SUTORINA JE DAVNO IZGUBLJENA ZA BOSNU I HERCEGOVINU?!

POKRET ZA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU; Glasnik Nacionalnog kongresa Republike BiH - br. 893; 31. januar 2015. 1. Zašto smatram da Sutorina ne može biti dio BiH, niti da RS treba 'dodirnuti more'?! 2. ANALIZA: SUTORINA JE DAVNO IZGUBLJENA ZA BOSNU I HERCEGOVINU 2.1 UVIJEK TREBA VIDJETI I RIZIKE I NAGRADE (RISKS & REWARDS) NASIH POSTUPAKA 2.2 U BORBI ZA SUTORINU POSTOJE MNOGO VECI RIZICI NEGO STO JE MOGUCA NAGRADA 2.3 RIZICI I NAGRADE KADA JE SUTORINA U PITANJU 2.4. ZAKLJUCAK: NAZALOST SUTORINA JE DAVNO IZBUBLJENA 3. DAYTONSKI MODEL "KONSTITUTIVNIH NARODA" PADA NA SVIM SUDOVIMA JER JE BESMISLEN 4. RE: KADA SU IZETBEGOVICI U PITANJU NOVAC NIKADA NIJE IGRAO ULOGU VIJESTI IZ SUSJEDNIH DRZAVA 5. KAKO JE TUDJMANOV DJENERAL I RATNI ZLOCINAC SLOBODAN PRALJAK SABOTIRAO ODBRANU POSAVINE ──────────── Ovaj broj Glasnika se distribuira na preko 70,525 ispravnih adresa. ──────────── 1. Zašto smatram da Sutorina ne može biti dio BiH, niti da RS treba 'dodirnuti more'?! 25/01/2015 Na svom blogu 'Otvoreno' Zlatko Lagumdžija iznosi cinjenice i argumente u prilog tvrdnji da Sutorina, unatoc dobrim namjerama onih koji traže da ova morska kota po pravdi, istoriji i geografiji bude dio BiH - to ne može postati bez drasticnih posljedica! Citat: Prošle sedmice Parlament BH je vodio raspravu o Sutorini. Govoreci o opasnosti da tražeci pravdu na dijelu BH granica ne izgubimo citave granice naše države, predložio sam dva zakljucka. „Polazeci od principa da tudje necemo, a svoje ne damo, u skladu sa Ustavom BiH i medjunarodnim pravom, imajuci za primarni cilj ocuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta i cjelovitost naše zemlje, Parlament BH, Predstavnicki dom konstatuje: Prvo, Izvještaj Badinterove komisije neupitan je dio medjunarodnog prava sa snagom medunarodne presude, te kao jedan od temelja Dejtonskog sporazuma, ima pravo prvenstva nad svim drugim aktima, te vrste, cime se garantuje neupitnost teritorijalnog integriteta i cjelovitosti BiH u njenim medjunarodno priznatim granicama. Ako nekome tada nije postalo jasno da se ne smijemo igrati sa Badinterovom komisijom i tako otvarati citave granice BiH i referendum o nezavisnosti, posljednji dani su svakome, ko to želi vidjeti, jasno ukazali o cemu se radi Drugo, zadužuje se novo Vijece ministara da zajedno sa novom Državnom komisijom za granice, napravi tri sveobuhvatne, primarno pravne, ponavljam primarno pravne, ekspertne analize sa posljedicama po interese BiH, sa stanovišta ocuvanja njenih medjunarodno priznatih granica sa Crnom Gorom, Srbijom i Hrvatskom. Na tim osnovama Predstavnicki dom ce organizovati javnu raspravu u cilju potpisivanja Sporazuma o državnim granicama sa susjedima.“ Suština ovog prijedloga je bila potvrda „Mišljenja Badinterove komisije“ koja su, kao medjunarodna presuda, sprijecila komadanje Bosne i Hercegovine, definisala njene medjunarodne granice koje su tada postojale, nelegalnim definisala pokušaj bilo kojih nacionalnih predstavnika da „nose“ sa sobom dijelove nezavisnih država, te stvorila medunarodni pravni okvir za referendum o nezavisnosti BiH, na osnovu cega je naša zemlja, nakon par mjeseci, u tim granicama postala clanica UN. Zakljucci nisu usvojeni. SDS je bio protiv, SNSD i SBB nisu bili u sali, dok su zastupnici nekih stranaka „šarali“ – od podrške ili protivljenja, preko suzdržanosti do neglasanja. Ako nekome tada nije postalo jasno da se ne smijemo igrati sa Badinterovom komisijom i tako otvarati citave granice BiH i referendum o nezavisnosti, posljednji dani su svakome, ko to želi vidjeti, jasno ukazali o cemu se radi. Negiranje Badintera kroz otvaranje Pandorine kutije bh. granica, u trenutku našeg medunarodnog priznanja, uporedio sam sa dilemom: Golub u ruci ili orao nad glavom Nakon što je vladika trebinjski podržao rezoluciju o Sutorini i predsjednik SDS-a tražio da se o tome izjasni Skupština RS-a, javio se i predsjednik RS i SNSD-a da podrži zahtjev da RS „dodirne more“. Vjerujem u dobre namjere onih koji traže da Sutorina po pravdi, istoriji i geografiji bude dio BiH. Na žalost, ovdje nije rijec o dobrim namjerama i lijepim željama vec o medunarodnom pravu. Sada na scenu izlaze oni koji svjesno daju podršku Sutorini kao bh. moru, ali sa sasvim drugim motivima, jasnim i stvarnim namjerama da se „raspakuju“ medunarodno priznate granice BH i stvori pravni okvir za njeno komadanje. Umjesto da ovo bude upozorenje i novi pokretac za bh. intelektualnu i politicku elitu, nastavio se jeftini populizam i lažni patriotizam zasnovan na površnosti i neznanju. To je ocigledno ohrabrilo negatore Badintera koji dobro znaju da im je ovo neocekivana prilika da nadmudre „glupe Bosance“. Iz tih razloga ovdje želim podsjetiti na ono što sam morao reci u Parlamentu na temu Sutorine, nakon istupa predlagaca rezolucije i šefice kluba SDS-a koja ga je podržala uz opasku da su se oni toga ranije sjetili. Sada na scenu izlaze oni koji svjesno daju podršku Sutorini kao bh. moru, ali sa sasvim drugim motivima, jasnim i stvarnim namjerama da se „raspakuju“ medunarodno priznate granice BH i stvori pravni okvir za njeno komadanje Negiranje Badintera kroz otvaranje Pandorine kutije bh. granica, u trenutku našeg medunarodnog priznanja, uporedio sam sa dilemom: Golub u ruci ili orao nad glavom. Za mene dileme nema, „golub Badintereve komisije“ je za nas mnogo važniji od „orla Berlinskog kongresa“. Po principu „uti possidetis iuris“, nastavljaš posjedovati ono što trenutno posjeduješ, Badinterova komisija nam je snagom medunarodnog prava i presude dala današnje granice i otvorila put ka nezavisnosti. Na tome trebamo graditi buducnost a ne otvarati put za povratak u (ne)izvjesnu prošlost. ──────────── 2. ANALIZA: SUTORINA JE DAVNO IZGUBLJENA ZA BOSNU I HERCEGOVINU Pise: Muhamed Borogovac 2.1 UVIJEK TREBA VIDJETI I RIZIKE I NAGRADE (RISKS & REWARDS) NASIH POSTUPAKA Kao pouke iz proslosti sjetimo se nedavnog popisa stanovnistva Bosne i Hercegovine. Sjetimo se da se tada patriotska BiH javnost pobunila zato sto je u prvobitnoj verziji popisnih pitanja postojala zbrka izmedju naroda (tj. etnicke grupe) i nacije (tj. drzavljanstva). Naime, u popisnim pitanjima se podrazumjevalo da su Bosnjaci, Hrvati i Srbi "nacije", a ne samo etnicke grupe, tj. narodi. I dogodilo se ono cega sam se pribojavao. Kada je jednom popisini paket otvoren za diskusiju, razbijaci Bosne i Hercegovine su promjenili popisna pitanja tako sto su ubacili pitanje o entitetskom drzavljanstvu buduci da im se niko od bosnjackih politicara u nadleznim institucijama nije suprotstavio. Pri tome nisu promjenili ni pitanje o "nacionalnoj" pripadnosti. Problem patriota RBiH je sto u svim svojim akcijama vide samo povoljne ishode (rewards), a ne vide i nepovoljne, tj. ne vide rizike svojih akcija (risks). S druge strane, u nekim drugim drzavama i kulturama, npr. u americkoj, svaki ucenik, a pogotovo svaki student biznisa, prava, medicine, sociologije itd. uci da na sve svoje akcije gleda kroz prizmu "rizika i nagrada" (risks and rewards), da u svakom svome potezu odvaze sta su moguci negativni, a sta pozitivni ishodi njegove akcije. 2.2 U BORBI ZA SUTORINU POSTOJE MNOGO VECI RIZICI NEGO STO JE MOGUCA NAGRADA Sjetimo se da se arbitraza Badinterove komisije odnosila na cijelu Jugoslaviju i da je Badinterova komisija odlucila da je Jugoslavija dozivjela disoluciju na potpuno ravnopravne republike, te da je Badinterova komisija potvrdila da se osamostaljenje svake pojedinacne republike moze ostvariti u skladu sa ustavom te republike. Postavlja se pitanje: Kako to da zbog spora oko Prevlake niko u Hrvatskoj ne govori o otvaranju odluka Badinterove komisije na osnovu kojih je Hrvatska priznata, a govori se o otvaraNju odluka Badinterove komisije u BiH zbog Sutorine? Odgovor je jednostavan: "Pa zato sto su odluke Badinterove komisije zavrsena stvar, to niko ne moze vise promjeniti, osim da se sami Hrvati odreknu nezavisnosti." Isto tako, spor Bosne i Hercegovine i Crne Gore zbog Sutorine ne bi bio nikakav problem za BiH da na celu BiH imamo lidere kojima je stalo do Bosne i Hercegovine. E tu dolazimo do problema - mi u vlasti imamo vecinom neprijatelje BiH. Ako pazljivo procitamo gornji clanak sa Lagumdzijinog bloga od 25/1/2015 o ponasanju poslanika Parlamenta BiH, vidimo da su oni su vec krenuli tim putem da pomocu Sutorine otvore odluke Badinterove komisije za diskusiju i da tako potpuno uniste Bosnu i Hercegovinu. Jedno je nesporno, politicari iz RS-a, kao i mnogi politicari iz Federacije, bilo da to rade zbog "Treceg antiteta" bilo da su posrbice koje dobrovoljno rade za veliku Srbiju, ce pokusati da iskoriste pitanje Sutorine da otvore odluke Badinterove komisije za diskusiju, tj. da i samo postojanje BiH svedu na njihove dogovore, a znamo da to znaci definitivan kraj bilo kakve drzave BiH i nepredvidive, ali u svakom slucaju katastrofalne posljedice po narod koji tu zivi. 2.3 RIZICI I NAGRADE KADA JE SUTORINA U PITANJU Kao prvo, cak i kada bi smo mali patriotsko rukovodstvo, koje nikada ne bi ugorzilo odluke Badinterove komisije zbog Sutorine, ne vrijedi se baviti tim "pitanjem", jer sanse da dobijemo Sutorinu nazad su jednake nuli, buduci da je tadasnje legalno rukovodstvo Republike BiH na celu sa Djurom Pucarem, sklopilo granicni ugovor sa Republikom Crnom Gorom. Ne postoji nikakav pravni osnov da se taj ugovor ugrozi. To je tada bilo legalno rukovodstvo Republike BiH, iste one Republike BiH koja je kasnije 1992 prizata kao nezavisna drzava, clanica UN. Tacka. Poptuno je nebitno cija je Sutorina bila u proslim vijekovima. Na primjer, i moja familija je generacijama posjedovala jedan vocnjak, ali kada je moj djed sklopio kupoprodajni ugovor sa novim vlasnikom, taj vocnjak je stekao novoga vlasnika i to je zavrsena prica. Po pitanju vlasnistva, istorija i prosli vijekovi ne igraju vise nikakvu ulogu, nego samo posljednji ugovor, tj. posljednji pravni akt. Isto tako, onoga trenutka kada su legalne vlasti RBiH i RCG sklopile ugovor o Sutorini, pitanje Sutorine je zavrseno. Nazalost u Bosni i Hercegovini ima budalasa, cak i novokomponovanih doktora nauka(!?), koji ne mogu da razluce pravo niti od svojih zelja niti od istorije, i neprekidno povlace istorijske "argumente", zbog kojih im nepismeni svijet aplaudira na njihovom "znanju" i "patriotizmu", dok im se inteligentan svijet smije i pusti ih da zive u zabludama. 2.4. ZAKLJUCAK: NAZALOST SUTORINA JE DAVNO IZBUBLJENA Znam da cu biti napadnut od neukog svijeta koji ce na meni kao na glasniku losih vijesti iskaliti svoj bijes. Medjutim, rijetki patrioti Bosne i Hercegovine u institucijama drzave BiH pod hitno trebaju poceti sanirati stetu koju je vec do sada nanesena otvaranjem pitanja Sutorine. To pitanje ce od strane RS-a biti neminovno vezano za odluke Badinterove komisije. Zato je "pitanje" Sutorine najbolje odmah zatvoriti jer RS ce sigurno pokusati iskoristiti i pitanje Sutorine da dalje destabilizuje Bosnu i Hercegovinu. Interesantno da nekim od najgrlatijih boraca za Sutorinu ne smeta postojanje Republike Srpske, drzave nelegalno konstituisane na genocidu Bosnjaka i Hrvata na teritoriji pola Bosne i Hercegovine. Baviti se Sutorinom, a ne Republikom srpskom, je kao brinuti se zbog kijavice, a ne brinuti zbog raka na mozgu. A sto se tice Lagumdzije, upravo on svojim prijedlozima dovedi u vezu Sutorinu sa Badinterovom komisijom. Njegovi prijedlozi nisu rjesenje, nego problem. Jedino rjesenje je prekinuti svaku diskusiju o Sutorini jer Sutirina je pravosnazno crnogorska. ──────────── 3. DAYTONSKI MODEL "KONSTITUTIVNIH NARODA" PADA NA SVIM SUDOVIMA JER JE BESMISLEN Pise: Musadik Borogovac U siroj javnosti jos nisu jasni dometi presude koju je u janurau 2015. dobio advokat Nedim Ademovic za svoga klijenta Faruka Šalaku, ali i za sve nas koji zelimo spasiti svoje bh. drzavljanstvo i izvuci se iz slijepe ulice dejtonskog tzv. ustava. To je presuda koja govori o pravu na drzavljanstvo (nacionalnost, nationality) gradjana BiH kao Bosanaca van dejtonske formule o tri "konstitutivne" etnicke grupe ( naroda) i bez entitetskih dejtonskih drzavljanstava (dejtonski potpisnici su zanemarili atribute suverenosti - suvernitet je nedjeljiv, neprenosiv i nediskutabilan, dakle nad-etnicki). Pomenuta presuda potvrdjuje ne samo da je drzava i drzavljanstvo nad-narodna ( nad-etnicka ) kategorija, nego i jos mnogo vaznije - da su univerzalne i opce (van-dejtonske) pravne norme i neosporivost i nedjeljivost drzavljanstva BiH iznad dejtonskog dogovornog, kvazi - pravnog sistema koji nam je umjesto drzavljanstva na nivou BiH nudio famozna "ljudska prava", a koja imaju "plafon" na entitetima i time entitete i obicne etnicke grupe stavio kao uslove drzavi BiH i kategorije iznad drzave i definicije drzavljanstva naslijedjenog kao prava na kontinuitet sa Republikom BiH. Daytonska BiH je drzava jer ima kontinuitet drzavnosti sa Republikom BiH, a koja je registrirana u UN u junu 1992. Ova nova / stara dostignuta sloboda pravnih vlasnika svakog ustava - gradjana, u nasem slucaju Bosanaca i Hercegovaca, ili skraceno Bosanaca, bez obzira na etnicku pripadnost je dosla nakon dugogodisnjeg pravnog tunela u koji su nas strpali vlastiti "mudraci" i "filozofi" teorije neprekidnog poraza Bosne" i konacno nas iz svijeta dogovora sa ilegalnom stranom (za kojou nema ni Bosne ni Bosanaca) vraca u svijet prava u kojem ima i Bosne i Hercegovine i kao drzave i kao drzavljanstva kao kontinuiteta drzavljanstva Republike BiH. S druge strane, nestace njih koji su to pravo otvorili za diskusiju sa smrtnim neprijateljima RBiH, odnosno uskoro ce biti tamo gdje im je i mjesto - na smetljistu povijesti. KOMENTAR: U jednom od intervjua poslije dobijene presude, Advokat ADEMOVIC kaze, parafraziram: "Ova odluka je veoma vazna jer smo se izborili za mogucnost da se gradjani identifikuju sa drzavom. To ni na koji nacin ne ugrzava izjasnjavanje gradjana u etnickom smislu, kao Bosnjaka, Srba i Hrvata." A Faruk Salaka, otac prvog djeteta koje je u maticnu knjigu upisano kao "Bosanac", je kazao, parafraziram: "Ja sam po etnickoj pripadnosti, Bosnjak, ali u formularu je bilo pitanje o NACIONALNOSTI." Slijedi video, s napomenom da se poslije kratkih intervjua Ademovica i Salake, odmah nadovezuju ostali nevezani prilozi iz kolekcije HdMagazina, https://www.youtube.com/watch?v=gyb1RfzC19I&index=2&list=UUS7iG8H67OFwbWl7KJE9v0g ──────────── 4. RE: KADA SU IZETBEGOVICI U PITANJU NOVAC NIKADA NIJE IGRAO ULOGU Pozdravljam, samo bih kratko zelio da cestitam Gospodinu Musadiku B. na clanku koji je napisao pod naslovom: "9. KADA SU IZETBEGOVICI U PITANJU NOVAC NIKADA NIJE IGRAO ULOGU, SAMO NJIHOVO SRPSTVO". Pogotovo su mi se svidjela prva cetri paragrafa tog clanka. Zalosno, opasno i zastrasujuce je stanje bosanskog stanovnistva koje je naviklo da predaje odgovornost i inicijativu o svojoj buducnosti drugima. U isto vrijeme se kao slijepci vrtimo oko svoje ose i krivimo sve druge oko sebe za svoje sadasnje stanje. Postovanje Omar D. ──────────── VIJESTI IZ SUSJEDNIH DRZAVA 5. KAKO JE TUDJMANOV DJENERAL I RATNI ZLOCINAC SLOBODAN PRALJAK SABOTIRAO ODBRANU POSAVINE Svjedocenje komandanta odbrane Posavine, generala Petra Stpetica, Nacional br. 595 Moja ideja kao vojnika je bila da bi presijecanjem koridora kojim su se oružjem, naftom i streljivom opskrbljivale srpske snage oslabilo njihovu moc ne samo u Bosni vec i na okupiranim podrucjima u Hrvatskoj. Zanimljivo, nikad nije donesena politicka odluka da se koridor presijece, a kad sam dva puta pokušao to uciniti bio sam sprijecen i sabotiran, a drugi put nakon pokušaja odmah i smijenjen. Prvi put 108. brigada iz Slavonskog Broda je kao glavni nositelj planirane ofenzive bez mog znanja i dopuštenja preko noci napustila položaje i vratila se u Slavonski Brod, a drugi put je to bilo pocetkom prosinca 1992. kad sam sve vec dogovorio s Tuzlanskim korpusom Armije Bosne i Hercegovine i njihovim zapovjednikom Željkom Knezom. Neugodno sam se iznenadio kad smo krenuli u akciju, a nismo culi niti metka ispaljenog od strane Tuzlanskog korpusa, nisam mogao niti stupiti u vezu s njima. Pokrenuo sam i 3. gardijsku brigadu Hrvatske vojske, ali me je kod Cerne docekao general Basarac i rekao kako mu je zapovijedeno da brigada ne ide nikuda. Shvatio sam da je moja zadaca u Posavini zauvijek završena i sve sam više razmišljao o tome kako je situacija u Bosni vec riješena na sastanku u Grazu izmedu Karadžica i Mate Bobana. Istog sam dana smijenjen i poslan u Zagreb.” U svom izvješcu Stipetic je osobitu pozornost posvetio 108. brigadi iz Slavonskog Broda. Kad je koncem rujna 1992. nakon tri mjeseca teških borbi zaustavljena srpska ofenziva, piše Stipetic, stvorile su se pretpostavke za ofenzivna djelovanja Hrvatske vojske u cilju popravljanja nepovoljnih položaja hrvatskih snaga na Obodnom kanalu. Nositelj ovih aktivnosti trebala je biti 108. brigada Hrvatske vojske koja je u drugoj polovici rujna bila na odmoru i popunjavana za ofenzivu. Pored nje, na podrucje sela Korace došla je 111. brigada iz Rijeke, a od postrojbi Hrvatskog vijeca obrane bilo je predvideno angažiranje 103. brigade iz Dervente i 101. brigade iz Bosanskog Broda, stoji u izvješcu. Odmah po dolasku 108. brigade na crtu bojišta tijekom noci 5./6. listopada bez znanja i odobrenja Zapovjedništva Slavonskog bojišta i Operativne grupe “Posavina” pod vrlo sumnjivim okolnostima je izvucena s položaja i prebacila se preko Save u Slavonski Brod. Stipetic je u svom izvješcu napisao kako se još u fazi povlacenja hrvatskih vojnika s podrucja Doboja pod pritiskom srpskih snaga i pokušaja organiziranja obrane na prilazima Derventi i Bosanskom Brodu na bojištu pojavio general Praljak koji je izazvao dosta pomutnje kod dijela postrojbi govoreci da je obrana nemoguca i da nema smisla, te je najbolje da se jedinice vrate u svoje vojarne i Zborna mjesta. Ovakvo djelovanje, stoji u izvješcu, prouzrocilo je napuštanje položaja od strane 109. brigade Hrvatske vojske iz Vinkovaca, 127. brigade iz Virovitice i nekih manjih dijelova postrojbi iz Požege i Osijeka. General Stipetic se govoreci za Nacional osvrnuo na prisustvo Slobodana Praljka u Posavini: “Bio sam u obilasku postrojbi u bosanskoj Posavini kad sam iznenada naletio na Slobodana Praljka. Tada je Praljak bio pomocnik ministra obrane Gojka Šuška. Pitao sam ga otkud on ovdje i što radi. Praljak mi je odgovorio kako je deckima donio “zolju” što mi je bilo neobjašnjivo, jer se pomocnik ministra obrane pojavljuje na ratištu, a ja nemam pojma o tome. Praljak mi je rekao da ima još posla pa je tako otišao na položaje 109. brigade koja je potom ubrzo napustila položaje na njegov nagovor.” Za generala Stipetica bilo je znakovito da je u tom periodu ministar obrane Gojko Šušak izdao i zapovijed da se u Bosni mogu angažirati samo dragovoljci što je za posljedicu imalo odbijanje prelaska rijeke Save 157. brigade i 139. brigade iz Slavonskog Broda, te 103. brigade iz Krapine. Ovim postupkom je na najosjetljivijem dijelu ratišta stvorena praznina kojom je bio otvoren put srpskim snagama u pravcu Bosanskog Broda, tvrdi Stipetic u svom izvješcu. U takvoj teškoj situaciji položaje su napustili i dijelovi 101. i 103. brigade Hrvatskog vijeca obrane. Brojne intervencije i zapovijedi tijekom 6. listopada od strane Zapovjedništva Slavonskog bojišta da se dijelovi 108., 101. i 103. brigade vrate u Bosanski Brod nisu urodile plodom. Bosanski Brod je bio potpuno prazan sve do vecernjih sati kad su u njega ušle manje srpske snage. Stipetic je u izvješcu napisao kako je jedino politicko rukovodstvo Slavonskog Broda moglo zapovijediti 108. brigadi da se povuce. Takoder je napisao kako ne može iskljuciti niti mogucu umiješanost dijela osoba iz Operativne grupe “Posavina”, ali je to, prema njemu, bilo manje vjerojatno. Na kraju izvješca Stipetic je ustvrdio: “Smatram da je Zapovjedništvo Slavonskog bojišta strucno i ucinkovito rukovodilo jedinicama preko Operativne grupe ‘Posavina’, a epizoda oko Bosanskog Broda je sramni cin izdaje za koji se moraju pronaci krivci i prestati s optužbama protiv ljudi koji su ucinili sve što je bilo moguce da se izvrše zapovijedi primljene od Vas gospodine predsjednice i od nacelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske.” Da je bosanska Posavina bila teritorij kojim se trgovalo pokazao je još jedan detalj. Nešto više od godinu dana nakon što su se hrvatske snage povukle iz bosanske Posavine, 28. studenog 1993. predsjednik Tudman je u razgovoru s ministrom obrane Gojkom Šuškom i predsjednikom Hrvatske zajednice Herceg Bosna Matom Bobanom govoreci o mogucnosti da se u vodstvo Herceg Bosne ukljuci i jedan covjek iz Posavine rekao: “Samo medu nama receno, taj bi morao biti toliko razborit da ce u krajnjem možda shvatiti da, ma koliko god nam ta Bosanska Posavina politicki-ekonomski znacila, ali radi rješenja, ako mi dobijemo granice Novi Travnik, Busovaca, Bihac, i ako za to dobijemo ocišcenu Baranju itd.., da mi možemo odustati od veceg dijela Posavine. Takav covjek mora biti koji ce hrvatski razmišljati da ne dodje do necega.” Nacional je u jednom od prošlih brojeva objavio izvješce komisije Vijeca narodne obrane Republike Hrvatske o okolnostima i uzrocima pada bosanske Posavine sastavljeno potkraj listopada 1992. Ovaj izvještaj pokazuje da je gubitak bosanske Posavine bio prijelomni trenutak za sveukupnu hrvatsku politiku, ali i u vecini cinjenica potvrdjuje ono što je general Petar Stipetic pisao Tudmanu. Okolnosti u kojima je bosanska Posavina izgubljena oznacile su trenutak u kojem su vodjenje hrvatske politike potpuno preuzeli hercegovacki kadrovi, odnosno kadrovi ministra obrane Gojka Šuška. Komisija spominje i nejasnu ulogu generala Praljka, Šuškova pomocnika u to vrijeme, koji je u Posavinu dolazio i vodio postrojbe bez ikakvih saznanja viših zapovjedništava, a svjedoci su tvrdili da su, kad se Praljak pojavljivao na terenu, nastajali problemi i povecavao se gubitak teritorija.