Četvrtak, 16. Juli 2020

 

 

 

14:04:56

Glasnici

Izdanja iz 2003. godine

 |  Kategorija: Uncategorised
 |  Klikova: 26170  | Srijeda, 21 Avgust 2013 14:22

Indeks članka

http://republic-bosnia-herzegovina.com/2013/components/com_jce/editor/tiny_mce/plugins/article/img/pagebreak.png); color: rgb(0, 0, 0); font-family: Verdana, Arial, Helvetica, sans-serif;">

http://republic-bosnia-herzegovina.com/w2013/components/com_jce/editor/tiny_mce/plugins/article/img/pagebreak.png); color: rgb(51, 51, 51); font-family: Tahoma, Helvetica, Arial, sans-serif;">

Br. 252

1. PISCI SE DIGLI PROTIV SUDJENJA SPECIJALCIMA REPUBLIKE BiH

2. USPJEH TUZBE ZA GENOCID JE NASA ULAZNICA U EVROPU - Clanak iz "Waltera"

3. UBICE GRADE SPOMENIK ZRTVAMA - clanak iz "Oslobodjenja" i komentari

4. CETNICI ZARADJUJU NA SEHIDSKOM MEZARJU!?

5. RADO CU DATI DONACIJU ZA TUZBU 6. POZIVAMO LOGORASE U AKCIJU

7. NAPUSTIO SAM BOSNU KADA SAM VIDIO DA BORCI PROSE

8. ZAHVALJUJEMO SE NA PODRSCI BOSANSKOG KONGRESA

Ukoliko ne zelite da budete na ovoj mailing listi samo posaljite Reply na ovu poruku sa "Unsubscribe" i subjektu. ________________________________________________________________________

1. PISCI SE DIGLI PROTIV SUDJENJA SPECIJALCIMA REPUBLIKE BiH

Dragi Prijatelji,

Ovo otvoreno pismo bh. pisaca je historijski dogadaj, jer se

nikada nai pisci nisu oglasili niti oko jednog politickog problema. Ovo ce pismo u borbi za spas nevinih patriota, optu-enih u

montiranom procesu "Pogorelica", imati izuzetnu te-inu.

Zbog toga Vas molim da ovo pismo, i potpise, kao i eventualni

svoj komentar, objavite na svojim sajtovima, ali i da pokuate taj

materijal proslijediti na to vie adresa, medijskih i politickih.

Pozovite i Vae korisnike da distribuiraju pismo bh. pisaca.

Dosad je ovo najjaci iskorak u odbrani naih patriota, jer, gdje

god su se pisci dizali, uvijek je bitka bivala dobijena.

U racunaru imam i skenirane potpise pisaca, ali je taj fajl povelik,

pa vam to ne aljem. Ako vam to treba javite.

Selam

Fatmir Alispahic

Slijedi proglas grupe clanova Drutva pisaca BiH

Otvoreno pismo u povodu reinkarnacije policijske dr-ave kroz montirani proces Pogorelica

Smatramo svojom du-nocu da izrazimo zabrinutost zbog serije pojava koje

ukazuju na reinkarnaciju orvelovskog ambijenta policijske dr-ave u naoj zemlji.

Manifestacije policijske dr-ave nisu usmjerene ka proganjanju nacionalizma i

ekstremizma, kao zla koje i danas razara Bosnu i Hercegovinu, vec su usmjerene

ka izmiljanju tzv. islamskog terorizma, kako bi razni karijeristi stekli naklonost

medjunarodnih faktora.

Trajanje montiranog procesa Pogorelica, ciji je cilj da se za terorizam osude

nevini ljudi, koji imaju nepobitne zasluge za humani karakter bosanske odbrane -

unosi nemir u nae drutvo, jer svjedoci o ugro-enosti gradanskih prava i sloboda.

Dokle god je i jedan na gradanin -rtva montiranog procesa, dotle se ni jedan

na gradanin ne mo-e osjecati sigurnim.

Od OHR-a i nadle-nih dr-avnih organa tra-imo obustavljanje montiranog procesa

Pogorelica i pokretanje odgovornosti za sve one koji su zlupotrijebili dr-avne

funkcije i u nae drutvo, ipak, uspjeli vratiti ambijent straha i nesigurnosti.

Potpisnici:

Zilhad Kljucanin, Isnam Taljic, Atif Kujund-ic, Salko Cevra, Had-em Hajdarevic, Alija Kebo, Asmir Kujovic,

efik Daupovic, Hazim Akmad-ic, Nenad Tanovic, Rapko Orman, Amir Talic, Muhidin

aric, Abdulah Sidran, Admiral Mahic, eljko Grahovac, Nijaz Alispahic, Aja Zahirovic, Sejida Cehajic, Fehim Kajevic, Fatmir Alispahic.

Bosanski kongres je takodjer osudio montirani proces Pogorelica, najvise zbog toga sto se time kamp za obuku legalnih odbrambenih snaga Republike BiH proglasava teroristickim kampom. Time se pokusava cijeloj odbrani Republike BiH oduzeti pravedan karakter, a prisiti "islamski terorizam". Sada je jasno koliku su stetu muslimanima nanosili oni medju nama koji su ukidali Republiku BiH, a kao bajagi pravili "muslimaniju", tj. dogovarali "neku teritoriju za muslimane" pod parolom "U svojoj vjeri na svojoj zemlji". Oni su prvi davali Karadjicu materijal da tvrdi da smo "muslimanski teroristi". Tek kada je Izetbegovic odveo na hadz 400 nasih boraca i izlozio pripadnike odbrambenih snaga Bosne i Hercegovine snimcima svjetskih foto terportera kao korpus delikti da je Armija BiH muslimanska vojska, tek tada je nasa Armija u svjetskim medijima i okarakterisana kao muslimanska vojska. Do tada je svijet gledao na rat kao na sukob agresora i zrtve agresije, i zato bio na nasoj strani, strani zrtve agresije. Od tada, se je mocni Zapad solidarisao sa "svojim" hriscanskim vojskama, a protiv Armije BiH.

Jedini nacin da se spasimo od ovakvih montiranih procesa je uspjeh Tuzbe za genocid, o cemu se govori u slijdecem clanku.

__________________________________________________________________

2. Slijedici text je objavljen u Walteru pod naslovom: "SVI U NAPAD, JEDNA JE TUZBA"

Podnaslov:

USPJEH TUZBE ZA GENOCID JE NASA ULAZNICA U EVROPU

Cetnci dobijaju propagandni rat proglasavajuci nas "muslimanskim teroristima".

Tuzba je posljednja sansa da dokazemo da smo u stvari mi zrtve, a oni teroristi.

Mi, Bosanci i Hercegovci koji zivimo u razvijenim drzavama svijeta, onima koje kreiraju svjetsko javno mnijenje, znamo da se u svijetu jedino priznaje ono sto je potvrdjeno u legalnoj (zakonitoj) proceduri. To znaci, bez obzira na cinjenice o agresiji i genocidu u Bosni i Hercegovini, niko nam nece priznati da su se agresija i genocid doista i dogodili, ako se to ne dokaze na jedinom sudu koji je nadlezan za takve slucajeve, a to je Medjunarodni sud pravde u Haagu. Koliko god se mi trudili da svjetskom javnom mnijenju dokazemo da smo mi zrtve agresije, srpska propaganda se trudi visestruko jace da dokaze da su oni zrtve "islamskih fundamentalista". Nazalost, u tom propagandnom ratu, bez obzira sto je istina na nasoj strani, oni ubjedljivo pobjedjuju. Dokazi za to su mnogobrojni. Vec 9 od 10 Amerikanaca, koji misle da znaju nesto o ratu u BiH, reci ce vam da je taj rat poceo kada su "muslimanski teroristi" ubili "srpske svatove" u Sarajevu. Radi ilustracije navedimo jos dva nedavna slucaja, dvije velike propagandne pobjede cetnika u Canadi. Prva je dodjeljivanje nagrade od 75,000 dolara Cetnickom Ravnogorskom pokretu od strane "Ontario Trillium Foundation", a druga je uspostavljanje spcijalnih odnosa Carleton Univerziteta iz Ottawe sa Banjaluckim Univerzitetom. Nije prosla ni decenija, a vec je zaboravljeno da je banjalucki univerzitet etnicki ociscen od nesrspskih studenata i nastavnika. Opcenito, genocid je vec zaboravljen, a zrtve i dzelati su zamijenili mjesta u svjetskim medijima. Sta ce tek biti za dvadeset godina, ili pedeset godina?! Kakva je buducnost Bosnjaka, malobrojnog naroda u Evropi kojega njegovi susjedi i nepriajtelji organizovano portretiraju kao "muslimanske fundamentaliste i teroriste". Pogorelica je samo pocetak zla, koje nas ceka ako se ne odbranimo od imidza "muslimanskih terorista". Znajuci da ce genocid biti zaboravljen, ako se to na sudu ne dokaze, Prof. Boyle doputovao u januaru 1999. godine u BiH da to Bosancima i Hercegovcima objasni. Tada je, obracajuci se Srebrenicanima u Vogosci porucio svim Bosnjacima: "Ne smijete odustati od Tuzbe za genocid, ne samo zbog vasih nevinih zrtava, nego zbog vase djece, i zbog djece vase djeca, ali i zbog nase djece." Poruka je jasna, Tuzba za genocid je posljednja nada da buduce generacije saznaju istinu. Prof Boyle ne zeli ni njihovoj djeci da zive u zabludi i nanose nepravde brkajuci zrtve i dzelate.

Nazlost, koliko god su obje srpske drzave, i Srbija i Republika srpska, savrseno organizovane u borbi da uniste Tuzbu za genocid, toliko sa druge strane bosnjacki polticari nista ne cine da se ta Tuzba odrzi.

Srecom, zahvaljujuci cinjenici da je tadasnji advokat Republike Bosne i Hercegovine Francis Boyle, osim sto je 1993. predao Tuzbu, odmah izvojevao i pobjede na prva dva rocista na Internacionalnom sudu pravde u Haagu, ta Tuzba se jos uvijek drzi, te mi Bosanci i Hercegovci jos uvijek imamo nadu da ce biti pravde za nas i da ce se istina na sudu dokazati, na znanje i ravnanje svih buducih genaracija. Time cemo svi biti oprani, i narod koji zivi u Bosni i Hercegovini ce dobiti sansu za novi pocetak, oslobodjen hipoteke da smo "muslimanski teroristi". Imacemo crno na bijelo da smo mi zrtve terorista. Po svakom zakonu, pa tako i po internacionalnom zakonu zrtve moraju biti zasticene, zrtvama se mora pomoci, a zlocinci moraju biti kaznjeni. To je pitanje zivota i smrti za bosnjacki narod. Ako ubijemo Tuzbu za genocid, onda u ulazimo u potpuno neizvjesnu buducnost, kao "muslimanski teroristi", a ako odrzimo Tuzbu za genocid, onda ulazimo u buducnost kao zrtve terorista kojima treba pomoci da stanu na noge. UPRAVO JEDINI NACIN DA SE UKLJUCIMO U SAVREMENI SVIJET, ILI KAKO SE TO KAZE, "DA ODEMO U EVROPU" JE DA SE OPEREMO OD LAZI DA SMO "MUSLIMANSKI TERORISTI", TJ. DA DOKAZEMO DA SMO MI ZRTVE TERORISTA. JEDINI NACIN DA TO DOKAZEMO JE TUZBA ZA GENOCID. ZATO SLOBODNO MOZEMO RECI DA JE TUZBA ZA GENOCID NASA JEDINA ULAZNICA U EVROPU.

Srecom, Republika srpska nema pravo veta na Tuzbu. To je zato sto je Tuzba vec postojala kada je u Daytonu nastala RS. Zato Republika srpska, da bi ukinula Tuzbu, mora dobiti saglasnost Bosnjackog i Hrvatskog clana Predsjednistva. Naravno, ako bi Sulejman Tihic dao tu saglasnost Republici srpskoj bio bi proklet od svih majki i oceva koji izgubise sinove kceri od strane cetnickih zlocinaca. Bio bi proklet od svih buducih generacija Bosnjaka kao veleizdajnik i srpski agenat. Zato to Tihic ne smije uciniti. Zato on pribjegava lukavijim nacinima borbe protiv Tuzbe. Evo nekoliko Tihicevih postupaka koji pokazuju da on pokusava da ubije Tuzbu.

U intervjuu kojega je dao Walteru u predizbornoj kampanji on kaze da "svijet hoce da se ukine Tuzba". To je cista laz. Jedini "svijet" koji ima ista sa Tuzbom je sud u Haagu, koji iz rocista u rociste donosi presude u nasu korist. Tihicevo svaljivanje krivice na "svijet" pokazuje da je poceo da priprema Bosnjake na izdaju Tuzbe.

Kada je prosle nedjelje Sud u Haagu jos jednom presudio u korist BiH, Tihic je dodao novu opstrukciju Tuzbi. Smislio je da je za finaciranje Tuzbe potrebno 5 miliona KM. To je nevjerovatna cifra, cak i za Americke prilike. Time Tihic hoce da obeshrabri sve one koji bi krenuli u skupljanje novaca za financiranja Tuzbe.

Buduci da se javnost sve otvorenije pita: "Kako to da SDA nema para za Tuzbu?", za naivne Bosnjake iz SDA lansirana je bajka kako ce SDA tajno pomoci skupljanje novaca, jer eto nece da se zamjeraju SDS-ovim prtnerima iz vlasti?!

Ovo toliko lici na Izetbegovica, pa dozvolite da elaboriram gdje je tu podvala. Podvala je u tome sto se na taj nacin rusi dostojanstvo Bosnjaka. Ispadosmo mi Bosnjaci bijednci koji u potaji, krisom, nesto mutimo. Tu se cetnicima prepusta visoka moralna pozicija. Oni su ljudine koji nista ne rade iza ledja. Dakle, oni koji pocinise geniocid, se ne plase nama otovreno govoriti i raditi protiv Tuzbe, a mi koji smo zrtve genocida se ponasamo kao krivci koji radimo njima, "partnerima", iza ledja.!?

Osim toga, tajni fondovi su uvijek bili leglo lopovluka i nesporazuma.Tajni fondovi su najbolji put da se pare pokradu, tj, da od finaciranja ne bude nista, a i da se time Tuzba uprlja kao nesto sto sluzi lopovluku, a ne plemenitoj namjeni. Takve podvale Bosnjacima je u stanju bio smisliti jedino Alija Izetbegovic. Da li je to znak da Alija i dalje vuce sve konce u SDA?

Patriotima iz SDA stranke preporucujem da se samoorganizuju, da ne cekaju na svoje "lidere", te da se usprave i kao dostojanstvena ljudska bica krenu u javno skupljanje novaca za Tuzbu.

Isto tako porucujemo i patriotima iz "Stranke za BiH" da se samoorganizuju i da, ne cekajuci na Silajdjica, krenu u skupljanje novaca za Tuzbu. Neka ne zaborave, da je Silajdjic bio desna ruka Alije Izetbegovica na svim pregovorima na kojima je kreirana Republika srpska, ukljucujuci i Dayton.

Na kraju, spomenimo i posljednji Tihicev biser protiv Tuzbe. On izjavljuje da "Tuzba nije uperena protiv Republike srpske". Pa protiv koga je, ako nije protiv genocidne tvorevine Republike srpske?! Srbija nema para, i pare koje bismo dobili od Srbije su minimalne. U pitanju je buducnost Bosne i Hercegovine, a sa zlocinackom Republikom Srpskom te buducniosti nema. Pobjeda Tuzbe ce biti prilika da se preispita i Dayton, da se cetnci stave na pravo mjesto, umjesto sto ih Alija i Haris u Daytonu nagradise sa drzavom, u trenutcima kada su u rasulu gubili po jednu bosansku carsiju dnevno od Dudakovicevih heroja.

Zbog svega gore recenog, te zbog nase djece, i svih buducih generacija ponovo pozivam sve Bosance i Hercegovce da krenu u skupljanje novaca za Tuzbu. BH patrioti u Americi su ovih dana osnovali Fond za finaciranje Tuzbe. Udruzili smo se sa Fondom majki Srebrenice koji je formiran u Sarajevu. Pravilnikom Fonda zagarantovana je javnost djelovanja, pa u tom smislu radimo na web stranici na kojoj ce biti oglasene sve promejne na racunu Fonda, kao i imena donatora. Ubijedjeni smo da ce narod Bosne i Hercegovine masovno krenuti u akciju skupljanja kada vide da ce svi novci biti potroseni iskljucivo u svrhu financiranja Tuzbe.

Podsjecam, u Bosni i Hercegovini donacije se vec sada mogu uplatiti na:

iro ra?una Fonda Udruzenja Gradjana Majke Srebrenice i Podrinja otvorenog kod Central Profit Banke u Sarajevu.

Broj -iro ra?una 129-101-10010146-87 (sa naznakom za Tu-bu).

Dr. Muhamed Borogovac

___________________________________________________

3. UBICE GRADE SPOMENIK ZRTVAMA - clanak iz "Oslobodjenja" i komentari

"Na gradilistu Memorijalnog centra u Potocatima, mamijenjenog konacnom

smiraju preostalih kostiju pobijenih Srebrencana, uposleni su radnici i

kamioni Drine iz Zvornika, preduzeca iz Republike Srpske, a jedno je vrijeme

na gradilistu radio i buldozer nekog Rate sa Pala",siguran je Ibran

Mustafic, clan komisije za odabir idejnog rjesenja i izvodjaca radova na

centru.

"Oni koji su ubijali Srebrenicane danas zaradjuju na njihovom sahranjivanju!

Mogla je, kako su krenuli, na izgradji centra raditi i Karadjiceva firma!

Bitan je profit, bitno je oprati sto vise prljavog novca!", zakljucuje

Mustafic.

I tvrdi kako "Engra", gradjevinsko preduzece iz Zenice koje je na tenderu,

"cudnom logikom odabira" dobilo posao izgradnje centra u Potocarima, za

jednog od svojih kooperanata odabrala pomenutu firmu iz RS.

Zar trzisna logika ne nalaze da posao dobije onaj ko trazi manje novca za

isti kvalitet uradjenog, makar se radilo i o firmi iz Srpske, pitamo Ibrana?

"U ovom slucaju ta logika ne pije vode. Radi se o moralu. I firme iz RS su

mogle, ali nisu, ucestvovati na tenderu. Ovako hinjski su uvedene na

gradiliste. Ocito je, mafija, obrijana ili ne obrijana, svejedno je, nema ni

vjere, ni nacije, ni morala!", pjeni Ibran.

Potom, kao clan komisije koja je odabrala idejno rjesenje centra i izvodjaca

radova, Mustafic objasnjava kako je "Engra" dobila posao. Kaze, Ibrahim

Krzovic, jedan od clanova Komisije, na prvom je sastanku pitao "hoce li sta

smetati Komisiji sto je Engra bila angazovana na izgradnji njegove kuce"?

"E, tad mi je sve postalo sumnjivo! Scenarij je izgleda bio unaprijed

dogovoren. Dogovoreno je da pri odabiru idejnog rjesenja centra, samim tim i

izvodjaca radova, Komisija ne mora imati odlucujucu ulogu. Navodno, Izvrsni

odbor Fondacije na nas izbor trebao dati poslednju rijec. Ispalo je ovako:

Konisija je Hidrogradnji, koja se takodje prijavila na tender, dala 120, a

Engri 118,5 bodova. Na drugom sastanku, mimo bodovanja, posaoje dobila Engra

iza koje stoji reisu-l-ulema Mustafa ef. Ceric!" kaze Ibran. Ambasador SAD u BiH

Kliford Bond, koji je takodje bio clan komisije, neckao se, sjeca se Mustafic, kome

datiposao - Engri ili Hidrogradnji? "Kad je vidio da su dvojica clanova komisije

iz Sarajeva i muftija tuzlanski glasali za Engru,priklonio im se!", smatra Mustafic,

inace presjednik U.O. Udruzenja gradjana "Majke Srebrenice i Podrinja"

Do sada je, veli Ibran, o svemu cutao, jer kao clan komisije nije smio

davati izjave sve dok se ne odabere idejno rjesenje centra i izvodjac

radova. Upozorava, ni porodice nestalih i ubijenih Srebrenicana Komisija

nije smjela upoznati sa mogucim rjesenjima.

"I nacin na koji je tender za odabir idejnog rjesenja i izvodjaca radova na

Centru raspisan, krajnje je sumnjiv", smatra Mustafic. "Objedinjavanje

idejnog i izvedbenog rjesenja u jednom tenderu, potom

onemogucavanje clanova Komisije da imaju uvid u finansiranje priojekta i

ponudjene cijene radova, je protivzakonito", tvrdi Mustafic. Nije Mustafic

usamljen u svom misljenju. Slicno, ako ne i isto, misle i

profesionalci, arhitekti. Evo sta su svojevremeno, netom po objavljenom

tenderu (29.juni 2002. Oslobodjenje, op.a.) napisali Pediju Esdaunu, Visokom

predstavniku za BiH.

"poziv za dostavljanje ponuda za izgradnju idejnog rjesenja i izgradnju

sakralne komponente spomen obiljezja i mezarja Srebrenica-Potocari ovako

koncipiran (istovremeno i izrada idejnog i izvodjenje objekta)- protivan je

zakonu... Projektant i izvodjac radova ne mogu biti ista osoba ili

institucija jer je to protivzakonito, jer pravo takvu konstelaciju odnosa

naziva konflikt interesa...!, napisali su i potpisali Zvjezdan

Turkic-Asocijacija arhitekata BiH, Rajka Mandic- Asocijacija arhitekata

Sarajevo, Namik Muftic-URB forum Sarajevo i Zehra Morankic - Udruzenje

urbanista BiH. Potom zakljucili kako je to isto kad sudija ima advokatsku

kancelariju. Sto je..."Nezamislivo, zar ne!?", napisali si visokom predstavniku.

DODACI TEKSTA:

Zasto je njegovo preduzece ostalo bez posla na izgradnji Memorijalnog centra

u Potocarima i pored cinjenice da je od Komisije dobilo vise bodova od

glavnog konkurenta, pitamo Mehmeda Drinu, , glavnog direktora Hidrogradnje?

"Ne znam! Ni nama u Hidrugradnji to nije jasno. Odgovori koje smo dobiliod

Komisije sumnjive su prirode. Objasnili su nam da nase idejno rjesenje

centra nije bilo adekvatno! Uzalud smo protestovali kod americkog ambasadora

i reisu-l-uleme", objasnio nam je Drino i pozvao da pregledamo dokumentaciju

Hidrogradnje koja se tice centra.

Kada je Engra dobila posao i "nije ga mogla sama zavrsiti", kaze Mustafic,

za koperanta uzima i firmu ciji je vlasnik Naser Oric, komandant iz Srebrenice.

"Sklopili su podugovor za posao, vrijedan 264.000 KM. Oric je odmah isti

posao ponudio nekoj drugoj firmi za 130.000 KM. Dakle upola cijene? O

pranju novca na ustrb centra!" pita iodgovara Ibran Mustafic.

Nisu uspjeli nasi pokusaji da kontaktiramo sa Oricem. Nedostupan. No

kontaktirali smo sa Engrom i za nadleznog sagovornika, jer "direktor nije

tu" dobili Ziju Cutuka. Objasnili smo Cutuku sta i zasto nas zanima. I nismo

dobili spisak Engrinih koperanata, angazovanih na izgradnji Memorijalnog

centra.

"Nemamo komentara", rekao nam je Cutuk nakon konsultacija sa direktorom.

Mustaficev komentar za "Online glasnik": Prije svega u pitanju je lopovluk.

Dalje, Hidrogradnja je firma koja ima svjetske referense, a ponudila je

na zadati prijedlog najbolje rjesenje, mnogo puta bolje od drugih.

Hidrogradnjino idejno rjesenje odrazava muslimansku tradiciju i kulturu,

koja simbolizuje genocid, a ocito ambasadoru SAD i Reisu Cericu treba groblje

koje ce u skoroj buducnost vise asocirati da je to groblje "srpskih junaka", nego

Memorijal genocidu. Dalje Hidrogradnja ima oko sesto pedeset radnika koji su

uglavnom u Agresiji nosili uniformu ARBiH, a samo je oko sto pedeset

poginulih branitelja koji su radili u Hidrogradnji. Oni koji trebaju

prehraniti svoju i djecu svojih poginulih suboraca, ne mogu raditi, treba

mafiji jos mogucnosti za pranje novca, a za to je najpogodnija SREBRENICA.

Ibran Mustafic

____________________________________________________

Re: Na Draskovicevom putu

4. CETNICI ZARADJUJU NA SEHIDSKOM MEZARJU!?

Ovo nije nista neobicno za nase podneblje i nas narod; "sitne svercere" i

"najjeftinije kurve", one sto stoje pored autoputa i u zitu obavljaju posao.

Da nije tako ne bi "Drina" iz Zvornika bila angazovana na gradnji

Memorijalnog centra u Potocarima. Prvo te izmuce i ubiju pa onda na tebi

mrtvom zaradjuju gradeci ti spomenik za debele pare.

Mi smo ti takvi. Bili i ostali.

Safija P.

____________________________________________________

5. RADO CU DATI DONACIJU ZA TUZBU

Redovno i dalje primam vas Online Glasnik, iako sam promjenio ISP (novi

e-mail: Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.)

Obradovan sam vjescu da su se majke Srebrenice organizovale na prikupljanju sredstava za finansiranje tuzbe. Korisno bi bilo da se svim citaocima (u narednom broju) saopsti nacin na koji mogu uplatiti sredstva, posebno za nas iz dijaspore. Ja bih rado poslao odredjenu sumu i za to mi treba informacija (detaljnija-ne samo broj ziro racuna) kako to uraditi.

S toga ako si u mogucnosti, molio bih te da nam ovo proslijedis.

Pozdrav

Esad J.

Zahvaljujemo se Esadu sto je testirao nacine slanja novca iz trece drzave. Obavjestavamo ga da je novac stigao u USA. Molimo Ibrana da mu javi kada stigne Esadov prilog i na racun u Sarajevu. Detaljna uputstva slanja novca za sviju cemo objaviti na "Online glasniku" kada se zavrsi jos nekoliko detalja oko organizovanja akcije skupljanja sredstava za Tuzbu. ______________________________________________________

6. POZIVAMO LOGORASE U AKCIJU

Postovani zemljaci,

obracam vam se ovim putem kako bih vam prezentirao neke od informacija i dokumenata koji su aktualni za uclanjenje u udruzenje logorasa. Kao prvo kontakt adresa saveza udruzenja logorasa bih je: <Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.;;.

Posto ja nisam, hvala dragom Bogu, bio ni u jednom logoru, ali znam dosta svojih starih i novih prijatelja koji to jesu, ja osjecam potrebu da pokrenem akciju upoznavanja naseg svijeta sa radom vec osnovanog saveza u matici zemlji, a u skoroj buducnosti da se kontaktirajuci medjusobno svi vi koji znate sta ste prozivili i kroz sta sve prosli, organizujete u udruzenje logorasa. Ujedno molim sviju da se ne ustrucavaju medjusobno komunicirati, razmjenjivati informacije, upoznavati nas svijet sa pokrenutom akcijom a za gro informacija javljati se direktno u savez na vec spomenuti e-mail i obratite se beci filipovicu. moj e-mail vam je na raspolaganju jer zajedno smo jaci.

Satko Mahmutefendic

_________________________________________________________

7. NAPUSTIO SAM BOSNU KADA SAM VIDIO DA BORCI PROSE

Bio sam clan i jedan od osnivaca SDA u Donjoj Orahovici selu koje broji preko 5000 stanovnika, selu koje skupa sa Gornjom Orahovicom broji mozda 400 familija u dijaspori .Orahovica pripada opstini Gracanica, a Orahovica, Soko i Lukavica zajedno imali su na prvim izborima vise glasova SDA nego sama Gracanica. Znaci moje selo i danas igra vaznu ulogu u Tuzlanskom Kantonu.Inace preko puta Orahovice se nalazi Ozren i Petrovo, a Petrovo je sada opstina....Orahovica zahvaljujuci dobroj organizaciji imala je samo par civilnih zrtava o poginulo je 12 boraca vecinom braneci Gradacac.... Danas sam samo simpatizer SDA i tako ce ostati...Bio sam na velikim skupovima 1990god. i Aliju sam prvi puta vidio u Foci. Bio sam u Kladusi kada je "BABO" usao u SDA i kada su se zavadili Adil i Alija, bio sam na Kosevu kada su mnogim nenama, djedovima i nama ostalima komunisti stavili staklenu vunu po sjedistima...Ukratko bio sam od samog pocetka raspada YUGE u toku zbivanja. Ponosim se na tadasnje clanstvo u SDA, i sto sam tada skupa sa ostalim organizovao odbranu Orahovice i Gracanice od ozrenskih cetnika.Tada nisu htjeli i smjeli mnogi bosanski intelektualci stati uz svoj narod i zato smo dozivili ono sto smo dozivili, a moglo je i gore biti po nas. U mome mjestu od 40 prosvjetnih radnika samo je jedan stao uz svoj narod i uclanio se u SDA dok je ostalih bilo stid, bili su "pametni"dodvoravali su se prosvjtnim radnicima druge vjere kojih je u Orahovici,100%muslimanskoj, bilo 80%. Znaci nebi Alija bio to sto jest da su htjeli mnogi pametnjakovici stati uz svoj narod kada mu se radilo o glavi. Ja licno mislim da su zasluge SDA ogromne i da nije nas tada bilo ko zna sta bi se desilo sa Muslimanima.

Ja licno zamjeram Aliji sto je sa Pelivanom u Hercegovini popeo se na tenk JNA i molio narod da puste vojsku da prodje kao vojna vjezba. Ja licno zamjeram Aliji i to je njegova najveca greska sto je dozvolio da ga zarobe, i ta greska je kostala zivota hiljade ljudi. Ja licno bih dao 40 Alija tada za komandu i opkoljene kasarne u Sarajevu. Inace u toj komandi ja sam sluzio na Bistriku 7 mjeseci vojni rok i znam sta je ta komanda....

Ja sam se iz Germany vratio u Bosnu prisilno 1997 gore su mi ostala djeca zauvjek za mene izgubljena(a takvih je nazalostmnogo).

....Zivio sam u Bosni od 1997-2000 i nagledao se svasta.Bilo me stid sto sam nekada nosio zastavu po Ozrenu i vikao:" SDA nikada nece iznevjeriti svoj narod."Borci prose ili rade na crno kod mafijesa za 10KM.Istovaraju u maskirnim uniformama tone cementa ili valjaju pokradene bosanske klade. Rade robovi na crno, a mafija kupuje ulice i pravi benzinske pumpe. ZA Aliju i ostale, i oni humani ljudi koji su upropastili svoje milionske firme zato sto su bili patriote, nisu vazni pomena. Gledam to ja sve i pitam se sta cu ja tu traziti kada borci klade valjaju, te na dan izbornih rezultata i ponovnog povratka komunista na vlast ja sam dosao u Ameriku.

Za kraj jedno pitanje za vas:Kako mogu doci do te vase knjige,i jeli vi stvarno mislite recimo da je Hamdija Pozderac bosanski patriota?

Selam od Fikreta.

Fikrete, evo nekih odgovora na vasa pitanja.

Mi iz Bosasnkog kongresa smatramo da su 99% ljudi iz SDA patriti. Upravo zato su velikosrbi i pustili Aliju iz zatvora i dozvolili prvo njemu da osniva muslimansku stranku. Na taj nacin su na celo nasih najvecih patriota stavili svoga covjeka, i tako imali kontrolu nad bosanskim patriotima. Zato su se nasi borci 2 puta povlacili u obruc, kada su ga vec bili probili obruc oko Sarajeva, zato su nasi borci stali pred Banjalukom itd. Aliju je u zatvor strpao Hamdija Pozderac. Seselj i SANU su pisali peticije da se Alija pusti iz zatvora. Velikosrbi su na kraju likvidirali Hamdijinu garnituru sa vlasti, jer su im smetali kao bosanski patrioti, i pustili Aliju, te ga pustili da osniva stranku, dok su druge istaknute muslimane i Bosnjake ubijali!?

O tome opsirnije pise u mojoj knjizi koja se moze kupiti u Tuzli kod "Hamidovica", u Sarajevu u "Svjetlosti" na Ferhadiji itd, i na slijedecoj web stranici

http://interliber.com/catlistdetail.asp?SID=Interliber^2147232381-32372&ProductID=3388

M. B.

______________________________________________________________________

8. ZAHVALJUJEMO SE NA PODRSCI BOSANSKOG KONGRESA

Zahvaljujemo se na pordsci koju ste nam dali i raduje me sto vidim da

se nas narod polagano pocinje oslanjati na vlastite snage. Mi kao jedan

malobrojan narod nemamo puno izbora i ne smijemo dozvoliti da se ovakvi

montirani procesi iskoristavaju za stvaranje nesloge medju Bosnjacima.

Vjerujem da je ovo samo mali korak ka totalnom budjenju naseg naroda i

ujedinjenja oko osnovnih egzistencijalnih pitanja kao sto su narod i

drzava. Mi moramo definisati osnovne naseg nacionalnog postojanja i da

se one duboko usade u memoriju svakog Bosnjaka, ali kao sto znamo to je proces.

Taj proces je spor djelimicno zbog naseg mentaliteta, a djelimicno i

zbog svih onih kocionih sila koje djeluju kako iz vana tako i iz same BiH.

Nema drzave koja je siromasna, a koja ima jaku i organizovanu dijasporu.

Zato se nadam da ce se nasa suradnja jos vise produbiti i da ce se

pojaviti jos organizacija koje su spremne uciniti konkretne poteze u

korist BiH i Bosnjaka a ne samo sazivati kongrese i godisnje skupstine.

Jos jednom se iskreno zahvaljujem na podrsci koju ste nam dali.

Emir Dzanic

BOSNJACKI FRONT

Peticija Pogorelica se nalazi na web stranici:  http://www.bosnjacki-front.com/peticija/

++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA

March, 8, 2003

ONLINE NEWSLETTER OF THE BOSNIAN CONGRESS USA - INTERNATIONAL ISSUE

For a very long time Bosnians know that the UN is NOT A RELEVANT ORGANIZATION. In the following research done by Bianca Jagger, you can see how relevant the United Nations were in the Bosnian war when they disarmed Bosnians in the so called UN safe havens, and then delivered them to Serbs without any resistence.

One of the most responsible people for the Srebrenica massacre was KOFI A. ANNAN, SECRETARY-GENERAL OF THE UNITED NATIONS. He is the same Kofi Annan who received the Nobel Peace Prize several years after the Massacre in Srebrenica!

Dr. Muhamed Borogovac

Bosnian Congress USA

________________________________________________________________________

The Betrayal of Srebrenica

By Bianca Jagger

The European, 25 September-1 October, 1995. Copyright Bianca Jagger 1997. Posted with the permission of Ms. Jagger

More than two years ago, on 11 July 1995, the United Nations "safe area" of Srebrenica in eastern Bosnia was overrun by Bosnian Serb troops. Some 8,000 civilians, women, children and virtually the entire male population were systematically massacred during four days of carnage. They have been delivered to their executioners by the international community. It was the worst massacre on European soil since the Third Reich.

When the Serbian onslaught rolled through Srebrenica, it made a mockery of United Nations Security Council Resolution 819, passed in April 1993, establishing it as a "safe area' after an earlier brutal offensive. Resolution 836 "guaranteed" protection for Srebrenica by "all necessary means, including the use of force", stipulating that "all military or paramilitary units would either withdraw from the demilitarized zone or surrender all their arms." The battered conclave was put into the care of the UN's Dutch battalion in February 1995.

Instead of a safe area, Srebrenica under relentless shelling became a nightmare zone. The town was teeming with refugees, many living on the streets. As the Serbs prepared their final solution to the siege, they blocked most UN aid convoys into Srebrenica, cutting off food shipments, medical supplies and even the supply of shoes. The Serbs confiscated cooking salt from UN aid convoys, replacing it with industrial salt to poison the townspeople.

The title "safe area" became an obscenity. In June 1993 I denounced the safe areas as "legitimised concentration camps, unprotected from aggression and cut off from help and supplies", and the so-called experts frowned at me.

After the fall of Srebrenica there was one lonely voice which refused to be an accomplice to the cover up: Tadeusz Mazowiecki, the former prime minister of Poland, who had been appointed by the UN as envoy for human rights and had advocated the establishment of safe areas. In his letter of resignation shortly after the massacres, he wrote: "One cannot speak about the protection of human rights with credibility when one is confronted with the lack of consistency and courage displayed by the international community and its leaders . . . the very stability of international order and the principle of civilisation are at stake over the question of Bosnia. Crimes have been committed with swiftness and brutality and, by contrast, the response of the international community has been slow and ineffectual."

The man who oversaw the slaughter was General Ratko Mladic, commander of the Bosnian Serb army. Today he is an international fugitive from justice, wanted for genocide, as is the political leader accused of giving him his orders, Radovan Karadzic. These men have been treated by American and European diplomats as legitimate partners in the peace process rather than as perpetrators of genocide.

In issuing the indictment against Mladic, Judge Fouad Riad at the War Crimes Tribunal in The Hague said: "The evidence submitted by the prosecutor, consisting of more than 30 eyewitness statements, provides reasonable grounds for believing that Ratko Mladic personally supervised the takeover of Srebrenica with great attention to detail."

The judge's ruling put the facts of the carnage beyond doubt or denial. After Srebrenica fell to besieging Serbian forces in July 1995 a terrible massacre of the Muslim population appears to have taken place.

"The evidence tendered to the prosecutor describes scenes of unimaginable savagery, thousands of men executed and buried in mass graves, hundreds of men buried alive, men and women mutilated and slaughtered, children killed before their mothers' eyes, a grandfather forced to earth the liver of his own grandson. These are truly scenes from Hell, written on the darkest pages of human history." Judge Riad splits the massacre into three stages:

Massacres in the woods, as Srebrenica's population fled the advancing army. "The fate which befell the column of people who set off to reach Tuzla on the night of 11 July 1995 and the morning of 12 July was an appalling one. The column was ambushed by Bosnian Serb soldiers on the Bratunac-Milici road, attacking with artillery shells, anti-aircraft guns, automatic weapons and the like.

"Hundreds of Muslims were killed and many more were wounded. Many were driven berserk by the assault and eye-witness accounts described how people were so horrified that they committed suicide to avoid capture. Many who were captured or surrendered, among them the wounded, were summarily executed. One eyewitness described how more than 100 captive Muslim men, women and children were slowly slaughtered by a group of Serbian soldiers using knives. Witnesses also saw hundreds of Muslim men buried in bass graves, some buried alive."

Mass executions at Karakaj. "Thousands of Muslims from the column surrendered to Serb military forces under the control of Ratko Mladic and Radovan Karadzic, having been assured that they would not be harmed. The captive men were then taken to large assembly points, including a football stadium, where they were addressed by Mladic, who gave the same assurances, and thence to an assembly point in a school complex near Karakaj where Mladic was again present. Here, too, many were summarily executed."

"According to testimony of the few witnesses who survived, the men were the next day, on or about 14 July 1995, taken in trucks to at least two nearby fields and then shot where they stood. Mladic is placed at the scene of the killings by more than one survivor."

Summary executions at Potocari, the Dutch UN compound. "Most of the Muslim men, women and children who went to Potocari could not gain access to the UN compound and spent the nights between 11 and 13 July 1995 in nearby factories. During this time, and under the direct supervision of Mladic, men were separated from the women. Many were apparently summarily executed in the fields and rivers surrounding the compound. The witness statements described a frenzy of terror that led many to take their own lives. There is evidence that women were raped and killed.

"As a result of the Bosnian Serb attack on Srebrenica, the Muslim population of the enclave was virtually eliminated. The two suspects are Ratko Mladic and Radovan Karadzic." The judge concluded: "The evidence discloses, prima facie, the commission of crimes against humanity. The policy of 'ethnic cleansing' has genocidal characteristics."

More than two years have elapsed since the fall of Srebrenica, and despite the scale of the carnage, the veracity of shocking testimonies to it and the warrants for the arrest of Mladic and Karadzic, there has been no effort by the international community to capture them. Indeed, there has been extreme reluctance to do so, with western diplomats and politicians continuing to deal with them. Furthermore, there has been no blame attached tot he UN leaders and troops who delivered the men of Srebrenica to the slaughter or to the man who masterminded the bloody four-year war across former Yugoslavia, President Slobodan Milosevic of Serbia.

A remarkable set of documents obtained from inside the United Nations shows that Milosevic and the UN high command were acting as a close-knit cabal during the massacre at Srebrenica.

They were in constant touch with each other, even meeting in the Serbian capital of Belgrade to force "agreements" about the safety of their own soldiers and equipment while women were being raped and murdered, and the men of the town systematically shot and dynamited to death.

The UN Dutch battalion was even giving the Bosnian Serbs the fuel to drive the buses that brought the victims to the execution sites and the bulldozers which ploughed the corpses of their victims into the ground.

Before the fall of Srebrenica, a pivotal deal between the UN and Mladic had already been cast in stone. General Bernard Janvier of France, supreme United Nations military commander of former Yugoslavia and based in Zagreb, had met with Mladic at the Hotel Vidakovac in the town of Zvornik on the Bosnian-Serbian border on 4 June 1995.

The meeting took place at a time when the Bosnian Serbs held a number of UN soldiers hostage. The two men struck a deal: if the Serbs released the hostages, many of whom were French, and stopped shooting at UN troops, the UN would in return cease to grant permission for NATO air strikes against them.

"We were the supplicants," one of Janvier's aides said. "Janvier proposed the meeting. Janvier proposed the deal." It was the latest in a miserable litany of acquiescence and capitulation to the Serbs by the United Nations, among which was the setting up of the doomed safe areas themselves.

The three-point agreement drawn up between Janvier and Mladic said:

"1 The Army of Republika Srpska will no longer use force or threaten the life and safety of members of Unprofor [The UN Protection Force].

"2. Unprofor commits to no longer make use of force which leads to the use of air strikes against the targets and territory of the Republika Srpska.

"3 The signing of this agreement will lead immediately to the freeing of all prisoners of war."

The UN hostages were, indeed, freed by the middle of June. But Janvier's bond with Mladic drew the wrath of his immediate inferior, General Rupert Smith, UK Unprofor commander in Bosnia-Herzegovina, based in Sarajevo. There was a meeting at the Dalmatian port of Split in Croatia on 9 June, chaired by Yasushi Akashi, the UN secretary-general's special envoy to former Yugoslavia, to try to resolve the differences. Akashi himself had established a consistent record of stifling attempts at intervention against the Serbs, using his close contact with Belgrade to do so.

Smith observed: "We have been neutralized." He argued that "if we hit them, they [the Serbs] will be more co-operative". Janvier disagreed. "I insist we will never use force to impose our will on the Serbs, he said, admitting that "the Serbs are controlling the situation."

The strategy was that the UN should, rather than defy the Serbs, placate them by abandoning the safe areas to the mercy of the executioners. "What would be most acceptable to the Serbs, he said bluntly, "would be to leave the enclaves. It is the most realistic approach and it makes the most sense from the military point of view, but it is impossible for the international community to accept."

But he was wrong only on the last point. Such a betrayal was utterly acceptable to the international community. By striking a treacherous deal with Mladic, General Janvier, who represented the United Nations, had already condemned Srebrenica to the sword.

Bosnian Serb Troops began their final, bloody push into Srebrenica in the afternoon of 11 July 1995. The first official UN document to mark the offensive is a full record of a meeting held the "Blue Sword Crisis Action Team", the UN high command for the entire region, in Zagreb that day. The meeting was led by special envoy Akashi.

His senior military commander, General Janvier, was there, as was the chief of staff, brigadier General Steren, as well as the Nato liaison officer, British Air Commodore Rudd, and three other senior military officers.

The meeting started with the news that the Bosnian Serbs were attacking the Dutch UN battalion, and that Nato planes were "forming a strike package en route to Srebrenica." General Janvier's deal with Mladic seemed to be in trouble. But two minutes after this bulletin, Akashi told the meeting about a telephone call he had with Milosevic, who in theory, had nothing to do with the war since May 1992.

Akashi explained to Milosevic the difference between "close air support" for his UN soldiers and "air strikes" against the Serbs, apparently insisting that this Nato action was not an air strike and that the Janvier-Mladic deal was intact.

Milosevic replied on behalf of Mladic, saying that Mladic would not recognize the difference. At 2.40pm, Nato planes struck two targets, a tank and an armoured personnel carrier, missing the tank. Janvier then stepped in and ordered the Dutch soldiers to withdraw from their observation posts and retreat to the battalion compound at Potocari near Srebrenica.

Extraordinarily, the phone rang. Milosevic was on the line, apparently outraged by the timid air strike. Akashi explained that the Nato action was in response to an attack on his men and, that if the Serbs withdrew, there would be no more strikes.

Then, suddenly, Akashi started to talk to Milosevic about a Dutch soldier killed by the Bosnian army the previous week, saying he hoped these latest developments would not jeopardise the peace process.

The Bosnian Serbs were, by now, tearing into Srebrenica while Akashi was stating Milosevic's position to the meeting: that the Serbian troops were advancing only in response to "terrorism" by the Bosnians.

At 8.08pm that evening, the town taken and the slaughter under way, Akashi wrote to Kofi Annan, head of UN peacekeeping in New York, now UN secretary-general. For the first time, Akashi acknowledge that "Serbs harassed the column of Bosnians leaving Srebrenica for Potocari". There were "exploding shells so close to the column of the displaced" that they created "panic". What he referred to here was not panic; it was what Judge Riad called the massacres in the woods, the ambushing of civilians with shells and mortars as they fled the safe area declared by his own UN.

It has since emerged that even during the morning of the day Srebrenica fell, intelligence documents were reporting that Mladic intended to exterminate the entire population of the town. Two-thirds of the population of 40,000 had fled to the Dutch base at Potocari. The Dutch had been given orders from Unprofor "to protect the refugees" and escort them to "safe areas". The Serbs, however, insisted on the horrific separation of these people by sex in full view of the UN Dutch battalion commander and soldiers.

On 12 July, a column of between 12,000 and 14,000 able-bodied men and boys set off across the frontlines. More than half of them were ambushed or executed en route. During the days that followed, the rest were bused to a place of execution and summarily murdered. On the 12th, a letter form the Dutch commander on the ground, Colonel Ton Karremans, detailed two meetings he held with Mladic on 11 and 12 July. At the first meeting Mladic, "in a most threatening way", said he would use "all his assets" to "outgun" the Dutch compound if it continued to harbour refugees. At a second meeting, he demanded the removal of all Bosnian troops from the collapsed enclave. A debriefing by Dutch Brigadier General van der Wind, delivered in October that year to the Dutch government, told how Mladic set out his conditions for the evacuation of refugees. He insisted on the separation of women and children from the men. Karremans is reported to have "objected to the screening, but also to no avail; that is to say, the process of separation was not only accepted by the Dutch battalion but that they participated in the screening as early as 12 July.

The debriefing continued: "In order to prevent excesses with regard to transport, the battalion commander decided to co-operate in the evacuation. When the first buses arrived, they were stormed by a large number of refugees who wanted to board as quickly as possible. Dutchbat [Dutch battalion] personnel then formed an orderly pathway to the buses."

Next day, the 13th, General van der Wind's debriefing report states that "the transports were resumed at 06.30hrs". Extraordinarily, the report notes that "a list of men of fighting age was drawn up on the initiative of the deputy battalion commander [Major Franken.] This was done partly on the compound itself." Approximately 60 men refused to give their names. Ultimately, there were 239 names on the list. At approximately 19.30hrs on 13 July the last refugees left Potocari, with the exception of a few who stayed behind. In fact, these individuals were handed over by Dutchbat to the Bosnian Serbs -- they were never seen again.

The report notes that the "events which occurred from 6 to 13 July were particularly hectic, confusing, and disorganised" This was the official UN description of the carnage summarised in Judge Riad's chilling verdict.

++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA

Mart 9, 2003

Posjetilaca Online

Ko je na web-stranici: 171 gostiju i nema prijavljenih članova

© 2020 Online glasnik Bosanskog kongresa. Sva prava zadržana.
Joomla! je besplatan softver objavljen pod GNU General Public License.