Četvrtak, 18. Juli 2019

 

 

 

02:43:54

Glasnici

Izdanja iz 2007/1 godine

 |  Kategorija: Uncategorised
 |  Klikova: 14825  | Srijeda, 21 Avgust 2013 14:51

Indeks članka

http://republic-bosnia-herzegovina.com/2013/components/com_jce/editor/tiny_mce/plugins/article/img/pagebreak.png); color: rgb(0, 0, 0); font-family: Verdana, Arial, Helvetica, sans-serif;">

http://republic-bosnia-herzegovina.com/w2013/components/com_jce/editor/tiny_mce/plugins/article/img/pagebreak.png); color: rgb(51, 51, 51); font-family: Tahoma, Helvetica, Arial, sans-serif;">

1. SCHWARZ-SCHILLING NAS JE UČIO KAKO DA LOVIMO RIBU, A SADA NAM JE I DAROVAO JEDNU

2. MEMORIJALNI CENTAR POTOČARI IZUZET IZ REPUBLIKE SRPSKE

3. Vlada RS: Švarc-Šiling prekršio Dejton

4. PRIJEDORČANI KREĆU STOPAMA SREBRENIČANA U ZAHTJEVIMA ZA SVOJIM PRAVIMA

5. Povodom susreta KBSA u Seattle-u: DEKODIRANJE PODVALA

6. Pročitao sam knjigu Muhameda Borogovca "Rat u BiH 1992 - 1995"

7. OPŠTINSKI GENOCID?!

8. JOŠ JEDNA ISTINA O "AKADEMIKU" FILIPOVIĆU

9. OPŠIRNIJE O SCHILLINGOVOJ ODLUCI

1. SCHWARZ-SCHILLING NAS JE UČIO KAKO DA LOVIMO RIBU, A SADA NAM JE I DAROVAO JEDNU

Komentar povodom Schillingove odluke da Memorijalni centar Potočare stavi pod direktnu kontrolu Bosne i Hercegovine.

Mnogi Bošnjaci su bili nezadovoljni Schillingom jer nije koristio svoje "bonske ovlasti". Umjesto potezanja bonskih ovlasti Schilling je u više navrata podučavao Bošnjake da oni sami moraju donositi odluke o svojoj domovini, tj. da se sami moraju izboriti za svoju domovinu.

Razlika izmedju korištenja bonskih ovlasti protiv četnika i podučavanja naših političara da sami moraju donositi odluke u korist svoje domovine je ista kao razlika izmedju davanja ribe čovjeku i učenja gladnog čovjeka da sam lovi ribu.

Na kraju je Schiling nagradio Srebreničane, koliko je mogao, za njihovu borbu. Ubijedjeni smo da bi Schilling podržao Srebreničane i da su donijeli odluku o izdvajanju iz RS. Medjutim, Schilling nije mogao dati Srebreničanima poseban status izvan RS, KADA GA ONI NISU NI TRAŽILI, JER NIKADA NISU NI DONIJELI PRAVOSNAŽNU ODLUKU NA SKUPŠTINI OPŠTINE SREBRENICA KOJOM BI TO ZATRAŽILI.

Dr. Muhamed Borogovac

S obzirom na tu tužnu činjenicu, Schilling im je dao maksimum.

Medju BH patriotima i prijateljima Bosne i Hercegovine (uključujući i Prof. Boylea) je Schillingova odluka primljena sa oduševljenjem, dok je medju četnicima primljena sa žestokim otporom. Četnici znaju da je ovo mina pod Dayton, da je ovim Dayton obezvrijedjen čak od same institucije, OHR-a, koja je zadužena da ga čuva. Zato oni obećavaju da neće poštovati Schillingovu odluku, da neće pristati na odlazak policije RS iz Potočara, tj. da će zadržati puni suverenitet RS nad Potočarima.

Pretpostavljamo da će se opet uključiti naši izdajnici Tihić, Silajdžić i Lagumdžija da tobože smiruju situaciju tj. da pomognu četnicima u njihovoj namjeri da njihova policija ostane u Potočarima. Ako bi im to Srebreničani dopustili onda bi se ispostavilo da su Srebreničani samo dobili jednu mršavu ribicu na poklon, a da nisu naučili loviti ribu.

Ono što bi Srebreničani morali sada uraditi da bi dokazali da su sazreli za političku borbu sa četnicima je da odmah donesu odluku o izdvajanju Srebrenice iz RS. U suprotnom, tj. bez njihove podrške Schilling će izgubiti okršaj sa četnicima i onda se vise nikad neće moći stati četnicima u kraj.

Slijedi vijest o Schilingovoj odluci, a zatim članak o reakcijama iz RS.

2. MEMORIJALNI CENTAR POTOČARI IZUZET IZ REPUBLIKE SRPSKE

Avaz 25. juna 2007

Visoki predstavnik Kristijan Švarc-Šiling (Christian Schwarz-Schilling) jučer je proglasio Zakon kojim se osniva Memorijalni centar Srebrenica - Potočari koji će preuzeti sve ovlasti i poslove ranije osnovane Fondacije Spomen-obilježje i mezarje.

Prema toj odluci, Potočari i Memorijalni centar prelaze u nadležnost države BiH, koja će se brinuti za njegovo funkcioniranje, sigurnost i upravljanje.

- Memorijalni centar jedan je od ključnih elemenata u nastojanjima koja ova zemlja čini u vezi sa suočavanjem s genocidom počinjenim u Srebrenici i ublažavanjem duboke patnje koju on i dalje uzrokuje. Sigurna i ispravno planirana budućnost ovog centra bitna je svakom časnom gradjaninu BiH, bez obzira na to iz koje zajednice dolazio - rekao je Švarc-Šiling.

Na naše pitanje ko će nakon donošenja ovog zakona osiguravati Memorijalni centar, Šiling je odgovorio kako će, s obzirom na to da država preuzima nadležnosti, time i Agencija za istrage i zaštitu BiH dobiti zaduženje da osigurava Centar. On je dodao da nije postavljao posebne rokove za implementaciju ovog zakona, jer "njegovim donošenjem država odmah dobiva obaveze".

Sjećanje na zločine

Visoki predstavnik kazao je kako se novim zakonom Memorijalni centar postavlja na zdrave i stalne temelje, jer je važno da se osigura adekvatna podrška ovom radu nakon što međunarodna zajednica normalizira svoj angažman u BiH.

3. Vlada RS: Švarc-Šiling prekršio Dejton

Nezavisne novine 25. 06. 2007 20:03

BANJALUKA - Vlada RS konstatovala je na sinoć održanoj sjednici da je visoki predstavnik Kristijan Švarc-Šiling, svojom odlukom o Memorijalnom centru u Potočarima, narušio ustavno-pravni poredak RS i BiH, što predstavlja direktno kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma i Ustava BiH, kao njegovog sastavnog dijela, o čemu će Vlada Republike Srpske obavijestiti Vijeće za implementaciju mira i ostale nadležne institucije.

"Ovom odlukom visoki predstavnik je narušio i kompletan pravni poredak RS i BiH u pogledu primjene drugih propisa iz oblasti uprave, pravosudja, imovine i slično, proizvodeći potpunu pravnu nesigurnost u pogledu djelovanja institucija i gradjana na području cijele BiH", navedeno je u zaključku Vlade RS.

Vlada RS konstatovala je da su takve aktivnosti neprihvatljive za organe Republike Srpske i od istih traži da i dalje nastave obavljati dužnosti iz svojih nadležnosti na cijeloj teritoriji Republike Srpske, što podrazumijeva i cijelu teritoriju opštine Srebrenica uključujući i Memorijalni centar Srebrenica – Potočari.

4. PRIJEDORČANI KREĆU STOPAMA SREBRENIČANA U ZAHTJEVIMA ZA SVOJIM PRAVIMA

Pozivam Vas da izdvojite par minuta i potpišete peticiju podrške za Memorijalni centar u bivšem logoru Omarska.

Ove godine se navršava 15 godina od stradanja nesrpskog stanovništva u opštini Prijedor u kojoj su ljeta 1992. postojala 3 logora, Trnopolje, Keraterm i Omarska.

Dio odgovornih je već osdujen od strane haškog Tribunala a trenutno pred Sudom BiH traje proces protiv Mejakića i ostalih za zločine počinjene u logoru Omarska i opštini Prijedor.

Britanski Mittal Steel (trenutno Arcelor-Mittal), novi vlasnik Rudnika Omarska je 1. decembra 2005. u Banja Luci najavio gradnju Memorijalnog centra u zloglasnoj Bijeloj Kuci koji bi ova firma i platila. Medjutim, već 20. februara 2006. Mittal je stao sa implementacijom ove odluke zbog navodne "radikalizacije stavova u lokalnim nacionalnim zajednicama".

Projekt za sjećanje na logor Omarska nije i ne može biti samo predmet jedne firme i ovisan o 'radikalizaciji' odnosa, šta god to bilo. Vrijeme je da se logoru Omarska da dužna pažnja i od strane vlasti u BiH. Ovom prilikom pozivamo i sve adresirane koji svojim autoritetom i položajem mogu podržati i ubrzati ovu inicijativu, da to i učine.

Danas nam je svaki potpis jako potreban da natjeramo i ovu firmu, ali i vlasti Bosne i Hercegovine, RS-a i opštine Prijedor da se konačno aktivira i podrži ovu inicijativu.

Peticiju možete naći na stranici:

http://www.headgroups.com/hg/display/om/online+petition

Ime i prezime i zemlja boravka su dovoljni.

Na stranici peticije možete naći i više informacija o ovoj inicijativi, kao i članak iz prošlog broja sarajevskih Dana (vidi link) koji će biti objavljen i na engleskom, te holandskom jeziku (u sljedećem broju magazina 'Vrij Nederland).

http://www.headgroups.com/hg/display/om/Omarska+15+godina+kasnije

Za kraj Vas obavještavam da će 6. augusta 2007., na 15-tu godišnjicu raspuštanja logora održati komemorativna posjeta logoru Omarska. Ukoliko ste u prilici, pridružite nam se.

Hvala unaprijed i proslijedite ovaj e-mail dalje. S poštovanjem,

Satko Mujagić
OPTIMISTI 2004

www.optimisti2004.com
E-mail: Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

5. Povodom susreta KBSA u Seattle-u: DEKODIRANJE PODVALA

Sarajevo, 8. juni, 2007. – Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) je održao susret u Seattle-u, na kojem su referate i deklaracije iznijeli članovi i gosti. Bez obzira što KBSA nije prihvatljiv iz više razloga, ne treba ga sasvim ignorirati. Stanovišta treba ocijeniti, barem jer je to američki servis Mustafe Cerića, Bakira Izetbegovića i Harisa Silajdžića – osoba koje umjesto gradjana Bosanaca i Hercegovaca, od Bošnjaka prave obezdržavljenu ¨vjersku skupinu¨, u suradnji sa četničkim projektom.

U materijalima je uz prihvatljive i korisne prijedloge, inicijative, teze, zahtjeve ... upetljano, nažalost, toliko kontraproduktivnog i destruktivnog da se politički obrazovanom branitelju države Bosne i Hercegovine podiže kosa na glavi. Naime, toliko je i korisnog i štetnog izmiješano, da deklaracije i referati tvore ideološku papazjaniju. Pažljivom i obrazovanom analitičaru nije teško dekodirati spletke, podvale, ali je o njima pisati mukotrpno kao vaditi kestenje iz vatre ... pa se javlja pomisao da se sve to ignorira. Ali, ipak, evo kratkog ad hoc komentara ...

BOSANSKOHERCEGOVAČKA NACIJA I BOŠNJAČKI NAROD

Prije svega, KBSA i gosti još nisu razumjeli ili ne žele ispravno koristiti dva potpuno različita pojma: narod i nacija. Narod označava skupinu ljudi, a nacija označava društveno političku zajednicu koja se zove država. Bošnjaci su narod, a država Bosna i Hercegovina je nacija. Bošnjačka nacija tj. bošnjačka država ne postoji. Jedina nacija koju je cijeli svijet 1992. godine priznao je Republika BiH, jer riječ nacija isključivo označava državu. Dakle, bosanskohercegovačka nacija je isključivo sinonim za bosanskohercegovačku državu. Kao nacija nisu priznati niti Srbi, niti Hrvati, niti Muslimani (ispravno revidirano u Bošnjaci, 1993), nego samo njihova zajednička gradjanska država Republika BiH. Hrvati, Srbi i Bošnjaci su prepoznati i priznati kao narodi, prema Ustavu RBiH.

Stoga je ¨bošnjački nacionalni program¨ kojega KBSA tek sada, 2007. godine (sic), traži po pitanju nacije i države, već realiziran priznanjem i učlanjenjem Republike BiH u Organizaciju Ujedinjenih Nacija, maja 1992. U obranu tih tekovina, svoj život, dijelove tijela, zdravlje, porodice, imetak, ... položilo je na stotine hiljada gradjana RBiH odanih svojoj državi, 1992-1995. I zato točak ne treba izmišljati, nego treba spriječiti da taj točak slome i organizacije kao što je KBSA i njeni gosti Silajdžić, Izetbegović i Cerić.

BOŠNJACI – NAROD, A NE VJERSKA SKUPINA

Iznesena je provokacija sa tribine KBSA, da su Bošnjaci implicitno vjernici muslimani, da bi uopće bili Bošnjaci. Za njih Bošnjaka ateista nema; a niti onih muslimana koji njihovu politiku i tutorstvo ne prihvaćaju. Takvim provokacijama KBSA spušta Bošnjake sa kategorije naroda na nižu kategoriju vjerske skupine.

Nacionalna strategija već postoji, i realizirana je Ustavom RBiH. Taj Ustav treba obraniti, kao što ga je branilo stotine hiljada gradjana RBiH svojim golim tijelima 1992-1995, a ne izdavati ga i prostituirati kao što to godinama čine KBSA-ovi ¨ugledni gosti iz Sarajeva¨.

HRVATI I SRBI U BiH, SU NARODI – A NE VJERSKE SKUPINE KATOLIKA I PRAVOSLAVACA

Referat na tribini je iznio destruktivan prijedlog da Bošnjaci pokušaju hrvatski i srpski narod u BiH tretirati tako da ih reduciraju na vjerske skupine katolika i pravoslavaca. Barem jedan od referata barata terminima ¨Bosanci katolici¨ i ¨Bosanci pravoslavci¨. Jasno je kao bijeli dan, da Hrvati i Srbi u BiH to apsolutno ne prihvaćaju. Govornik sa tribine KBSA tako svim Srbima i Hrvatima ¨daje toljagu kojom će nas udarati¨ - pri čemu će Srbi i Hrvati biti u pravu!

Najbolje za obranu države BiH je priznati notornu činjenicu da su Srbi i Hrvati u BiH -- narodi. To je za njih završen proces; niti na pamet im ne bi palo da se odreknu statusa naroda i spuste na vjerske skupine pravoslavaca i katolika. A pri tome su bh. Srbi, po Dejtonu, i više od naroda, jer je RS de facto nacija, tj. država. Ako Dejtonski Aneks 4 (ustav) bude ozakonjen, onda će i bh. Srbi i de jure imati svoju ¨srpsku državu zapadno od Drine¨, Republiku srpsku.

Dakle, umjesto da KBSA i gosti, prihvate kategoriju iz ustava RBiH da su Srbi i Hrvati narodi, tretiranjem istih kao vjerskih skupina, iz daleke gradjanske, ultra-multietničke Amerike u koju su emigrirali - potpiruju etnički rat u BiH!

¨NOVI USTAV HARISA SILAJDŽIĆA¨

Na susretu KBSA promovirana je Silajdžićeva bajka o ¨novom ustavu¨, čije stvaranje je pravni i politički sizifovski posao! Nakon što je na izborima dobio poziciju i vlast, Silajdžić isključivo brani Dejtonski ustav, dok je ¨novi ustav¨ samo njegova propagandna izborna prevara. U najboljem slučaju, Silajdžić bi sada malo ¨zakrpio¨ Dejtonski ustav – onoliko koliko mu Republika srpska odobri.

Očuvanje države Bosne i Hercegovine diktira da se bude dosljedan i državotvoran, i da se traži jedino zakonito i moguće u internacionalnom pravnom sistemu, a to je povratak Ustava Republike BiH! Republika BiH je u svom ustavu već imala definisane funkcionalne regije na bazi geografije, ekonomije i sličnih kategorija.

¨DOGOVOR¨ ZLOČINCA I ŽRTVE

U SAD su Mustafa Cerić, Bakir Izetbegović i Haris Silajdžić odbacili povratak države BiH, dobrobit svih Bosanaca i Hercegovaca, a time i Bošnjaka medju njima, tako što su produbili sindrom ¨dogovora naroda¨. Te dogovore su dalje još više osakatili, reducirajući ih na relaciju ¨dogovor Bošnjaka i Srba¨ -- i to, ¨onih Srba koji pušku nose¨, kako je Alija Izetbegović branio svoje pregovore na ravnoj nozi sa četnicima i HVO-om, a ne sa Srbima i Hrvatima koji su ostali odani Republici BiH, ma kakav njihov procent bio tada 1991, 1992, ... godine. U Americi su pokazali da odbacuju Hrvate kao sugovornike i sveli svoje odnose na bilateralne tajne pregovore: ¨Bošnjački lider¨ (Silajdžić) - Republika srpska (Dodik). U Americi nije bilo delegacije Hrvata iz BiH na razgovorima, što je politička destrukcija nesagledivog obima. Sve što je Katolička crkva Hrvatima skoro naredila u proteklim godinama po pitanju potrebe da se Hrvati bore za cjelovitu državu BiH, sada je sabotirano. Eto, već se u Sarajevu oglasio uvijek pro-bosanski orijentirani Predsjednik ¨Hrvatskog kulturnog društva Napredak¨ fra. Franjo Topić, sa negativnom ocjenom opisanih poteza.

CERIĆ-SILAJDŽIĆ-IZETBEGOVIĆ PORUČUJU DIJASPORI: SAMO VI I DALJE ŽIVITE U AMERICI – A NAS ODRŽAVAJTE NA VLASTI U NAŠEM ¨BOSNISTANU¨!

Namješta se i shema da SDA i SBiH sebi u SAD stvore glasačku mašineriju preko KBSA, od poželjnih 50 000 glasova, koja bi ih održavala na vlasti u ¨Bosnistanu¨. Kako su na rastrganoj četvrtini teritorije BiH, u enklavama u kojima tavore preostali Bošnjaci, već podosta pročitani, oni mogu varati sve manje preživjelih u ¨ovo malo Bosne¨. I zato sada Cerić, Izetbegović i Silajdžić u Sjevernoj Americi ¨hvataju¨ Bošnjake na sentimentalnost, nostalgiju, vjersku solidarnost. Podilaze emocijama ljudi u dijaspori, koji misle da rade dobro za Bosnu i Bošnjake ako slijede KBSA i njegove goste.

Dodatni problem je i to što adekvatne patriotske opozicije nema u vidu jake političke partije. Sve što SDP nudi je isti pa i gori sistem od SDA i SBiH. Ipak, Bošnjaci se trebaju registrovati za lokalne izbore u što većem broju, i glasati za patriote na lokalnim izborima, budući da u svim strankama postoje BH patrioti.

NEKA NAS NE PREVARE DOBRE STRANE

Konačna Deklaracija KBSA ima znatan broj rečenica koje, čitane same za sebe, izražavaju prihvatljive i konstruktivne stavove. Ali kao integralni tekst to nije ništa drugo do propagandna gesta iza koje ne stoje dignitet i kredibilitet. Kakva korist od kile dobrog pečenja u kojeg je umiješano deset grama cijankalija?

Sven Rustempašić & Muhamed Borogovac

6. Pročitao sam knjigu Muhameda Borogovca "Rat u BiH 1992 - 1995"

http://www.hdmagazine.com/bosnia/

Ništa istinitije nije napisano od ove knjige. To je sve i jedina prava istina o ovom ratu. Molio bih vas ako možete da mi pošaljete ovu knjigu. Koliko je god je ja ću platiti.

Ja sam jedan od osnivača Patriotske lige sa doktorom Kerimom. Znam dosta toga o Saji, Bakiru, Zuki i o ostalim. Ja sam prvi ranjenik koji je izašao iz Goražda. Od augusta devedeset treće sam bio u radio centru SVK do novembra devedeset četvrte kada sam napustio Bosnu i Hercegtovinu. Moje ime je M... M..... Sada živim u Ilinoisu. Adresa je 3306 LEE SKOKIE, IL 60076 Telefon 847 673 28xx Molim vas da me nazovete ili pošaljete e-mail kako da nabavim knjigu "Rat u BiH 1992 - 1995".

Unaprijed vam hvala.

Poštovani gospodine,

knjigu "Rat u BiH - Politički aspekti", tačnije drugo dopunjeno izdanje knjige koju ste pročitali, vam šaljem poštom na poklon pod uslovom da je ne držite samo za sebe, nego da je dajete i drugim Bosancima i Hercegovcima na čitanje.

Nemojte se ljutiti što nisam objavio vaše puno ime i telefon. Bolje je ovako da vas ne bi uznemirivali naši izdajnici, tj. oni o kojima govori nasa knjiga.

Pozdrav.

Dr. Muhamed Borogovac.

7. OPŠTINSKI GENOCID?!

Piše: Hasan Nuhanović

(Esej je nešto skraćen zbog dužine. Pri tome smo pazili da se ne izgubi smisao.)

Pošto sam svjedok stradanja Bošnjačkog naroda u istočnoj Bosni, tj. "Muslimana Bosne i Hercegovine", kako stoji u presudi Medjunarodnog suda pravde, o tome, kao i mnogi drugi moji sunarodnjaci, mogu govoriti uz argumente.

Oni koji ovo nisu doživjeli vjerovatno nikada neće moći shvatiti šta se u Podrinju dogadjalo od 1992. do 1995. godine, ali isto tako je tačno da je veliki broj informacija o ovim stradanjima već godinama dostupan široj javnosti. Evidentno je da su neke od ovih informacija jednostavno zaboravljene ili da bivaju previdjene. U vezi sa tim htio bih naglasiti sljedeće.

1. Iako ne posjedujem tačne statističke podatke o predratnom prebivalištu žrtava koje su ubijene «u i oko» Srebrenice u julu 1995. godine, poznato je da skoro polovina žrtava ne potiče sa područja opštine Srebrenica već sa područja opština šire regije istočne Bosne – Bratunac, Vlasenica (Milići), Zvornik, Han Pijesak (područje Žepe i okolnih sela), Rogatica, Višegrad, i u manjem broju iz nekih drugih opština. Dakle, žrtve genocida počinjenog «u i oko Srebrenice» u julu 1995. godine nisu bili samo iz opštine Srebrenica.

2. Možda mnogo je bitniji podatak o genocidu počinjenom u julu 1995. godine sadržan u sljedećem: ni jedna veća masovna egzekucija, nakon pada Srebrenice «Zaštićene zone UN», nije počinjena na području teritorije opštine Srebrenica. Nabrojaću nekoliko lokacija na kojima su, prema iskazima očevidaca, tj. preživjelih, te dokazima izvedenim pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, izvršene masovne egzekucije nad stanovnicima «Zaštićene zone UN-a»: Pilica (opština Zvornik, na granici sa opštinom Bijeljina), Kozluk (opština Zvornik), Grbavci (opština Zvornik), Cerska (opština Vlasenica), Debelo Brdo (opština Vlasenica), Nova Kasaba (opština Vlasenica), Konjević Polje (opština Bratunac) Kravica (opština Bratunac), zatim neke lokacije na području opštine Kalesija, zatim opštine Trnovo, zatim ubistva na području opštine Šekovići, i druge lokacije koje su od opštine Srebrenica udaljene više od stotinu kilometara unutar Republike Srpske. Na ovim lokacijama, tj. u ovim opštinama, se nalazi i većina masovnih grobnica u kojima se nalaze ostaci žrtava ovih masovnih egzekucija.

Dakle, čak i da su sve žrtve masovnih egzekucija poticale isključivo iz opštine Srebrenica (a nisu) stoji činjenica je da je genocid fizički proveden u formi masovnih egzekucija na teritoriji najmanje pet-šest opština tadašnje Republike Srpske. Zapravo, geografski, tih dana ljudi iz «Zaštićene zone UN» su ubijani na području koje se proteže od Bijeljine do Treskavice i od Drine do Majevice.

Kako se onda može genocid nad Bošnjacima istočne Bosne koji je počinjen na ovako širokom području svoditi na jednu opštinu? Kao rezultat ovakve interpretacije događaja iz jula 1995. godine dobijamo novu kategoriju – opštinski genocid. Je li to ono sa čim se trebamo složiti i što trebamo prihvatiti? Je li to ono što treba da piše u udžbenicima istorije?

...

Dakle, ne radi se o incidentu za koji su odgovorni samo i isključivo pojedinci već je cijeli sistem institucija Republike Srpske na jednom širem području istočne Republike Srpske, ako ne cijele Republike Srpske, učestvovao u planiranju i izvršenju masovnih egzekucija kao i u uništavanju tragova ovog zločina – o čemu danas svjedoče takozvane primarne, sekundarne i tercijarne masovne grobnice. Poznato je da su ostaci jedne iste osobe, žrtve egzekucije iz jula 1995. godine, pronađeni u tri različite masovne grobnice koje su jedna od druge udaljene preko trideset kilometara.

Zemlja hiljadu grobnica

Kad na ulici ovih dana sretnem nekog od poznanika i kažem mu da su ostaci moga oca identifikovani krajem maja ove godine, i da je ta, sekundarna, masovna grobnica otvorena još 2002. godine, pod nazivom Čančari 05, opština Zvornik, pitaju me – a koliko su našli, misleći pri tom koliki je procent pronađenih skeletnih ostataka. Nekad nekom od njih objasnim detalje, nabrajajući kosti koje nedostaju, a nekad ne idem u detalje već kažem da su pronašli oko 75% skeletnih ostataka. Neki od mojih rođaka i prijatelja mi kažu – pa dobro je, kod mog brata, ili oca, su našli samo gornju polovinu, i dodaju na to – hajd' makar ćeš ga moći pristojno ukopati. Onda me pitaju – a jesu li ti našli majku i brata – a ja samo odmahnem glavom odriječno i tu se otprilike završava razgovor. U uredu ICMP-a u Tuzli, gdje sam prije nekoliko dana bio radi procedure identifikacije očevih skeletnih ostataka, rekli su mi da taj procenat od oko 75% „i nije tako loš" jer ima puno porodica kojima se mora saopštiti da je procenat pronađenih skeletnih ostataka ispod 25% - a pravilo je da se u tim slučajevima porodici preporučuje da se ukop ne vrši dok se ne vidi da li će se naći „još neka kost". I tako, u slučaju identifikacije skeletnih ostataka moga oca kompjuterska analiza DNK je izbacila broj 99,94% - vjerovatnoće da se zaista radi o mom ocu.

Ne znam koji broj će kompjuter izbaciti ako mi pronađu kosti od brata, ili majke, ali znam da taj moment uopšte ne priželjkujem. Pokušavam da na to ne mislim. Kad bude bude. Mislio sam da mi se srce već odavno okamenilo, kad već nije puklo prije dvanaest godina, ali prevario sam se. A kako li je ovim majkama koje su izgubile sinove!

Imamo toliko masovnih grobnica da će nam trebati još godine, možda i decenije, da ih sve ekshumiramo i, možda, identifikujemo posmrtne ostatke žrtava.

Kad me ponekad upitaju – što nisi bolan otišo u Ameriku ko i mnogi drugi i sve to nekako pokušo potisnuti i zaboraviti – ja im kažem da bih u tom slučaju, čak i da sam htio otići, preko Atlantika morao preletjeti šest puta samo zbog identifikacija i dženaza, po dva puta za oca, majku i brata. Ne može se od ovog pobjeći, a ja to i ne želim.

Život ide dalje, Bosnu treba miriti i smirivati, a nama valja 11. jula, na 12. godišnjicu genocida obaviti dženazu za posmrtne ostatke nekoliko stotina žrtava genocida. Idu u vječni smiraj na mezarju u Potočarima, opština Srebrenica.

8. JOŠ JEDNA ISTINA O "AKADEMIKU" FILIPOVIĆU

Kada sam pročitao članak o Muhamedu Filipoviću poželio sam da svima javim da nas on nije brukao samo u Engleskoj nego i u Švicarskoj. Tamo je prodavao lažne dokumente ne misleći na posljedice koje sada pojedinci, uključujući i mene imaju.

Moja priča počinje kada sam se rastavio s mojom bivšom suprugom, a rastavili smo se uoči rata 16.03.1992 god. Moja kćerka je tada bila dodijeljena meni jer je njezina mama nije htjela. Rastava braka je pravosnažna i sve je bilo u redu dok moja bivša supruga nije otišla u BERN (Švicarsku) u Ambasadu kod gosp. (a nije to nikakav gosp.) MUHAMEDA Filipovića i od njega dobila uvjerenje da sam ja te papire (rastavu braka) kupio u VLASENICI i da se protiv mene vodi krivični postupak zbog neispravnih dokumenata. Tako da su mi uzeli ono moje najmilije moju kćerku, a iz Švicarske sam morao napolje u roku od 24 časa. Išao sam i u Sarajevo u ministarstvo vanjskih poslova kod gosp. Husein Živalja on mi je tada govorio da odem i uzmem moju kćerku nazad jer su papiri originalni i napravio je neki zapis pod rednim brojem 08-8923 i to 19.08.1998, ali od toga ništa nije bilo. Tako da ja i danas danile imam problema zbog tih lažnih papira koje je taj naš "akademik" tada u BERNU izdao za par tisuća (hiljada) franaka. Haman nije znao kakve posljedice pravi? Ja moju kćerku ne mogu da vidim jer mi njena mama to ne dozvoljava. S tim papirima probala je i ovdje u Njemačkoj da odigra istu tu igru kao i Švicarskoj, ali sam ja rastavu braka poslao u vrhovni sud Njemačke i oni su isto ustanovili da je rastava pravosnažna i da su moja bivša supruga i "gosp." Filipović radili nezakonito. Onda je bila Stutgart-Minhen Ambasada. Svi su oni nešto obećavali, ali niko nije ništa poduzimao tako da možeš biti ponosan što si gradjanin Bosne i Hercegovine, a ljudi koji nas predstavljaju sve sami džeparoši. Gosp. Husein Živalj mi je 98´ rekao da ja nisam gradjanin Bosne i Hercegovine nego RS. Znate poštovani gosp. Muhamede kako zlo boli, jer u mene tj. moje familije je izginulo preko 70 članova familije i to u ŽEPI i SREBRENICI. Nadam da vi to možete malo bolje još napisati i objaviti da se vidi kakva (izvinite na ovome izrazu) gamad i đubrad vladaju našom zemljom...

Toliko od mene za sada. Ako šta treba stojim vam na raspolaganju.

UZ POZDRAV I SELAM

Jusupović Himzo

9. OPŠIRNIJE O SCHILLINGOVOJ ODLUCI

http://republikabih.net/content/fokus.htm#No62

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA

2. juni, 2007.

Posjetilaca Online

Ko je na web-stranici: 116 gostiju i nema prijavljenih članova

© 2019 Online glasnik Bosanskog kongresa. Sva prava zadržana.
Joomla! je besplatan softver objavljen pod GNU General Public License.