POGRESAN PRISTUP BOSNJAKA BORBI ZA BOSANSKI JEZIK; REFERENDUM

POKRET ZA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU; Glasnik Nacionalnog kongresa Republike BiH - br. 913 14. novembar 2015. SADRZAJ 1. DODIKOV REFERENDUM BI BIO KRAJ "SRPSKE" DA NEMA PODRSKU BAKIRA IZETBEGOVICA 1.1 KAKO DOMACE POSRBICE OD DODIKOVE LAKRDIJE PRAVE OZBILJAN PROBLEM 1.2 NAZALOST NE MOZEMO BITI SPOKOJNI 2. IZJAVOM "RATA NECE BITI..." ALIJA IZETBEGOVIC JE ZAUSTAVIO MOBILIZACIJU TERITORIJANE ODBRANE REPUBLIKE BiH 3. KAKO VUCIC TRGUJE SA "GLUPIM BOSANCIMA" 4. RE: NOVA KNJIGA O ALIJI IZETBEGOVICU 4. 1 SAOPSTENJE SDA 4. 2 KOMENTAR NIHADA FILIPOVICA 4. 3 VLASTIMIR MIJOVIC 5. POGRESAN PRISTUP BOSNJAKA BORBI ZA BOSANSKI JEZIK 6. SKOLA BOSANSKOG KONGRESA - BOSANSKI JEZIK 7. Dva nova zvanicna jezika u Briselu: Evropska unija "priznala" bosanski i crnogorski jezik 8. Gdje su pare bošnjackih dobrotvora? 9. Sandžak – Gostovanje muftije sandžakog Muamera Zukorlica na televiziji Pink ──────────── Ovaj broj Glasnika se distribuira na preko 72,540 ispravnih adresa. ──────────── 1. DODIKOV REFERENDUM BI BIO KRAJ "SRPSKE" DA NEMA PODRSKU BAKIRA IZETBEGOVICA Pise: Muhamed Borogovac 1.1 KAKO DOMACE POSRBICE OD DODIKOVE LAKRDIJE PRAVE OZBILJAN PROBLEM Pod naslovom "BiH pred novim porazom: Rusija podrzala Dodikov referendum" nedavno se pojavio tekst u SAFF-u u kojem se izmedju ostalog kaze, citiramo: "Visoki predstavnik Valentin Incko je danas na održanoj sjednici Vijecu sigurnosti u Njujorku pozvao medjunarodnu zajednicu da se suprotstavi namjerama RS da sprovedu referendum o pravosudnim institucijama i odlukama visokih predstavnika. Mediji u BiH nisu obratili posebnu pažnju na stav Rusije po ovom pitanju, a to je za nas u ovom trenutku daleko važnije nego izvještaj Valentina Incka. Rusija se otvoreno stavila na stranu Milorada Dodika i podržala referendum napadom na Incka i medjunarodnu zajednicu. Ovakav nastup jasno najavljuje da ce se Rusija suprostaviti svakoj akciji UN-a i drugih medjunarodnih organizacija u slucaju pokušaja sprecavanja održavanja referenduma. Sve se isto ponavlja kao i u slucaju rezolucije o Srebrenici. Ocito nas ceka još jedan poraz pred velikosrpskom i ruskom politikom." Primjetimo da ova situacija sa "referendumom" nema nikakvu slicnost sa britanskom Rezolucijom o Srebrenici. Naime, Rusija je kao stalna clanica Savjeta Sigurnosti mogla vetom sprijeciti izglasavanje Rezolucije o Srebrenici i time pomoci RS-u, ali ovdje, da bi Rusija pomogla RS-u morala bi natjerari SVE STALNE CLANICE SAVJETA SIGURNOSTI DA GLASAJU "ZA" usvajanje rezultata referenduma. Da bi Republika Srpska imala ikakvu korist od toga referenduma, tj. da bi se promjenili BiH zakoni o pravosudju (sudstvu i tuzilastvu) to mora biti odluceno u parlamentima daytonske BiH, a tu Bosnjaci imaju pravo veta, tj. bez bosnjacke saglasnosti nema legalne promjene tih zakona, bez obzira na referendum. Rusija nema nikakve nadleznost da sama bilo sta odlucuje, niti u Bosni i Hercegovini niti u svijetu, pa je Ruska podrska referendumu bez ikakvog konkretnog znacaja. Kako je Republika BiH dobila 1992 priznanje da je nezavisna drzava? Pa tako sto je Savjet Sigurnosti, ukljucujuci i Rusiju, prizao da je Jugoslavija dozivjela legalnu disoluciju te je priznao i Republiku BiH, poslije priznavanja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske. Da bi RS dobila isto takvo priznanje svijeta, trebale bi jednoglasno glasati sve stalne clanice Savjeta Sigurnosti za to priznanje. A Savjet Sigurnosti ce tako postupiti samo ako sve bude uradjeno po zakonu, tj. ako i Bosnjaci priznaju taj Referendum. Ponavljamo: Referendum ce biti priznat samo ako to bude izglasano u Parlamentu BiH, tj. ako u Parlamantu i Bosnjacki predstavnici daju svoju saglasnost da se pravosudje BiH dalje razbije na dva entitetska pravosudja. Dakle, mi Bosnjaci sami odlucujemo o priznanju Referenduma, i svrsena stvar. Reklo bi se, nema nikakva razloga za brigu. Ovo panicenje koje dolazi od SDA (SAFF-a) i preuvelicavanje znacaja referenduma i znacaja podrske Rusije dolazi samo od nasih posrbica, a to su Bakir Izetbegovic i Fahrudin Radoncic i njima podredjeni Cericev SAFF, koji i sami zele da priznaju referendum, pa ga ovim nama podvaljuju u stilu: “Eto svijet nas nije zastitio.” Nas ni ne treba ovdje svijet stititi. Mi se sami mozemo zastititi u Parlamentu BiH. 1.2 NAZALOST NE MOZEMO BITI SPOKOJNI Nazalost, mi ne mozemo biti spokojni po pitanju referenduma, jer nas problem jesu nasi izdajnici koji sjede u Parlamentu BiH. Dovoljno je pogledati spisak stranaka koje su glasale da cetnicki vojvoda (i impotentni silovatelj) Nikola Poplasen, bude izabran u Upravni odbor Agancije za razvoj visokog obrazovanja. Podsjecamo da su i SDA i DF preko svojih predstavnika glasali za Poplasena. Dakle, ruku ZA Poplasena su digli Sead Kadic (iz Bihaca, predsjednik KO SDA USK), Sifet Podžic (DF), Bariša Colak (HDZBiH), Mario Karamatic (HSS), Zdenka Džambas (HDZBiH), Ljilja Zovko (HDZBiH), Ognjen Tadic (SDS) te Darko Babaj (SDS). Halid Genjac iz SDA i jos neki su bili "uzdrzani". Medjutim, neka nas to ne zavara. Lideri SDA Izbjegavaju nepotrebne kompromitacije u narodu, pa su neki uzdrzani, ali je bitno da SDA uvijek obezbjedjuje taman onoliko glasova koliko cetnicima u datom trenutku treba u Palamentu BiH. Ne treba pridavati znacaj ni tome sto doticni nisu dobili direktnu naredbu iz stranke kako da glasaju po tom pitanju. Jer. npr. Sead Kadic kaze: "Glasao sam jer smo partneri u vlasti." Zar to "partnerstvo" sa ceticima nije jedno jasno uputstvo iz centrale. Bakir Izetbegovic nije stavio na izborne liste za Parlament clanove SDA koji ce misiti svojom glavom i koje bi on prije svakoga glasanja morao nazivati u upozoravati kako trebaju glasati za "partnere". U gore citiranom clanku iz SAFF-a kaze se i: "Predstavnik Rusije je istakao da je napredak u BiH uvijek postizan kada nije bilo miješanja sa strane i pozvao Vijece sigurnosti da poštuje suverenost BiH i odluke njenih gradjana i naroda. pozvao Vijece sigurnosti da poštuje suverenost BiH i odluke njenih gradjana i naroda." Ovo zalaganje Rusije da sami "gradjani i narodi BiH odlucuju" jasno nam ukazuje na model po kojem su do sada stvari napredovale u korist RS-a. To nam govori da Rusi tacno znaju da su bosnjacki predstavnici izdajnici i da ce i ovaj put glasati kako Srbi zele u Parlamentu BiH, te zato Rusi traze da se svijet ne mijesa i ne ometa ih. ──────────── 2. IZJAVOM "RATA NECE BITI..." ALIJA IZETBEGOVIC JE ZAUSTAVIO MOBILIZACIJU TERITORIJANE ODBRANE REPUBLIKE BiH Pise: Omer S. Upravo sam procitao 912-o izdanje Glasnika Nacionalnog kongresa Republike BiH te primijetio da na par mijesta citirate rijeci Alije Izetbegovica: "Rata nece biti....". Interesantno je da ni 20 godina kasnije ljudi ne vide punu tezinu tih rijeci. Upravo ove rijeci potvrdjuju politicku lukavost i zrelost Alije Izetbegovica u njegovoj pravoj ulozi, velikog Srbina na celu BiH. Naime, on nije bio "naivni postenjacina" nego predsjednik Republike BiH koji je ovim rijecima paralizirao legalnu mogucnost aktiviranja Teritorialne Odbrane (TO). Po Ustavu Republike BiH, kojega nam je Tito ostavio u amanet, republike su bile obavezne da aktiviraju TO ukoliko republici prijeti rat. Ovo pravo su iskoristili Slovenija i Hrvatsk dok je Alija svojom izjavom da "Rata nece biti...." onemogucio mobilizaciju TO sve dok JNA nije nezakonito oduzela oruzje iz lokalnih skladista TO i opstinskih vlati. Znaci Alija ne samo da nije naoruzavao Bosanski narod nego je od njega oduzeo i ono oruzja koje su sami financirali za TO. Interesantno je da za ovu otetu imovinu opstine pa ni Republika nikad nije trazila kao odstetu od Srbije koja je legalni nasljednik JNA. Pozdrav svima O. S. (Iz razumljivih razloga izostavljamo puno ime) ──────────── 3. KAKO VUCIC TRGUJE SA "GLUPIM BOSANCIMA" Pise: Musadik Borogovac Predsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vucic rekao je da je ocuvanje Republike Srpske važno ne samo za Srpsku, nego i za BiH i za Srbiju. "Istovremeno, ja sam to rekao i bosanskohercegovackim zvanicnicima: 'Mi vama garantujemo teritorijalni integritet i suverenitet BiH, ali vas molimo da ne dirate u Republiku Srpsku, jer ako mi ne sanjamo snove o otcepljenju Republike Srpske, vas molim da ne sanjate snove o ukidanju Republike Srpske", rekao je Vucic za "Sputnjik". Napomenuvši da Srbija ima specijalne i paralelne veze sa Srpskom, te da je u skladu sa tim mogla da pomogne i Srebrenici, koja se nalazi na teritoriji Srpske i BiH, Vucic je porucio da Srbija želi stabilnost u Srpskoj. "Ja sam razgovarao sa svim politickim akterima u Srpskoj, svi su oni moji prijatelji, dobri poznanici, kako hocete, i Milorad Dodik i Mladen Bosic i Mladen Ivanic, i rekao im da se Srbija nece mešati u unutrašnje stvari Republike Srpske, ali sam ih zamolio da uvek vode racuna o stabilnosti i ocuvanju Republike Srpske", istakao je Vucic, a prenijele nezavisne.com. U gornjoj Vucicevoj izjavi je bitno samo vezivanja opstanka BiH za opsanak RS. Eto, navodno on nama, kao Predsjednik vlade Srbije, "garantuje" opstanak BiH. Medjutim, pravo na opstanak Bosna i Hercegovina ima i bez garancija Srbije, ili bilo koga drugoga, i nije nam potreba trgovina te vrste, tj. placanje necega sto vec imamo, nasom garancijom opstanka RS-a, koja je po presudi Svjetskog suda pravde OSUDJENA za genocid i time, PO OSNOVU INTERNACIONALNOG PRAVA TREBA BITI UKINUTA, ako bi to mi, gradjani BiH, zrtve genocida zahtijevali kroz nase predstavnike. Osim toga, i PO CLANU 53 BECKE KONVENICJE o pravu ugovora, Republika Srspska, a ne Bosna i Hercegovina je ne samo osporiva, nego i OSPORENA. Nazalost ostavljanje ovakvih podvala iz Srbije bez replike Bosne i Hercegovine (Bakira Izetbegovica i ostalih rezimskih politicara) potvrdjuje da je Bosna i Hercegovina zaista u opasnsoti za svoj opstanak, ali zbog "bosnjackih" polticara na celu BiH, a ne zbog nekog promucurnog seljacica iz Srbije. ──────────── 4. RE: NOVA KNJIGA O ALIJI IZETBEGOVICU Jos uvijek se ne stisavaju diskusije o knjizi Mustafe Cengica, kako na socijalnim mrezama, tako i u rezimskim medijima. Slijede tri interesantna reagovanja, zatim nasi kratki komentari. 4. 1 SAOPSTENJE SDA “Obilježavanje godišnjice smrti rahmetli prvog predsjednika Predsjedništva RBiH Alije Izetbegovica je nažalost iskorišteno za lansiranje novih neistina i diskvalifikacija u odnosu na njegovu historijsku ulogu i djelo. Novo ‘vidjenje’ Alije Izetbegovica je došlo od strane skoro nepoznatog i irelevantnog autora, i SDA mu nece davati do znacaja raspravom o njegovim naivnim tezama opterecenih netrpeljivošcu i licnim animozitetom. O tome ko je bio Alija Izetbegovic nece presuditi ni oni koji ga vole, niti oni koji ga ne vole. Sud o njegovom djelu izreci ce historija, na bazi cinjenica. A cinjenice su jasne i nesporne, a sublimirane u izjavi tvorca Dejtonskog mirovnog sporazuma Richarda Holbrooka: ‘Da nije bilo Alije Izetbegovica, danas ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine’. /.../ Suština borbe Alije Izetbegovica je bila ostvarenje slobode u najširem smislu, što podrazumijeva i slobodu kritike njegovih postupaka i djela. Maliciozni i neutemeljeni napisi su pratili Aliju Izetbegovica kroz sve vrijeme njegovog politickog djelovanja, pa i u najtežim danima borbe za opstanak Bosne i Hercegovine. I tada, i danas, ti napadi samo podcrtavaju velicinu djela, izbora i puta na koji smo ponosni i kojim cemo nastaviti ici u vremenu koje je pred nama.” ──────────── KOMENTAR: Prvo primjetimo da SDA nije imala nikakvih problema kada su srpske stranke, i SDS i SNSD, Aliju zvale muslimanskim fundamentalistom koji je od Bosne pravio "dzamahiriju". Jasno je i zasto - zato sto je to dio igre, da Srbi prikazuju Aliju kao svoga neprijatelja, i da ga tako drze na vlasti medju Bosnjacima. SDA je i tada u ratu i sada u daytonskom miru bez problema bila partner sa takvim "kriticarima" Alije, dok nas, kriticare iz redova Bosnjaka Aljinih ratnih izdaja zove "malicioznim", kao sto vidimo u gornjem saopstenju. Samo kada Bosnjaci govore kriticki o Aliji, SDA ima problem. Zato SDA pokusava da zaustavi diskusiju o Aliji demagogijom da je to posao samo za "istoriju", kao da "istoriju" ne pisu ljudi, nego istorija pada sa neba. A istoriju pisu ljudi i to na osnovu dokumenata iz vremena koje se istrazuje i generalno je pravilo da sto je vrijeme dalje odmaklo, manje je pouzdanih dokumenata, i istorija je sve manje kredibilna. Evo jednog primjera da je istoriju teze pisati sa vece vremenske distance. U svojoj prvoj posjeti Tuzli poslije pada Srebrenice i genocida, Alija Izetebegovic je izasao pred narod na Trg Soli (pred Opstinom) i sav razdragan, nasmijan, dignutih ruku kao da slavi veliku pobjedu. To ga je odalo kao covjeka koji je Srebrenicu vidio kao jednu eliminisanu prepreku podjeli Bosne, a ne kao nasu tesku tragediju. Mi, Bosanski kongres, tada smo pisali o tom cudnom ponasanju i svi su razumjeli sta govorimo. Medjutim, ako bi danas poslije 20 godina htjeli govoriti o tom dogadjaju ovim mladjim ljudima koji nisu vidjeli te slike, morali bi naci te snimke, a oni su misteriozno iscezli, "zaboravljeni" od rezimskih medija. Dakle, danas je mnogo teze pokazati Alijino ushicenje poslije pada Srebrenice. Zatim, primjetimo da se ovim saopstenjem SDA saplela o svoje lazi. Na primjer, generalno SDA pere Aliju Izetbegovica od daytonske izdaje, svaljujuci sve na Holbrooka, koji ga je toboze natjerao da potpise Dayton (mada nam nikada nisu odgovorili kako je to on mogao natjerati predsjenika suverene drzave da pogazi svoju predsjednicku zakletvu i unisti svoju drzavu.) Ergo, Holbrooke je zato neprijatelj koji nam je unistio drzavu. Pa kako onda vjerovati Holbrooku, kada kaze da je Alija spasilac Bosne?! Nije li i ta njegova podrska Aliji takodjer u cilju projekta unistenja BiH jer je upravo Alija kljucni igrac toga projekta! Evo jos jedne kontradikcije u saopstenju SDA, u kojem su se pisci ponovo upetljali u svoje lazi. Naime, na pocetku saopstenja, knjiga Mustafe Cengica se karakterise kao "Novo vidjenje Alije Izeebegovica". Helem, to je jedno usamljeno, iscaseno, bezvezno vidjenje Alije. Medjutim, na kraju saopstenja kazu: "Maliciozni i neutemeljeni natpisi su pratili Aliju Izetbegovica kroz sve vrijeme njegovog politickog djelovanja, pa i u najtežim danima borbe za opstanak Bosne i Hercegovine." Po ovome ispade da ipak Cengicevo misljenje i nije neka novina?! Osim sto su lazivi, nisu bas ni pametni. 4. 2 KOMENTAR NIHADA FILIPOVICA (Objavljen na njegovoj FB stranici) Cengiceva knjiga zaslužuje ukazanu pažnju, ali mene sva ta frka oko nje podsjeca pomalo na ono klasicno o bijelom Tarzanu u crnom africkom moru. Meni je uvjek bilo zanimljivo kako to u životu biva, pa se nešto što jer prvo, zaturi, a nešto što je na tom tragu nastalo, postaje eto kao prvo. Culi smo za staru pricu o Tesli i Edisonu, o Cak Beriju i Elvisu, o americkoj crnoj bluz muzici za koju bijela Amerika nije kao znala ni da postoji dok je britanski talas sezdesetih nije otkrio i njima i svijetu.. itd... itd... E tako slicno je i sa ovom pricom koje se sada dokacio Cengic. Ali, istina je, još rat nije bio ni stao, a u novembru 1995. pojavila se knjiga dr. Muhameda Borogovca u kojoj je receno, još tada, sve ovo što sada vrti Cengic u svojoj knjizi. Borogovac je to ispisao direktno i bez dlake na jeziku, direktno upiruci prst u predsjednika Izetbegovica, optužujuci ga, i to argumentirano, za izdaju RBiH. Zapravo još ranije, na bošnjackom Saboru 1993. usred rata dakle, ta je necasna rabota raskrinkana, ali eto, bio je rata, pa je to u interesu jedinstva vojske i politike u odbrani zemlje, kao zatureno, a zapravo klika na vlasti nije dozvolila da se ta istina probije u javnost. ──────────── KOMENTAR: Postovani gosp. Filipovic, svakako je rezimskim medijima to cilj da od ociju javnosti sakriju po njima najopasnije kriticare Alije Izetbegovica i cijelog velikosrpskog projekta. U to se mozemo i uvjeriti u slijedecem primjeru, izjavi Vlastimira Mijovica, koji ne spominjuci nas imenom, nastoji nas rad omalovaziti. Medjutim, danas postoji internet, i osim vas, i neki drugi su to primjetili na drustvenim mrezama. Ja sam izabrao vasu rekaciju jer je najinteresantnije napisana. M. B. ──────────── 4. 3 VLASTIMIR MIJOVIC Na svom blogu Mijovic pise: Nakon 25 godina, stvoreni su uslovi da se pokuša osvijetliti istorijska uloga Alije Izetbegovica, njegov politicki profil i ponašanje, državnicka i liderska sposobnost, mudrost i pragmatizam, vizije i utopije, vještina i umijece vodenja Bosne i Hercegovine u najburnijim trenucima njene povijesti. Prošle godine sam u jednom televizijskom istupu rekao da nam nedostaje takav, što cjelovitiji pogled na najvažniju politicku figuru nezavisne i samostalne BiH. Imali smo još 1995. godine jedan takav pokušaj, preuranjen i zlonamjeran, navijacki obojen. Dobili smo prošlog mjeseca i jako kriticki intoniranu knjigu Mustafe Cengica sa naslovom: "Alija Izetbegovic, jahac apokalipse ili andjeo mira". No, tu je i niz ranije objavljenih knjiga koje su iskljucivo velicale osnivaca SDA i prvog predsjednika medunarodno priznate BiH. ──────────── KOMENTAR: Pogledajmo malo ovaj Mijovicev buckuris. I on kao i SDA kaze da se o istorijskim licnostima moze govoriti tek kada prodje vrijeme, ali on kaze da je 25 godina minimum, cime u stvari pokusava eliminisati dosadasnje kriticare Alija Izetbegovica. U cilju "osvjetljavanja" Alijine uloge on implicitno sugerise okvir razgovora, a to su dileme u stilu "mudrist i pragmatizam", "vizije i utopije", "vjestina i umijece". Odavno su cak i clanovi SDA pristali na mnogo manje i odlucili da Aliju brane na dilemi "nesposoban ili izdajnik", da tvrde da je on samo nesposoban, ali da nije posrbica-izdajnik. Kakva "državnicka i liderska sposobnost, mudrost i pragmatizam" tj. kakve Mijoviceve trice i ublehe. Glavni Mijovicev cilj je ipak da omalovazi istinske kriticare Alije Izetbegovica, nas iz Bosankog kongresa koji smo prvi prozreli ko je Alija i cak dokazali da smo u pravu jer smo jos u maju 1994 godine, dakle godinu i po prije Daytona, u nasoj "Optuznici Alije Izetbegovica za veleizdaju Republike BiH" predvidjeli da ce Alija Izetbegovic podijeliti Bosnu i Hercegovinu i zatim napisali knjigu da to pokusamo sprijeciti. Da li je ta knjiga samo "zlonamjeran pokusaj" ili smo jos tada uspjesno dokazali izdaju i cak predvidjeli kuda ce nas odvesti Alija Izetbegovic svako moze sam ocijeniti ako procita nasu knjigu koja ima "download" na linku. http://republic-bosnia-herzegovina.com/index.php?option=com_k2&view=item&id=826:rat-u-bih-politicki-aspekti&Itemid=517 ──────────── 5. POGRESAN PRISTUP BOSNJAKA BORBI ZA BOSANSKI JEZIK Pise: Muhamed Borogovac U svakoj borbi pobjedjuje onaj ko izgradi bolju stratesku poziciju, bilo da se radi o borbi argumentima, ili o sportskoj igri, ili o pravome ratu. Slicno je i u borbi za Bosanski jezik - moramo se izboriti za povoljnu stratesku poziciju ako zelimo da se nas jezik uvazava i to pod imenom "Bosanski jezik". Nazalost, Bosnjacki intelektualci kojima su dostupni rezimski mediji, cesto prave kardinalne greske u tom smislu. Evo samo jedan, najpoznatiji primjer. Kada je prije nekoliko godina jedna TV voditeljica pitala rezisera Danisa Tanovica da joj kaze nesto na tom (po njenom misljenju nepostojecem) Bosanskom jeziku, Tanovic je naletio na podvalu da mi trebamo dokazivati postojanje Bosanskog jezika i kazao: "Prahne li ti djahkad na sabahu cuna na pamet?" i time po njegovom misljenju demonstrirao posebnost Bosanskog jezika. To je na prvi poged bio duhovit odgovor, ali je to u stvari bio los odgovor. Naime, time je Danis Tanovic prakticno pristao na srpsku i hrvatsku stratesku poziciju u igri, a to je da smo mi duzni da dokazujemo posebnost tj. osobenost, Bosanskog jezika. Osim toga, tim odgovorom je on nenamjerno Bosanski jezik potisnuo tamo gdje ga svi neprijatelji guraju u "segu i zajebanciju", u podvalu zvanu “novi primitivizam” pomocu koje se Bosanski jezik svodi na šatrovacko, jalijaško i mahalsko kreveljenje cime se pothranjuju stari jugoslovenski stereotipi o “glupim Bosancima”, “Suljama i Fatama”. Slicnu gresku pravi i akademik Jahic, autor rijecnika Bosanskog jezika. U cilju da pronadje tu, od Srba i Hrvata zahtijevanu originalnost u Bosnaskom jeziku on u Bosanski rijecnik ugurava i satrovacke neknjizevne izraze kao sto je "djikan" i tako od jezika pravi lakrdija i omogucava njegovo osporavanje od strane zlonamjernih. A kako je Danis Tanovic trbao odgovoriti toj TV voditejici. On je samo trebao kazati da mi nasu varijantu zajednickog jezika koji se nekad zvao srpskohrvatski-hrvatskosrpski imamo pravo da zovemo nasim imeonom, isto kao sto ga Srbi zovu Srpski, Hrvati Hrvatski, Crnogorci Crnogorski. To bi bila strateski dobra pozicija, pozicija ravnopravnosti. Kada je nama jedan Srbin poslao pismo u Glasnik i kazao: "Kakav Bosanski jezik, po cemu se vas jezik razlikuje od Srpskog?", ja sam mu odgovorio na slijedeci nacin: AKO BOSNJACI, HRVATI I SRBI GOVORE ISTI JEZIK, ZASTO BI SE ON ZVAO SAMO “SRPSKI”, ZASTO SE NE BI ZVAO "BOSANSKI"? Stav Nacionalnog kongresa o pitanju jezika smo definisali jos 2004. godine, cim je pocelo osporavanje prava da nas jezik zovemo "Bosanski jezik". U nadi da ce sada vise ljudi obratiti paznju i zauzeti ispravnu poziciju u odbrani naseg prava da nas jezik zovemo nasim imenom, ponavljamo to uputstvo u slijedecem prilogu. ──────────── 6. SKOLA BOSANSKOG KONGRESA - BOSANSKI JEZIK GLASINK NKRBiH Br. 304; 4. septembar 2004. U Jugoslaviji je smatrano da je Srpsko-Hrvatski jezik ZAJEDNICKI JEZIK, SA TRI VARIJANTE, I TO JE BILO TAKO I OZAKONJENO. U Republici Bosni i Hercegovini zvanicni naziv jezika je bio: "Srpsko-Hrvatski jezik, Bosanskohercegovacki standardni jezicki izraz", ili skraceno: Srpsko-Hrvatski jezik, centralna varijanta. Srpska varijanta se je zvanicno zvala: Srpsko-Hrvatski jezik, istocna varijanta, a Hrvatska varijanta se je zvala: Srpsko-Hrvatski jezik zapadna varijanta. Sve ovo se je moglo reci i na drugi nacin pocinjuci sa: Hrvatsko-Srpski. Ucenici su taj jezik u Bosni i Hercegovini skraceno zvali "Es-ha", a u Srbiji "Srpski", a u Hrvatskoj "Hrvatski". Kada se raspala Jugoslavija onda je svaki narod svoju varijantu tog, do tada zajednickog jezika sa tri varijante, nazvao svojim imenom. Tako su Srbi nazvali Istocnu, ekavsku, cerilicnu varijantu: Srpski jezik, Hrvati su zapadnu varijantu nazvali Hrvatski jezik, a mi Bosanci smo centralnu varijantu nazvali Bosanki jezik. I Srbi i Hrvati u Bosni govore Bosanski jezik, zvanicni jezik Republike BiH. Svi znamo da Srbi u Bosni ne govoje ekavski, niti Hrvati u Bosni i Hercegovini govore Ikavski, ili Kajkavski itd. Dakle, ne postoji "Bosnjacki jezik" i ovo sto daytonske vlasti izmisljaju "Bosnjacki jezik" je samo zato da bi dugorocno razbijali Bosnu i Hercegovinu, da bi tri etnicke grupe pretvarali u tri nacije, tj. tri drzave. ──────────── KOMENTAR: U slijedecm clanku cemo vidjeti da je Evropska unija priznala Bosanski jezik i Crnogorski jezik upravo na osnovu istoga argumenta kojega mi iznosimo jos od 2004 - da svaki narod ima pravo zvati jezik SVOJIM imenom. Dakle, drzimo se toga, ne treba nam da se nas jezik karakterise rijecima kao sto je "djikan". ──────────── 7. Dva nova zvanicna jezika u Briselu: Evropska unija "priznala" bosanski i crnogorski jezik Objavljeno u kategoriji Svijet na 04.11.2015 15:36:31 U toku je radna konferencija novinara i medijskih radnika u Briselu, a u vezi sa slobodom medija na zapadnom Balkanu i u Turskoj, prenosi novinska agencija Patria. Evropski komesar za proširenje Johanes Han glavni je govornik na ovom skupu. Službeni prijevod osiguran je na sve jezike ukljucujuci i bosanski i crnogorski. Više od 300 ucesnika iz jugoistocne Evrope ce raspravljati o medijskim problemima i izazovima, posebno na zapadnom Balkanu, pa i na bosanskom i crnogorskom jeziku. Na ovu cinjenicu je komesar Han posebno ukazao. Ovo je bio trenutak u kojem je evropska razlicitost još jednom pobijedila, piše novinska agencija Patria. Što se tice jezicke politike Evropske unije ona se oslanja na apsolutnu slobodu izbora zvanja jezika kojim govori odredeni narod. Uostalom, evropska snaga je u njenom bogatstvu raznolikosti i poštovanju tih razlika. Evropa je donedavno imala 24 službena jezika, a onda je lista proširena na 27 jezika. Uz sve ove službene jezike, Evropa ima i oko 60 autohtonih regionalnih jezika i svima njima se daje pravo postojanja i ljubomorno ih se želi ocuvati. Tim autohtonim reionalnim jezicima danas u evropskoj jezickoj harmoniji govori preko 40 miliona Evropljana, medu kojima su najbrojniji baskijski, katalonski, velški jezik, dok se na jidišu još uvijek pišu vrijedna evropska književna djela. Ono što je zanimljivo u novoj objavi priznanja bosanskog jezika, Evropljani su u svojim dokumentima zabilježili da se u Ustavu Crne Gore kao prvi jezik u upotrebi spominje crnogorski, a da se kao ravnopravni jezici smatraju srpski, bosanski, albanski i hvatski, piše Patria. ──────────── 8. Gdje su pare bošnjackih dobrotvora? Fatmir Alispahic Svjetski bošnjacki kongres (SBK) je iznio mnoštvo prizemnih laži i uvreda protiv mene, ali nije demantirao ni jedan navod iz moga teksta („Kako je dr. Mustafa Ceric zijanio bošnjacku krunu“, Journal 179, Zagreb), pogotovo onaj koji se odnosi na namjeru dr. Mustafe Cerica da se ponovo kandidira za Predsjedništvo BiH, a ako tu ponovo ne prodje, onda da se ponovo kandidira za funkciju Reisu-l-uleme. Opsjednutost ovim funkcijama ozbiljno ponižava projekat SBK, koji ispade minoran za njegovog predsjednika. U pamfletu SBK ništa nije receno o propaloj privatnoj kandidaturi dr. Mustafe Cerica u kontekstu finansijske i programske strukture SBK. Ovo je bila prilika da SBK iznese podatke o svim donacijama koje su sakupljene po dijaspori i da se kaže gdje su te pare trošene. S obzirom da SBK za tri godine postojanja nije realizirao ni jedan ozbiljniji projekat, realno je zapitati se gdje su završile pare bošnjackih dobrotvora. Otvoreno pozivam dr. Mustafu Cerica da bošnjackom narodu podnese racun gdje su sve po dijaspori skupljani novci, koliko je gdje skupljeno i gdje je potrošeno. Ako tog racuna nema, onda postoji odgovornost: ostavka ili smjena. Neozbiljno je i providno izbjegavati konkretan odgovor na konkretna pitanja, pa umjesto toga baviti se vrijedanjem i klevetanjem autora koji ta pitanja postavlja. Ja nisam nikada bio ni na kakvoj funkciji pa da trebam nekome podnositi racun od cega i kako živim, ali Svjetski bošnjacki kongres je institucija koja bi trebala raditi transparentno. 04.11.2015. ──────────── 9. Sandžak – Gostovanje muftije sandžakog Muamera Zukorlica na telviziji Pink Medije je posebno zainteresirao dio emisije u kojem mufija Zukorlic spocitava Srbiji jer sve one koji u njoj žive deklariše kroz pridjev srpski. Za Adema Ljajica javnost i mediji u Srbiji kažu da je srpski fudbaler, za policajca iz Preševa, Redžepa Arifija se kaže da je srpski policajac iako ni jedan, a ni drugi nismu po nacionalnosti Srbi. “Policajac iz Preševa je postao svjetska zvijezda zbog svog humanog odnosa prema izbjeglickoj bebi koja je bila ugrožena. On je zagrlio, pomazio, pokazao oplinu i to su skoro svi svjetski mediji objavili. Srbijanski mediji za Redžepa pišu srpski policajac dok on na televiziji daje izjavu kao Alabanac koji slabo govori sprski jezik. Poenta je u sljedecem dokle god taj policajac bude srpski policajac, dokle god Adem Ljajic bude najbolji srpski igrac, dok god najbolja srpska ateleticarka bude Amela Terzic nece doci do stvaranja pozitivnih emocija prema Srbiji kao domovini” rekao je muftija Zukorlic. Muftija Zukorlic istice da je od onih kojima nije srpska vojska, nego vojska Srbije, nije srpska reprezentacija nego reprezentacija Srbije, nije srpska policija vec policija Srbije. Kao razlog, Muftija navodi to što pridjev srpska nije izvedenica od imenice Srbija vec od imenice Srbi. Po leksickim pravilima pridev bi glasio srbijanski jer je to izvedenica iz imenice Srbija. Pridev srpska je izvedenica od prideva Srbi kao nacionalnost. ──────────── KOMNETAR: Dakle dok se u Bosni i Hercegovini potenciranjem "Bosanstva" tj. imena drzave umjesto etnicke pripadnosti, od strane mnogobrojnih neobrazovanih, ali veoma nadobudnih ljudi, razvodnjava etnicki identitet Bosnjaka, u Srbiji se forsiranjem srpstva (etniciteta) na ustrb Srbijanstva (drzavjanstva), namece svima etnicki srpski identitet.