Muhamed Filipovi Prilog #1

Muhamede, Vijest da je umro Muhamed Filipovic me strasno pogodila, jer djavo ne umire lahko. Potpuno me ova vijest zatekla nespremna. Treba pod hitno naci glogov kolac i zabost ga u grob da se ne povampiri. Po starom staroslavenslom i srpskom obicaju, svako cestiti covjek mora staviti glavicu bijelog luka iznad dovratka na kucnim vratima da u slucaju da se Muhamed Filipovic povampiri ne moze nocu uci u kucu. Mislim da je ovo objavljeno u Online Glasniku Br. 349. Mislim da je objavljeno 2005.Pregledacu i druge tekstove - grehota je da ga ne ispratimo kako je zasluzio. ──────────── UMRO JE IZDAJNIK – TAKO CE NAPISATI NEKI DOBRI BOSNJANI KADA BUDE UMRO MUHAMED FILIPOVIC  Pise: Dr. Vahid Sendijarevic  Direktni povod ovom tekstu je intervju Muhameda Filopovica datog Lidiji Kujundzic kojeg prenosi web-starnica bosnjastvo.com sa datumom upisa 9-tog oktobra 2005-te godine (Link je na kraju teksta). Ovim intervjuem Muhamed Filipovic je svjedok vlastite izdaje i izdaje Alije Izetbegovica. Sada vise niko ne moze reci da izdajnici nisu znali sta su radili i za koga su radili. Da bismo shvatili sustinu intervjua Muhameda Filipovica moramo prvo razumjeti znacenje rijeci izdaja. Izdaja u najopstijem smislu je kada neko sluzi neprijatelju umjesto svom narodu (drzavi) kojem se zakleo na vjernost (lojalnost).  Emir Kusturoca se javno izjasnjavao kao Srbin i javno radio za Veliku Srbiju, i bez obzira koliko to tesko padalo Bosnjacima, Kusturica je samo otpadnik svog naroda, ali ne i izdajnik. Samo da se potsjetimo “Poturica gori od Turcina, Posrbica gori od Srbina”. Slucaj Muhameda Filipovica je slucaj klasicnog izdajnika. On zivi sa oreolom velikog Bosnjackog (on bi rekao Muslimanskog) akademika, filozofa, naucnika, diplomate. On je “jedna od najistaknutijih licnosti u novoj istoriji Bosne”kako ga svojim citaocima predstavlja Lidija Kujundzic u uvodu intervja. I on sav taj svoj prestiz u Bosnjackom narodu koristi bezrezervno za isti cilj za koji se bori i Kusturica, za Veliku Srpsku drzavu na Balkanu, i zato jeMuhamed Filipovic izdajnik. Nije potrebno puno politickog sluha da se shvati iz njegovog intervjua da je on nesretan zbog raspada Jugoslavije i Dayton-ske podjele Bosne I Hercegovine, jer on se borio za vise, za cijelu Bosnu i Hercegovinu kao dio Velike Srbije. Kada u svom intervju-u prigovara Milosevicu sto je pristao na Dayton-ski ugovor, on mu prigovara sto je odustao od 50% teritorije Bosne iHercegovine. To je osnova i njegovog politickog razlaza sa Alijom Izetbegovicem, koji je iz prakticnih razloga odustao od koncepta cijela Bosna i Hercegovina u Velikoj Srbiji i prihvatio Karadzicev koncept podjele Bosne i Hercegovine, jer Bosnu i Hercegovinu nije mogao zadrzati politickim sredstvima u Velikoj Srbiji (citaj Jugoslaviji), ali ju je mogao podijeliti kao rezultat nevidjenog zlocina genocida.  Koliko god su patrioti Bosne i Hercegovine nesretni zbog postojanja Republike Srpske, toliko je nesretan i Muhamed Filipovic - ali zbog drugih razloga, zbog izvjesne istine da ce zlocinacka tvorevina Republika Srpska biti ukinuta zajedno sa Daytonskim ustavom i izvjesne buducnosti jedinstvene nezavisne drazve Bosne i Hercegovine. Za Muhameda Filipovica Bosna iHercegovina je izgubljena za Veliku Srbiju i zato je on nesretan. Muhamed Filipovic place za Velikom Srbijom. On kaze Lidiji Kujundzic: “Smatrao sam da je Jugoslavija jedan nedorecen, vrlo problematican projekat, ali ipak projekat koji ima buducnost, kao i da mi Bosanci imamo veliki interes da ostanemo u Jugoslaviji”.  Ovaj intervju Muhameda Filipovica potsjeca na testament i oprostajno pismo u kojem se kaje i kori zbog propustenih sansi koje je imao za ocuvanje jedine nacije (drzave ) do koje mu je stalo, Velike Srbije. Neka nas ne prevari to sto on u svom intervju-u kaze da “ja nisam nikada mogao biti nikakav nacionalista.” Ako je bio diplomata i ambasador jedne nacije (drzave) onda je po definiciji bio pod zakletvom da ce cuvati ustav i granice te nacije. Njegova je poruka srpskom citaocu da on zapravo nikada nije imao na srcu Bosnu i Hercegovinu kao drzavu, koju je predstavljao kao diplomata, pod zakletvom, u pregovorima u njenim najsudbonosnijim danima i kao “jedna od najistaknutijih licnosti u novoj istoriji Bosne”. I tu je on otvoreni izdajnik. On ne samo da pregovara sa Milosevicem, on savjetuje Milosevica. On zabrinuto pita Milosevica “da li kontrolise jugoslovensku vojsku, Pravolsavnu crkvu i Karadzica.” On se brine da ce Milosevic biti marginaliziran. On zna da Djindjic “grijesi i legitimira tendenciju medjunarodne politike da arbitrira oko Kosova” i on to uzima za dokaz da je Djindjic glup covjek. Dakle, Muhamed Filipovic se brine nad sudbinom Srbije, a nikada ne rece gradjanima Republike Bosne i Hercegovine kristalo jasno, bez “filozofije” i bez “politike”, da je pristanak na pregovore sa agresorom o granicama i ustavu Republike Bosne i Hercegovine bio zlocin veleizdaje. Nesamo to, on je aktivan u iznalazenju rjesenja po kojima bi Bosna i Hercegovina bila dio velike Srbije, pa ma kako se Velika Srbija zvala, “nesimetricna konfederacija”, “simetricna”, ili “sporazum Srba i Muslimana”. Sta Muhamed Filipovic misli i kako dozivljava gradjane Bosne i Hercegovine jasno se vidi na samom pocetku intrvjua, gdje Lidiji Kujundzic kaze “Nemojte se raspitivati gdje je Akademija, ljudi ne znaju. Bolje pitajte za kasarnu koja se nalazi prekoputa nas.” Bosanci i Hercegovci po Muhamedu ne znaju za Akademiju, a ja mu kazem znaju, i to onu filmsku sto dodjeljuje Oskara, a ta akademija u kojoj ima mjesto za izdajnika nije za postivanje. Bosanci i Hercegovci znaju sta je za postivanje. Kada se njegova izjava pazljivo procita (...”prekoputa nas”) on kaze da imaju neki ljudi u Sarajevu i oni. Ko su to oni, akademici ili izdajnici?  On pocinje svoj intervju sa otvorenim izlivom srpskog nacionalnog osjecaja. “Imao sam dvanaest godina, ........, kada sam se zgrozio nad cinjenicom da ljudi najedanput pocinju ubijati jedni druge samo zato sto su druge vjere. Apsolutno mi je bilo cudno sto su nase komsinice, inace mirne domacice, najedanput postale ostrasceni sovinisti koji su vikali: “Srbe na vrbe!”  Muhamede Filipovicu, Sefika rodjena Filipovic, udata Sendijarevic je imala 16 godina kada je poceo rat i pokolj nad Muslimanima u Glamocu, pa me moli da te potsjetim da cetnici bacise u jamu ziva Zaima Filipovica sa konjem u Odzku kod Glamoca odmah na pocetku rata. Ljudi ne bi mogli sebi dozvoliti niti da pas crkne bacen u jamu, ali cetnici mogu, jer cetnici nisu ljudi, cetnici su zlocinci. U isto vrijeme cetnici ubise i Becu Zlatarevica, zeta Zaima Filipovica. Pobise cetnici toliko muslimana u Glamocu da su mrtva tijela slagali kao cjepanice. Muslimani, ukljucujuci i Filipovice, su glavu spasavali u izbjeglistvu i po sumama. Kada bi i bilo istina, a nije, kazeSefika, da su tvoje i njene komsnice vikale: “Srbe na vrbe”, zar se taj “zlocin” moze porediti sa zlocinom pokolja kojeg pocinise cetnici u tvom i njenom Glamocu i cijeloj Bosni i Hercegovini! Muhamed Filipovic nema samo problema sa “dugorocnom memorijom” on ima problema i sa “kratkrocnom memorijom” ili je njegova memorija selektivna, srpska. On je vec zaboravio da su cetnici u 1992-oj godini u logoru Manjaca imali specijalni “smjestaj” i program mucenja za Omera Filipovica iz Kljuca. Drzali su ga izdvojenog na otvorenom kao u “telecnjaku” i tukli ga i mucili ga otvoreno, za primjer, svjedoce prezivjeli logorasi. Cetnici su jahali Omera kao sto se jase konj i vodili ga na uzici kao sto se vodi pas. Muhamede, Tebi bi bilo lako provjeriti izjave logorasa, nazovi Omerovog brata, a svog rodjaka i imenjaka Muhameda Filipovica i pitaj ga o cetnicima i Manjaci i svom rodjaku Omeru. Nas zaista vise ne cudi da Muhamed Filipovic sa velikim postivanjem i suosjecajem govori o zlocincima koji su obezbjedili sve potrebne politicke i vojne instrumente za genocid nad drzavljanima Bosne i Hercegovine. Muhamed Filipovic na Milosevica gleda kao na zrtvu politike, a ne kao zlocinca. “Bio je pazljiv covjek i sarmantan sagovornik” kaze Muhamed Filipovic. Muhamed Filipovic nam otkriva da nikakvih provjera niti prepreka nije bilo prilikomnjegovih posjeta Milosevicu. “ Bukvalno sam se samo uspeo uz stepenice gdje me je zaista ljubazno docekao.” A mi kazemo, naravno, uvijek su vrata otvorena svom covjeku, a Muhamed Filipovic je bio na zajednickom projektu sa Milosevicem, na projektu “Velike Srbije.” I za Plavsicku, optuzenog zlocinca za genocid u Bosni i Hercegovini, Muhamed Filipovic kaze: “Biljana Plavsic nije seljak, ona je gradjanin, intelektualac”. Sada i to zanamo, da je po Muhamedu Filipovicu seljak manje vrijedno ljudsko bice od gradjanina i intelektualca. To ga najbolje oslikava kao intelektualca i akademika i naucnika. Vjerovatno zato u njegovom intervju-u i nema spomena 8,000 “seljaka” poklanih u Srebrenici, petnest hiljada u Prijedoru i Ljubiji, dvije stotine hiljda u Bosni i Hercegovini od zlocanacke cetnicke horde i jugoslovenske vojske . On ima pijetitet prema zlocincu, ali ne i prema zrtvi, i zato je Muhamed Filipovic izdajnik i nistavise. I neka nam niko ne kaze kako nismo za njegova zivota rekli sto se ima reci. Pa kad bude umro, neki dobri Bosnjak ce napisati da je umro izdajnik Muhamed Filipovic. Link zaFilipovicev intervju. Stranica se zove bosnjastvo.com http://www.bosnjastvo.com/forum/viewtopic.php?t=194