Ustavni sud BiH: NIJE BILO DOVOLJNO DOKAZA ZA PRIVODJENJE BUDIMIRA

POKRET ZA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU Glasnik Nacionalnog kongresa Republike BiH - br. 831 25. maj 2013. SADRZAJ 1. IZETBEGOVIC I NIKOLIC U ZAGRLJAJU 2. Sudjenje rukovodstvu "Herceg Bosne": Hoce li i Hrvatska biti proglašena agresorom na BiH? 3. DA LI LAGUMDZIJA-RADONCICEVA POLITIKA PRIHVATANJA HERCEG BOSNE DODAJE OLAKSAVAJUCE OKOLNOSTI PRLICU I OSTALIM 4. VIJESTI VEZANE ZA SLUCAJ BUDIMIR 4.1 SVJEDOCENJE "MIRSE SVAJCARCA": "REGULARNO SAM TRAZIO POMILOVANJE, NIJE BILO NIKAKVOG MITA NI KORUPCIJE" 4.2 Asic i Ajanovic napustili sjednicu komisije zaduzene za smjenu Budimira 4.3 NAJNOVIJA VIJEST - Ustavni sud BiH: "Nije bilo dokaza za privodjenje Budimira" 5. SDA: Insistiranje na entitetskom državljanstvu u popisnici je u suprotnosti sa Zakonom o popisu i zna se šta je cilj takvih zahtjeva 6. USTAVNE PROMJENE FEDERACIJE - CIJELA BOSNA POSTAJE REPUBLIKA SRPSKA BiH" 7. JEDAN LAPSUS ROY-a GUTMAN-a ──────────── Ovaj broj Glasnika se distribuira na preko 66,085 ispravnih adresa. ──────────── 1. IZETBEGOVIC I NIKOLIC U ZAGRLJAJU Autor: Musadik Borogovac Sarajevo, 26.4.2013. - Vezano za posjetu clana dejtonskog Predsjedništva BiH, Bakira Izetbegovica, Republici Srbiji, u obzir treba uzeti slijedece cinjenice i logicke zakljucke. 1. Bakir Izetbegovic je kao clan dejtonskog Predsjedništva BiH, na položaju na kojem ne predstavlja samog sebe, nego predstavlja Državu BiH, kakva god ona bila. Stoga bi njegovo ponašanje moralo biti odredjeno i ograniceno standardima zaštite državnog suvereniteta i digniteta (kao što je uobicajeno u demokratskim društvima), a ne njegove volje (kao što je u kastinskim društvima). To podrazumijeva da on rušenjem suvereniteta svoje licnosti, istovremeno ruši suverenitet svih koje nominalno predstavlja. Prema onome što i radi i govori, Bakir Izetbegovic ove standarde ili ne poznaje ili ne priznaje ( najvjerovantije namjerno izdaje M. B.). 2. Treba se zabrinuti nad Izetbegovicevom posjetom Srbiji i tvrdnjom njenog predsjednika Tomislava Nikolica, da genocid u Srebrenici tek treba dokazati, uz ogranicenje da je to bio zlocin, a ne genocid - a što su dvije veoma razlicite kvalifikacije, pri cemu je druga, ona o genocidu, vec izrecena Presuda Svjetskog suda! Dakle, Nikoliceva država ne prizna sudsku istinu, iskazanu Presudom Svjetskog suda, februara 2007. godine, da se u Republici BiH desio genocid i da je krivac Republika srpska direktno i Republika Srbija (nasljednica SRJ) indirektno - nego traži ¨da se istina dokaže¨; kao da presuda Svjetskog suda nije dokazana istina. 3. Bakir Izetbegovic je otišao u posjetu državi i njenom predsjedniku koji ne priznaje njegovu državu u smislu njenog punog suvereniteta, a što je nedjeljivost, neprenosivost i neupitnost tog suvereniteta - nego priznaje jedan njen dio (jer je neposredno prije posjete, Nikolic nazvao dio BiH ¨jednom od srpskih država¨). 4. Kao clan Predsjedništva BiH, odlaskom u zvanicnu posjetu Srbiji, Izetbegovic se suglasio sa državom koja ne priznaje pravni osnov BiH - a to je njen kontinuitet - nego priznaje samo njen diskontinuitet; tj. umjesto da priznaju Državu BiH, svi zvanicnici te zemlje priznaju samo mirovni ugovor Srbije i BiH. Ovo su samo osnovni razlozi zašto niko iz izvršne vlasti BiH, pa ni Izetbegovic, nije trebao otici u posjetu Srbiji prije no što Srbija jasno i nedvosmisleno izmjeni ove svoje stavove. Pored toga, on je negirao konsenzus zajednickog nastupanja prema vani tako što je zanemario suprotan stav clana Predsjedništva BiH, Željka Komšica, i prakticno i suprotno dogovoru u Predsjedništvu, nadglasao kolegu Komšica, koji je upravo stao u zaštitu suvereniteta Države BiH odbijajuci da ode u posjetu Srbiji - vjerojatno zato jer ono što Izetbegovic cini Bošnjacima, Komšic nije želio da ucini Hrvatima, takoder žrtvama velikosrpskih zlocina. Izetbegovic je time pokazao svoju suglasnost sa drugim clanom Predsjedništva, Nebojšom Radmanovicem, koji upravo priznaje Državu BiH na isti nacin kao i srbijanska politika, odnosno samo uslovno kao mirovni ugovor; i koji Državi BiH (u kojoj je clan Predsjedništva!) prijeti cijepanjem ukoliko jedna druga država, Republika Kosovo, bude priznata ¨od više od 50% clanica UN¨. Pri tome se on služi i obmanom da ce priznavanjem jedne druge države, Republike Kosovo, svjetski pravni poredak biti srušen - iako je pravni osnov te države jednako snažan kao i pravni osnov Države BiH i svih republika koje su nastale prema preambuli ustava nekadašnje zajednicke države u kojoj je raspad iste, kao i suverenitet republika i autonomnih pokrajina, ukljucivo RBiH i AP Kosovo, rezultat legalne disolucije, a ne ilegalne separacije. Umjesto da prizna te cinjenice, Radmanovic ne priznaje neupitnost suvereniteta vlastite države, što je djelo veleizdaje; a ujedno cak prijeti njenim raspadom ukoliko nastane jedna druga država koja, prema ovim cinjenicama o disoluciji, nastaje potpuno legalno. Umjesto da mu Izetbegovic odgovori da ce, naprotiv, svjetski pravni poredak biti ugrožen ako RS nastavi ucjenjivati BiH, on u sporu sa drugim clanom Predsjedništva staje na Radmanovicevu stranu i stranu druge države sa neprijateljskim stavom i na stranu politicara iz dijela BiH, iz RS, sa ucjenjivackim stavom prema njegovoj državi. Bakir Izetbegovic i sam krši ius cogens normu o nepriznavanju rezultata genocida tako što održava diplomatske odnose sa državom ciji predstavnik i pored sudske odluke najvece sudske institucije na svijetu, Svjetskog suda (ne nikakvog tribunala), o genocidu u Srebrenici i krivici entiteta RS - tvrdi da genocid tek treba dokazati. I to dok se još vode procesi protiv Šešelja, Karadžica, Mladica... ──────────── 2. Sudjenje rukovodstvu "Herceg Bosne": Hoce li i Hrvatska biti proglašena agresorom na BiH? Pretresno vijece Haškog tribunala sredinom iduce sedmice, tacnije 29. maja, izreci ce presudu šestorici bivših vojnih i politickih celnika takozvane ''Herceg Bosne'', izvještava novinar agencije Anadolija (AA). Zloglasni logori Bivši premijer takozvane "Herceg-Bosne" Jadranko Prlic, zapovjednici Hrvatskog vijeca obrane (HVO) Slobodan Praljak i Milivoj Petkovic, ministar obrane "Herceg Bosne" Bruno Stojic, zapovjednik Vojne policije HVO Valentin Coric te Berislav Pušic, predstojnik ureda HVO za razmjenu zarobljenika, koji je bio odgovoran i za zloglasne logore, optuženi su za zlocine pocinjene nad Bošnjacima i drugim nehrvatima od 1992. do 1994. godine u Hercegovini i srednjoj Bosni . Ukoliko Prlic i ostali budu proglašeni krivim, Hrvatska bi mogla biti proglašena agresorom na Bosnu i Hercegovinu buduci da se Prlic i ostali terete da su djelovali u "udruženom zlocinackom poduhvatu", zajedno sa preminulim hrvatskim predsjednikom Franjom Tudjmanom, bivšim ministrom odbrane Hrvatske Gojkom Šuškom i drugima , a s ciljem odvajanja dijelova teritorija Bosne i Hercegovine i njihovog pripajanja Hrvatskoj. Prema optužnici, cilj je bio da se "politicki i vojno potcine, trajno uklone i etnicki ociste bosanski Muslimani i drugi nehrvati s podrucja ''Herceg-Bosne'', odnosno s prostora Hercegovine i srednje Bosne. Anto Nobilo, poznati hrvatski odvjetnik, dobar poznavatelj prilika u Haškom tribunalu i branitelj generala HVO-a Tihomira Blaškica, ranije je za agenciju Anadolija u više navrata iznio uvjerenje da ce Hrvatska u Hagu biti proglašena agresorom na BiH. Isticao je da je situacija ozbiljna i da ce presuda proizvesti šok i biti "vrlo loša za Hrvatsku". "Tamo nece pisati izrijekom agresija, jer u medjunarodnom pravu u Haškom tribunalu nije tretiran agresorski rat kao kazneno djelo (nego se samo sudi ratnim zlocincima pojedincima, M. B.) . Ali, ako imate kvalifikaciju medjunarodnog oružanog sukoba, koji se vodio u Bosni i Hercegovini, izmedju Hrvata i Bošnjaka, a u kojem je Hrvatska ucestvovala, onda je nedvojbeno da je Hrvatska bila agresor cim je ratovala u BiH. Zbog toga sam ja apsolutno siguran da ce to tako biti", kazao je Nobilo. Jedan od kljucnih dokaza agresorske uloge Hrvatske u BiH su, kako ukazuju povjesnicari i istraživci, na stotine stranica stenograma razgovora snimljenih u kabinetu hrvatskog predsjednika Franje Tudjmana tokom 90-tih godina prošlog stoljeca, a koje je sam hrvatski predsjednik dao snimiti "iz povijesnih razloga". Ti stenogrami su korišteni kao dokaz i u Haškom tribunalu. Tako se otkriva da je Tudjman, suprotno mišljenjima kako je bošnjacko-hrvatski sukob splet nesretnih okolnost tokom rata u BiH, još u prvoj polovici 1991. godine racunao na dijelove BiH. "I, prema tome, i sa našeg gledišta, ne manje negoli sa srpskog, postoji i problem, postoji potreba da se riješi u svojoj biti, je li... Jer je uspostavljanje Bosne, granica BiH poslije Drugog svjetskog rata jeste povijesni apsurd vracanja jedne kolonijalne tvorbe nastale od 15. do 18. stoljeca. Rješenje se nalazi u razgranicenju BiH. Mislim da cemo to postici zbog toga što to odgovara i Srbiji i Hrvatskoj, podjednako, a što muslimanska komponenta, zapravo i nema drugog izlaza nego da prihvati to rješenje", govorio je Tudjman, dvije godine prije pocetka tragicnih dogadjaja koji ce kulminirati stravicnim zlocinima. Tudjman je o operacijama Hrvatske vojske (HV) u BiH otvoreno govorio na sastanku sa ministrom odbrane Hrvatske Gojkom Šuškom, nacelnikom Glavnog štaba Oružanih snaga RH, generalnom Jankom Bobetkom i saradnicima u Predsjednickim dvorima u Zagrebu 22. oktobra 1993. godine. "Ja sam pred par mjeseci izložio situaciju, dao zadacu ministru obrane Šušku i generalu Bobetku da pruže našu pomoc i angažiraju se u Herceg-Bosni, jer se tamo rješava, rekao sam im da se tamo rješava pitanje buducih granica hrvatske države. I, kod toga sam ukazao da je veoma važno da se obrane, tada, oni položaji koje je HVO tamo držao. To je bila ona crta, dakle, Novi Travnik, Vitez, Busovaca, Mostar, i da bi trebalo, po mogucnosti, riješiti, što prije, problem Gornjeg Vakufa. Od tada pa nadalje, vodjene su te operacije i imali smo stanoviti uspjeh. Ali, ta zadaca sasvim nije do kraja izvršena… Jasno, ja sam i tada rekao da treba svu tu pomoc pružati u vidu dobrovoljaca, ali sam izricito kazao – da je to problem – granica buduce Hrvatske države i da se prema tome treba odnositi veoma ozbiljno", govorio je tada Tudjman, više puta ponavljajuci da su navedene teritorije "strateški interes Hrvatske". No, tacno mjesec dana kasnije, 23. novembra 1993. godine, uspjesi HVO-a su zaustavljeni, a nekoliko ofanziva je slomljeno u srednjoj Bosni, narocito u Gornjem Vakufu. Tražeci detaljan izvještaj o „stanju na ratištima u BiH", Tudjman kod Šuška i Bobetka protestira. ''Gospodine ministre i gospodine generale, mi smo tu sa Gornjim Vakufom doživjeli i politicki i vojni neuspjeh. Ministre, ti znaš i sam da je danas i jedan od supredsjedatelja pitao, u tom sklopu, da li smo kadri i da li cemo ovladati Gornjim Vakufom, i ja sam vama dao zadacu. To nije izvršeno i na taj nacin smo se i politicki i vojnicki kompromitirali. Dali smo, potvrdili smo na taj nacin, te prosudbe da vojnicki nismo dorasli cak ni Muslimanima na tom podrucju. To je jedan fijasko!'', ocijenio je Tudjman. Nadalje, Tudjman je na istom sastanku optužio svoje suradnike jer su izdali dokument koji direktno potvrdjuje ucešce najvišeg vrha Hrvatske u ratu. Rijec je o dokumentu u kojem vrh Hrvatske imenuje sam Glavni stožer Hrvatskog vijeca obrane (HVO) na celu sa Antom Rosom, iako formalno nije bila u ratu sa Bosnom i Hercegovinom. Štaviše, dokument ima zaglavlje najviših organa Hrvatske, a potpisao ga licno ministar Šušak! Tudjman je bio ogorcen zbog ovakve nesmotrenosti. "Kako ste mogli, ministar obrane i nacelnik Glavnog stožera, izdati ovakvu naredbu kojom potvrdjujete da Hrvatska vodi rat, da je direktno upletena? Ja stalno naglašavam da ste sve ovo skupa morali graditi kao dobrovoljno, da su to dobrovoljci iz Hrvatske koji su napustili Hrvatsku vojsku, koji se bore tamo pod zapovjedništvom HVO-a, a vi ovdje imenujete Glavni stožer", ogorceno konstatira Tudjman. O angažiranosti hrvatskih oružanih snaga na teritoriju BiH u Tudjmnovim stenogramima govori se veoma opširno. Od položaja i stanja ljudstva i Materijalno-tehnickih sredstava (MTS), do rasprava o pojedinim zapovjednicima i drugim kadrovskim rješenjima. O angažiranju vojne sile Hrvatske u BiH veoma opširno je govorio i general Bobetko. "Kompletna peta brigada sa svojim sastavom, znaci, sa ovog vinkovackog fronta, je postepeno povucena i našla se na tom ratištu u BiH. To je oko 2.500 ljudi plus sve topništvo, oklop i kompletno zapovjedništvo, osim, dva tri casnika. Njihov glavni zadatak je bio na toj liniji gore kod Gornjeg Vakufa, gdje i sada drže položaj u samom gradu… Još je ostala jedna ojacana bojna, negdje oko 700 ljudi sa svim topništvom i oklopom u širem prostoru Gornjeg Vakufa. Ocito da u iducih deset dana, da ce trebati razmišljati o dovlacenju novih snaga", govori je u medjuvremenu preminuli Bobetko. Tudjman potom predlaže angažiranje regularnih sastava Hrvatske vojske (HV) kod Stoca i sa saradnicima konstatira da su kod Blagaja pripadnici pete i druge brigade HV-a. Napalm-bombe na Vakuf Štaviše, Tudjman na tom sastanku predlaže helikopterski desant za ovladavanje Gornjim Vakufom i Bugojnom, a da bi se, kako kaže tom prilikom, ovladalo komunikacijom Prozor – Jajce, a potom otvorio prostor prema Busovaci i Vitezu. Pri tome predlaže ''da se iskoriste napalm-bombe, bombe s kojim su, kako je tvrdio Tudman, ranije zastrašili i bivšu Jugoslavensku narodnu armiju (JNA). Hrvatski general Bobetko je obecao Tudjmanu da ce osvojiti traženi teritoriji kod Gornjeg Vakufa. "Ovdje cemo mi Vakuf zauzeti, onda i Bugojno automatski dolazi u pitanje i cijeli onaj prostor se osigurava. To je kljucna tocka. Znaci, jednim smišljenim udarom treba to riješiti i doci u Bugojno i Bugojno ode u mat poziciju… Politicki strategijska promjena ce onog momenta doci kada uzmemo Gornji Vakuf", isticao je zapovjednik Hrvatske vojske. Napad Hrvatskog vijeca obrane (HVO), vojnih snaga Herceg-Bosne, na jedinice Armije Republike BiH zapoceo je oružanom akcijom u Prozoru, u oktobru 1992. godine. Nastavljen je napadima na Gornji Vakuf u januaru 1993. godine, te Mostar u noci na 8. na 9. maj iste godine napadom na zgradu Komande Cetvrtog korpusa Armije BiH u zgradi'' Vranica'', te se proširio na cijeli prostor srednje Bosne i Hercegovine. Kao povod za napad na Gornji Vakuf uzet je nikad prihvaceni Vance-Owenov mirovni plan prema kojem su ti teritoriji s vecinskim bošnjackim stanovništvom trebali pripasti tzv. ''Herceg-Bosni'', te je od Armije Republike BiH zatraženo da položi oružje i preda se. Buduci je predaja odbijena, došlo je do sukoba. Jedinice HVO-a i regularne Hrvatske vojske (HV) su izvršili brojne zlocine diljem srednje Bosne i Hercegovine, a najpoznatiji su u Ahmicima kod Viteza i Stupnom Dolu kod Kiseljaka gdje su ukupno, u oba slucaja, stradale 154 osobe, medju kojima i mnogo djece. Pod opsadom su mjesecima držani istocni Mostar i Gornji Vakuf. Organizirano je više koncentracionih logora u kojima su Bošnjaci sistematski muceni i ubijani. Poznati su logori "Heliodrom", "Gabela", "Vojno", "Dretelj", logor u Ljubuškom... Istovremeno, istocni dio Mostara je bio žrtva nevidjene opsade, a na vrhuncu agresije, 9. novembra 1993. godine, tenkovskim projektilima srušen je i cuveni Stari most izgradjen izmedu 1557. i 1566. godine, u vrijeme osmanskog sultana Sulejmana Velicanstvenog ili Kanunija. Glavni cilj, a što je potvrdjeno i u stenogramima bivšeg predsjednika Hrvatske Franje Tudmana, bila je uspostava Hrvatske s granicama na Neretvi, odnosno rijeci Vrbas, što se poklapa s granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine koje su dogovorili predsjednik Vlade Kraljevine Jugoslavije Dragiša Cvetkovic i predsjednik Hrvatske seljacke stranke i Seljacko-demokratske koalicije, kao predstavnik Hrvata, Vladko Macek. Sporazum je doveo do formiranja koalicijske vlade u kojoj je Macek postao potpredsjednik, te do proglašenja Banovine Hrvatske. Bosna i Hercegovina je tim sporazumom podijeljena izmedju dvije susjedne zemlje. Pocetkom Drugog svjetskog rata ta podjela je dokinuta, najprije uspostavom Nezavisne države Hrvatske, a kasnije osnovanjem Federatvine narodne republike Jugoslavije (FNRJ), odnosno Socjalisticke federativne republike Jugoslavije (SFRJ). ──────────── 3. DA LI LAGUMDZIJA-RADONCICEVA POLITIKA PRIHVATANJA HERCEG BOSNE DODAJE OLAKSAVAJUCE OKOLNOSTI PRLICU I OSTALIM Pise: Dr. Muhamed Borogovac Iz pregleda dokaznog materijala sa sudjenja rukovodstvu Herceg Bosne na sudu za ratne zlocine sa podrucja Jugoslavije u Hagu, kojeg gore veoma dobro sumira Anadolija, namece se pitanje: Kako se dogodilo da je 1992 godine zaustavljena incijativa u Vijecu sigurnosti UN da se Hrvatska proglasi agresorom na RBiH i da joj se uvedu ekonomske sankcije zbog napada na Prozor? Odgovor je slijedeci: Kada je pokrenuta incijativa u Savjetu sigurnosti UN da se Hrvatska kazni ekonomskim sankcijama zbog napada na Prozor, Alija Izetbegovic hitno odlazi na pregovore sa Tudjmanom u Split i postize neki sporazum, potpuno bezvrijedan za BiH, ali dovoljan da se onemoguci kaznjavanje Hrvatske od strane UN. To je bila Izetbegoviceva pomoc Tudjmanu po istom receptu po kojem je ranije spasio JNA od bombardovanja NATO-a, kada je odmah poslije ultimatuma Americkog predsjednika Busha generalima JNA izdatog 16. aprila 1992 Izetebgovic otisao na pregovore u Skopje sa Adzicem i sporazumio se da se JNA preimenuje u "Vojsku bosanskih Srba" i da se povuce na "srpke teritorije u BiH". To je za NATO znacilo da je sporazum "zaracenih strana" postignut i da JNA ne mora ispostovati Bushov ultimatum po kojem se morala povuci izvan BiH do 1. Maja 1992. Svojim odlaskom u Split na pregovore sa Tudjmanom poslije agresije HV na Prozor Izetbegovic je ponovio taj trik kojim spasava agresore na BiH od sankcija UN-a. Cesto se govori o sporazumu Milosevic-Tudjman, a ispusta iz vida Alija Izetbegovic, izvrsilac projekta velike Srbije u Bosni i Hercegovini. U stvari, da bi se upotpunila slika i prosudilo ko su zaista Izetbegovic i Tudjman, imajmo na umu i to da je tada, za vrijeme hrvatske agresija na RBiH, trecina Hrvatske bila okupirana od Srbije, a da je Tudjman ipak predao Srbima Posavinu, dakle koridor do srpskih krajina u Hrvatskoj, da Tudjman nije branio Vukovar, da bi zatim susjede Vukovarcana, Vinkovcane, slao da ginu u Gronjem Vakufu, za kojega vjerovatno ranije nisu ni culi itd.. U gornjem clanku se navodi slijedeca recenica: "Kao povod za napad na Gornji Vakuf uzet je nikad prihvaceni Vance-Owenov mirovni plan prema kojem su ti teritoriji s vecinskim bošnjackim stanovništvom trebali pripasti tzv. ''Herceg-Bosni'', te je od Armije Republike BiH zatraženo da položi oružje i preda se. Buduci je predaja odbijena, došlo je do sukoba." Ovdje podsjetimo da postoje mnogobrojna svjedocenja da su na pregovorima u Genevi 1992. kojima su rukovodili Vance i Owen Musadik Borogovac i general Stjepan Siber upozoravali Aliju Iztebegovica da ce se upravo to dogoditi ako potpise Vance Owenov plan, da ce time otvoriti drugi front Armiji RBiH. Zato je RBiH delegacija na konferenciji odbila da Aliji Izetbegovicu dade podrsku da potpise Vance Owenov plan, cime su ga privremeno zaustavili u potpsivanju istog. Medjutim, Alija je ipak kada su se drugi razisli dosao do Vance-a i Owen-a i iza ledja delegaciji, poptisao taj plan, tada u Genevi, cime je prakticno dao prve papire "Herceg Bosni", koja se u Vance Ovenovom planu vodila pod imenom "hrvatske provinije". Time je Alija prakticno otvorio drugi front Armiji RBiH, a sto je znacilo rat u potpunom okruzenju. Kada se uzme u obzir ranije Izetbegovicevo priznavanje HVO-a kao regularne odbrambene snage BiH, jasno je zasto je svijet na rat izmejdu HVO-a i ARBiH gledao kao na gradjanski rat, a sto je Hrvatskoj veoma olaksavalo agresiju na RBiH. Medjutim, bilo je i kasnije prilika da se hrvatska proglasi agresorom na RBiH, sto bi veoma mnogo olaksalo odbranu Republike BiH. Spomenimo jednu manje poznatu. Iz dokaznog materijala sa sudjenja rukovodstvu "Herceg-Bosne" vidi se da je kljucna tacka odbrane Republike BiH od Hrvatske Vojske bio Gornji Vakuf. Komandant odbrane Gronjeg Vakufa je bio pukovnik Enver Zejnilagic. Kada je Zejnilagic shvatio da regularna Hrvatska vojska napada na Gornji Vakuf, on je odbio da predaje tijela poginulih Vojnike Hrvatske vojske, dok im ne dodju roditelji da ih podignu. Na taj nacin se ustanovljavao tacan identitet poginulih, tj. dokumentirano je da su poginuli vojnici gradjani Hrvatske i pripadnici regularnih jedinica Hrvatske vojske. Tako je pukovnik Zejnilagic skupljao dokaze o agresiji Hrvatske na RBiH. Na zalost, nase izdajnicke vlasti nisu ni to nikada iskoristile. Pukovik Zejnilagic, rodjeni Zvornicanin, se kao clan generalstaba Armije RBiH, aktivno suprotstavio daytonskom sporazumu, ali na zalost odmah potom, vec 1995 je umro od srcanog udara u 45toj godini zivota u Sarajevu, ne mireci se sa "sudbinom" da je pola Bosne postalo RS, ukjucujuci i njegov Zvornik. Mezar Envera Zejnilagica se nalazi u haremu Ali Pasine dzamije u centru Sarajeva, odmah pored mezara Hakije Turajlica, Mustafe Hajrulahovica Talijana, Safeta Zajke i jos nekih najzasluznijih heroja odbrane RBiH. Vidjeli smo kako je Alija Izetbegovic svojim pregovorima sa Tudjmanom u Slitu spasio Hrvatsku od sankcija UN-a. Ovdje se postavlja i slijedece pitanje: Da li po istom principu nasi politicari, od Alije Izetbegovica nekad do Lagumdzije i Radoncica danas, svojim pomirljivim odnosom prema Herceg Bosni stvaraju Prlicu i ostalim liderima Herceg Bosne OLAKSAVAJUCE OKOLNOSTI? Naime, kako sudije mogu smatrati zlocinackom tvorevinom Herceg Bosnu, ako je sami Bosnjaci prihvataju?! Znamo da bi sudije trebali biti pravi profesionalci, potpuno nezavisni do politike i nadamo se da ce kao takvi gledati samo u tadasnje zakone i Ustav RBiH kojega su krsili zavjerenici HB-a, i po kojem im se sudi, pa se nadamo da ce presuda prvacima "Herceg Bosne" biti postena i da ce oni dobiti zasluzene kazne za sve svoje zlocine. Ali cinjenica je da Lagumdzija i Radoncic u ovom trenutku zabijaju golove u korist haskih optuzenika Herceg Bosne time sto prihvataju sve incijative koje imaju za cilj vaskrsenje treceg entiteta u Federaciji, kako god da ga oni zovu u tim igrama. Oni svojim ponasanjem cine da projekat Herceg Bosne za neupucene posmatrace iz svijeta izgleda prihvatljiv i za Bosnjake. ──────────── 4. VIJESTI VEZANE ZA SLUCAJ BUDIMIR 4.1 SVJEDOCENJE "MIRSE SVAJCARCA": "REGULARNO SAM TRAZIO POMILOVANJE, NIJE BILO NIKAKVOG MITA NI KORUPCIJE" Dani, subota 18 maja 2013 DANI: Jeste li u sukobu s Oricem ili s drugima u Tuzlanskoj županiji? HADŽIC (zvani Mirso Svajcarac): Nemam nikakve veze s obracunima u Tuzli. Nisam u sukobu s bilo kim pa tako ni s Naserom Oricem. DANI: Hocete da kažete da su netocne informacije da ste Nasera Orica istjerali iz Tuzle i preuzeli njegove poslove? HADŽIC: To su ciste laži plasirane kroz medije jer bi pojedincima išlo u korist da smo ja i Oric u svadji. Uostalom pitajte Nasera je li u sukobu sa mnom. Stvarno ne znam cime se on bavi, znam samo da je umirovljeni zapovjednik Armije RBiH. DANI: Vaše ime se spominje medu spornim pomilovanjima zbog kojih je uhicen predsjednik Federacije Živko Budimir. No, mediji su objavili dokumente po kojima je jasno da je ministar Zoran Mikulic urgirao za smanjenje Vaše kazne. Tko je, ustvari, Vas pomilovao, predsjednik ili ministar? HADŽIC: Ja sam predao zahtjev za pomilovanje preko Uprave KPZ-a Zenica Ministarstvu pravde Federacije BiH, kao i ostali koji su na to imali pravo po zakonu. Uz zahtjev sam priložio i svu potrebnu dokumentaciju. DANI: Kome ste platili? HADŽIC: Nije bilo nikakvog mita niti korupcije. U BiH nizašto nisam osudjivan osim incidenta u Incognitu. Napravili su od mene kriminalca jer sam se suprotstavio najopasnijoj kriminalnoj organizaciji na Balkanu. Ako sam zbog toga opasan...?! Kome to i zašto smeta Mersed Hadžic? ──────────── 4.2 Asic i Ajanovic napustili sjednicu komisije zaduzene za smjenu Budimira SARAJEVO, 22/05/2013 - Dva clana Komisije Predstavnickog doma Federalnog parlamenta, formirane da ispita da li je uhapšeni predsjednik Federacije BiH Živko Budimir dostojan vršenja funkcije, napustili su danas sjednicu te komisije koja je u toku u Sarajevu. Sa sjednice su prije vremena izašli Željko Asic (Stranka pravde i povjerenja SPP) i Irfan Ajanovic (SDA). Nakon toga je Asic novinarima rekao da su on i Ajanovic preglasani kod utvrdivanja dnevnog reda. "Nisu se slagali s tim da Komisija danas donese zakljucke prije nego njeni clanovi saslušaju samog Budimira", kazao je Željko Asic. Prema njegovom mišljenju, Komisija je ipak stavila na dnevni red donošenje zakljucaka jer želi zakljuciti da je Budimir nedostojan vršenja funkcije, iako ga nije saslušala. Sjednici Komisije prisustvuje Budimirov advokat Ragib Hadžic. Iz Suda BiH je Komisiji stigao odgovor na ranije upuceni dopis da njeni clanovi mogu sasušati Budimira posredstvom njegovog opunomocenika, ali Željko Asic istice da Budimira treba saslušati licno, makar i pismenim putem, zbog teških optužbi koje mu se stavljaju na teret. On je i ovom prilikom rekao da je Budimir nevin, a da je pozadina ovog slucaja rekonstrukcija vlasti u FBiH. FENA/ Vijesti.ba ──────────── KOMENTAR: Ispostavilo se da je glavni "zlocinac-pomilovanik" Mirso Svajcarac, bio takodjer zrtveni jarac namjestaljke o Budimiru te da je ispravno pomiloven. Znaci, sve je tanja optuznica protiv Budimira, pa Lagumdzjijini i Radoncicevi zavjerenici protiv Ustava Federecije zure da se na brzinu dokopaju i dijela vlasti koji je do sada bio u Budimirovim rukama. Ocigledno, njih ne interesuje istina, nego da po svaku cijenu, ne birajuci sredstva, smjene Budimira i dokopaju se apsolutne vlasti, a sa kojom ne planiraju nista dobro uciniti, nego naprotiv, planiraju potpuno unistenje i Fedreacije i BiH u skladu sa dogovorima Lagumdzija-Covic i Lagumdzija-Dodik koji su u sustini, kroz rad Trnkine komisije, pretoceni u tzv. Americku incijativu reforme Ustava Federacije. M. B. ──────────── 4.3 NAJNOVIJA VIJEST - Ustavni sud BiH: "Nije bilo dokaza za privodjenje Budimira" A. A. 24/05/2013 SARAJEVO - Ustavni sud BiH prihvatio je apelaciju koju je uputio advokatski tim Živka Budimira, javila je Federalna televizija. Ustavni sud donio odluku da sud bih preispita svoje rjesenje o pritvoru odmah a najdalje u roku od 8 dana, obzirom da nisu postojali dokazi za njegovo pritvaranje. Odvjetnici su tražili odgovor na pitanja da li je Sud BiH uopce nadležan postupati po ovoj stvari, dok je drugo pitanje vezano za zakonitost dokaza koje je Tužilaštvo BiH do sada skupilo. Kao trece pitanje advokati isticu, kako su rekli, politicko-medijski ambijent koji je stvoren oko cijelog predmeta. (Vijesti.ba/Klix.ba) KOMENTAR: Ovdje se namece pitanje: Da li ce odgovarati oni koji su prekoracili ovlastenja i uhapsili Budimira? Osoim toga, imajmo na umu da ovim slucaj nije zavrsen, da izdajnici imaju vlast i beskonacne mogucnosti novih podvala, buduci da narod suti i gleda. (M. B.) ──────────── 5. SDA: Insistiranje na entitetskom državljanstvu u popisnici je u suprotnosti sa Zakonom o popisu i zna se šta je cilj takvih zahtjeva 23.5.2013. SARAJEVO - Stranka demokratske akcije (SDA) upozorava javnost na namjere da bude izvršen popisni inžinjering i statisticki umanjen stvarni procent Bošnjaka u ukupnom stanovništvu BiH. Iz ove stranke navode da se, s istim ciljem s kojim je izvršen genocid nad Bošnjacima, njihov progon i raseljavanje, "ovako projicirana lažna slika o etnickoj strukturi stanovništva namjerava koristiti za dalje udare na teritorijalni integritet BiH". - Odredene politicke strukture više ni ne pokušavaju prikriti svoje ciljeve i namjere. Da bi takvi pokušaji bili sprijeceni i osigurane pretpostavke za uredno provodenje popisa stanovništva, neophodno je: da Agencija za statistiku, u skladu sa Zakonom o popisu stanovništva, prije provodenja popisa jasno definira metodološka rješenja kojima se, poštujuci fakticko stanje, jasno utvrduje da su Bošnjaci i Muslimani ista etnicka grupa koja ce i u konacnoj diseminaciji podataka biti tretirana kao jedna. Suprotno postupanje je direktno kršenje internacionalnih konvencija koje garantiraju da se kolektivna prava bilo koje etnicke grupe ne mogu uskracivati manipulacijama ili zloupotrebama u provodenju zakona i djelovanju državnih institucija - navedeno je. Takoder, isticu, potrebno je da direktor Agencije za statistiku, u skladu sa zakonskom obavezom, propiše jedinstveno i obavezujuce uputstvo za postupak imenovanja clanova popisnih komisija lokalne samouprave. - Time se mora osigurati transparentno i, prema Zakonu, obavezujuce imenovanje legitimiranih predstavnika konstitutivnih naroda i ostalih u svim lokalnim popisnim komisijama. Samo takav sastav lokalnih popisnih komisija može sprijeciti zloupotrebe i manipulacije tokom provodenja popisa. To je ujedno i uvjet da gradani procesu popisa stanovništva pristupe s povjerenjem bez kojeg popis uopce nije moguce provesti - pojašnjeno je. Potrebno je i, smatraju u SDA, uskladiti sadržaj popisnice sa Zakonom o popisu stanovništva i europskim standardima koji predvidaju iskljucivo državljanstvo države ciji gradani su obuhvaceni popisom stanovništva – npr. gradani svih njemackih pokrajina su evidentirani samo kao državljani SR Njemacke. - Insistiranje na entitetskom državljanstvu u popisnici je u suprotnosti sa Zakonom o popisu i zna se šta je cilj takvih zahtjeva. Nerješavanje navedenih problema dovodi u pitanje mogucnost provodenja popisa stanovništva u BiH. Zato pozivamo Komitet internacionalne promatracke operacije da, sukladno Memorandumu o razumijevanju, svojim monitoringom osigura poštivanje Zakona i obavezujucih internacionalnih standarda u pripremi i provodenju popisa - saopceno je iz SDA. 'Oslobodenje' ──────────── KOMENTAR: Ovo je sve tacno i u svakom slucaju moramo bojkotovati predstojeci popis i nadamo se da ce i SDA pozvati narod na bojkot, kojega ovdje i SDA spominju. Nadamo se da nece opet slagati. Problem sa ovim saopstenjem je u tome sto se ovdje po svoj prilici radi samo o politici, tj. o borbi za glasove na novim izborima. Jer, ovo je licemjerno ponasanje SDA, ili sto bi se kazalo to je taktika: "Drz'te lopova.". Naime, SDA je ucestovala u usvajanju zakona o entitetskim drzavljanstvima, a sada za svoje politicke ciljeve koristi nepopularnost tog zakona?! To sto radi SDA je isto kao kada bi vi poklonili nekome poklon, a onda ga kritikovali sto koristi taj poklon?! (M. B.) ──────────── 6. USTAVNE PROMJENE FEDERACIJE - CIJELA BOSNA POSTAJE REPUBLIKA SRPSKA BiH" Pise: Omer S. Aktuelna izjava Predsjednika Republike Srbije, Nikolica da su: "Srbi iz Republike Srpske su Bosanci" u normalnom svijetu nema neko veliko znacenje. Logicno je da po savremenoj definiciji nacije oni to upravo i jesu. No kad se uzme u obzir da je aktuelni predsjednik Republike Srbije cetnicki vojvoda, a cetnici su armada koja stoljecima cini genocide nad neduznim gradjanima Balkana nesrpske etnicke pripadnosti, a pogotovo nad Bosnjacima, onda jedna takva izjava zahtijeva malo detaljniju analizu i osvrt na posljedice koje ona moze da ima za nase gradjane i Republiku BiH. Interesanto je da ovakva jedna izjava se plasira u momentima kada se dogadjaju druge mnogo vaznije stvari u BiH, koje Srbijansko-cetnicka elita apsolunto pazljivo kontrolise na svom putu ostvarenja nebeskog cilja. Za sada bi spomenuli samo neke od kriticnih vele-cetnickih akcija poput: Promijene ustava FBiH; Hapsenje Predsjednika FBIH; Ukidanje budzeta drzavnim institucijama; Hajka na patriote RBiH; Ukidanje jedinstvenog maticnog broja; Manipulacija popisa stanovnistva, itd. Nazalost cetnicka elita slicnim izjavama je uspijesno vec stotine puta skrenula paznju na potpuno nebitne stvari kako bismo eto pomislili da se cetnik predomislio i smilovo, pa nam nudi pravo na sopstveni zivot. Oakve izjave me cesto posjete na snimke koje i dan danas kruze svijetom, a narocito kad cetnici slave svoje svece i cetnicke podvige. Naime radi se o video snimcima i streljanju civila Srebrenice, gdje cetnik ljepo obecava, zarobljenim mladicima kao ce ih postediti ako budu mirno sjedili dok oni ubijaju njihovog druga, a onda jednom po jednom puca iza ledza u glavu. Eto uravo tako i Nikolicev potez treba skrenuti paznju sa gore nabrojanih hajki. Ovoga puta obradimo barem onu najbitniju. Promijena ustava Federacije BiH Do sad su i “glupi Bosanci” svijesni da promijena ustava samo jedne od Alijinih novokomponovanih genocidnih tvorevina, Federacije BiH, je samo bacanje prasine u oci dobro ugladjenom taktikom u interesu Beograda. Sto se od javnosti dobro krije je cinjenica da se ovim na mala vrata legalizuje genocidno stecena RS te time utemeljuje kao glavni faktor politickog upravljanja u BiH. Koliko je ovo dobro smisljeni potez najbolje porvrdjuje podatak da sa ovom promijenom RS teritoritorialno postaju naveci dio BiH i jedini entitet sa predsjednickim nivoom vlasti. Druga vazna cinjenica je smanjenje prava Bosnjaka na nivo Roma bez obzira to sto nas ima dva puta vise od Srba, a pogotovo vise od cetnika. U ovom prijedlogu promijene ustava moze se prepoznati upravo isti recept koji nam je Alija Izetbegovic vec jednom primjenio potpisujuci Dejtonski sporazum kao prvu fazu uspostave velike Srbije. Naime po ustavu Republike BiH, svaki gradjanin je imao jednako pravo glasa. Sto znaci da u zavisnosti od broja glasaca jedna stranka moze imati absolutnu vecinu u parlamenti, pa moze ako zeli i mijenjati ustav drzave. Ovakav vid ustava je norma demokratije i funkcionalne drzave pa cak se primjenjuje i u genocidnom RSu nakon sto je ociscena od Bosnjaka i Hrvata. No, ako je to norma i kod cetnika u RSu, pitanje je zasto im je smetao gradjanski ustav RBiH, te zasto je ustav FBiH tako komplikovan?! Odgovor je sljedeci, popisom iz 1991 na teritoriji RBiH vecinu stanovnistva su sacinjavali Bosnjaci koji su bez obzira na veliki broj posrbica i izdajica posjedovali politicku snagu da upravljaju drzavnim aparatom i time imali zajedno sa ostalima gradjnasku drzavu Rebubliku BiH. Ako u obzir uzmemo veliki broj civilizovanih gradjana drugih etnickih pripadnosti, a koji su imali RBiH u srcu i nesebicno je branili onda mozemo sa sigurnoscu kazati da jedini razlog prve faze velike Srbije je bio osigurati sto veci srpski teritorij u BiH, pociniti sto strasniji genocid, te legalizovati genocidnu tvorevinu preko Alije Izetbegovica kao jedinog (koliko toliko, M. B.) legititimnog potpisnika takvog dogovora. Ne zaboravimo da samo zrtva ima pravo na oprost i legalizaciju genocida i svega agvresijom otetog. To nam ne moze ni svijet ni Srbija nametnuti, a svijedok su Palestinske okupirene teritorie. Znaci bez Alijing potpisa RS bi bila samo nelegalno okupirana teritorija Republike BiH. Razlog za ovo dalje razbijanje Federacije je sto na podrucju FBiH zivi oko 75% Bosnjackog stanovnistva te i po sadasnjem ustavu Federacije Bosnjaci imaju mogucnost da odlucuju na entitetskom nivou, isto kao sto su mogli odlucivati na drzavnom prije Daytonskog sporazuma. Zato je razbijena Republika BiH, i zato sada ponovo Zlatko Lagumdzija, Bakir Izetbegovic, Tihic, Radonjcic i slicna gamad idu dalje, zalazu za etnicku opciju kojom se dalje razbija Federacija, pri cemu se u ime Bosnjaka odricu svega sto je gradjansko i stvaraju geto i novu Palestinu za Bosnjake. Stoga ce cetnici ponovo, a upiruci prstom u par Vehabija, nastaviti agresiju na preostale bosnjacke enklave, dok nas ne sravne zemljom. Po slicnoj formuli je Alija uz stotinjak muzdahedina za vrijeme rata pokuso da drzavnu Armiju RBiH svede na nivo vjerske milicije, da bi je u Daytonu i potpuno ukinuo. Novi politicki poredak toboze samo u Federacji je garancija svodjenja Bosnjaka na narod bez drzave, cija politicka moc bi bila na istom nivou kao i nasih Roma. Novim promjenama bi, nakon planiranog osnivanja treceg entiteta, Bosnjaci dobili 25% teritoria te isto toliko politicke moci cime bi se konacno stvorila povoljna prilika za ostvarenje velikosrpskog cilja. Sta se u javnosti ne spominje je to da u novoj vlasti u FBiH, Srbi dobijaju dodatnu politicku moc za dalje rasturanje drzave BiH i ostvarenje glavnog cilja. Novim poretkom bi Bosnjaci imali jos vecih problema jer za sve vazne odluke ce im trebati suglasnost Srba iz FBiH, Hercegovackih Hravata te Romsko-Zidovske koalicije ostalih. Uz slabljenje politicke moci FBiH cetnicki aparat polako, ali sigurno preuzima institucije cijele drzave BiH, koju polako cijelu stavlja pod kontorlu RSa te time stvara idealnu priliku za ekonomsko iskoristavanje Bosnjaka koji ce na kraju svojim poreznim prihodima omoguciti pripremu cetnika za nove pokolje, isto kao sto su za vrijeme Jugoslavije nesrpski narodi naoruzavali JNA dok je spremala agresiju upravo na nesrpske narode Jugoslavije. Koliko su daleko dogurali u svome planu porobljavanja Bosnjaka, a sve uz pomoc nasih kvislinga, najbolje govori cinjenica da cetnicke horde mogu da dernece na nasim mezarima, a ministar Fahrudin Radoncic hapsi Bosnjake radi glasnog pjevanja himne RBiH. Ako se tome doda da je dokazani trebinjski cetnik Goran Zubac prvi covjek u SIPA; da policija Republike Srbije ima pristup infomacijama MUP BiH; da mi zrtve genocida odskora treba da se pocnemo obracati konzualtima Srbije u inostranstvu za pomoc, onda mislim da je svima jasno koliko je sati. Po ovoj formuli bi uskoro mogli da imamo i situaciju gdje pola oruzanih snaga su Srbi iz RS, a druga polovica bi svi ostali, tj. samo 25% Bosnjaci, a sta ovo znaci svi smo mi to osjetili na primjeru JNA na vlastitoj kozi. Gledajuci na gore navedene cinjenice slobodno zakljucujemo da promijena ustava FBiH prije svega znaci defintivnu legalizaciju RS, pa zatim preuzimanje kontrole cijele BiH od strane RS-a, po cemu bi uskoro ispred BiH mogli da dobijemo RS, tj. da dobijemo RSBiH, te i pojacanje Nikoliceve izjave u stilu: "Svi Bosanci su sada pod kontrolom Republike Srpske". ──────────── 7. JEDAN LAPSUS ROY-a GUTMAN-a Pise: Muhamed Borogovac Slucajno sam naletio na intervju Bedrudina Gusica sa Roy Gutman-om objavljen jos 12. novembra 2011. na Gusicevom blogu. Slijedi, pitanje i odgovor, pa zatim moja ispravka: Gusic: Zašto nije bilo moguce posjetiti logor u Omarskoj i kako ste Vi licno saznali što se tamo dogadjalo? Gutman: Na povratku sa Manjace, pitao sam majora Milovan Milutinovica, glasnogovornika VRS (Vojska Republike Srpske), da me odvede u Omarsku. Bio je pristao, ali nakon nekoliko telefonskih razgovora mi je rekao da mi vlasti ne mogu jamciti moju sigurnost tamo. /.../ Grizlo me je što nisam imao pristupa tamo.Tako sam napisao pricu o logoru Omarska i teškim strahotama koje se tamo dogadaju. Prica je napisana na temelju rekla-kazala, ali je oznacena kao takva u nadi da ce biti zvuk alarma. Zamolio sam kolege iz Newsday, koji pokrivaju State Department, Bijelu kucu i CIA-e da s ovom pricom upoznaju one koji su odgovorni, a ja sam licno poslao glasnogovorniku Bijele kuce, kojeg sam poznavao, kao i ljudima koje sam znao u Freedom House, nevladinim organizacijama koje se bave pitanjima ljudskih prava, i drugima. Niko nije reagirao, niti mi je uzvratio neki odgovor. Niko nije ucinio ništa. Jedina iznimka može biti da je Guardian, u Londonu, ciji je urednik bio moj glavni urednik tijekom mojih Reutersovih dana, objavio te price na prvoj stranici. To me je izjedalo. Osjetio sam ogroman teret: da su ljudi umirali jer mi u medijima nismo izložili cinjenice. U razgovoru sa svojim urednikom, sjajnim momkom po imenu Jeff Sommer, pravio sam povijesnu usporedbu sa nacistickim logorima iz Drugog svjetskog rata. Podsjetio sam da su neki zatocenici ili su pušteni ili pobjegli i to su bile rijeci koje su prve izašle. Dogovorili smo se da bih ja trebao da se vratim u Zagreb i pronadjem nekog, medju preko stotinu hiljada bosanskih izbjeglica tamo, ko je bio u logoru. Uvršten sam za pomoc od strane osoblja Merhameta i imao sam srece da je Muhamed Borogovac, koji sada živi u Sjedinjenim Americkim Državama, spoznao suštinu. Pitao sam ga bi li mogao putem svog osoblja uciniti da kroz ogromnu izbjeglicku populaciju pronadje ljude koji su bili u logorima. Zajedno s Nadom Kronjom-Stanic, mojim prevodiocem / vodicem iz Ljubljane (neko koga sam poznavao dok je bila novinar u Beogradu, pocetkom 1970-ih), razgovarali smo vjerojatno sa 40-ak osoba koje je Muhamed pronašao. Nakon cetiri ili pet dana, Nada i ja smo se složili da imamo dva vjerodostojna svjedoka: jednog koji je rekao da je bio u Omarskoj, a drugog u Brcko - Luci. I onda, zajedno, s dodatnim istraživanjima, napravili smo (npr. Nada je došla gore sa jednim arhitektom) plan koji pokazuje Omarsku kao temelj price. /.../ ──────────── ISPRAVKA: Ovdje se ne radi o meni, MUHAMEDU Borogovcu, nego o MUSADIKU Borogovcu. Musadik Borogovac je tada, 1992. radio sa Gutmanom u Zagrebu i to je Gutman tacno (bez zbrke sa imenima) opisao na vaznom mjestu, u njegovoj knjizi "Svjedok genocida" za koju je dobio Pulicerovu nagradu, najvecu mogucu nagradu za novinare u Americi. Ta Gutmanova knjiga i slike irskog novinara ED Vulliamy-ja koncentracionih logora iz okoline Prijedora su otkrile svijetu da se provodi genocid u Bosni. Musadik Borogovac je tada radio u TWRA i bio je u Izetbegovicevom pregovarackom timu, ali je zbog svojih patriotskih stavova kasnije postao nepodoban za to izdajnicko drustvo. Danas u Glasniku objavljujemo Musadikov najnoviji clanak, pa mozete i sami cjeniti o Musadikovim pogledama na politiku oca i sina Izetbegovica. Inace, Roy Gutman i ja smo se sreli nesto kasnije u Tuzli, potpuno nevezano od njegovih susreta sa Musadikom u Zagrebu. Ja tada nisam nista znao o Gutmanu i slucajno smo se sreli na ulici ispred komande Tuzlanskog korpusa. On se predstavio kao prijatelj BiH pokazujuci njegov clanak iz NewsDay-ja. Clanak je bio o genocidu u Bosni, i on mi je objasnio da je tim clankom probijena informativna blokada, da je svijet obavjesten o genocidu u Bosni. Ja sam sada zaboravio detalje u vezi toga susreta, ali nesto je ostalo zapisano u mojoj knjizi o ratu u BiH, citiram: "Kada je poznati novinar NewsDay-a Roy Gutman posjetio Tuzlu prvi put u ljeto 1992. ja sam ga obavijestio da je tuzlanska milicija zaplijenila SDS-ov spisak Bošnjaka Tuzlaka koje su cetnici planirali likvidirati kada zauzmu Tuzlu. Ja sam za pomenuti spisak saznao jednom prilikom u prostorijama SDA kada mi je receno daje i moje ime na spisku. Roy Gutman je pokazao izuzetno interesovanje za taj spisak i ja sam ga odveo do Alije Muminovica (tadasnji poslanik SDA u Skupstini RBiH i funkcioner policije u Tuzli). Alija nas je primio i potvrdio da spisak postoji i da je i moje ime na spisku za likvidaciju. Poslije kraceg razgovora u njegovoj kancelariji rekao je da dodjemo sutradan da bi Gutman-u pokazao spisak. Sutradan se Gutmanu pružila prilika da ode na teren s nekom jedinicom Armije BiH, pa me zamolio da ja sam odem po pomenuti spisak. Kada sam došao do Alije Muminovica on je rekao da nam spisak ne može niti pokazati niti kopirati. Nije htio dati nikakvo obrazloženje za to. Namece se pitanja: Da li taj spisak uopšte postoji? U slucaju da postoji zašto ga Alija Muminovic nije htio predociti novinaru iz svijeta?" - kraj citata. Pretpostavljam da je Gutman pomijesao imena jer je u relativno kraktom vremenu sreo i mene i Musadika, a i vremenska distanca od 20-tak godina je ucinilia svoje. I Musadik je u jednom periodu bio u Americi, i sreo se s Gutmanom na jednoj konferenciji o Bosni, pa je i to doprinijelo ovoj maloj konfuziji.