SVJEDOCENJE: KAKO HDZ-SDA ORGANIZOVANI KRIMINAL U PRAVOSUDJU VRSI PRITISKE DA SE USVOJI HDZ-ov PRIJEDLOG IZBORNOG ZAKONA
KAKO HDZ-SDA ORGANIZOVANI KRIMINAL U PRAVOSUDJU VRSI PRITISKE DA SE USVOJI IZBORNI ZAKON
Svjedocenje Zukana Heleza na TV N1
Pise: Muhamed Borogovac, Ph.D. ASA, MAAA
Pogledajte pod kakvim pritiscima HDZ-SDA organizovanog kriminala u pravosudju BiH su pojedini patrioti BiH, koji su odlucili da glasaju protiv HDZovog fasistickog zakona. Sada je jasno zasto Bakir Izetbegovic produzava zivot HDZ-ovom prijedlogu - zato sto on i Covic cekaju da neko poklekne pod pritiscima i da HDZ-ov fasisticki zakon prodje kroz Predstavnicki dom, i onda mozemo kazati zbogom drzavi Bosni i Hercegovini.
Ima samo jedna stvar u kojoj Zukan Helez grijesi, a to je:
Nema govora da je neko nametnuo Aliji Iztebegovicu ovaj Ustav. Podjela Bosne JE NJEGOV ZIVOTNI PROJEKAT zbog kojega je cak i robovao, a kojeg nam je veoma uspjesno prodao kao "nametnut". Njega su u osamdesetim, u zatvor smjestili patrioti Republike BiH. Jedino sto nam je nametnuto je bio Alija Iztebegovic i njegova udbaska grupa (Silajdzic, Trnka, Ganic, Muslimovic, Mujezinovic ...) na celu BiH. A njega nam je podmetnuo velikosrpski projekat u BiH, akteri Zgonjanin i Uzelac, kada su pusitili Aliju 8 godina ranije iz zatvora gdje su ga bili smjestili patrioti Republike BiH, garnitura Hamdije Pozderca, Munira Mesihovica, Dr. Fuada Muhica i ostalih, zbog rusenja Ustava Republike BiH. I ne samo to, velikosrbi su mu suprotno tadasnjem jednopartijskom ustavu omogucili da nesmetano osnuje "muslimansku stranku" SDA, pomocu koje je napokon uspio srusiti Ustav Republike BiH svojim potpisima u Daytonu.
Da se podsjetimo, slijedi jedan citat iz knjige "Rat u BiH" o tom vremenu u BiH:
Ubrzo poslije pogibije Džemala Bijedića moćni srpski lobby u Bosni i Hercegovini pokušao se obračunati s Hamdijom Pozdercem. Sadašnji četnički vojvoda, a tadašnji profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, dr. Vojislav Šešelj, je uočio da je jedan student Hamdije Pozderca prepisao dijelove svoje disertacije, a da to Pozderac nije kaznio. Budući da je i student, Brano Miljuš, bio na veoma visokoj funkciji u SK BiH, od toga je napravljena velika afera sa ciljem skidanja s vlasti Hamdije Pozderca. Međutim, tada 1979. Hamdija Pozderac se uspio odbraniti, a Šešelj je morao napustiti Sarajevo. Na površinu je isplivalo šta stvarno tišti Šešelja; nacionalna afirmacija bosanskohercegovačkih Muslimana, kojima je nacionalna posebnost i formalno priznata 1970, i sve veća samostalnost Bosne i Hercegovine. Šešelj je upro prstom na "muslimanske nacionaliste u SK BiH" i kulturi. Nabrojaću neke od njih, jer to su bili pravi borci za bosansku državnost i bošnjački nacionalni identitet. Njihova svijetla imena su: Hamdija Pozderac, Hasan Grabčanović, Muhsin Rizvić, Muhamed Hadžijahić, Atif Purivatra, Fuad Muhić itd.
U proljeće 1983. uhapšena je u Sarajevu takozvana "grupa muslimanskih nacionalista". Suđenje je trajalo cijelo ljeto i kazne su bile drakonske. Među optuženima su bili Alija Izetbegović, Omer Behmen, Hasan Čengić, Edhem Bičakčić i Džemaludin Latić. Mene je tada zbunjivala činjenica da su se u osudi tih Muslimana najjače angažovali Hamdija Pozderac i Fuad Muhić, ljudi koji su od Šešelja bili okarakterisani kao perjanice muslimanskog nacionalizma i koji su očigledno bili bosanski patrioti. Mnogi Bošnjaci su mislili da muslimanski komunisti sude muslimanske vjernike da bi se dodvorili moćnom srpskom lobby-u u SK BiH. To je Pozderca odvojilo od mnogih Bošnjaka i učinilo ga veoma ranjivim. Ta ranjivost će doći do punog izražaja kod sljedećeg velikosrpskog pokušaja skidanja Pozderčeve garniture s vlasti, "Afere Agrokomerc". Velikosrpska propaganda, koja je tvrdila da je BiH "tamni vilajet" gdje se sudi svima koji drukčije misle, dobila je nove pristalice među poltički neukim Muslimanima poslije "Sarajevskog procesa". Sa druge strane, oni koji su znali da je Hamdija Pozderac bosanski patriota protumačili su "Sarajevski proces" kao njegovo uklanjanje političkih amatera koji bi mogli pokvariti proces osamostaljivanja Bosne i Hercegovine. I ja sam tada imao to mišljenje. Niko tada nije sumnjao, pa ni ja, da bi mogli postojati neki Muslimani koji bi htjeli dijeliti Bosnu i Hercegovinu i da ih Pozderčeva vlast baš zato i sudi. Znalo se da je podjela Bosne i Hercegovine u srpskom interesu i niko nije ni pomislio da bi neki Muslimani, i to vjernici, mogli toliko ići Srbima na ruku.
Niko tada nije obratio pažnju na činjenicu da je "Islamska deklaracija" Alije Izetbegovića izdana od beogradskog izdavača "Srpska reč", neskrivene četničke kuće i da je tada Šešelj organizirao peticije da se puste "muslimanski intelektualci". Na Šešeljevu inicijativu je i veoma uticajna grupa lijevo orijentisanih evropskih filozofa iz tzv. Korčulanske škole stala u zaštitu "islamskih intelektualaca". Niko tada nije obraćao pažnju da je Izetbegović tokom suđenja stalno ponavljao da on u "Islamskoj deklaraciji" ne misli na Bosnu i Hercegovinu nego na neku državu u kojoj bi muslimani bili oko 80% stanovništva. Tek kada je po povratku iz Ženeve (Geneva) u septembru 1993., gdje je upravo bio potpisao Tuđman -Miloševićev plan unije "tri Bosne", Alija Izetbegović izjavio da će muslimani dobiti državu u kojoj će sačinjavati oko 80% stanovništva postalo je jasno o kojoj je državi riječ u "Islamskoj deklaraciji". Postalo je jasno da je Alija Izetbegović još tada želio i radio na po¬djeli Bosne i Hercegovine u najboljem srpskom interesu. Postalo je jasno i zašto je Pozderac sudio, a Šešelj podržavao Izetbegovića. Razbijanje Bosne i Hercegovine radi tobožnjeg formiranja male "muslimanske" državice je u najboljem velikosrpskom interesu.
/.../
Da se vratimo "Sarajevskom procesu" iz 1983. U spisima tog suđenja nalaze se nepobitni dokazi da su Izetbegovića sudili borci za samostalnost BiH, ili kako on kaže, oni koji imaju “uskogruda i lokalistička gledanja" (naglasio M.B.). Evo citata iz završne riječi Alije Izetbegovića od 16. avgusta 1983. na "Sarajevskom procesu". Citiram:
"Na kraju želim da kažem da nisam učinio nikakvu štetu Jugoslaviji. Tu štetu učinili su oni koji su inicirali ovaj proces. Uskogruda i lokalistička gledanja nanijela su već do sada krupne štete ovoj zemlji. To se dogodilo i u slučaju ovog procesa. Njega su mogli pokrenuti samo ljudi čiji horizonti ne sežu dalje od atara ovog grada.
Kada je riječ o Jugoslaviji, mogu samo reći da sam je volio kao što se voli svoja zemlja. Volio sam to ime Jugoslavija. Volio sam njen lik na karti."Sjetimo se unitarističke, tj. velikosrpske terminologije iz onoga vremena, kada se sipalo drvlje i kamenje na "uskogruda lokalistička gledanja koja ne vide dalje od svoga atara i koja razbijaju Jugoslaviju". Ovakvih unitarističkih parola ne bi se postidio ni Milošević.
|
|
|
| | |
|
|
|
| |
Zukan Helez: Neki ljudi iz moje stranke su lobirali da me osude
|
|
|