ZAHUKTAVA SE IZETBEGOVIC-COVICEV RAD NA OSNIVANJU TRECEG ENTITETA

POKRET ZA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU; Glasnik Nacionalnog kongresa Republike BiH - br. 912 1. novembar 2015. SADRZAJ 1. ZAHUKTAVA SE IZETBEGOVIC-COVICEV RAD NA OSNIVANJU TRECEG ENTITETA 2. U PUNOM JEKU SAMOUKIDANJE DRŽAVE BOSNE I HERCEGOVINE 3. NOVA KNJIGA O ALIJI IZETBEGOVICU 3.1 Ko je bio Alija Izetbegovic? 3.2 Suluda reakcija na sastanak u Karadjordjevu 3.3 Od agresije do 'sukoba zaracenih snaga' 3.4 O Srebrenici i obezglavljivanju odbrane 4. JEDNO MISLJENJE O KNJIZI MUSTAFE CENGICA: ZNACAJAN, MADA NE PRVI DOPRINOS ISTINI O ALIJI IZETBEGOVICU 5. RE: TRI PREDRATNA POKUSAJA ALIJE IZETBEGOVICA DA BiH OSTAVI U VELIKOJ SRBIJI 6. DANAJSKI DAROVI VLASTIMIRA MIJOVICA "GLUPIM BOSANCIMA" 7. Konacna presuda u predmetu Azra Zornic protiv Bosne i Hercegovine na Evropskom sudu u Strazburu 8. RE: DUSANKA JURISIC, JOS JEDAN OBRIJANI CETNIK NA PLATNOM SPISKU BOSNJAKA 9. RAZOCARANJE FATMIRA ALISPAHICA U MUSTAFU CERICA?! 10. Akciji „Oslobodimo Abu Hamzu“: Odgovor na pravno nasilje i državni teror 11. ZALOZIO SAM SE ZA ABU HAMZU U PISMU AMNESTY INTERNATIONAL-U ──────────── Ovaj broj Glasnika se distribuira na preko 72,975 ispravnih adresa. ──────────── 1. ZAHUKTAVA SE IZETBEGOVIC-COVICEV RAD NA OSNIVANJU TRECEG ENTITETA Piše : Armin Aljovic (Preneseno sa FB) Usvajanje nekoliko zakona koje predlaže Vlada FBiH po hitnom postupku vodi ka zaokruživanju hrvatske teritorije kojom suvereno vlada Dragan Covic, a u cemu mu na tome od oktobra prošle godine do danas podršku daje Stranka demokratske akcije (SDA) na celu sa Bakirom Izetbegovicem, više nego iko u posljednjih dvadesetak godina. Federalni parlament usvojio je – uglavnom po hitnom postupku – od ljeta ove godine do danas više zakona u Federaciji BiH, koji Zapadnohercegovacki i Hercegovacko-neretvanski kanton vode u potpunu neovisnost od Sarajeva i Federacije BiH, praveci od njih ako ne treci entitet odmah, onda sigurno zasebnu administrativnu jedinicu, kao pripremu terena. Realizacija plana krenula je od ljeta ove godine. Prvo je u junu ove godine Vlada FBiH preglasavanjem cetiri ministra iz DF-a usvojila protuzakonitu Uredbu o nacinu imenovanja u javnim kompanijama, što je Covicu, uz pomoc banka koji drži u Vladi, omogucilo kontrolu nad javnim kompanijama u Federaciji, ali prije svega onima koje se nalaze u Hercegovini: Aluminij, Elektroprivreda HZHB, Hrvatske pošte... Mjesec nakon toga Federalni parlament usvojio je Zakon o radu, u kojem je za Covica kljucno to što federalni inspektori rada više ne mogu kontrolirati kontone, vec je ta nadležnost data kantonalnim inspektorima. Pojednostavljeno, federalci više nemaju pravo otici u Capljinu, Medugorje, Grude..., u kojima se mahom nalaze predstavništva stranih kompanija u BiH, i koja svakodnevno prometuju desetine miliona KM. Paralelno, dok Covic jaca poziciju u Hercegovini, ne odrice se ni utjecaja u FBiH, kao i na nivou države. Ranije je ova stranka preuzela Federalno i Državno ministarstvo finansija, UIO BiH, a kao finalni cin, Dragan Vrankic kadar HDZ-a imenovan je na celo Ureda za reviziju institucija BiH. Covic je najavio da ce Hrvati preuzeti i Federalnu agenciju za bankarstvo. Osigurao je, legalizirao, i puštanje stranackih poslušnika ukoliko neki od njih završe u zatvoru. Zakon o pomilovanju, koji je usvojen po hitnom postupku u utorak, Covicu omogucava da uz pomoc predsjednika FBiH Marinka Cavare, može pomilovati bilo kojeg osudenika, izuzev one za ratne zlocine, makar se radilo i o najvecim narkodilerima, krijumcarima, privrednim kriminalcima, pedofilima... Covic je do kraja godine najavio konture novog Izbornog zakona u BiH, koji ce, bude li se on pitao i ovog puta, glasace podijeliti u tri nacionalna tora, odnosno HDZ-u osigurati vladavinu još dugi niz godina. Iza masovnog usvajanja zakona u Federalnom parlamentu u posljednjih nekoliko sedmica ne stoji nikakva produktivna izvršna i zakonodavna vlast u Federaciji BiH, vec realizacija Covicevog plana za stvaranje neovisne teritorijalne jedinice u Federaciji. ──────────── 2. U PUNOM JEKU SAMOUKIDANJE DRŽAVE BOSNE I HERCEGOVINE Musadik Borogovac Priredio: Sven Rustempašic Sarajevo, 27.10.2015. -- Dok se pateticno javno zaklinjemo da Bosnu ne damo Dodiku i da cemo ratovati ¨gadjajuci cak i kamenjem u Dejtonu legaliziranu srpsku vojsku ako RS napravi referendum¨, bošnjacki lideri i premjeri FBiH i BiH daju Bosnu Republici srpskoj bez replike - cak ubjedujuci delegate EU da Dodikove (RS) ultimatume prihvate kao sto su ih i ONI prihvatili, a u ime ¨glupih Bosanaca¨ u formi ¨koordinacionih tijela¨, ¨strukturalnog dijaloga¨ i ¨reformske agende¨. Ti termini post-dejtonskog novogovora su pažljivo smišljeni da zvuce strucno i varaju narod kao i nekadašnji novo-govorni ¨Road Map¨ Zlatka Lagumdžije, ¨konsocijacija¨ Envera Kazaza, ¨paradigma¨ Zdravka Grebe i Rusmira Mahmutcehajica, ¨diskurs¨ Nerzuka Curka, ¨ljudska prava¨ Kasima Trnke (i Cazima Sadikovica - ne zaboravimo tog prevaranta!) koja su potpuno bezvrijedna, a za koja je u Ženevi i Dejtonu trampio stvarna prava jedinstvenog (a ne zajednickog) državljanstva Republike Bosne i Hercegovine. Naravno, u arsenalu ovih i slicnih prevara korištenih da se javnosti baca u oci prašina dok se uništava država Bosna i Hercegovina i stvara Velika Srbija, nalaze se i ostali semanticki instrumenti i alati vec notornih prevaranata iz vladajucih politickih stranaka, ali i sa Univerziteta u Sarajevu, poglavito Fakulteta politickih nauka (FPN), te Filozofskog i Pravnog fakulteta ciji profesori pravdaju svoje dejtonske sinekure, platice i ugled u gradskim kafanama tako što ubijaju Bosnu, koristeci se pri tome "naukom" koju su stekli da bi dosli do svojih post-dejtonskih bezvrijednih diploma. Upravo ovih dana javnost saznade koliko vrijede dejtonske diplome kroz aferu o nekoliko stotina magisterija "politickih nauka" u jednoj godini dana, (brojka dostojna Kine i Amerike). To dokazuje i koliko su intelektualno "teski" dajtonski "profesori" ala Seizovic, Filandra, Bajtal i slicni. Oni, kao i ostali dejtonci, izdaju Bosnu ubjedujuci svoje žrtve u trajnost Republike srpske na osnovu ¨faktickog stanja kao jedinog (pravnog!) stanja¨ ili tvrdnjom ¨da je politika iznad prava¨ što i njima i drugim lešinarima otvara sva vrata u projektima ukidanja Republike Bosne i Hercegovine i njene podjele ka stvaranju Velike Srbije (i Herceg-Bosne). Ti ¨mudri termini¨ kao i kod Alije Izetbegovica sadrže dvosmislene mudrosti, a kada se dešifriraju ustvari znace jednostavno prihvatanje RS-a kao trajne kategorije, ¨realnosti¨. Znace i prihvatanje rezulatata genocida kao i prihvatanje ultimatuma RS zamotanih u ove izlizane fraze, bez obzira na Presudu Svjetskog suda za genocid iz 2007. godine. NAJNOVIJE: Uporno insistiranje komisija i institucija EU na JEDINSTVENIM institucijama (koje su po definiciji institucije DRŽAVE - naravno, jedne države) davno je prepravljeno medu bošnjackim politicarima u vlasti i u bh. medijima u dogovor o ¨ZAJEDNICKIM institucijama¨ i/ili ¨koordinacionim tijelima¨ (oba su institucije dvije ili više država). Koja je razlika? Pa, ponovno, ¨zajednicke institucije¨ i ¨koordinaciona tijela¨ su institucije odnosno dogovor entiteta o mehanizmima koordinacije koje ovi ¨naši¨ predstavnici upravo uporno nude - još malo pa drsko namecu (sic) - Evropskoj Uniji (EU). Takva tijela mogu imati i razlicite države (i to cak i neprijateljske države!) da bi riješavale neki problem. Dakle, RS i BiH su prema tome razlicite države u institucijama koje postoje samo dok jedna od tih razlicitih (suverenih) država ne odluci ¨da ne dode na sastanak¨! Državnu instituciju definira BUDŽET i OSNIVAC, tj. definira je jedna država, a ne dvije koje sada premijeri FBiH i BiH uporno nude pa i skoro drsko namecu predstavnicima EU uz pravdanje: ¨Milorad Dodik tako hoce, a mi hocemo u Evropu pa vas molimo da nas primite onako kako Dodik hoce¨, dakle, kao dvije države koje su umjesto državnih institucija jedne države, Bosne i Hercegovine, napravile dogovorne (privremene!) institucije dogovaranja dviju država. Koliko novinara ¨eksperata¨, analiticara... je primijetilo i zatražilo od politike da uvaži da EU uvijek insistira na uvažavanju principa kao što je onaj iz ponovljenog pisma upozorenja Premjeru FBiH Fadilu Novalicu (SDA) od strane Jean-Eric Paqueta, a odnosi se na zahtjev uvažavanja EU principa u Zakonu o državnoj službi (European Principles of Public Administration) iz dva pisma upozorenja?! Isti takav stav EU, bio je zastupljen i u svim pitanjima od principa Venecijanske komisije EU daleke 2000. godine o jedinstvenoj policiji, vojsci, izbornom zakonu ili zahtjevi prema upisu državne svojine pa do posljednjih insistiranja na zaštiti neovisnosti sudstva na državnom nivou pa do zaštite poslanickog i upravnog sistema od stranackog (i ENTITETSKOG) rukovodenja i upravljanja. Ali konacno je EU prihvacala ono što mora: Volju domacih politicara da podjele državu uz pomoc alatke odn. termina (za kojeg kažu da je nejasan i da mora biti razjašnjen kao pojam po standardima EU) ¨strukturalnih reformi¨, a što ustvari znaci: Da se ukinu i one državne institucije BiH koje su se ¨omakle¨ bošnjackim liderima u procesu varanja Bosanaca da prihvate Dejton u prvih desetak godina. Pod ovim novogovorom dijele i ove preostale dejtonske institucije BiH, ukidaju neovisnu sudsku vlast na nivou države i naravno uz korištenje slabog i nikakvog razumijevanja famoznog termina ¨koordinaciona tijela¨ koje je u EU sasvim drugacije od onog što im dejtonski ¨ozbiljni politicari¨ kao Denis Zvizdic (SDA), Fadil Novalic (SDA) po nalogu Bakira Izetbegovica (SDA) i od skora Fahrudina Radoncica (SBB) nude iz navodne ¨realnosti¨ Bosne kao najbolji Dodikovi ¨državni¨ službenici, a ustvari kao posljednji predsjednici institucija tvorevine zvane Dejtonska BiH koja je nastala 1995. godine i kojoj je Alija izetbegovic bio prvi predsjednik nakon što je licno ukinuo Republiku BiH i tako ostao njen posljednji predsjednik. ──────────── 3. NOVA KNJIGA O ALIJI IZETBEGOVICU Slijede neki citati iz knjige Mustafe Cengica "Alija Izetbegovic, jahac apokalipse ili andjeo mira?" preneseni od strane poratala DEPO: Priredila: Mirna DUHACEK 3.1 Ko je bio Alija Izetbegovic? - ... Izetbegovic se ne uklapa u potpunosti u ambijent ove obrazovane, konzervativne islamske gradske sredine. Prije bi se moglo reci da je po nacinu života, životnom standardu, profesionalnom uspjehu i drugim statusnim znacima više pripadao modernom i povlaštenom socijalistickom miljeu. Nakon što je izašao iz zatvora, mlad, zdrav i dobro uhranjen, on ekspresno (za dvije godine) završava fakultet, dobija posao i stan u strogom centru Sarajeva, rukovodece radno mjesto (!?) itd. On živi životom dobro situiranog, srednje rangiranog partijskog aparatcika. 3.2 Suluda reakcija na sastanak u Karadjordjevu - Savezni premijer Ante Markovic , u restoranu "Osmice", na Trebevicu, upoznaje Izetbegovica sa svim relevantnim informacijama sa kojima raspolaže, prije svega o namjerama Miloševica i Tudjmana o podjeli Bosne i Hercegovine. Predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine ociglednu pripremu državnog udara sakriva od svoje i svjetske javnosti, a za sastanak Tudjmana i Miloševica u Karadordevu na kome su dogovorili podjelu Bosne i Hercegovine kaže "da u to ne vjeruje dok ne vidi pisani dokument". 3.3 Od agresije do 'sukoba zaracenih snaga' - Najveci diplomatski neuspjeh Alije Izetbegovica je to što je svojom neodgovornom politikom ignorisao prvobitnu ocjenu Ujedinjenih nacija, Evropske zajednice i Sjedinjenih Americkih Država da je na Bosnu i Hercegovinu izvršena agresija. Umjesto da pregovore vodi sa zemljom koja je izvršila agresiju - sa SR Jugoslavijom i njenim predsjednikom Slobodanom Miloševicem, da to bude uslov bez koga nema pregovora, Izetbegovic sjeda za pregovaracki sto sa hajdukom Radovanom Karadžicem koji nema pregovaracku legitimaciju jer nije predstavljao zemlju agresora. To je uticalo da je medunarodna zajednica definiciju "agresija" ubrzo preokrenula u "unutarnji sukob". Kada predsjednik jedne države, umjesto da štiti ustavni poredak zemlje, neovlašteno zapocne tajne i javne pregovore o njenoj podjeli i prije izbijanja ratnih sukoba, drugaciji rezultat se ne može ni ocekivati. Mijenjanje karaktera rata i insistiranje na odbrani vjere umjesto na odbrani društvenog poretka i državno-pravnog karaktera Bosne i Hercegovine, uz potpuno nesposobnost i nespremnost da se jasno i bez ostatka na vrijeme formulišu ciljevi odbrane, pristajanje na razgovore o podjeli zemlje i sjedanje za pregovaracki sto sa Karadžicem i Bobanom, umanjili su težinu koju je sa sobom nosila prvobitna ocjena Londonske konferencije da se radi o agresiji na medunarodno priznatu državu, clanicu Ujedinjenih nacija. Rat je umjesto medunarodne dimenzije sveden na lokalni sukob. Kasnije, agresija na Bosnu i Hercegovinu se definiše sintagmom "sukob zaracenih strana". Alija Izetbegovic nije imao mudrosti, hrabrosti a ni znanja da ovu veliku pocetnu diplomatsku prednost iskorist. 3.4 O Srebrenici i obezglavljivanju odbrane Svi izvještaji iz Srebrenice govorili su da je odbrana stabilna. Medutim, vojno-politicki vrh povlaci više poteza, vojnih i politickih, koji su do tada dosta stabilnu odbranu obezglavili, unijeli nemir i paniku mešu stanovnike, a branioce demoralisali. Pod neshvatljivim okolnostima izvlaci se komandni kadar sa te teritorije, a istovremeno izdaju naredbe za napad na linije vojske bosanskih Srba, navodno zbog slabljenja srpske opsade Sarajeva. Time je srpskoj vojsci dat signal i alibi za opšti napad, koji bi se, sasvim sigurno, i bez toga dogodio jer su se za to srpske jedinice duže vremena pripremale. Sve ovo koncidira sa aktivnim diplomatskim angažovanjem Alije Izetbegovica u rješavanju pitanja ove Sigurne zone UN-a, na taj nacin što bi se stanovništvo preselilo u Vogošcu koju su Srbi bili voljni napustiti u zamjenu za Srebrenicu. Ovu mogucnost je u Sarajevu iznio jednoj delegaciji Srebrenicana koji su je sa gnušanjem odbili. (...) Sumnju da su pad Srebrenice i evakucija stanovništva bili dogovoreni podgrijava i pojacano interesovanje predstavnika medunarodne zajednice o tome koliko Tuzla može primiti izbjeglica i povjerljive informacije o pripremi kamiona i autobusa u Bijeljini, Zvorniku i Doboju. Medunarodni faktor je, ocigledno, bio duboko upleten u predvidenu razmjenu teritorija i stanovništva. Sumnju izaziva i sastanak u Zenici na koji je Izetbegovic, pored stranackih celnika, pozvao i Generalštab i komandante korpusa u vrijeme kada u Srebrenici zapocinju pokolj i genocid. Niko nije bio tamo gdje mu je bilo mjesto i odakle bi mogao pomoci. Da li je sve to mogla biti slucajnost? O tome general Hasan Efendic kaže: "Dvadeset šestog juna 1995. godine, Nedžad Ugljen, prvi covjek Državne bezbjednosti BiH, šalje pismo, na nekoliko stranica, komandantu Armije BiH, generalu Rasimu Delicu, u kojem ga obavještava o pouzdanim informacijama o planovima agresora o napadu na Srebrenicu i Žepu. Ugljenovo pismo je detaljno obrazložilo jasne namjere cetnika koji se grupišu i ukopavaju artiljeriju na teritoriji Srbije, u podrucju Bajina Bašta i planine Tara. Ponešto se ipak znalo, a da li se nešto i koliko moglo poduzeti, ostaje nerazjašnjeno." ──────────── KOMENTAR M. B.: Dosta toga smo znali o Aliji Izetbegovicu, a ovdje smo saznali i dvije nove cinjenice. Prva je da je Alija Izetbegovic sakrio od BiH javnosti upozornenje Ante Markovica sta nam je spremljeno u Karadjordjevu. Sjetimo se, Izetbegovic je i uoci samoga rata, dakle poslije Markovicevog upozorenja, nama govorio "Rata nece biti...." Uljuljkivao nas je u laznoj sigurnosti i zato je direktno odgovoran za genocid iz 1992. On se tada stavio na stranu Milosevica i Tudjmana, protv Markovica i naroda BiH. Druga stvar, saznajemo sta je vjerovatni motiv zasto je to bas Nedzad Ugljen mora biti ubijen odmah poslije rata, izmedju tolikih drugih agenata iz Seva koji su takodjer znali za likvidacije pojedinaca po Sarajevu. Znaci, Ugljen je znao i protestvovao za izdaju Srebrenice. Dakle, to je ono znanje koje ga je "kvalifikovalo" da bude uklonjen po svaku cijenu. ──────────── 4. JEDNO MISLJENJE O KNJIZI MUSTAFE CENGICA: ZNACAJAN, MADA NE PRVI DOPRINOS ISTINI O ALIJI IZETBEGOVICU Pise: Nihad Filipovic (Preneseno sa FB stranice Nihada Filipovica) Knjiga Mustafe Cengica "Alija Izetbegovic, jahac apokalipse ili andjeo mira", ovih dana doživljava zasluženu medijsku promociju u BiH. Iako još vecinom neprocitana, mnogi vec reagiraju, a reakcije se krecu od euforije, eh, evo konacno i to pitanje da se otvori, do osude autora kao izdajnika "naše stvari". Sam Cengic, ojašnjavajuci motive da se upusti u posao pisanja knjige kaže: "Došlo je vrijeme da se ta laž raspakuje, demistificira i da se o njoj pocne raspravljati. Meni je bilo dosta što mi je ona tako dugo visila iznad glave i upravo zato sam se odlucio da ovu knjigu i dovršim". Istini za volju medutim, valja primjetiti, kako ovo nije prva knjiga koja pod kriticku opservaciju podvrgava rahm. Aliju Izetbegovica i njegovo politicko djelo. Ova se knjiga javlja dvanaest godina NAKON Izetbegoviceve smrti, a još u novembru 1995. pojavio se dr Muhamed Borogovac sa svojom politickom studijom "Rat u BiH, politicki aspekti". U toj knjizi je zaista, po prvi put u nas, na sistematican, knjiški razvijen nacin, raspakovana i demistificirana velika laž koju pominje Cengic. I to na vrijeme. Laž je zapravo razotkrivena još u septembru 1993. na Svebošnjackom saboru, ali je odpuhana vjetrovima rata i potrebom jedinstva u godinama kada je i narodu i državi glava na panju bila. Rat medjutim stade, dvadeset godina prode i tek su se sada osjetiše neki bosanski intelaktualci potrebu da "raspakuju i demistificiraju tu laž". Neka, dobro je. Znak je to nekih pomjeranja u glavama ljudi. Slobodna misao ima tu zeznutu osobinu da i kada je šutnete na vratima, uvjek nanovo bahne, pa makar i na prozor. ──────────── 5. RE: TRI PREDRATNA POKUSAJA ALIJE IZETBEGOVICA DA B i H OSTAVI U VELIKOJ SRBIJI Muhamed Borogovac Interesantno, clanak iz proslog broja Glasnika o tri Alijina predratna pokusaja da izruci BiH u srbijansko ropstvo je za manje od tri dana na FB podijelilo preko 500 ljudi, samo sa jedne web stranice koja ga je prenijela, BBN. Odmah su se uzrujali Alijini idolopoklonici i adovokati, u stvari cetnicki provokatori i poceli pisati podvale u stilu: "To je Alija radio da bi kupovao vrijeme". (Misli se na tri Alijine predratne incijative: a) "asimetricne federacije", b) novog kvoruma u Skupstini SFRJ, c) "Istorijskog" muslimansko srpskog sporazuma.) Medjutim, navodna "kupovina vremena" je potpuna besmislica. Jer ne izrucuje se drzava u neprijateljske ruke, tj. u ropstvo, radi "kupovanja vremena". Ropstvo bi znacilo kraj drzave, smrt. Za to bi Amerikanci kazali: "That would defeat the purpose." Tj., kakva je svrha "kupovanja vremena", ako cetnicima ionako dajes sve sta zele? (U stvari, istu podvalu i sada koristi Bakir Izetbegovic, prodaje BiH pravosudje, da nas toboze spase od ionako bezvrijednog Dodikovog referenduma.) Drugo, Alija ni u jednoj od tih konkretnih situacija nije ni dobio niti je mogao dobiti nikakvo vrijeme. Trece, imao je on dovoljno vremena, da se naoruza. Kako se Hrvatska naoruzala, jos je imala godinu manje na raspolaganju, jer je godinu dana ranije napadnuta. Upravo suprotno, Alija je tracio vrijeme. Citavu godinu dana dok je trajao rat u Hrvatskoj nismo iskoristili za naoruzavanje. Umjesto da smo se naoruzavali, Alija je vodio Bosnjake u corsokak, uljuljkivao nas u laznoj sigurnosti frazama u stilu: "Rata nece biti...", "Cuvace nas JNA." itd. Republika BiH je priznata jer se Jugoslavija, u skladu sa Ustavom SFRJ, legalno raspala. Da je tada usvojen Ajanovic-Izetbegovicev prijedlog da se promjeni Ustav SFRJ i odlucuje vecinom prisutnih od preostalih u Skupsitni SFRJ, vise nikada ne bi smo dobili sansu da se oslobodimo, jer svijet ne bi priznao nikakva ilegalna otcjepljenja, kao sto nece danas da prizna referendum RS-a. Tada bi smo svi bili u istom polozaju u kojem su danas Bosnjaci u RS-u i u Sandzaku, tj. bili bi svi cetnicko roblje. Crna Gora je imala pravo na odvajanje kasnije samo zato sto tada nije usvojen Ajanovicev (tj. Alijin) prijedlog, inace ne bi ni oni imali to pravo. A u krnjoj pravoslavnoj Jugoslaviji, mi bi bili manjina i jedini na meti, a Crnogorci bi bili zajedno sa Srbima protiv nas. Hrvati ("ustase") i Slovenci ("janezi") ne bi bili vise na meti srpskog sovinizma jer bi bili izvan krnje Jugoslvije, mi i Albanci bi nosili sav teret srpskog sovinizma. Nasi mladici bi bili mobilisani da ratuju za JNA u Hrvatskoj, da brane Republiku srpsku krajinu, da se uspostavi Seseljeva granicu na Karlobagu. JNA bi u krvi imala pravo ugusiti svaki ustanak Bosnjaka, jer to bi tada bio samo gradjanski rat, niko nam ne bi mogao pomoci. To je tada svakome pametnom bilo ocigledno, i zato su ljudi, najvise zbog svoje djece, trazili izlazak i Jugoslavije. Sjetimo se, prvio mitinzi Bosnjaka su bili upravo da se sprijeci otimanje vojnih evidencija iz BiH Opstina od strane JNA. Samo posrbice kao bajagi to nisu vidjeli da poslije hrvatske dolazi na red BiH, npr. cetnicki agent Alija je glumio da nista ne zna, da bi imao opravdanje za katastrofalne poteze kojima nas je sistematski unistavao. ──────────── 6. DANAJSKI DAROVI VLASTIMIRA MIJOVICA "GLUPIM BOSANCIMA" Muhamed Borogovac Ovih dana se na blogu Vlastimira Mijovica pojavio clanak: "Ko se sjeca Fate Orlovic" u kojem on kaze, citiram: "Bosna i Hercegovina je nemocna država. Svakodnevno se ukazuje na njene probleme, utvrduju se nezakonitosti i elementarno kršenje ljudskih prava, donose se cak i pravosnažne sudske presude. No, sve to uglavnom ostaje mrtvo slovo na papiru. Konkretni epilog ne dobijaju cak ni najkrupniji dogadaji, oko kojih su se godinama podizali oblaci prašine. Ko je, na primjer, posljednji put javno zatražio da se ispoštuju sudske odluke o izmještanju pravoslavne crkve koja je 1996. godine bespravno izgradena na privatnoj zemlji, u dvorištu kuce Fate Orlovic (Konjevic Polje, opština Bratunac)? Zacutala je i nana Fata, a s njom i oni koji su je podržavali u njenom istjerivanju pravice. Zamrle su i brojne grupe na Facebooku, koje su godinama dizale glas protiv ove bruke i nepravde. Zašto se sa javne scene potpuno izgubilo i pitanje implementiranja presude Suda u Strazburu u slucaju Sejdic - Finci?" - kraj citata. Kada je gospodja Fatima Orlovic u pitanju, Mijovic nam podvaljuje tako sto laze da je taj slucaj povoljno rijesen za nju, a da se zbog "slabe drzave" ne izvrsava presuda. Kako smo svojevremeno objasnili u Glasniku, SDA je spasila Republiku Srpsku od gotovo pravomocne presude u korist gospodje Fatime Orlovic, jer advokat Fahrija Karkin, kojega je SDA nasla na kraju samoga procesa da toboze pomogne gospodji Orlovic, nije dosao na zalbeno rociste i tako je u stvari Fatima Orlovic izgubila tu vec dobijenu presudu. Fahrija Karkin je pravdao svoj nedolazak na zalbeno rociste nekim svojim navodnim usmenim (?!?!?!) dogovorom sa Dodikom, kao da on toboze nije znao da Dodik nece ispostovati pravno bezvrijedni dogovor. Tako je Fahrija Karkin prodao svoga klijenta za racun velikosrpskog projekta, sto je za advokatsku profesiju najveci grijeh, grijeh zbog kojega se odmah gubi advokatska licenca. Znamo da se poslije toga Karkin zalio na sudovima RS-a, sto ja bilo samo bacanje prasine u oci Bosnjacima, jer kada se ne ispostuje pravna procedura stvar je nepovratno izgubljena. Mi smo vise puta opsirno pisali o toj prevari "nane Fate" od strane njenog advokata Karkina, sto je zaista necuven zlocin buduci da svaki advokat ima profesionalnu obavezu jedino prema klijenu i prema nikome drugom. Zainteresovani jos uvijek mogu naci te nase clanke pretrazivanjem sa rijecima "prljavi advokat Karkin" po internetu. Kada je u pitanju presuda evropskog suda u predmetu Finci-Sejdic, interesantno da nas Mijovic podsjeca samo na tu presudu, dok prepusta zaboravu drugu dobijenu presudu gradjana BiH protiv daytonske BiH u Strazburgu, gotovo identicnu, samo jos eksplicitniju presudu u korist gradjanskih prava u BiH, a to je presuda u slucaju Azre Zornic. Presuda Finciju se od strane BiH izdajnika-politicara pokusavala iskoristiti za pravljenje cetvrtog jevrejsko-romskog clana predsjednistva, a prsuda Zornic dovodi do apsurda redanje etnickih clanova predsjednistva kojim bi bile zadovoljene sve etnicke grupe, te je veoma korisna za ustavnu promjenu u pravcu gradjanske BiH, tj. promjenu koja bi vodila jednom predsjedniku svih gradjana. Cetvrti clan predjsnistva bi samo jos vise zakomplikovao politicki sistem, jer bi i jos jedna etnicka grupa dobila pravo veta u Predsjednistvu BiH i time i pravo da ucjenjuje Bosnu i Hercegovinu. To bi bilo u najboljem srpskom interesu, i zato nas Mijovic podsjeca na samo tu presudu, a prepusta zaboravu drugu presudu iz Srazburga. Pri tome nam poklanja svoje laznu borbu za Fatimu Orlovic, jer se tu vise nisita ne moze uciniti buduci da je advokat Karkin propustio rokove. Jos i gore, Mijovic nas gura u corsokak, skrivajuci pravog krivca SDA, koja je poturila gospodji Fatimi Orlovic advokata Fahriju Karkina. Tragikomicno je to sto je Mijovic za ove perfidne podvale uperene protiv Bosnjaka dobio toliko pohvala upravo od Bosnjaka, sto govori da je 100 puta lukaviji od svojih svojih citalaca, i da Bosnjaci jos nisu dorasli da "citaju" svoje neprijatelje, uzalud se dogodio genocid. Da se sjetimo i druge presude iz Strazburga slijedi jedan od clanaka iz BiH medija o tome predmetu. Ako pretrazujete Google sa "Azra Zornic" naci cete mnogo clanaka, i na Engleskom i na Bosankom jeziku, ali mi cemo prenijeti samo slijedeci. ──────────── 7. Konacna presuda u predmetu Azra Zornic protiv Bosne i Hercegovine na Evropskom sudu u Strazburu Sarajevo 12. 1. 2015 Vijece ministara BiH ce se na današnjoj sjednici baviti informacijom o konacnosti presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu "Azra Zornic protiv Bosne i Hercegovine". Rijec je o presudi slicnoj onoj u predmetu "Sejdic i Finci protiv Bosne i Hercegovine". Vijece ministara bi danas trebalo razgovarati o "obvezi donošenja akcijskog plana za provodenje ovih presuda". Pravna zastupnica BiH u Strasbourgu Monika Mijic kaže da je ta presuda "izravno miješanje u suverenitet BiH" i da bi ova presuda znacila da "Europski sud za ljudska prava može naložiti svakoj zemlji clanici promjenu njezinog ustava" te da ju je sud trebao odbaciti. "No, presuda je prošlog mjeseca postala konacna, a Vijece ministara BiH bi trebalo danas zadužiti Ministarstvo pravosuda BiH saciniti spomenuti akcijski plan", potvrdila je Mijic u izjavi za Dnevni list. Gradjanke i gradjani U presudi u predmetu "Zornic protiv BiH" se navodi kako je došlo do povrede clana 14. (zabrana diskriminacije) u vezi s clanom 3. Protokola broj 1. (pravo na slobodne izbore) uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima u odnosu na nemogucnost Azre Zornic sudjelovati na izborima za Dom naroda BiH i Predsjedništvo BiH. Za razliku od presude "Sejdic i Finci" gdje se govori o diskriminaciji buduci da se pripadnici nacionalnih manjina ne mogu kandidirati za Predsjedništvo BiH i Dom naroda BiH, Zornic je dobila presudu jer nije mogla sudjelovati na izborima jer se ne izjašnjava kao pripadnica bilo koje etnicke skupine, vec kao "gradjanka BiH". U skladu s Ustavom BiH samo pripadnici konstitutivnih naroda (Bošnjaci, Hrvati i Srbi) imaju pravo kandidirati se na spomenutim izborima. Europski sud u presudi protiv BiH navodi kako su slucaj "Zornic" i slucaj "Sejdic i Finci" identicni. Sud podsjeca kako su osporene ustavne odredbe ukljucene u Ustav BiH "u cilju osiguranja mira i zaustavljanja krvavog sukoba u BiH u razdoblju od 1992. do 1995. godine, obilježenog genocidom i etnickim cišcenjem". "Medjutim, imajuci u vidu znacajan napredak ostvaren u BiH, kao i postojanje drugih mehanizama podjele vlasti koji ne dovode automatski do iskljucenja predstavnika drugih zajednica, Sud je utvrdio da kontinuirana nemogucnost gospode Zornic sudjelovati na izborima nema objektivno i razumno opravdanje, te da je kao takva diskriminirajuca", navodi se u odluci i ponavlja kako "sada, više od 18 godina od okoncanja tragicnog sukoba, ne može postojati nijedan razlog za zadržavanje osporenih ustavnih odredbi". Novi politicki sustav Sud u svojoj odluci navodi kako smatra da je "došlo vrijeme za uspostavljanje novog politickog sustava koji ce omoguciti svim gradjanima BiH sudjelovanje na izborima za Predsjedništvo i Dom naroda BiH bez diskriminacije na osnovi etnicke pripadnosti i bez davanja posebnih prava konstitutivnim narodima nauštrb manjina i gradana BiH. "Ovo podrazumijeva nužnost promjene Ustava BiH", stav je Europskog suda za ljudska prava. Slucaj "Pilav" ruši daytonski model BiH ce, sve je izvjesnije, pored slucaja "Sejdic i Finci" i slucaja "Zornic" uskoro dobiti još jednu slicnu presudu Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu koja bi, s obzirom na bh. okolnosti, mogla biti još jedan kamen spoticanja i politickih obracuna u našoj zemlji. Kirurg iz Srebrenice dr. Ilijaz Pilav je prije gotovo osam godina tužio BiH pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu zbog nemogucnosti da se kao Bošnjak kandidira za clana Predsjedništva BiH iz bh. entiteta RS. Jednako tako se iz FBiH može birati samo Bošnjak i Hrvat. Ukoliko presuda bude u korist dr. Pilava, u što ne treba sumnjati, BiH ce, smatraju pravni eksperti, morati napustiti daytonski model uredenja države. Izbori uz diskriminaciju Predstavka Azre Zornic je podnesena Europskom sudu za ljudska prava 19. prosinca 2005. Ovo je druga presuda protiv BiH u kojoj se utvrduje diskriminacija prema gradanima koji se ne izjašnjavaju kao konstitutivni narodi, Bošnjaci, Srbi i Hrvati, a kojima se uskracuje pravo da budu kandidati za clanove Predsjedništva BiH i izaslanike u Dom naroda PSBiH. Iako je bilo više pokušaja stranackog dogovaranja, cak i uz asistenciju Europske komisije, presuda "Sejdic i Finci protiv BiH" nije provedena ni nakon cetiri i pol godine od donošenja, pred Božic 2009. Umjesto toga opci izbori 2010. i 2014. održani su uz diskriminirajuce odredbe u Ustavu BiH, suprotne Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. ──────────── 8. RE: DUSANKA JURISIC, JOS JEDAN OBRIJANI CETNIK NA PLATNOM SPISKU BOSNJAKA Procitao sam i ovo izdanje Bosanskog kongresa i slažem se sa vecinom vaših argumentiranih komentara. Ja bih vam se samo pridružio u nastojanju da se ljudima u BiH, a narocito Bošnjacima, konacno otvore oci. U toku je realizacija SANU II, a bosansku javnost, posebno njen najbrojni dio, nastavljaju "bombardovati" pro-cetnicki projekti. Navešcu dva detalja, za mene jako bitna, iako djeluju kao da nisu povezani. Prvi, obratite pažnju na inicijativu Kurtcehajica i njegovu "ekipu" o problemu Sutorine. Izmišljanjem problema, uz kvazi-naucnu pozadinu, ljudima u BiH se stalno "ljuljaju" elementi njene državnosti, a pojam državotvornost je hirurški odstranjen iz glava Bošnjaka posrbica, jer tacno je samo djelimicno što je odgovorio Kurtcehajic uvaženom gosp. Musadiku: vecina medu bošnjacima koji zadnjih 25-30 godina odlucuju o sudbini BiH i njenog najbrojnijeg naroda JESU KOSOVCI, POSRBICE, BALIJE, DOMACI IZDAJNICI i sve najgore što ljudski rod može zamisliti. I tu halala nema i ne smije ga ni biti, jer oni jako dobro znaju šta rade. Što se tice Dušanke Jurišic, pa ona je opce-poznata cinjenica u BiH. Na primjer, obrijanom cetniku Ivanicu se takodje daje posebna pažnja i to sa njenim pitanjem: da li ste vi izjavili da vam je pozicija Predsjednika RS-a važnija od pozicije clana Predsjedništva BiH?; a na šta cetnik spremno odgovara NARAVNO. Iole pametnom ne treba više. Prvo, tip koji to javno kaže (kako mu je to ona nabacila) da radi protiv BiH dok je na celu BiH, ne zaslužuje ni da se pozove u neku emisiju javnog TV servisa (kojeg još samo Bošnjaci placaju!). Drugo, u normalno uredjenim zemljama bi to automatski znacilo opoziv sa funkcije koju obavlja, zbog njenog svjesnog derogiranja. Inace, cetnik Ivanic je poznat po svojim istupima da on svojim clanstvom u Predsjedništvu predstavlja RS i njene interese (blokada ulaska BiH u NATO, opstrukcija državnih ovlasti, itd.). Dakle, "tu sam da smetam, a ne da izgradjujem". A nazalost, hvali se opravdano da je dobio sve glasove Bošnjaka u RS-u! Pozdrav uredništvu! Enes C. ──────────── 9. RAZOCARANJE FATMIRA ALISPAHICA U MUSTAFU CERICA?! Prenosimo dio clanka Fatmira Alispahica, u kojem se javno izrazava razocaranje Fatmira Alispahica u Mustafu Cerica. Slijedi citat kljucniog dijela iz veoma dugackog clanka. Tri price istog sadržaja Prva prica: U jednom momentu smo dr. Ceric i ja ostali sami, na ulici, u Malmeu. Pokušao sam mu nešto reci o važnosti ulaganja u medije, jer mediji obrazuju svijest naroda. Nije me cuo. Govorio je samo on: “Nije mi žao” – veli on – “što sam 100.000 eura od Kongresa potrošio u svoju kampanju, jer smo ipak vidjeli kojim putem treba ici. Ne kajem se, opet bih ucinio isto” – bile su njegove rijeci. Ja njega nisam ništa pitao o kampanji, ja sam na tu njegovu kandidaturu zaboravio, htio sam pricati o buducnosti, ali, ocito je da on I dalje živi u labirintu i traumi poraza. U prvi mah nisam mogao vjerovatida mi saopcava, valjda povjerljiv podatak, o tudim parama koje su mu date u emanet za Kongres, a ne za kandidaturu. Za to vrijeme Selma Rizvic i ja ne možemo da skupimo ni 10.000 maraka za prvu fazu Muzeja genocida, a dr. Ceric može da procarda 200.000 maraka za besmislenu i amatersku kampanju u kojoj ga je neko nagovorio cak da po Jajcu oponaša maršala Tita, drži pressicu u sali AVNOJ-a i od sebe pravi pozorište. Otad, evo, razmišljam jesam li prozvan da našem narodu ispricam ovu pricu? Jesam li obavezan postaviti pitanje dr. Cericu da posvjedoci javno je li od sredstava Svjetskog bošnjackog kongresa finansirao svoju kandidaturu? Ako jeste, onda je to najgrublji vid kršenja povjerenja i poštovanja prema Bošnjacima koji su patriotski i finansijski podržali projekat SBK. Ako jeste, onda treba odmah da se povuce sa te funkcije – jer nije smio novac koji je dat za jednu namjenu trošiti u svoje privatne svrhe. A njegova kandidatura nije projekat SBK, vec njegova privatna stvar! Dok se ovo ne razjasni, ja pozivam da ni jedan Bošnjak ni jedne marke ne dadne u kasu SBK! Druga prica: U džamiji u Malmeu promovirana je Bošnjacka nacionalna fondacija. Na prethodnom osnivackom skupu bilo je pet puta više naroda, vele mi. Što li sad naroda nema? Tu je muftija Zukorlic ono nešto izjavio oko Dodika. Govorio sam i ja. Kao glavni, obratio se dr. Mustafa Ceric. Govorio je o nekakvom vladaru u Španiji koji je napravio cupriju, pa ga je narod optužio da je pokrao pare, pa je taj vladar rekao da do kraja života nece ici tom cuprijom, da pokaže da nije pokrao pare, ali, da on, dr. Ceric, hoce ici tom cuprijom, iako i njega optužuju za nekakve pare... Slušajuci ovaj konfuzni govor dr. Cerica pomislio sam kako su mi se u obje situacije, bez mog traženja, prikazali hodnici podsvijesti bivšeg reisu- l-uleme, bivšeg kandidata, koji ocito žalosno tumara kroz plantažu grijeha i pustinju ambicija. Kakve pare, odjednom?! Poslije cu, uz neke kahve, saznati da su ljudi u dijaspori, na vjersko povjerenje, na instituciju bivšeg reisu-l-uleme, dali mnogo para za osnivanje I rad bošnjackih institucija (SBK, BNF, BANU), a da se parama, navodno, gube tragovi. Jedan od njih, najvjerovatnije, vodi ka privatnoj kandidaturi dr. Cerica. Moram i to reci: nije mi se nimalo dopao odnos muftije Zukorlica prema dr. Cericu, stekao sam utisak, i siguran sam u to, da muftija sa nekom neobicnom strašcu, uživa u tumaranju dr. Cerica. Treca prica: Poslije ovog skupa u džamiji, bila je vecera u dvorani pored džamije. Puno naroda odsvakle. Narod nije završio sa vecerom, a ustade dr. Ceric da drži govor... iako je malocas držao govor u džamiji. Svjedoci imaju, pa nek posvjedoce sljedece... Prvo, da je dr. Mustafa Ceric najavio svoju ponovnu kandidaturu za clana Predsjedništva BiH. Drugo, da je dr. Mustafa Ceric rekao da ce ako opet ne prode u utrci za Predsjedništvo BiH, kandidirati se za reisul- ulemu, jer baš tada, i baš tako, padaju izbori za reisu-l-ulemu. Ogradio se aplauz, dr. Ceric je pobjedonosno otišao, a vecera se nastavila. Ova treca prica mi je ubjedljivo najteže pala. Razumio sam da dr. Cericu Svjetski bošnjacki kongres ne znaci ništa. Malehan je Kongres, malehni su Bošnjaci za njega. On ima želju da ude u kakav zvanicni kabinet, jal u Predsjedništvu, jal u Rijasetu, njega do iznemoglosti boli i razvaljuje ta ambicija, i meni je iskreno žao ovog znacajnog covjeka došta se je doveo, da svoje padove i ponore prikazuje bez stida i obzira. Fatir Alispahic ──────────── KOMENTAR: Ovako sam dogovorio Fatmiru: Fatmire, a ti trazis patriotzam tamo gdje ga nikada nije bilo. Ovo ti je cijela istina o Mustafi Cericu: Bosanski posrbica Alija Izetbegovic je nezakonito postavio za Reisa istog takvog posrbicu, ali i aktivnog agenta Udbe Mustafu Cerica, upravo zato sto je Ceric kao takav trebao Aliji da zavrsi posao rasturanja Republike BiH. Tu i pocinje i zavrsava sva prica o Cericu. A ako je Zukorlic uspio da sredi tj. onespsobi Cerica, to je najbolja vijest iz ovoga tvoga clanka, jer Ceric je samo cetnicki agent. Ja sam gledao njegovo prodavanje na Harvardu kada savjetuje Muslimane da ne trebaju imati dosta djece, a mit o nekom velikom "razmnozavanju" muslimana je srpski kosmar i opsesija, koja je tada ocigledno progonila i Cerica, kada je savjetovao muslimane: "U redu je imati djece, ali ne puno." Ceric je posrbica od glave do pete, a ti se nesto razocaravas i iznenadjujes. Muhamed. ──────────── 10. Akciji „Oslobodimo Abu Hamzu“: Odgovor na pravno nasilje i državni teror Fatmir Alispahic Urednici nekoliko bh. medija, na inicijativu grupe intelektualaca, usaglasili su se da je borba za slobodu Abu Hamze – Imada Al Husina, bošnjackog oca i supruga, koji je vec osmu godinu protuzakonito zatocen u tzv. Imigracionom centru – prvorazredni društveni interes. Niko u Bosni i Hercegovini nije slobodan i siguran dokle god i jedan covjek, ma koje vjere bio, može biti u zatvoru bez dokazane krivice i pravne osnove. A svi znamo da je Abu Hamza zatocen u ime necije sumnje da bi mogao biti opasan za sigurnost, što ni u jednoj pravnoj i slobodnoj državi ne može biti krivicna kvalifikacija, a kamo li osnov da se bez sudskog procesa neko osudi na neogranicenu kaznu zatvora. Ideja je da se borba za puštanje na slobodu Imada Al Husina pretvori u svakodnevni gradanski aktivizam, kao što je bilo nedavno sa cjelodnevnim dežurstvima u svrhu ponovnog otvaranja Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Na jednom mjestu u centru Sarajeva postavila bi se velika slika Imada Al Husina, a pored stolica na kojoj bi se u toku cijelog dana smjenjivali oni koji bi dežurali i u ime svih slobodnih ljudi svjedocili opredjeljenje da se ovaj covjek vrati svojoj djeci i svojoj ženi, od kojih je silom rastavljen sedam dugih godina. Bice pozvani duhovni lideri svih konfesija, lideri svih naroda i organizacija, medunarodni predstavnici i uglednici, da svojim prisustvom posvjedoce da li su na strani slobode i istine ili na strani terora i laži. Kao nikad dosad postoji spremnost da se ovaj slucaj razriješi, da se ne popusti pred terorom velikodržavnih struktura koje su se usudile da po našoj zemlji hapse nevine ljude i uništavaju cestite porodice. Ako ne bude sluha i razumijevanja da se Abu Hamza u najkracem roku pusti na slobodu, ova ce manifestacija prerasti u gradanski pokret za slobodu Abu Hamze, koji ce na koncu biti spreman da nade adekvatan odgovor na pravno nasilje i državni teror. Abu Hamza i njegova porodica vec osmu godinu, svaki dan, trpe nepravdu i nasilje, svjesni da im niko više ne može vratiti godine porodicne srece i rahatluka koje su im oteli dejtonski sljedbenici Guantanama i Abu Ghraiba. Svaki iskreni humanista i antifašista dužan je dici svog glas protiv pretvaranja naše države u carstvo pravne i gradanske nesigurnosti. Sloboda svakog od nas ogleda se u slobodi Abu Hamze, jer dokle god je on zatocen, dotle smo zatoceni svi mi pojedinacno. Ocekuje se da ce slobodne i nekorumpirane organizacije, koje se iskreno bore za ljudska prava i demokratiju, uskoro organizirati akciju dežurstva za Abu Hamzu, gdje ce svaki pojedinac imati priliku da se svojim ucešcem postane dio ove velicanstvene borbe za slobodu nevinog covjeka i za pravnu sigurnost svakog od nas. 15.10.2015. ──────────── 11. ZALOZIO SAM SE ZA ABU HAMZU U PISMU AMNESTY INTERNATIONAL-U Muhamed Borogovac Postovani organizatori akcije "Oslobodimo Abu Hamzu", Da vas obavijestim da sam slucajno i sam dosao u situaciju da pokusam nesto uciniti za Imada al-Huseinia. Naime, ja ponekad uplatim neki doprinos za Amensty International, inernacionalnu organizacija koja se bori za ljudska prava politickih zatvorenika u svijetu. Zato su mi nedavno poslali jedno pismo u kojem od mene traze da potpisem 6 (sest) pisama od Amnesty Inetrantinal-a vladama pojedinih drzava u kojima traze oslobadjanje nevinih politickih zatvorenika. Ja sam ovaj put napisao i odstampao zahtjev da u neku od slijedecih akcija uvrste ime Imada al-Huseina, i to zakacio za check kojega sam im poslao u pismu. Znaci, trazio sam da u jednu od slijedecih akcija ukljuce i pismo koje ce clanovi Amensty International-a potpisati i poslati vlastima BiH da puste Imada al-huseina (Abu Hamzu). Vidjecemo ste ce biti od toga, a ja cu vas obavijstiti ako ste bude. Dole je sadrzaj cijelog moga pismo na Engleskom kojega sam ostampao i zakacio za check. Muhamed. Sent: Wednesday, September 23, 2015 11:29 AM To whom it may concern. I received you letter in which you ask me to sign 6 letters that ask for release from prisons of abusive governments. Yes those people were victims of tyrannical governments, except maybe the Iranian Omid Kokabee, who “refuses to work on military projects”. Milions people serve armies when drafted and are imprisoned for refusing to do so if that is the law of the country. I served Yugoslav Army contrary to my will. Muhamed Ali is another example, he was punished for refusing to serve American army. I would also like to call your attention to some more instances of injustice. 1. It was surprising to me that you did not write letter to the government of Bosnia-Herzegovina for Imad al-Husein, a family man from Syria, who married a Bosnian woman, and who peacefully lived in Bosnia for 15 years after the Bosnian war. He did not commit any war crime and there is no proof of any connection with terrorism. He has been in prison, in “Bosnian Guantanamo”, for 7 years now without a trial. Bosnian government’s officials say that they hold him for “prevention”!? 2. It was surprising to me that you did not write letter to the government of Myanmar for the horrific prosecution of Rohingyas, that amounts to genocide. The following is a quote from The Economist: Rohingyas have often been called the most persecuted minority in the world, unable to claim citizenship in Myanmar (where about 1.1m of them live in Rakhine), or in any other country. Arkam and Ashan are but two of the growing number of Rohingyas fleeing persecution in Myanmar to reach Malaysia, Indonesia or Thailand. In the first quarter of this year 25,000 people, Rohingyas and Bangladeshis, boarded boats to cross the Bay of Bengal. The sight of hundreds of emaciated men, women and children packed into the traffickers’ rusty old boats has caught the world’s attention. Yet Rohingyas have been escaping in droves for years; 100,000 or so are thought to be in Malaysia, drawn by the country’s prosperity and Islamic heritage. Since 2012, when 140,000 Rohingyas were forced into squalid refugee camps after the local Buddhists turned on them, their situation has been especially dire. For, although unscrupulous traffickers often prey on the boat people, it is the terrible conditions at home in Rakhine that force the Rohingyas out to sea in the first place. Human-rights groups warn that the situation in Rakhine is now so desperate that, in the words of the Simon-Skjodt Centre of America’s Holocaust Memorial Museum, which campaigns to prevent genocide, the Rohingyas are “at grave risk [of] additional mass atrocities and even genocide”. Hundreds of thousands of Rohingyas have fled to southern Bangladesh, particularly the region around Cox’s Bazaar. Sencerely, Muhamed Borogovac PhD, ASA, MAAA Associate Actuary, Boston, MA