjetnik Lukic uzvratio je pitanjem zna li ona tko je izgovorio recenicu: "Mislim da sam obavio zadatak, Jugoslavije više nema."
– Da, znam, to je recenica koju je izgovorio Stjepan Mesic, koji je tada bio predsjednik Jugoslavije, ali koji zapravo nije bio predsednik Jugoslavije. Instalirala ga je medunarodna trojka i nije imao nikakvu kontrolu i ingerencije nad, recimo, JNA – bila je spremna svjedokinja koja se velikim dijelom u svom iskazu oslanjala na ulogu JNA:

– Savezna vojska je 1991. stala na srpsku stranu, de facto i javno. Našle su se vojska i Srbija na dvije dodirne tacke – obrana socijalizma i recentralizacija Jugoslavije. Teritorijalna organizacija omogucila je da JNA bude upotrijebljena za ono što se dogodilo. Moji osobni stavovi proizlaze iz brojne literature koju sam procitala, iz iskustva diplomate u jugoslovenskoj diplomaciji, iz rada ovih 25 godina, tjekom kojih sam se u velikoj mjeri bavila srpskim nacionalnim programom tj. srpskim nacionalizmom – zakljucila je svjedocenje Sonja Biserko.

Autor: Snježana Vuckovic

-----
KOMENTAR: Sve je bilo upravo tako. Svaki istaknutiji Bosnjak je bio ili proglasen za homoseksualca ili za alkoholicara ili za lopova, ili staljinistu, ... . Republike BiH je za "beogradsku carsiju" bila "tamni vilajet", a ne dao ti Bog da iko ista lose kaze za Srbiju, ili cak za cetnike, odma bi bio na odstrelu i to od kolega. Nisi smio kazati da je Mercedes bolji auto od Volge, jer bi bio proglasen sumnjivim, antisocijalistickim elementom. S druge strane posrbicama kao Emir Kusturica otvaraju se sva vrata uspjeha. Sva muslimanska imena su bila ismijana. Evo jednog primjera kako se to radilo. U diznijevom crtanom filmu za djecu Cinderella (Pepeljuga), ime zle debele ruzne kcerke je Fetty (Debela). Medjutim, Beogradski TV prevodioci prevode Fetty kao Fatima. To je bilo perfidno uputstvo za maltretiranje svih Fatima od strane njihovih skolskih vrsnjaka.

I normalno onda da su u vicevima iz vremena Jugoslavije uvijek Suljo i Mujo bili glupi, ili koljaci, Ustase, a Fata kurva itd. itd.

Ili kod zaposljavanja, svakog prosjecnog studenta Srbina proglase za "kolegijalnog", postenog, pozrtvovnog, podobnog, simpaticnog itd. i daju mu posao ispred odlikasa Bosnjaka itd. itd. Ta Jugoslavija je za svakoga ko je imao trunku dostojanstva bila nesnosna tamnica, a nisi smio nista kazati, pogotovo u provinciji, gdje je srpska policija premlacivala "neprijatelje socijalizma" bez ikakve odgovornosti. Ono sto danas dozivljavaju Bosnjaci u RS-u je veoma slicno tadasnjem teroru cetnika, s razlikom sto se danas ti ljudi u RS-u koliko-toliko zasticeni jer postoji sloboda govora.

Na kraju, moramo imati na umu da se zlocini Jugoslavije ne mogu pripisati Titu, jer Tito nije mogao kontorlisati svaku opstinu, vojnu jedinicu, policijsku stanicu, skolu, fabriku itd. Svi zlocini JUgoslavije idu na racun srpskog nacionalizma, bas onako kako je Sonja Biserko i svjedocila pod zakletvom na najvisem sudu na svijetu.

________________________________

5. BECIROVICU, MOLIMO TE: "NEMOJ NAS VISE BRANITI"

Pise: Musadik Borogovac

Sarajevo, 21.5.2015. -- Poslanik Denis Becirovic (SDP) je u Parlamentu upravo danas, 21. maja, predložio novi tekst "Rezolucije o Srebrenici" po kojem žrtve nisu definirane vjerski ili etnicki (narodno) nego govori o "svim žrtvama genocida bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost"!

Becirovic kaze: "Tekst rezolucije odaje pocast svim žrtvama genocida u Srebrenici i svim žrtvama zlocina u BiH i on ne pravi razliku medju žrtvama, bez obzira na naciju i vjeru."

Eto poklona cetnicima od samih žrtava: da "lepo" dobiju rezoluciju kojom bi i sami Srebrenicani prihvatili da je "i nad Srbima takoder izvršen genocid (i to u Srebrenici)". Time je ova budala i politicka toljaga negirala i našu Tužbu za genocid našu dobivenu Presudu na Svjetskom sudu pravde 2007. godine. A negirala je i samu definiciju genocida po principu izvornog baliluka "bolje išta nego ništa" kojeg je u politiku uveo Alija Izetbegovic svojim potpisima i legalizacijama cetništva, bacajuci Bosnjake (nekad Muslimane) u vjecito ropstvo njihovih ubica, a onda tvrdeci "šta mi možemo kad Srbi nece". Tu prevaru "daj šta daš", sada poput najboljeg SDA kadra upravo koristi SDP-ovac Becirovic.

Naime, suprotno inferiornom mozgu i moralu predlagaca Becirovica, u Internacionalnom pravu je definirano da genocid ciljano pogadja jednu odredenu etnicku grupu (narod), ili vjersku ili rasnu skupinu, i to od strane institucija - a u našem slucaju, prema Presudi Svjetskog suda iz 2007. godine to znaci da je genocid izvršen iskljucivo nad bošnjackim narodom od strane paradržavne tvorevine Republike srpske. Genocid je definiran kao "namjera djelomicnog ili potpunog uništenja ODREÐJENE GRUPE", a ne BILO KOJE GRUPE kako Denis Becirovic predlaže!

U skladu sa tim imperativima, i Tužba i DOBIVENA (a ne izgubljena, kako bošnjacki politicari i intelektualci lažno tvrde!). Presuda iz 2007. godine protiv Republike srpske, bitna je za opstanak Države Bosne i Hercegovine - pri cemu se dio Presude koji govori o genocidu, odnosi ISKLJUCIVO (!) NA GENOCID NAD MUSLIMANIMA RBiH, kako je upravo zbog te definicije Tužbu napisao prof. dr. Francis A. Boyle 1993. godine. Upravo zbog te definicije u Internacionalnom pravu, Boyle nije mogao, na primjer, napisati tužbu "da je izvršen genocid protiv gradjana RBiH" jer bi to bila pravna besmislica, ali koju je eto ovih dana smislio "genijalni mozak" Denisa Becirovica. Ovaj jadni vjeciti SDP-ovac pileceg mozga odbacuje temeljni princip Pravne nauke da se u pravu ne mogu praviti kompromisi kao u politici; u pravnom domenu žena ne može biti "malo trudna" odnosno u našem slucaju, Republika srpska ne može biti "malo kriva za genocid", a niti genocid može biti pocinjen "i nad Bošnjacima i nad Srbima", što je Denis Becirovic u suštini iskazao svojom formulacijom o "svim žrtvama genocida bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost". Time on odbacuje Presudu Svjetskog suda protiv Republike srpske, a pri tome, što je najsmješnije i ujedno najtužnije, pokušava ukinuti i samu definiciju genocida u slucaju Srebrenice. Posebno je tužno diletantsko samouništavajuce saopcenje pravno i politicki neuke predstavnice srebrenickih majki koja ovu glupost odnosno povlacenje Presude od strane samih žrtava (ako bude po Denisu Becirovicu) niti ne primjecuje.

Ocekivano, po ustaljenoj praksi, niti jedno "ubojito novinarsko pero", niti jedan clan akademske kaste (bilo koji, na budžetu ili izvan budžeta), niti jedan politicar... nije se oglasio na ovaj idiotizam Denisa Becirovica, jedne nadobudne budale u parlamentarnim klupama.

_____________________________

6. RE: HRABAR I CASTAN POTEZ SEMSUDINA MEHMEDOVICA

Mozda je potrebno i pozeljno svaku politicku partiju posmatrati iz vise uglova, kako bi razotkrili stvarne namjere, principe, pravce djelovanja. To je moguce raditi na vise nacina, ali najlakse je to analizirati kroz kadrove. Odnosno kroz ljude koji su na isturenim pozicijama stranke.

Kada govorimo o liderima stranaka u RBIH onda ce mo lahko shvatiti da su ti istureni kadrovi jako anemicni, sto se tice kucnog odgoja, poznavanja drzave, nacije , kulture i vjere, a o drustvenim, ekonomskim i prirodnim resursima nemaju ni minimum znanja. To pouzdano govorim iz iskustva sa njihovih javnih nastupa ispred, stranki, nacija ili bilo kojih drzavnickih i gradjanskih interesa.

/.../

Sve ove stranke u RBIH su bez ikakve ideologije i zajednickog interesa, to je skup gradjana koji gledaju kako ce ko koga nadmudriti i ugrabiti sto veci dio moci, novca i vlasti, ma da uopste ne pomisljaju ciji je to novac, jesu li ga zasluzili i dali su se ogrijesili o zakon. Te nazovi stranke u RBIH ne dozivlljavam nikakvim ideoloskim, politickim, organizacionim ili vladajucim faktorom. To su gomile pohlepnika u strahu od svega i svacega, koji se kriju iza naroda, nacije, vjere, i drzave.

To isto mislim o SDA, ali i svim ostalim strankama. Nazalost u clanstvu odnosno u vrhu te stranke nema ozbiljnog, pametnog, hrabrog i razumnog covjeka, koji je spreman reci istinu o slobodi gradjana, demokratiji, korupciji, i zrtvi za suverenost i jednakopravnost gradjana. Ko su onda ti ljudi, koga i kakve interese oni predstavljaju. Oni se na zalost udruzuju sa ljudima koji javno razvaljuju drzavu, javno sigmatiziraju narode i vjere, javno pristaju na linc gradjana da bi se njih postedilo. Oni javno precutuju progone, hapsenja i ponizavanja ljudi, djece, bolesnika, invalida, studenata i svega so nije njihov dio plijena.

/.../
Moje misljenje o SDA je: stranka ima dosta clanova koji godinama ocekuju da se krene u neku demokratsku akciju, ali nazalost nikako da docekaju. A sve su manje sanse da ce se to ikada dogoditi, jer se u startu krenulo krivim putem. Srtranka se nacelno i deklerativno ocituje o necemu sto je uvijek apstraktno i kako god krene moze se tumaciti zeljenim ciljem. Ta stranka nema u svojoj deklaraciji niti jedan nivo bilo o cemu da se radi do kuda moze ici i gdje ce stati. Sto znaci da su stvar dnevne politike i interesa manjih grupa koje trebaju da plivaju u vodi dokle ima vode, a kada ne bude onda nisu oni krivi jer nema vode, pa nemogu plivati, onda ce prepustiti blato neplivacima. Mislim da je ova, a i druge stranke tragedija za Bosnjake, za drzavu a i samu demokratiju. Tragedija je u tome sto ce pod plastom demokratije nestati jedan narod i drzava, a da necemo toga biti ni svjesni. Necemo biti svjesni da smo mi bili taj iskljucivi faktor koji je to mogao zaustaviti, ali i dopustiti.

Salih L.

-----
KOMENTAR: Upravo je tako, bosnjacke stranke u daytonskoj BiH su samo kolekcije sebicnih ljudi koji gledaju kako da se uhljebe ne prezajuci ni od cega, ukljucujuci i izdaju. Zato mi uvijek kritikujemo specificne ljude, za specificne izdaje, jer besmisleno je kritkovati ideoloski neprofiliranu interesnu skupinu. SDA je samo grupa poslusnika, tj. produzena ruka Izetbegovica, SDP je samo produzena ruka Lagumdzije, SBB je samo produzena ruka Radoncica itd. Glupo je kazati: "SDA je kriva za to i to.", kada se zna da je doticnu odluku donio jedan covjek, Izetbegovic, i onda kritika amorfne grupe ljudi koji se zovu SDA je samo razvodnjavanje krivice i amnestiranje pravoga krivca.

M. B.