===============================

Ovaj broj Glasnika se distribuira na preko 72,152 ispravnih adresa.

If you do not want to receive this Online Newsletter just reply with "UNSUBSCRIBE" in the subject line.

===============================

1. JEDNO PISMO IZ BOSNE: MI SMO JEDINI NAROD NA SVIJETU KOJI RADI PROTIV SEBE

Ovdje je problem sistem. Ma ko da dodje - ne mijenja taj sistem, nego se uklopi u njega, pa na kraju svi ispadnu skoro isti. Dok se sistem ne promijeni ja zaista ne vidim potrebu da glasam.

U Bosni više nema razuma. Svako gleda samo sebe. Kupuju se naveliko cak i doktorske titule. To je sada u modi. Svaki politicar, cak i lokalnog karaktera, nastoji da se okiti nekim doktoratom. Sve je izgubilo smisao. Na neodredjeno vrijeme u školama da predaju matematiku se primaju nastavnici tehnickog odgoja koji su kupili diplomu profesora matematike u Travniku ili Brckom, dok sudenti koji su zavrsili prave fakultete ne mogu biti primljeni za stalno. Ovdje je bitno imati diplomu. Znanje je sve više nepoznat pojam u Bosni. Za par godina ce vjerovatno otpustati profesore zato sto traže znanje.

Ko ima imalo mogucnosti šalje djecu na školovanje vani, barem na magistarske i doktorske studije.

Ja sam potpuni pesimista da ce se ovdje išta promijeniti za sljedecih 50 godina. Tolika je sprega politike, kriminala i države - da covjeku pamet staje.  MI SMO VJEROVATNO JEDINI NAROD U SVIJETU KOJI S TAKO JAKIM INTENZITEOM RADI PROTIV SAMOG SEBE.

(Ime autora ne objavljujemo jer smo u zadnji cas odlucili da objavimo ovo pismo, pa nismo konsultirali autora kako da ga potpisemo.) 

____________________________________

2. NAZALOST MOZE BITI I MNOGO GORE, I IDE SE TIM PUTEM

Svi znamo kako je uzasno stanje u BiH, ali nazalost moze biti i mnogo, mnogo gore.

Onaj glavni projekat, a to je finalna legalizacija RS-a i finalni raspad Bosne i Hercegovine, jos nije zavrsen i MORAMO SE boriti da to izbjegnemo. Ako dodje do toga, to ce tek biti tragedija. Tada ce poceti utrka susjednih drzava, ukljucujuci i RS, koja od njih ce vise teritorije propale drzave BiH prisvojiti. Postacemo evropska Gaza, gdje ce nas blokirati, kontrolisati koliko i koju robu smijemo uvesti i izvesti, gdje ce nas smjeti bombarodovati i ubijati na hiljade, a kuce rusiti bez straha od ikakve kazne i gdje se necemo moci braniti jer cemo mi biti “teroristi” sto ne postujemo novonastale ustave koji ce "bosnjacke teritorije" pretvoriti u zatvore tipa Varsavskog geta ili Gaze. Cetnici ce biti kao sto su uvijek i bili, sjetice se ponovo istrage poturica, sjetice se da im je Alija obecao lijevu obala Miljacke i ko zna kojih jos "istorijskih srpskih" teritorija. Pri tome ce imati punu podrsku HDZ-a i HVO-a koji ce se dosjetiti da su "povijesne hrvatske teritorije sve do Zepca" itd. itd.

Bosanci osjecaju beznadje kada vide korupciju i siromastvo, ali dok god do kraja nije zavrsen projekat raspada Bosne i Hercegovine sudbina je u nasim rukama i imamo nacina da to ispravimo. Niko ne bi bio sretniji od mene da su nasi problemi samo u lopovluku, korupciji i siromastvu.

Nazalost u ovom odnosu snaga izmedju, patriota sa jedne strane i izdajnika i potkupljive nedrzavotvorne ciganije sa druge, svaka promjena sistema u ovomtrenutku bi bila u korist RS-a i "Treceg entiteta", tj. u pravcu onog glavnog projekta kojim se kreira evropski Izrael u vidu RS-a, i evropska Gaza za preostale Bosnjake.

Mi smo tu sudbinu za sada izbjegli za dlaku jer nismo promjenili Ustav u skladu sa Lagumdzija-Covicevim prijedlozima rjesenja presude Finci-Sejdic, pa jos uvijek imamo mogucnost da se borimo za drzavu BiH, jos nismo postali novi Evropski Romi ili Palestinci.

Medjutim opasnost od nakaradnog ustavnog rjesenja presude Finci-Sejdic jos postoji. Nasa jedina nada je da poslije ovih izbora izdajnici nece biti u stanju stvoriti dvotrecinsku vecinu kojom ce promjeniti sistem u tom pravcu, te da ce nekada u buducnosti biti dovoljno patriotskih snaga u narodu koje ce otkazati poslusnost protagonistima tog projekta, tj. liderima SDA, SDP i SBB.

Zato, treba glasati za one za koje znamo da sada nisu u glavnom projektu, tj. da nisu posrbice. Zato treba glasati za nove kadrove, npr. zar nije bolje glasati za Suljagica, nego za dokazenog neprijatelja Izetbegovica.

Ili, zar nije bolje glasati za Suljagica, nego za Sefera Halilovica, koji je 20 godina u Parlamentu BiH i nikada nista nije uradio, osim sto uvijek pred izbore baca patriotske parole. On na Parlamentu uvijek glasa zajedno sa ostalim izdajnicima i kada god ga pozovu u vlast on ucestvuje u daytonskim projektima rasturanja drzave BiH. Sjetimo se npr. njegovog ucesca u "Alijansi za promjene" koja je promjenila Izborni zakon Republike BiH i napravila dvije izborne jedinice, i time uvela entitetsko glasnje. Tada je Sefer Halilovic mogao barniti i odbranitit RBiH, ali nije ni prstom mrdnuo. Ili sjetimo se npr. njegovog glasa za Brcanski amandman. Ova danasnja "Generalova" ratoborna prica o spasavanju RBH, je samo predizborno bacanje pijeska u oci Bosnjacima. 

Muhamed Borogovac

_______________________________________

3. DOMOLJUBLJE KAO FARSA: NA LISTAMA "DOMOVINE" ABID DJOZIC, SADIK AHMETOVIC I RAMIZ SALKIC...

Pise: HASAN HADŽIC, Depo

17.09.14, 11:04h

Postavši voljom Alije Izetbegovica ministar za izbjeglice i povratak u Vladi TK-a u jesen 1996., Adib Ðozic je odmah, i ocito po direktivi iz vrha, poceo ometati pokret povratka koji se pod vodstvom legendarnog Fadila Banjanovica Bracike najprije i ponajviše zahuktao na TK-u, gdje je bila najveca koncentracija Podrinjaca. Bošnjacki vrh je, umjesto povratku na svoje, prednost dao velikom transportu prognanika sa tuzlanske regije kako bi popunili ispražnjene srpske stanove i kuce u i oko Sarajeva. Ðozic je iz prijestolnice dobio specijalnu seharu iz koje je placao troškove prevoza, uz nešto i gotovine, svima koji bi odustali od povratka i potražili buducnost na širem podrucju Sarajeva.

I povratnicki fond Ðozicevog ministarstva u Tuzli, iz kojeg je takode pomagan transport prema prijestolnici, tada je dosezao impozantnih dvadesetak miliona maraka. Biti u medu, a meda ne lizati, nikako nije išlo uz njegove adete, pa su novine tada naširoko pisale o bujanju stambenih blagodeti Ðjoziceve porodice i saradnica, sve uz popratne kopije dokumenata iz zemljišnih knjiga.

Savršeni ocajnici

Kasnije, kada zažive rigorozni Petricevi imovinski zakoni, na desetine hiljada Podrinjaca, planski naseljenih u sarajevsku regiju, morat ce napuštati tudje nastambe zbog cijeg adaptiranja su se morali uzaludno zaduživati, postajuci tako savršeni ocajnici. Jedini izlaz je bio u prekookeanskim zemljama, pa su se prema Americi i Australiji pokrenuli pravi cunamiji po drugi put prognanih nesretnika. A vec ranije je bila istopljena ona kriticna povratnicka masa na TK-u, koja je, na celu sa Bracikom, imala ozbiljne povratnicke ambicije i cijom bi realizacijom i RS i BiH danas sigurno bile drukcija prica i licile na kakvu-takvu domovinu. Ne na ovu Ðjozicevu, i svih onih koji su, isturajuci ga na listi, postali odgovorni za povratak pocinitelja na mjesto „zlocina“.

Pošto je uspješno prognanike udaljio od tuzlanske „povratnicke zone“, Ðjozicu je u jesen 1998. obnovljen mandat „ministra za raseljavanje“. Onda ga je u proljece naredne godine, po naredbi visokog predstavnika Petrica, a zbog muljaža sa povratnickim fondovima, smijenila Skupština TK-a.

Nakon što je prolio rijeku gorkih suza u oproštajnom govoru za skupštinskom govornicom i pred kamerama, Ðjozic se vec sutradan pribrao i poceo da osvaja pozicije na tuzlanskom univerzitetu. U maratonskom istražnom procesu tokom narednih nekoliko godina, uporno i sistematicno, zahvaljujuci narastanju svog akademskog uticaja i „merhametu“ tuzlanskog tužilaštva, on ce uspjeti da izdejstvuje izmjenu i povlacenje optužujucih iskaza mnogih svjedoka njegovih „nepodopština“ s terena, te izbjeci zatvor. Vec pominjani vidiportal.ba pisat ce da je on postao „maskota nacionalizma, diletantizma, nepotizma i korupcije na Univerzitetu u Tuzli“.

Kosidba magle

No, nece biti zadovoljan samo profitabilnim statusom sive eminencije na univerzitetu, vec ce upeti sve snage da se vrati u vlast. Pošto mu to SDA, kao smjenjivanom i kompromitovanom kadru, nije htjela omoguciti, našao je rješenje u SBiH-u koja je tim transferom definitivno najavila samoubistvo.

(...)

Vec sam nekada davno napisao da Adib Ðozic jest i sam po sebi bio elementarna politicka nepogoda Srebrenice i Podrinja ali, prije svega, puki izvodac radova projektovanih voljom bošnjackog vrha iz poratnih godina. (...) Ponajbolji Ðjozicev dak je Sadik Ahmetovic, takodje srebrenicki Tuzlak, a kolekcionar niza zvucnih funkcija preko Podrinja - regije koju samo ponekad vidi na tv-u. I Ahmetovic je perjanica „Domovine“ i u njeno ime predvodi podrinjsku listu za državni parlament. I on je, kao i Ðjozic, morao imati neku ratnu mrlju da bi zasjao punim sjajem u ocima bošnjackog vrha. Vec je pisano o tome da je ranio sam sebe, kako bi se u prioritetnom konvoju - medju ranjenicima, ženama i djecom – izvukao iz Žepe.

Terminator - glavni musafir

On Ðjozica ne slijedi samo po karakteru i nizu dosadašnjih profitabilnih funkcija. Pod skutima svog idola, Ahmetovic je, sve uz naporni rad na usrecivanju Podrinja i povratnika, „prošetao“ kroz studij Defektološkog fakulteta, pa sada nezadrživo grabi i ka doktorskoj tituli, tako da naša akademska zajednica postaje bogatija za još jednog eksperta bez sekunde prakticnog rada u struci.

Ðjozic navodno sve cini da do akademske titule stigne i Ramiz Salkic, porijeklom Bratuncanin, koji takodje iz svoje tuzlanske rezidencije vec dvije decenije gradi bolje sutra za povratnike. On je treca najvažnija karika „Domovine“ iz Podrinja, a navikanu veliku operaciju spašavanja Bosne i Hercegovine namjerava voditi iz fotelje potpredsjednika RS-a.

O vjerodostojnosti Salkicevihvih spasilackih vještina ponajbolje svjedoci iftar koji je organizovao kao aktuelni potpredsjednik Skupštine RS-a, a na kojem je glavni musafir bila premijerka Željka Cvijanovic. Ne bi bilo ništa sporno da upravo u to vrijeme Cvijanoviceva nije povela rat protiv „Domovine“ do istrjebljenja. Ona je donijela uredbu o ogranicavanju prijave prebivališta, koju je Ustavni sud BiH oborio, ali je nastala neporavljiva šteta po registraciju glasaca iz dijaspore – koji su osnov za ostvarenje strateških ciljeva projekta „Domovina“.

Pobunjeni Zvornik odlucuje

Sve u svemu, nemamo pravo oduzimati „Domovini“ pocetne plemenite ideje i casne namjere. Ali, izborom ovakvih predvodnika, ona je pucala u samu sebe, i znatno teže nego Sadik Ahmetovic. „Doktor obmana“ s Ðoziceve akademije nauka i umjestnosti (ÐANU) se svojevremeno pažljivo okrznuo, a „Domovina“ je sebi razvalila srce.

Zato ne cudi što je pokrenut žestok otpor protiv ovog novog pokušaja obmane povratnika, a pogotovo ne cudi što je požar pobune krenuo iz Zvornika. Najavljeno je hitno formiranje organizacije – fronta koji ce širom BiH i svijeta rasvjetljavati obmane, parazitizam i kriminal barjaktara „Domovine“. I nece to biti, ulazim vam u misli, nekakva SDP-ovska, rivalska akcija. Naime, u letku koji mi je jutros osvanuo pred vratima, govori se prevashodno o nestranackoj pobuni ozlojedjenih zvornickih povratnika koji više nece dopustiti da srebrenicki prevaranti na osnovu zvornickih glasova grade kule i karijere. Napominje se da i na celnim i kompenzacionim pozicijama SDP-ovih lista, onima koje imaju šanse da prodju, takodje nema Zvornicana.

– Zadnji je momenat, apeluju sastavljaci letka, da na izborima napravimo „zvornicku pricu“, da ne budemo više tudji hamali! U svakom slucaju, bit ce zanimljivi naredni dani u Podrinju, a bitno je napomenuti da ce se na Zvorniku sve lomiti, jer ima duplo vecu povratnicku bazu od svih ostalih opština u izbornoj jedinici zajedno. A ubjedljivo prednjaci i sa dijasporom.

-----

KOMANTAR: Hasan Hadzic, ratni reporter Radio Sarajeva, ima ogromni ugled u narodu Podrinja, kojeg je stekao iskljucivo svojim postenjem, integritetom i novinarskim kredibilitetom. U ovom clanku je najgore to sto znamo da je svaka njegova rijec cista istina.

Jedino na sto bih imao priemjedbu je citat iz letka zvornickih povratnika iz kojega se vidi da se oni osjecaju pogodjeni kao Zvornicani zato sto su Srebrenicani na celnim pozicijama koalicije "Domovina". To je apsolutno pogresan pristup. Naima, ne postoji nikakav ozbiljan razlog za sukob ismedju zrtava genocida iz Zvornika, Srebrenice, Bratunca itd. To je kao borba za vlast u Varsavkom Getou ili u Gazi. Treba se boriti protiv istinskih nerijatelja, tj. protiv cetnickog projekta i bosnjackih izvrsilaca tog projekta, od Alije Izetbegovica i Djozica do Ahmetovica i Salihovica. Nije bitno sto su Djozic i Ahmetovic Srebrenicani, ili sto su Izetbegovic i Lagumdzija "Sarajlije", bitno je jedino to sto oni vode cetnicku politiku, jedino to njih karakterise kao polticare.  ( Izetbegovici i nisu Sarajlije, nego su muslimanski Srbi iz Bosanskog Samca kojeg su zato bez problema potpisali za RS-u u Daytonu.) 

Jedino sto sada mogu povratnici i izbjeglice uciniti prilikom glasanja je da NE GLASAJU za cijelu listu Domovina, jer ce tako njihov glas otici prvome na listi, tj. gore pomenutim izdajnicima i kriminalcima, nego da se organizuju i  glasaju za istinske patriote, a kojih sigurno ima na listi Domovine. Poznato je da izdajnici uvijek stavljaju i ugledne, postene ljude, patriote ispod sebe na izbrne liste da tako skupljaju glasove onih koji glasaju za cijelu listu.

M. B.

__________________________________________

4. BAKIR IZETBEGOVIC PRIJETI "DRUSTVENIM MREZAMA" TJ. SKOLOVANOM DIJELU NARODA

Pise: Muhamed Borogovac

Slijedi citat jednog od branitelja lika i djela Alije Iztebegovica kojega doslovno kopiramo sa interneta: "Pustite covjeka da pociva u miru. Neka njemu Uzviseni Allah da lijepi Dzennet, a vi koji glabate mrtvace, prihvatite se posla i gledajte od cega zivite!"

Siguran sam da ste i vi bezbroj puta culi ove mudrolije kojima se u stvari pokusava zaustaviti istina i sacuvati lik i djelo Alije Izetbegovica.  

U predizbornom interjuu za Oslobodjenje od 8. septembra 2014. kojeg je Bakir Izetbegovic dao veoma naklonjenoj Vildani Selimbegovic on kaze: "SDA ce ponuditi Alijin put".

Znaci, Bakir Izetbegovic koristi ono sto je ostalo od Alijine popularnosti (kod neskolovanog naroda), u politickoj borbi za glasove, dok se onima koji su shvatili da je "Alijin put" bio izdaja drzave i naroda, iz istog tabora udara na "obraz"  jer je eto necasno govoriti o "rahmetliji", treba ga pustiti "da pociva u miru".

Sada postaje jasno da je briga za rahmetliju u stvari samo briga rahmetlijine klike da "i poslije Alije bude Alija", tj. da isti ostanu na vlasti grebuci se o Alijinu popularnost kod neskolovanog naroda. ZATO SE MORA DO KRAJA RASVIJETLITI ULOGA ALIJE IZETBEGOVICA U DESTRUKCIJI REPUBLIKE BiH, JER NA LAZNOJ PREDOZBI O NJEGOVOM POZITIVNOM LIKU I DJELU OVAJ ZLOCINACKI DAJTONSKI SISTEM CRPI SVOJ (LAZNI) LEGITIMITET. 

Zatim Bakir Izetbegovic za Oslobodjenje kaze: "Trebamo vaspitavati našu djecu, ne prepuštati ih strancima i društvenim mrežama. Ne dovesti dotle da ih moramo hapsiti i kažnjavati, a to ce se desiti ako bude nasilja." 

Nevjerovatno koliko mnogo (zlocudnih) poruka Izetbegovic salje ovom, jednom recenicom.

Prvo, ovo je udar na sve gradjane BiH koji slobodno iznose svoje misljenje na drustvenim mrezama. A zasto Izetbegovicu smetaju drustvene mreze? Njemu smetaju drustvene mreze jer ih ne moze kontrolisati kao sto kontrolise rezimske medije. Rezim kontrolise klasicne medije jer u tim medijima rade novinari i urednici koji primaju plate za taj rad, te su potpuno ovisni od onih koji im daju plate. Posljedica je da u siromasnoj zemlji sa nedemokratskom tradicijom kakva je BiH, oni  pisu onako kako ce se svidjeti poslodavcima.

Drugo, Izetbegovic obrce uloge te one koji su zaista nezavisni, a to je narod koji slobodno pise na drustvenim mrezama, prikazuje kao "strance", tj. agente stranih drzava.

Trece, Izetbegovic imputira da ce drustvene mreze (tj. narod) dovesti do nereda u zemlji. Zar to nije optuzivanje zrtve? Svugdje na svijetu su vlasti odgovorne za tesko stanje u zemlji koje vodi do pobune. Drustvene mreze su narod, tj. na njima samo vidimo sliku stanja i svijesti naroda. Ne donose se zakoni i drzavne odluke na Facebooku, nego tamo gdje Izetbegovic sjedi, u vlasti, i tu se kreiralo ovo uzasno stanje u Bosni i Hercegovini.

Cetvrto, Izetbegovic prijeti ljudima da ce "hapsiti i kaznjavati" njihovu djecu ako dodje do pobune protiv te vlasti.

U stvari, Izetbegovic ima problem sa drustvenim mrezama, jer tu se jasno vidi kolika je njegova nepopularnost, koliko je cak omrznut u narodu.  Medjutim, ljutiti se na drustvene mreze zbog toga je isto kao ljutiti se na ogledalo koje nemilosrdno pokazuje koliko si ruzan.

On bi volio da na drustvenim mrezama ima neki glavni urednik, neka Vildana Selimbegovic, koja je sa njim na istom zadatku unistenja Bosne i Hercegovine. Bakir svoju nepopularnost u narodu koji jedino slobodno govori na "drustvenim mrezama" brani nepostojecim teorijama zavjera zapada protiv njega. U stvari "stranci" su drzali njegovog oca k'o malo vode na dlanu jer su brzo shvatili ko je on zaista, te da ce potpisati podjelu drzave i osnovati Republiku Srpsku. Stranci nikada nisu bili neprijatelji Izetbegovica i velikosrpskog projekta, upravo suprotno, bili su im veoma blagonakloni.

________________________________________

5. DODIK PRIZNAJE DA JE IZETBEGOVIC SPASIO REPUBLIKU SRPSKU

Pogledjmo na donjem linku kako se i Dodik ukljucio u zastitu lika i djela Alije Izetbegovica. Naime, Dodik opravdava Aliju da je bio prevaren od strane Amerikanaca kada je postedio cetnike od vojnog poraza 1995. Navodno, Aliju su Amerikanci prevarili tako sto su mu kazali da ce RS biti politickim sredstvima unistena u miru. Medjutim, za pametne se postavlja sijaset pitanja, za koja nema logicnog odgovora. Na primjer:

Zasto bi iko, pa i predsjednik zrtve agresije, od gotovine pravio veresiju? Ili, ako ce se ukidati RS, zasto bi je u tom trenutku prvo osnivali?

Alija Izetbegovic je bio pravnik, i cak predsjednik drzave i on je znao sta je Ustav, kako je tesko promjeniti Ustav, i znao je da je pisalo u prijedlogu daytonskog Ustavu da ce se sve odluke u buducoj BiH donositi usaglasavanjem sa RS-om. Znaci, znao je da je nece biti lako ukinuti u miru, pa Dodik svoju odbranu Alije, kao naivcine kojega su prevarili da mu podjele drzavu, moze objesiti macku o rep?!

 http://saff.ba/wp-content/uploads/2014/09/dodik-o-Dejtonu.mp4 

_________________________________________

6. ZNAKOVI KOJI UKAZUJU DA JE SULJAGIC VEOMA JAK KANDIDAT

Kada smo u Glasniku br. 881 objavili clanak "Da li napokon imamo za koga glasati" u kojem iznosimo Suljagicev predsjednicki zavjet, web stranica "Bolja Tuzla" ga je prenijela i dobili su nevjerovatnih 483 "lajkova" za taj clanak. Ostali clanci objavljeni na toj stranici obicno dobijaju samo jednocifren broj lajkova. To pokazuje da je Suljagic doista veoma snazan kandiat.

 http://boljatuzla.ba/k/huja/page/2/

S druge strane u proslom Glasniku broj 883 smo objavili link do knige "Rat u BiH ...", gdje se detaljno opisuje mehanizam izdaje Republike BiH od strane Alije Izetbegovica. Na taj link je u par dana poslije objavljivanja u Glasniku otislo preko 650 citalaca. Znaci brzo se ruinira izborna strategija Bakira Izetbegovica koji nam obecava Alijin put.

_________________________________________

7. Bosanskohercegovacki Hrvati - Od dijaspore do manjine!?

Pise: Drago Bojic

Izvor: Portal Dnevno, 14 septembar 2014

SARAJEVO - Tocno je da je teško socijalno i ekonomsko stanje glavni uzrok sadašnjih odlaska ljudi iz Bosne i Hercegovine, i da je to sudbina vecine gradana u Bosni i Hercegovini, ali u slucaju bosansko-hercegovackih katolika i Hrvata, to je prije svega posljedica hrvatske politike posljednjih desetljeca. Nakon što u ratu nije posve dovršeno humano preseljenje bosanskih Hrvata, onako kako je ono zamišljeno i kreirano iz Zagreba i Gruda, hrvatska politika u Republici Hrvatskoj i u BiH svih ovih dvadeset poratnih godina nastavila je raditi na tome da se taj proces završi u miru.

Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku Uniju u srpnju prošle godine otpoceo je još jedan val iseljavanja bosansko-hercegovackih Hrvata. Tisuce nezaposlenih i socijalno ugroženih koji posjeduju hrvatske dokumente panicno se pokušavaju domoci bilo kakvog posla u inozemstvu i izvuci iz siromaštva i socijalne bijede. Još uvijek je najcešce rijec o pojedinacnim i privremenim odlascima, ali nije rijetkost da i cijele familije napuštaju Bosnu i Hercegovinu.

Nitko nema preciznih statistickih podataka o tome, ali broj bosansko-hercegovackih Hrvata se u posljednjih godinu nezaustavljivo smanjuje. Nastavi li se ovakav trend, a ništa ne govori u prilog tome da nece, bosansko-hercegovacki Hrvati ce uskoro u brojcanom smislu biti svedeni na manjinu. Samo zahvaljujuci strogim zakonima Europske Unije i kontroli tržišta rada, inferiornoj obrazovanosti i strucnosti bosansko-hercegovackih Hrvata, pa i nepoznavanju jezika (pogotovo njemackog), broj odlazaka nije tako dramatican kao što bi inace bio.

Cinjenica da sve masovniji odlazak bosansko-hercegovackih Hrvata u posljednjih godinu dana nije uopce tema medu hrvatskim politicarima u BiH (uz rijetke izuzetke), ne cudi, jer tu politiku nikad nisu ni zanimali konkretni ljudi (pogotovo ne bosanski Hrvati), nego iskljucivo mali dio zapadno-hercegovackog teritorija (odakle takoder ljudi odlaze!) pa makar bio pust, samo da je „hrvatski".

Smisao postojanja

Ipak, iznenaduje da o ovome uglavnom šute i predstavnici Katolicke crkve u BiH, iako dugorocno gledano ona ostaje bez svojih vjernika. Svecenici koji rade s ovim narodom svakodnevno bespomocno promatraju kako im se broj vjernika smanjuje. To bi moralo zabrinuti predstavnike Katolicke crkve, posebno bosanske franjevce, jer su ionako mnogi dijelovi zemlje u kojima djeluju gotovo ispražnjeni od katolika: ostali su povijesni spomenici, sakralni objekti i simboli kao tragovi bogatog duhovnog, vjerskog i kulturnog života ljudi kojih više nema, ali i kao svjedocanstvo demonske hrvatske politike koja je svoj vlastiti narod zavela, izdala i prodala.

Franjevacka provincija Bosna Srebrena cije ime istice tijesnu povezanost ove zajednice i zemlje u kojoj djeluje, odlaskom ljudi iz Bosne najviše gubi i dugorocno gledano dovodi u pitanje smisao svog postojanja. Bosanski franjevci su toga bili svjesni kroz cijelu povijest – od fra Andela Zvizdovica (15. stoljece) do fra Josipa Markušica (20. stoljece) – i zato ni pod cijenu najvecih stradanja i u svim režimima, s onu stranu fanaticnog misionarstva, lokal-patriotizma i konfesionalne geografije, nisu odustajali od svoga naroda i svoje zemlje.

Najprije tako što je u potpunosti odustala od ljudi i krajeva u Republici Srpskoj, ali i tako što je stalno slabila politicku poziciju bosanskih Hrvata u mjestima i gradovima u kojima su ostali, pogotovo tamo gdje su bili u manjini, demonizirajuci bosanske muslimane i propagirajuci nemogucnost suživota s njima (što je odgovaralo i odgovara bošnjackom nacionalizmu), kako bi ubrzala proces njihova odlaska. Istodobno, ta je politika stalno slabila i ekonomsku i socijalnu poziciju bosanskih Hrvata, služeci se pritom potkupljivim i gramzivim predstavnicima te politike medu bosanskim Hrvatima, ali i pljackajuci svoj vlastiti narod u manjim mjestima i gradovima pod egidom jacanja „stolnog grada" i politike treceg entiteta.

Propovjednik iz Lištana

Možda na tu politiku predstavnici Katolicke crkve u Bosni i Hercegovini i nisu mogli bitno utjecati, ali ostaje gorka cinjenica da mnogi od njih – od najviših instanci do župnika i kapelana – pristaju na tu politiku ili se povlace u šutnju i nijemo promatraju tragediju vlastitog naroda pod izgovorom da se ne može ništa uciniti.

Istodobno dopuštaju da predstavnici te politike manipuliraju vjerskim simbolima i najvecim svetinjama, da uzurpiraju vjerske blagdane, da kumuju kod posvete kipova (Davor Cordaš, kum iz Gornje Tramošnice), pa cak i da govore s oltara (Dragan Covic, propovjednik iz Lištana).

Tek sad se – dvadeset godina nakon rata – zapravo vide zastrašujuce posljedice politike koja je trgovala vlastitim narodom. Tocno je da su bosansko-hercegovacki Hrvati kao i cijela Bosna i Hercegovina bili žrtve velikosrpske politike, tocno je i to da su stradali i u hrvatsko-bošnjackim sukobima u koje ih je hrvatska politika uvukla, ali ništa im nije nanijelo štete kao njihove vodje.

Ta politika je od pocetka bila borba za vlast i teritorij – od Herceg Bosne do Treceg entiteta – i nju Hrvati, pogotovo bosanski, nikad nisu ni zanimali. I danas se ta politika uglavnom bavi teritorijem – hrvatskim entitetom u kojem nema drugih, a sve je manje i Hrvata – baš onako kako je taj politicki projekt zamislila i kreirala Tudjmanova politika devedesetih godina. Toj politici mazohisticki sekundiraju i mnogi predstavnici Katolicke crkve u Bosni i Hercegovini – koji su svoj vlastiti narod, što svjesno što nesvjesno, poveli Tudjmanovim putem nestajanja. Ako se nastavi iseljavanja Hrvata, bosansko-hercegovacke biskupije ce postojati još samo na geografskim kartama i u buducnosti služiti Vatikanu kao titularne (upražnjene) biskupije kod imenovanja novih biskupa.

Proces koji je zapoceo na politickom i kulturološkom podrucju – nijekanje povijesti, kulturalnih, jezicnih i duhovnih specificnosti bosansko-hercegovackih Hrvata, svodeci ih na „dijasporu" posve beznacajnu iz perspektive „maticne domovine" i integralnog hrvatstva – a koji je nastavljen u ratu progonom, protjeravanjem i humanim preseljenjem citavih zavicajnih zajednica, cini se da se posljednjih godina dovršava na ekonomskom i socijalnom podrucju.

Likvidiranje malih naroda

Bosansko-hercegovacki Hrvati doživljavaju najdramaticnije trenutke svoje novije povijesti i sve su bliže statusu beznacajne manjine išcašene u svojoj vlastitoj zemlji, raseljene diljem Europe i svijeta, nesposobne da spozna samu sebe i svoju vlastitu nesrecu. Na njihovoj se sudbini ostvaraju rijeci Milana Kundere koji u Knjizi smijeha i zaborava govori o likvidiranju (malih) naroda. Narodi se likvidiraju tako da im se najprije oduzme sjecanje i narod onda postupno pocne zaboravljati što je bio i što je sada, a svijet oko njega to zaboravi još mnogo brže.

Tako je i zapocela tragedija bosansko-hercegovackih Hrvata: najprije im je oduzeto sjecanje i zanijekano sve ono što oni jesu, a onda ih se ostavilo na cjedilu i prepustilo siromaštvu i neimaštini da dovrši zapoceti proces. Ono što je Tudman zapoceo za vrijeme rata, dovršavaju njegovi sljedbenici u miru i kako stvari stoje, a na ruku im idu i sveukupni politicki odnosi u BiH i ekonomsko stanje, sve su bliže konacnome cilju – Bosna (i Hercegovina) bez Hrvata! Zato se baš sada, više nego ikada, valja suprotstaviti takvoj politici i svima koji je zagovaraju i propagiraju, prije svega radi onih koji ostaju u ovoj zemlji. Možda to nece ništa bitno promijeniti, ali to je jedino casno, i iz gradjanske i iz vjernicke perspektive!

_________________________________________

8. IZJAVA SEDMICE

- Scotland, Happy Dependence day! (Skotska, sretan ti Dan zavisnosti!)

Posprdno izvrnuta americka cestitka: "Happy Independence Day!" (Sretan Dan nezavisnosti!). Posprdna "cestitka" Skotima je nastala na dan kada su glasali za "zavisnost".

Inace, Independence Day (Dan nezavisnosti) je najvazniji praznik Amerikancima, kada se oni masvno okite svojim zastavama i idu na parade i vatormete.