STA ZNACI SAOPSTENJE OHR-a POVODOM DEKLARACIJE SNSD-a O SAMOSTALNOSTI RS-a

POKRET ZA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU; Glasnik Nacionalnog kongresa Republike BiH - br. 898; 26. april 2015. SADRZAJ 1. VEOMA ZNACAJNO SAOPSTENJE OHR-a POVODOM DEKLARACIJE SNSD-a O SAMOSTALNOSTI RS-a 2. CESTITAMO SARAJLIJAMA 2. MAJ, DAN KADA SU 1992. ZAUSTAVILI KOLONU JNA CIME SU ODBRANILI REPUBLIKU BiH, I SPASILI SARAJEVO OD GENOCIDA 3. BORIO SAM SE DA ZETRA NE BUDE MANJACA, DA HOLIDEY INN NE BUDE VILINA VLAS ... 4. Nema srpskog pokajanja bez ukidanja Republike Srpske 5. DA LI JE FAMOZNA "SARAJEVSKA RAJA" VEC IZDRESIRANA DA IM NE SMETA JEDINO SRPSKI FASIZAM 6. RE: HADZIFEJZOVICEVO SASLUSANJE ZUKORLICA NA FACE TV 7. NEMA OTPORA DODIKU JER BOSNJAKE VODE A) IZDAJNICI KOJI DJELUJU U SKLADU SA INSTRUKCIJAMA I, B) EGOISTI 8. TEK ZAHVALJUJUCI INTERNETU OTKRILI SMO VELIKOG UMJETNIKA SEVDAHA, SAZLIJU MUHAMEDA BOROGOVCA ──────────── Ovaj broj Glasnika se distribuira na preko 69,611 ispravnih adresa. ──────────── 1. VEOMA ZNACAJNO SAOPSTENJE OHR-a POVODOM DEKLARACIJE SNSD-a O SAMOSTALNOSTI RS-a Prema Dejtonskom sporazumu, entiteti nemaju pravo na otcjepljenje od Bosne i Hercegovine i oni samo postoje na osnovu dejtonskog Ustava BiH (dakle ne od 9 januara 1992. M. B.). Ustavna struktura Bosne i Hercegovine može se mijenjati samo u skladu s amandmanskom procedurom definiranom Ustavom BiH. Nijedan stranacki papir ne može promijeniti ove cinjenice - podvlaci se u saopcenju Ureda visokog predstavnika. ──────────── KOMENTAR: Isto je to vrijedilo i za Ustav RBiH, niko drugi ga nije mogao promjeniti, nego mi i to po ustavnoj proceduri, ali je Alija Izetbegovic nasao nacina da nas prevari i da ga promjeni i osnuje entitete. Nasa jedina snaga je u cinjenici da to nije uradjeno ispravno u skladu sa procedurom o promjeni Ustava RBiH, te je jos uvijek Ustav RBiH legalan, a Dayton nelegalano uspostavljeno "fakticko" stanje na terenu. Ova izjava OHR-a o vaznosti procedure u promjeni ustava nam potvrdjuje da je Ustav RBiH jos uvijek jedini legalan Ustav. Sto se tice deklaracije SNSD-a, nas jedini ispravan odgovor je: "Buduci da se tom deklaracijom Srbi odricu Daytona, ni mi vise nismo obavezni da ga postujemo, te od sada vise ne priznajemo RS, nego smatramo da je to agresijom i genocidom okupirani dio Republike BiH." Nazalost, taj, jedini ispravan odgovor necemo cuti od Alijinog sina i od Alijine stranke. Veoma je vazno da primjetimo da OHR, znaci najvazniji tumac zakona u BiH, u prvoj recenici gore citiranog saopstenja kaze da su entiteti (znaci i RS) nastali tek u Daytonu (dakle ne 9. janura 1992.) Znaci to je vec sada (i odavno) lagalna cinjenica, pa Bakiru Izetbegovicu ne trebaju nikakve presude Ustavnog suda daytonske BiH da je 9. januar ilegalan kao dan osnivanja RS-a. Naime, buduci da je to vec legalno stanje, mi vec imamo nadleznost da osporimo te genocidne proslave. Mi, tj. nasi predstavnici u daytonskim institucijama treba da kazu: "Ako RS smatra da je nastala legalno vec 9. Januara, sta je onda Dayton? Znaci RS time ne priznaje Dayton, pa ni mi nismo obavezni vise priznavati Dayton, tj. RS je samo ilegalno okupirana teritorija Republike BiH." Umjesto da uradi to, na sto ima pravo, Izetbegovic nas izlaze riziku da daytonski Ustavni sud u kojem je ogroman uticaj sudija iz RS, sada raspravlja i legalizuje taj datum. I sta da Ustavni sud donese tu presudu povoljno za Bosnjake? Opet se nista ne mijenja, i dalje sve zavisi od Izetbegovica (tj. od nasih predstvnika) jer ponovo oni treba da kazu isto: "Ako slavite 9.januar znaci da ne postujete Dayton pa ni mi nismo duzni dalje postovati Dayton i priznavati daytonsku tvorevinu RS itd." Bosna i Hercegovina ima dovljno presuda da ukine RS, ukljucujuci i najvecu, presudu za genocid, samo sto uvijek izostane nasa akcija. To je metodologija izdajnika, kada mi pobjedimo na sudu izostane nasa akcija, i presuda tako biva bacena u vjetar, ali kada Srbi pobijede onda to postaje sveto slovo i tako se, korak po korak gubi suverenitet BiH. Izetbegovic sa ovom Tuzbom ocigledne stvari Ustavnom sudu BiH, umjesto njegove akcije za koju je kao Bosnjacki predstvnik vec nadlezan, samo izlaze riziku cinjenicu koja je vec povoljna za nas. Ova Bakirova tuzba 9. januara, umjesto njegove ispravne akcije je samo pokusaj legalizacije sada nelegelnog 9. januara, tj. otvaranje diskusije o davno zavrsenoj stvari. Osnovni postulat daytonske BiH je: "Sve sto god je bilo koji Izetbegovic uradio ili ce uraditi je veoma perfidna podvala Bosnjacima i Bosni i Hercegovini u njihovoj borbi za srpstvo i jacanje Republike Srpske." ──────────── 2. CESTITAMO SARAJLIJAMA 2. MAJ, DAN KADA SU 1992. ZAUSTAVILI KOLONU JNA CIME SU ODBRANILI REPUBLIKU BiH, I SPASILI SARAJEVO OD GENOCIDA Pise: Muhamed Borogovac Dobili smo slijedece anonimno pismo, kritiku naseg clanka o 6. aprilu 1941 iz proslog Glasnika. Mislim da znam ko je autor, ali se necemo time baviti, nego cemo radije pogledati "argumente" u tom pismu. Slijedi citat cijelog pisma: "Nisu cetnicki tenkovi krenuli prema Predsjedništvu 6. aprila 92. g, nego 2. maja. Drugo, Vaše negiranje znacaja 6. aprila 45. g. za Sarajevo je odvratno - toga dana nije zapoceo "cetnicki terror" u Sarajevu nego sloboda koju su žitelji Sarajeva željno docekali. Partizani nisu bili cetnicka vojska - oni su nekoliko puta do nogu porazili cetnike, a vodju im Dražu uhvatili, sudili i ubili. Ako se borite za Republiku BiH, znate vrlo dobro kad je osnovana i ko ju je osnovao. Gubite svaku vjerodostojnost Vašim pokušajima revizije istorije. " Kraj citata. Postovani gospodine, poruka moga clanka je bila da je za Sarajevo dragocjenije sto se odbranilo od kolone tenkova JNA 1992, nego sto je "oslobodjeno" na kraju vec zavrsenog rata 1945. godine. Vi vrlo dobro znate da je to istina, jer bi u suprotonom cetnicki genocid bio mnogostruko efikasniji, i to ne samo u Sarajevu, nego u cijeloj BiH. Pad Predsjednistva RBiH u ruke JNA bi i simbolisao, i znacio kraj nezavisnosti RBiH. Doveo bi do demoralizacije i rasula u Armiji RBiH. Upravo to je bio plan generala JNA, nekadasnjih "partizana" kada su krenuli u taj "blitz krieg" prema Predsjednistvu RBiH. Ironicno je da oni vjerovatno ne bi propustili priliku da upravo taj dan zovu danom "oslobodjenja Sarajeva" da im je taj napad uspio. A znacaj toga dana kada se Sarajevo odbranilo od novog JNA genocida nije ni na koji nacin uvecan sa bilo kojim konkretnim datumom kada se to dogadjalo. Za poentu moga clanka je potpuno svejedno da li je to 6. april 1992. ili 2. maj 1992. Znaci da ja nisam nacinio tu gresku u cilju neke manipulacije. Zato se takva greska npr. u Engleskom zove "postena greska" (honest mistake) i na osnovu takve greske se niti dobiva niti gubi "vjerodostonost". U stvari, vasim gornjim pismom je vasa vjerodostojnost dovedena u pitanje. Naime, mi smo u nasim Glasnicima veoma slojevito gledali na Tita, partizane i Jugoslaviju, dok vi to sve vidite idilicno, kao dijete, bas onako kako su vas ucili u osnovnoj skoli. Zapamtite, jedno su Tito i njegovi iskreni saradnici, pravi internacionalci idealisti, kakvih je bilo najvise u Bosni i Hercegovini i to medju Bosnjacima, a drugo su velikosrpski sovinisti u partizanima koji su cijelu istoriju "Titove" Jugoslavije radili Titu o glavi, od Zujevica, preko Djilasa, Rankovica, Svetozara Vukmanovica-Tempa, do Djoke Jovanica i, cak Titove supruge Jovanke. Tito je teskom mukom kontrolisao velikosrpske soviniste koji su postali dio komunistickog sistema, i na kraju je ucinio pravu stvar, Ustavom od 1974 on je prakticno razbio Jugoslaviju jer je shvatio da je to tamnica naroda. Ti "partizani" su na kraju rata, kada je sve bilo gotovo, pocinili bez Titove naredbe strahovite zlocine i protiv civila i protiv zarobljenika, od Bleiburga, do Sarajeva, do Kosova. Kolika je bila dominacija srpskih oficira, tj. bivsih "partizana" u JNA najbolje svjedoci cinjenica da se u ratovima devedesetih ni jedna jedinica JNA nije stavila pod komandu branitelja, tj. pod komandu Ljubljane, Zagreba ili Sarajeva, nego je JNA bila monolit u borbi za veliku Srbiju sa granicom na liniji Karlobag-Rijeka. Pojedinci, nesrbi koje su vasi partizani trpili u JNA po "nacionalnom" kljucu dok je Tito bio ziv, su na kraju spasavali gole zivote bjezeci iz te vojske koja je gajila tradicije iste one vojske "oslobodilaca" Sarajeva. A evo kako smo mi ranije diferencirano pisali o toj temi, npr. u Glansiku 891. "Kao trajna vrijednost iza Tita je ostao ZAVNOBiH kojim je obnovljena drzavnost BiH posto su je Srbi i Hrvati podijelili 1939. Koja se to drzava u istoriji ponovo ujedinjena poslije svoga raspada?! Da li ce se Turska imperija ili Austorugarska ikada ponovo ujedinti? Da li ce se Jugoslavija ili Sovjetski Savez ponnovo ujedinit? Naravno da nece. A Tito je ujedinio Republiku Bosnu i Hercegovinu na zasjedanjima ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a suprotno zestokom protivljenju srpskih politicara Zujovica, Djilasa, Rankovica, potpomognutih sa tada veoma mocnim Mosom Pijadom. Zatim iza Tita je ostao ustav iz 1974 po kojem su republike Jugoslavije dobile drzavnost i pravo na samoopredjeljenje do odcjepljenja. Tim ustavom je Tito prakticno svim republikama i pokrajinama dao najjace oruzje, a to je internacionalno pravo, da se izbore za svoju slobodu od narastajuceg velikosrpskog sovinizma. E sada, to sto Bosnjaci nisu znali sacuvati taj skupocjeni poklon koji se zvao Republika BiH, sto su pustili da im ga srbobalije kao sto su Alija Izetbegovic, Haris Silajdzc i Zlatko Lagumdzija razbiju, to je nas problem, a ne Titov. Jer, Slovenci, Albanci, Crnogroci, Hrvati, Makedonci su svi znali iskorititi Titov poklon, drzavnost svojih Republika i pokrajina, i postati slobodni narodi. Upravo zato Seselj i akademici SANU toliko mrze Tita. Tito je nama poklonio drzavu Republiku BiH, a mi smo izgleda prerano dobili taj poklon, jos smo bili nezreli kao drzavotvoran narod. Kada je u pitanju Republika BiH, Bosnjaci su se ponijeli kao dijete koje u rukama ima skupocjenu kinesku vazu. Dijete ne zna cijeniti vrijednost vaze i bez problema ce je dati za lizalo, bombonu ili neku drugu tricu. E zato su nama Alijini demagozi, kao npr. Emir Hadzihafizbegovic, prosipali nacionalni romantizam pricajuci bajke o vjeri i Bosnjastvu, o "neninoj sehari i neninim dimijama" stvarajuci privid slobode dok su nam oduzimali drzavu. Tako se dogodilo da su Bosnjaci razbili taj Titov skupocjeni poklon, dok su ga svi ostali znali sacuvati. -kraj citata. Na kraju, preporucujem vam da poslusate istinu o tim vasim "oslobodiocima Sarajeva" iz 1945. na slijedecem linku, a mi cestitamo Sarajlijama sigurno najvazniji dan u istoriji grada 2. maj 1992. kada su zaustavili kolonu tekova JNA i odbranili Republiku BiH i Sarajevo od genocida 1992.. https://www.youtube.com/watch?v=dReuM3zKPmA ──────────── 3. BORIO SAM SE DA ZETRA NE BUDE MANJACA, DA HOLIDEY INN NE BUDE VILINA VLAS ... Mahuir Sokolija Nisam se borio da budem heroj, ni za ovih 267 KM invalidnine nisam se borio, ni za privatizaciju Famosa, Žice ili Energoinvesta, ni za certifikate, ni da me tapšu po ramenu. Nemam na autu invalidsku naljepnicu, ne vadim iskaznicu da preskocim penzionere u redu na šalteru. Deset godina, barem, nisam bio izvadio zdravstvenu knjižicu. Nisam bio na vlasti, niko meni blizak nikada nije bio ni u kakvoj vlasti. Za šta sam se borio? Da Zetra ne bude Manjaca. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vucem za rukav Amora Mašovica. U dvije sam stvari siguran u životu, za ostalo ne znam: kad bih se mogao vratiti u 1992. godinu, ucinio bih isto – možda bih malo manje srljao i cešce ašov od puške koristio, ali bih, nemam u to sumnje, opet izbliza slušao zvuk ispaljenja tenkovskih granata; kad bi se opet zaratilo, znam da moju djecu ne bi branili neciji drugi ocevi. (Faktor.ba / STAV br. 7 – 23.4.2015.) ──────────── 4. Nema srpskog pokajanja bez ukidanja Republike Srpske Piše: Fatmir Alispahic / Saff.ba Bošnjacki narod minule hefte zapljusnulo je nekoliko izljeva (veliko)srpske dobrote i milosti, pa se narod poceo radovati i razonoditi, sve misleci kao su se Srbi podobrili i pokomšijali. Mora se podhitno reagirati na ovu bošnjacku samoobmanu, jer je opasno misliti da ti nije opasno ono što ti je opasno – a Bošnjaku je opasno da više ikad povjeruje kako su mu Srbi bratski naklonjeni. Ima Srba dobrih ljudi, uvijek ih je bilo, ali politicko srpstvo nikad nije bilo dobro prema Bošnjacima i prema islamu, uvijek je bilo genocidno, podlo i krvožderno. To je istina koja se ne može negirati, mijenjati ili minimizirati. Kad se naspram istine o genocidnom srpstvu metne bošnjacka cežnja da Srbi budu pitomi i mili, dobija se onaj feler usljed kojeg su Bošnjaci sve etape genocida u kontinuitetu docekivali nespremni i mutavi. Zato je opasno kad Srbi izigravaju dobrotu bez pokrica i kad Bošnjaci izigravaju povjerenje u Srbe bez pokrica. Nisu jednom Srbi iskoristili tu bošnjacku cežnju da se Srbima vjeruje k'o najrodjenijima, pa su se iz komšija pretvarali u krvoloke. Taj lanac bošnjackog vjerovanja Srbima, te želje da Srbi budu ono što biti ne mogu – mora biti prekinut, za sva vremena! Nepovjerenje prema Srbima mora biti bošnjacka strategija do Sudnjega Dana! Za nas Srbin može biti dobar covjek, ali njegovo politicko srpstvo, nikad-za-nikad ne može i ne smije biti prihvaceno kao dobrohotno, jer se nikad ne zna kada ce taj dobri covjek Srbin postati cetnik, koljac, silovatelj, u okviru svoga copora. Poruka se sažima u sljedecem: Bošnjaci, Srbinu možete vjerovati, a Srbima nikad! /.../ Srbi su svoje kukavicke pohode na goloruke bošnjacke civile vazda ostvarivali u cetnickim coporima. Zato je nužno razlikovati srpstvo od Srbina. Ima li 7000 normalnih Srba? Nama se od bolesnog dejtonskog društva namece podvala o nepostojanju kolektivne krivice, o postojanju individualne odgovornosti, iako Srbi kolektivno stoje iza Republike Srpske, koja je od zacetka do današnjice genocidna tvorevina. Srbi, upravo kolektivno, svjedoce odanost genocidu i etnickom cišcenju, utoliko što ništa ne cine da se izmijeni politicka realnost zasnovana na ubijanju i protjerivanju Bošnjaka, a i Hrvata. Ova konstatacija nije naš, vec je srpski problem, i ne možemo mi biti krivi što su Srbi takvi kakvi jesu. Ali u korumpiranim i totalitarnim društvima, kakvo je ovo dejtonsko, kriv je onaj što vidi zlo, a nije krivo zlo. Sada nam se to zlo nastoji ušminkati predstavama o katarzi srpstva, o ocišcenju i suocenju za genocidom koji je u ime srpstva pocinjen, a to srpstvo ništa ne cini da ukine život genocida olicen u životu Republike Srpske. Otud je važno podvuci jasnu granicu na kojoj pocinje vracanje srpstva u civilizacijske norme: Nema srpskog pokajanja, nema srpskog ozdravljenja, bez ukidanja Republike Srpske! Prošle hefte Bošnjaci su po društvenim mrežama dijelili i sa suzama u ocima preporucivali pismo nekakvog Srbina, koje je objavljeno prije par godina, a izronilo je baš sad. Sarajevski mediji bobasticno i nekriticki najavljuju: „SRBIN IZ SRBIJE POSLAO PORUKU SRBIMA KOJI ŽIVE U BIH: Necete vjerovati šta im je porucio!“ Drago Bošnjacima, posve im drago, što jedan Srbin razumije tolerantnost islama, civilizacijski karakter otomanske vladavine, što razumije ko je agresor i ko žrtva, i što razumije sve ono što su Bošnjaci gotovo poceli zaboravljati pod medijskom dejtonskom diktaturom koja ide za ispiranjem mozga. Taj dobro pismeni dobri Srbin, u svome izljevu cojštva, izmedu ostalog, piše: - Nije tajna da je Srbija stvorila Republiku Srpsku, kada je 1992. godine poslala vojsku, specijalce i dobrovoljce, te nahuškala, naoružala i organizovala Srbe u Bosni i Hercegovini. Citave oblasti jedne multikulturne države su vojskom zaposednute, etnicki ocišcene i proglašene srpskom teritorijom. Tzv. Republika Srpska, ta žalosna tvorevina koja pokušava da bude srpskija od same Srbije, pokazatelj je naše nezrelosti za zajednicki život, poštovanje bližnjega i prihvatanje razlicitosti. Ovo patološko stanje je urodilo stravicnim progonima i pokoljima naše inoverne brace, koje istorija pamti kao bosanski genocid. Kako je moguce da ovaj Srbin ne izvodi logicki zakljucak o ukidanju Republike Srpske, te „žalosne tvorevine“? Kako je moguce da casne „Žene u crnom“ iz Beograda mnogo suosjecaju sa žrtvama, mnogo prozivaju velikosrpsku odgovornost, a nikako da kažu kako je ukidanje genocidnog entiteta ona tacka na kojoj se dijele prošlost i buducnost, krivda i pravda, fašizam i antifašizam, prljavo srpstvo od cistog srpstva? „Žene u crnom“ su obznanile da ce od srbijanskih vlasti tražiti da se 11. juli obilježi u cijeloj Srbiji, što je mnogo manje nego da su tražile da Srbija, kao supotpisnica Dejtonskog sporazuma, inicira proces ukidanja entiteta, dakle Republike Srpske, kao jedini konkretan vid distance Srbije, Srba, i srpstva prema genocidu u Srebrenici koji je pocinjen u ime Srbije, Srba i srpstva. To bi bilo konkretno, suštinski, sadržajno, sve drugo je ubleha i magla. U isto vrijeme kad i ovo pismo, pojavila se inicijativa nekakvog Srbina da pred Skupštinu Srbije, 11. jula, izide 7000 Srba i poliježe po cesti, u znak podsjecanja na genocid u Srebrenici. Neko je negdje nješta ležao po cesti, pa bi sad ovaj fini Srbin htio i da po cesti poliježe makar 7000 Srba, kad ne može 8372… Šta je to gor-dol 1372 žrtve, kad se sve može zaokružiti na 7000 Srba u tom performansu valjanja po cesti? Možda je to stvarno dobra ideja, jer bi vrijedilo vidjeti da li ima 7000 Srba koji razumiju trajnu historijsku odgovornost srpstva za najveci genocid u Evropi nakon holokausta. Zamisli da se na talambase dadne takva inicijativa, a pojave se samo „Žene u crnom“. Te „Žene u crnom“, kad ih sve sabereš, mogu stati u jedan autobus, a Bošnjaci bi htjeli da vide kako je sva Srbija k'o taj autobus. …Elem, ni taj Srbin što zagovara lijeganje 7000 Srba po cesti nije rekao tu kljucnu definiciju – da nema srpskog pokajanja, srpskog suocenja, srpskog ozdravljenja bez ukidanja Republike Srpske. Bošnjacka žrtva nikada nece prihvatiti ništa manje od ukidanja genocidnog entiteta! Zato što je sve drugo dodatno poniženje i farbanje ociju. Getoiziranje genocida Na žalost ovako ne misle oni koji su formalno zaduženi da nam cuvaju dostojanstvo i brane naše interese, kao što su, recimo, bošnjacki politicari. Namjesto da ignoriraju dolazak Milorada Dodika u Potocare, nekoliko njih je otrcalo da mu bude u pratnji. Uz Dodikovo ime, kao što vidite, ne mecemo nikakve epitete, nikakve funkcije, jer je on svojim imenom postao prepoznatljivi simbol zla, velikosrpstva i genocidizma u Srba. On koji vec drugu deceniju strasno negira genocid nad Bošnjacima, vrijedja bošnjacku žrtvu, blati državu u ime koje je ta žrtva podnesena, došao je u Potocare da, kobejagi, izrazi žalost. I onda okrene na cirkus, na poniženje, pa na mjestu gdje bi insan trebao šutjeti, divlja svinja u ljudskom obliku pocne da hropti, govoreci da – „previše ima politizacije zlocina“, a što je minimiziranje genocida, i vrijedjanje žrtava. Jer zlocin i genocid nisu isto, zlocin može biti izdvojeni inicident, a genocid je proizvod sistema, iza kojeg su stajali Beograd i Republika Srpska. To zna Dodik, znaju velikosrbi, a da li znamo mi? Upravo oni koji bi trebali prvi znati, haman, potanko znaju… Slucajno naidjoh na informaciju da Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka organizuje Medjunarodnu konferenciju “Genocid u Srebrenici: Ka trajnom sjecanju”, koja ce se održati 12. i 13. maja 2015. u Gazi Husrev – begovoj biblioteci. Lijepo, mislim, neka je što više manifestacija posvecenih kulturi sjecanja. Pogotovo kad dolaze od instituta i ljudi koji ponajviše znaju. Krenem citati tekst pozivnice… U ovom Institutu, islamskom, pišu da je – genocidu 1995. godine prethodio masakr i „etnicko cišcenje“ na podrucju cijele Bosne i Hercegovine od pocetka rata 1992. godine. Dakle, oni koji bi prvi trebali znati, evo, ne znaju da je najveci genocid bio upravo 1992. godine, da je te godine ubijeno više od polovice sveukupnih bošnjackih žrtava, da se njihovo ubijanje, koje je istovjetno ubijanju u Srebrenici, ne može minimizirati kao „masakr i etnicko cišcenje“, vec se mora zvati – genocidom. Jer, masakr može pociniti svako, ali genocid je dio sistema, jasne, projektovane namjere da se uništi jedna etnicka skupina. Zašto bi velikosrpske vlasti s obje strane Drine toliko upirale da genocid nad Bošnjacima ne bude genocid, vec da bude zlocin, ako je to nebitno? Zašto bi brisali rijec genocid sa mezarja u Višegradu? Oni jako dobro znaju ovo što u ovom našem islamskom institutu ne znaju, ili nece da znaju, ili prešucuju kako bi nekome nagodili ili ugodili. Getoiziranje genocida nad Bošnjacima na podrucje Srebrenice odvec je podvala na koju su sami Bošnjaci nasjeli, zanemarivši istovjetnost i jednakost genocidnog stradavanja Bošnjaka na cijelom prostoru pod velikosrpskom okupacijom. Nikad nije bilo toliki problem u velikosrpskom zlu, koliki je problem bio u nepameti Bošnjaka da to zlo ocitaju, prepoznaju i da ga se cuvaju. /.../ Toliko sam fasciniran ovim debilizmom iskompleksiranih Bošnjaka, da sam svojevremeno i jednu pjesmu na tu temu napisao: Oj, Srbine, Srbine, / Ti si glavni, Srbine / Svaka tebi da je cast / Ti si Srbin, ti si vlast / Sve tvoje pametno je / Sve u mene smiješno, nek’ je / Smijemo se Fati, Muji, Husi, Hasi, / Divimo se Savi, Žiki, Mici, Vasi / Srbi treba da su nam šefovi / A mi treba da smo im repovi / Nije Hasino direktor da bude / Pa da se ljudi cude / kako Haso nareduje Vasi / Vasino je da postrojava ljude / Tvoj sam poltron, tvoj sam fan / Šta cu kad sam musli-man…) Na kraju: Oni koji znaju, treba da znaju kako je dobar samo onaj Srbin koji se bori za ukidanje Republike Srpske. Ima li gdje i jednog? ──────────── 5. DA LI JE FAMOZNA "SARAJEVSKA RAJA" VEC IZDRESIRANA DA IM NE SMETA JEDINO SRPSKI FASIZAM Samir Hodovic, frontmen sarajevskog benda Velahavle, prekrecio je uvredljivi grafit “Srbe na vrbe” koji je bio ispisan na zidu u sarajevskom naselju Vraca. Sve bi to bilo dobro da se samo stotinjak metara više na istoj džadi na Vracama, na zidu ne nalazi ploca na kojoj se velica fašista i genocidni istrebljivac bošnjackog naroda Ratko Mladic. Tu plocu su postavili oni koji su zajedno sa Mladicem sijali fašizam po Sarajevu, ljudi kojima ne bi bilo mrsko i danas raditi iste stvari. Napominjemo, jednom je ta ploca bila prelivena katranom. Nažalost, Samir Hodovic nije imao hrabrosti da prefarba ili razbije tu plocu. Stvarna borba protiv fašizma u Sarajevu mora krenuti od te ploce, sve ostalo je obicni cirkus. (SAFF) ──────────── 6. RE: HADZIFEJZOVICEVO SASLUSANJE ZUKORLICA NA FACE TV Dobro sam preslusao intervju Hadzifejzovica sa Gospodinom Muftiom Zukorlicem. Gospodin Zukorlic je bio iskren, ponosan, odmjeren i uvjerljiv u svojim odgovorima, mada mu je Hadzifejzovic uskracavao da da neke odgovore do kraja, bojeci se istine i reakcije krscanskih lobija. Naravno to je taj nazalost sarajevsko-bosnjacki stil, "a sta ce oni reci." Mi trebamo jesti cvarke, slaninu, piti rakiju, napadati nase vjerske, kulturne, i politicke predstavnike da bi dokazali Srbima i Hrvatima da eto nemamo nista protiv njih i ako trebamo nekoga napadati i mrziti da to nisu oni. Maloumno, cinicno i nezrelo kod jednoga naroda. Na svu srecu ni najveci ekstremisti (mrzitelji) muslimana i muftije, ne mogu naci niti jedan argument protiv njega osim njegove brade. To je super, to je dokaz ne pristojnosti i ne kulture kriticara koji ljude po izgledu: kulturoloski, intelektualno ili pravicno dozivljavaju i definisu. To je jos jedan pokazatelj da je Muftija jos jednom rekao istinu o impotentnosti bosnjaka, ne samo politicara vec i ostalih "elita". Salih L. ──────────── KOMENTAR: U glavnom ste u pravu osim u dvije stvari. Prvo, ne boji se Hadzfejzovic sta ce "hriscani" kazati, nego je on jedna od poluga dajtonskog (citaj: velikosrpskog) projekta medju Bosnjacima. Upravo suprotno, radeci za projekat on u stvari rizikuje svoj ugled i kredibilitet, a to je sve sto novinar ima. Drugo, kada neko misli da je sa pustanjem brade ili sa nosenjem neke odjece veci musliman, to je ozbiljna greska, to pokazuje da taj ne razumije svetu knjigu. Jer u Qur'anu nije naznacena nikakva specificna odjeca niti izgled kao "muslimanski". Qur'an se bavi duhovnoscu, a ne imidzom. Evo vam jednog primjera: Kada sam dosao u Ameriku oko nas, imigranata iz BiH su se "skupile" razne organizacije muslimana, pozivali nas da se druzimo, da ih informisemo o tome sta se desava u Bosni itd. Jednoga dana, bio je petak, isli su na dzumu, i ja se sastanem prije dzume ispred dzamije na Boston Univerzitetu sa istaknutim clanovima AMFOB-a, radi nekog dogovora. Kad ono jedan arhitekta, musliman porijeklom iz Nigerije dosao u bijeloj haljini, nekoj africkoj nosnji. Ja ga pitam, sto je obukao tu haljinu? Pa zato sto je to "islamski" i on to oblaci petkom. Poslije nekoliko minuta dolazi inzenjer elektrotehnike, Pakistanac, u svojim pakistanskim gacama, i Arapin inzenjer gradjevine u svojim arapskim gacama. I svaki od njih trojice misli da su bas njegove gace "islamska nosnja". Tada mi kliknu i od tada kada vidim muslimana koji je zapustio bradicu ili "vehabiju" koji hoda u trofrtaljnim gacama po Bosni znam da se radi o budalasu koji ne razumije ni svoju vjeru, mada joj je svoj zivot podredio. Da li ce taj "musliman" nositi te "islamske" gace iz tropskih krajeva i na sjevernom polu, npr. u Norveskoj da bi bio musliman? Ili kako ce ispostiti dan u mjesecu Ramazana ako zivi u polarnom krugu. Pravi muslimani bi trebali znati da su svi ti obredi od drugorazrednog znacaja u Islamu, a da je od prvorazrednog znacaja koliko dostojanstveno, drzavotvorno i posteno radis, tj. zivis svoj zivot. A sto se tice Zukorlica, ako hoce da bude lider bosnjaka zasto se ne ugleda na istinskog poznavaoca bosnjakog mentaliteta, na Aliju Izetbegovica? Na primjer, Alija bi stavio Francusku kapu na glavu ponekad, da bi nas asocirao na nasega dobroga djeda, i nista vise, nikava brada mu nije bila potrebna. Alija je znao da Bosnjaci iz dna duse mrze svaku neumjerenost, tj. ekstremizam, pa cak i u izgledu, ne samo u idejama. Samo zahvaljujuci svom izuzetnom poznavanju Bosnjaka Alija Izetbegovic nam je tako uspjesno "usao glavu" i uspio odraditi zaista nevjerovatan projekat, podijeliti nedjeljivu drzavu Republiku BiH i to tako da mu i danas mnogi Bosnjaci vjeruju da je naivni dobri dedo musliman. Muhamed Borogovac ──────────── 7. NEMA OTPORA DODIKU JER BOSNJAKE VODE A) IZDAJNICI KOJI DJELUJU U SKLADU SA INSTRUKCIJAMA I, B) EGOISTI Pise: Smail Junuz Takozvana rezolucija o nezavisnosti rs je pokazala tri bitne stvari : Prvo, panicni Dodikov strah od gubitka vlasti pa ovim pokusava da ubjedi narod kako je on toboze najpametniji i najbolji Srbin. Drugo, ona razotkriva kilave i patriotski sumnjive bosnjacke i probosnaske politicare koje interesuju samo vlast dok ih sudbina zemlje ne zanima. I trece, da je ovo ustvari probni balon koji treba da ispita kakvo ce biti reagovanje ako se stvarno to pitanje postavi sjutra. Nazalost, mozemo konstatovati da i pored evidentne doze populizma koje proizvodi ta inicijativa, test se pokazao uspjesanim slicno kao i onaj sa barikadama marta 1992. Istorija se samo naivnim ponavlja, pa bas isto kao i pred rat narod je prilicno uznemiren, a oni koji ga vode su svrstani u dvije grupe pa su jedni izdajnici koji djeluju u skladu sa instrukcijama, a drugi su pohlepni i zauzeti svojim privatnim muckama pa ne vide nikakvu opsanost. A ovi je ne mogu ni vidjeti iz tih svojih uskih cepenaka i nista drugo ne mogu razabrati zbog velike zauzetosti oko raznih carsiskih spletki, pljacke narodnih para i silnih sibicarskih talova, koji su im vazniji od sveg na svijetu. Dalje, mislim da nijedan normalan covjek ne vjeruje ni u kakve promjene jer isti ljudi koji su doveli ovaj narod u katastrofu ne mogu ga spasavati. Oni prosto nisu u stanju izvrsiti radikalne reforme bez koji zemlja ide u propast. Ali vlastodrzci nisu krivi za to, jer su oni jednostavno nepopravljivi pa kao takvi ne mogu promjeniti svoj pokvareni psihofizcki sklop ali je kriv narod sto ih trpi. Samo nove i postene snage mogu donjeti prosperitet ali nas zbunjeni narod ne umije da ih nadje i dovede na vlast. Narod je propustio sansu da lako i jednostavno masovnim izlaskom na izbore glasa protiv svojih tlacitelja. Sad mora cekati novu sansu ili naci drugi mnogo tezi nacin. ──────────── 8. TEK ZAHVALJUJUCI INTERNETU OTKRILI SMO VELIKOG UMJETNIKA SEVDAHA, SAZLIJU MUHAMEDA BOROGOVCA Pise: Muhamed Borogovac Koliko su Bosnjaci bili porobljeni u Jugoslaviji svjedoci i odnos komunistickih vlasti prama nasim umjetnicima, od knjizevnika i pjesnika do sazlija, koji su bili skrivani od naroda, i zato prognani iz jugoslovenskim medija. (Imao si sansu jedino ako si bio posrbica kao Mesha Selimovic, Emir Kusturica, Lepa Brena ...) Na primjer, dok se sve prolamalo od srbijanskog sunda u stilu "Mile voli disko", nemoguce je bilo cuti na radiju muzliku nasih sazlija, izvorih umjetnika bosanskog sevdaha. Evo kako sam ja prvi put cuo za moga, danas slavnoga imenjaka sazliju Muhameda Borogovca. Kada sam poslije 9 godira rada na Univerzitetu u Mostaru zaposlio na Univerzitetu u Tuzli i doselio, jednoga dana kupim komad namjestaja i nazovem covjeka da mi ga montira. Predstavim se da sam Muhamed Borogovac i pitam koliko ce kostati montiranje toga dijela namjestaja. I tada covjek, sav oduseljen kaze: "Za vas besplatno!" Zanijemih od iznenadjenja! Upitah se: "Gdje sam ja to dosao da i montiraci toliko cijene profesore matematike?" Ali, ispostavi se da me covjek zamijenio sa sazlijom Muhamedom Borogovcem. Tada ja prvi put cuh za sazliju imenjaka. Eto kolika je bila izolacija bosnjackih umjetnika u Jugoslaviji (slobodno se moze kazati: Srboslaviji), da ja koji sam svojih dotadasnjih 35 godina zivota proveo u Sarajevu i Mostaru nikada nisam cuo na radiju pjesmu u izvodjenju sevdahlije Muhameda Borgovca, a sigurno bih uocio njegovo ime, buduci da mi je imenjak. Slijedi jedna sevdalinka Muhamed Brogovca, da napokon probijemo i tu informativnu blokadu. Primjetite da se o njemu pise i u svjetskim medijima, ali u "Bosni to bre ne moze". http://www.kdramaost.com/download/68631694/kdrama-muhamed-borogovac-tu-no-kli-u-mp3.html