SMEJNA DESNICE RADIVOJEVICA OTKRIVA MEHANIZAM KONTORLE BiH OD STRANE IZDAJNIKA

POKRET ZA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU Glasnik Nacionalnog kongresa Republike BiH - br. 787 23. juni 2012. SADRZAJ 1. Dramaticna sjednica Vlade FBiH 2. Saopcenje Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) 3. STA JE CILJ BORBE ZA REZOLUCIJE IZ SVIJETA, AKO SE NE KORISTE ZA POLITICKE AKCIJE ZA SPAS BiH 4. TUDJMAN JE MORAO PREGOVARATI I SA CRNIM VRAGOM 5. TUDJMANU SU PREGOVORI SLUZILI DA OSIGURA VELIKU SRBIJU, A NE DA SPASAVA HRVATSKU 6. Franjo Tudjman se urotom Udbe popeo na tron Hrvatske demokratske zajednice na mjesto Dr. Marka Veselice 7. SLICNO KAO TUDJMANA UDBA JE DOVELA I ALIJU IZETBEGOVICA NA VLAST U BiH 8. Vlastodršce u RS-u i Kusturicu veže ista potreba da retuširaju povijest 9. MALI GEBLES RAJKO VASIC ZAPJENIO I NA SRBE KOJI NISU CETNICI ──────────── Ovaj broj Glasnika se distribuira na preko 60,150 ispravnih adresa. ──────────── 1. Dramaticna sjednica Vlade FBiH Sarajevo 22. Juni 2012. Današnja sjednica Vlade Federacije BiH vjerovatno je najdramaticnija u njenoj historiji i blago receno podsjeca na svojevrsni puc. Drama još nije razriješena, a sve je krenulo kada su ministri iz SDP-a uz pomoc jednog ministra iz SDA Desnice Radivojevica inicirali da se na dnevni red uvrsti i zahtjev za razrješenje upravnih i nadzornih odbora javnih preduzeca koja su u vlasništvu Federacije. U paketu su se trebali riješiti upravni i nadzorni odbori dvije pošte, dva telekoma i dvije elektroprivrede u Federaciji BiH. Važno je istaknuti da SDP ovu odluku ne bi mogao donijeti sam, bez podrške jednog ministra iz reda SDA, ili Lijanovica ili HSP-a. Taj jedan nedostajuci glas obezbijedio im je Desnica Radivojevic (SDA), koji je ujedno i federalni dopremijer. Njegovim glasom SDP bi sa 9 na prema 8 preglasao ostale ministre iz SDA, NSRzB i HSP-a. No ministri iz SDA, HSP i NSRzB su zatražili pauzu radi usaglašavanja. U toj pauzi došlo je do potpunog obrata. Naime, aktivirana je ostavka koju je Radivojevic ranije potpisao (što je inace praksa u svim strankama, kako ministri ne bi mogli ucjenjivati stranacki vrh), a koju je potvrdio i predsjednik Federacije BiH Živko Budimir. Na taj nacin je propao puc SDP-a. Ostavka Radivojevica koja je aktivirana potpuno je validna i to je potvrdio cak i Ured za zakonodavstvo Federacije BiH. No premijer Nermin Nikšic zatražio je da se ta odluka dodatno preispita, mada za tako nešto nema potrebe. Ovo govori da se stanje u federalnoj Vladi nece tako lako smiriti i pokazuje dvije bitne stvari. Prva je da su odnosi unutar platformaške koalicije trajno poremeceni. I druga stvar da su u odnosu snaga na jednoj strani tri stranke SDA, HSP i NSRzB a na drugoj strani jedna stranka a to je SDP. 17.45 Ured Vlade Federacije i sekretar Vlade ocijenili su validnom odluku Živka Budimira. Desnici Radivojevicu nije dopušteno da prisustvuje nastavku sjednice. 17.53 Nakon što je prihvatio nemoralne ponude SBB i SDP, ministar za prostorno uredenje i zamjenik premijera Federacije BiH koji je na ove dužnosti imenovan kao kandidat i clan SDA, Desnica Radivojevic danas je podnio neopozivu ostavku na pozicije u vladi FBiH. Prema izjavama njegovih najbližih saradnika u Ministarstvu i Vladi, Radivojevic je priznao kako nema snage da pogleda u oci ikome iz SDA. "Gadim se samom sebi, više ne mogu pogledati u oci tim ljudima koji su prema meni uvijek bili više nego korektni. Najbolje je da podnesem ostavku", priznao je Radivojevic svojim najbližim saradnicima, navodi se u saopcenju SDA. Predsjednik Federacije BiH gospodin Živko Budimir prihvatio je ostavku ministra Radivojevica i o tome izvijestio Vladu i premijera Federacije BiH. Nakon zahtjeva za ocitovanje, Ured za zakonodavstvo i sekretar vlade FBiH potvrdili su da je odluka predsjednika Federacije BiH legitimna, te da Desnica Radivojevic od danas više nije ministar u Vladi Federacije BiH. 19.20 Ministri SDA, HSP i NSRzB napustili su sjednicu Vlade Federacije BiH, potvrdio je za TV1 Erdal Trhulj, ministar energetike. Na sjednici su po Trhuljevim rijecima ostali 8 ministara SDP-a i smijenjeni ministar Desnica Radivojevic. (Vijesti.ba) ──────────── KOMENTAR: Ovaj clanak objasnjava mehanizam pomocu kojega relativno mali broj izdajnika Bosne i Hercegovine kontrolise cijeli narod. Naime, na ovom primjeru vidimo da je svaki funkcioner u daytonskoj BiH potpuno u sakama stranackih rukovodilaca, jer ako se drzne i usprotivi njima, smjesta gubi funkciju i sve beneficije. U stvari, svaki daytonski funkcioner je prodao dusu djavolu, obavezao se na apsolutnu poslusnost, za funkciju. Podanici daytonskog rezima cesto nas, NKR BiH, pokusavaju napraviti cudacima izjavama u stilu: “Patriotima niko ne valja.” (Pri tome, za njih je patriota pejorativna rijec.) Medjutim, u gornjem clanku jasno vidimo da se u daytonskoj BiH ne radi o mnostvu politickih licnosti koje nama "ne valjaju", nego o poslusnicima koji slusaju mali broj izdajnika. U stvari radi se o jednoj monolitnoj politici sa centralnim ciljem legalizacije RS, mada se taj monolit manifestuje preko mnozine likova (ali ne licnosti), koje se svadjaju oko para, ali tako da nikada ne ugrozavaju RS. ──────────── 2. Saopcenje Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) Senat i Zastupnicki dom savezne države Michigan usvojili su rezolucije kojima se 11. juli 2012 proglašava Danom sjecanja na Srebrenicu, a sedmica 11. jula 2012, kao Sedmica pocasti Bosni i Hercegovini u državi Michigan. Senatori i predstavnici u Domu predstavnika iz obje stranke zastupljene u Senatu i Zastupnickom domu su sponzorirali i jednoglasno usvojili rezoluciju. Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike se zahvaljuje senatorima države Michigan na podršci BiH i americkim Bošnjacima. U ime Bošnjaka SAD i Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, mr. Haris Alibašic predsjednik UO KBSA i inace jedan od osnivaca Koordinacije KBSA u Michiganu se pismom upucenim Senatorima i predstavnicima u Domu predstavnika države Michigan zahvalio na podršci na koju Bošnjaci nailaze u ovoj saveznoj državi. Mr. Haris Alibašic je istakao da je “Odavanje pocasti žrtvama genocida u BiH, podsjecanjem na rat i agresiju u BiH na nivoima država i u gradovima u SAD i Kanadi, je jedan nacin podsjecanja na najgora zvjerstva pocinjena na tlu Europe nakon Drugog Svjetskog rata. Ovo je veoma važno u trenutku kada se u manjem entitetu u BiH zabranjuje Bošnjacima da obilježavaju mjesta gdje su pocinjeni najgnusniji zlocini protiv nevinih civila, te se negira genocid pocinjen nad Bošnjacima. Bošnjaci u SAD i Kanadi se nadaju brzim presudama protiv ratnih zlocinaca Ratka Mladica i Radovana Karadžica, te hapšenjem ostalih ratnih zlocina, te ulasku BiH u euroatlantske integracije.” Prošle godine je Senat države Michigan takodjer usvojio slicnu rezoluciju te je prije toga dvije godine zaredom, Zastupnicki Dom države Michigan usvojio rezolucije kojom se 11 juli. proglasio Dan sjecanja na Srebrenicu i sedmica 11 jula , kao Sedmica pocasti Bosni i Hercegovini u državi Michigan. ──────────── 3. STA JE CILJ BORBE ZA REZOLUCIJE IZ SVIJETA, AKO SE NE KORISTE ZA POLITICKE AKCIJE ZA SPAS BiH Bezbrojni su svjetski dokumenti u korist drzave BiH i Bosnjaka, kao zrtava agresije i genocida. Nas problem nikada nije bio svijet, jer u svijetu vladaju zakoni, i zato je svijet uvijek bio na strani zrtve agresije, Bosne i Hercegovine. Nas problem je samo to sto nije bilo nikoga u BiH ko bi prihvatao te nabacene lopte iz svijeta i zabijao golove cetnicima. Niko te ne moze natjerati da uzmes poklon kojega ne zelis. Niko ne moze trajno spasiti samoubicu ako je cvrsto odlucio da se ubije. Izdaja je nas jedini problem, jer nasi izdajnici vode drzavu BiH u samoubistvo ne osvrcuci se na presude i rezolucije iz svijeta, usvajajuci zakone kojima se dobrovoljno odricu cak i drzavne teritorije u korist okupatora. Kakva je korist od presude ili rezolucije iz svijeta ako to Bosnjaci nece pretociti u politicki zahtjev u Bosni i Hercegovini? Kakva je korist od jos jedne rezolucije o genocidu iz Amerike ako je nece prihvatiti bosnjacki politicari i kazati Dodiku npr.: “Evo jos jedne internacionalne osude genocida pocinjenog od RS. Zato ne pristajemo dalje da RS nastavi put prema legalizaciji. I kao prvo ne pristajemo na podjelu drzavne imovine, niti na etnicki popis stanovnistva, tj. uknjizavanje genocida.” I sta bi mogao Dodik? Da li bi se mogao zaliti Amerikancima sto nece da podrze takvu, i po njihovoj rezoluciji, genocidnu RS. Kada se zna da se KBSA angazuje na prvom dijelu projekta, ubjedjivanju Americkih kongresmena da usvajaju rezolucije o Srebrenici, dok potpuno izostaje svaki pritisak KBSA na bosnjacke politicare da te rezolucije iskoriste u Bosni i Hercegovini, postavlja se pitanje, sta je motiv KBSA? Sta je smisao borbe samo za prvi dio posla, a potpuni izostanak borbe za drugi vazniji dio, primjenu rezolucija. Bez zavrsnice se u stvari gubi svaka korist i od uspjesno obavljenog prvog dijela posla? Ne treba puno pameti da se shvati da se samo radi o samopromociji ljudi iz KBSA. Njima je drago druziti se sa “vaznim facama”, americkim kongresmenima, a sta ce biti poslije toga, koga briga? Radi se o ljudima koji misle da su i sami znacajni kada se druze sa, po njima, znacajnim ljudima, kongresmenima. U stvari doci do Americkih kongresmena je veoma jednostavno. To su ljudi koji se ne kriju od narooda, za razliku od bh politicara koji imaju necistu savjest pred narodom pa se moraju skrivati iza brojnih tjelohranitelja i sekretarica. Pri tome KBSA cini i veliku stetu jer svojim ponasanjem stvara privid kod socioloski nepismenih ljudi u Bosni i Hercegovini da Amerika i svijet odlucuju o Bosni, a ne nasi politicari, cime ujedno peru nase politicare i tako im olaksavaju izdajnicki posao. Dr. Muhamed Borogovac. ──────────── 4. TUDJMAN JE MORAO PREGOVARATI I SA CRNIM VRAGOM Nisam u mogucnosti redovito citati Vaše tekstove pa molim da ih ubuduce ne šaljete na moju adresu. Istina, iz nekih sam crpio nova saznanja, a neki su provokativni i uvredljivi. Tako je i s ovim tzv. akademika Bilandžica. On i slicni nikako ne mogu shvatiti da je dr.Tudman morao pregovarati i sa "crnim vragom" te potpisivati sve i svašta dok se Hrvatske oružane snage ne osposobe da nastalu situaciju riješe i vojnim putem, ako to bude trebalo. Bilandžicevi ideološki saveznici su predali oružje teritorijalne obrane JA i time onemogucili svaku vojnu obranu. Da kojim slucajem dr. Tudman nije postupao tako, države RH ne bi bilo nikada, a dogodio bi se veci pokolj nego na Blajburgu i Križnom putu. To što kafanski novinari politicari pricaju da bi hrvatska država bila stvorena sama po sebi, samo je izraz zloce ili naivnosti. Bjelosvjetski mocnici su se zalagali za ocuvanje YU i moguce žrtve nisu im predstavljale problem, a u što su se uvjerili Bošnjaci na najtragicniji nacin. O stradanju Bošnjaka sam veoma dobro upoznat, a neposredni sudionik sam zbrinjavanja izbjeglica muslimanske vjeroispovijesti tijekom 1992/93 godine i upucene humanitarne pomoci tim nesretnim ljudima. O ovoj temi ce povjesnicari reci svoje iako ce istinu svatko prikazivati na svoj nacin. Nažalost, iako je istina samo jedna, danas se u RH ne govori o Domovinskom osloboditeljskom ratu vec o tzv. NOB-u. Patrizani su mogli ubijati nedužne jer su bili na pogrešnoj strani, a hrvatski vojnici iz Domovinskog rata odgovaraju kazneno za svaku žrtvu na srpskoj strani. To je Bilandžiceva i Mesiceva istina. Nesreca je da mi kao narodi imamo nepoštenu, korumpiranu ili nesposobnu vlast i u BiH i RH. Drago Cutuk ──────────── Postovani gosp. Cutuk, primicete jos samo ovaj Glasnik, buduci da u njemu objavljujemo vasu gornju reakciju i nas odgovor koji slijedi, a odmah poslije distribuiranja ovoga Glasnika izbrisacemo vas iz naseg adresara jer ste to gore zatrazili. ──────────── 5. TUDJMANU SU PREGOVORI SLUZILI DA OSIGURA VELIKU SRBIJU, A NE DA SPASAVA HRVATSKU Pise: Dr. Muhamed Borogovac Tvrdnja da je Tudjman morao pristati na predaju Posavine Srbima je potpuno neosnovana. Naime, ne pregovara se tako kako je Tudjman "pregovarao". Posavina je bila Ahilova peta velikosrpskog projekta. Srpske krajine u Hrvatskoj i BiH su bile u potpunom okruzenju prije izdaje Posavine, kao “Nagorni Karabah” kako Bilandzic kaze. Ne pregovara se tako da se pregovorima neprijatelju rijesi najveci strateski problem, tj. da mu se vec u pregovorima osigura potpuna podbjeda, ostvarenje svih ciljeva rata. (Amerikanci bi kazali: “That defeates the purpose.”) Osim toga, kada se govori o Posavini, ne radi se tu samo o podjeli Bosne i Hercegovine. Jer koridorom kroz Posavinu je data buducnost i srpskim krajinama u Hrvatskoj. Razmislite, sta bi bilo da hrvatski Srbi nisu bili svojeglavi diletanti i da su prihvatili plan Z4 koji je Tudjman vec potpisao? Imali bi Republiku Srpsku u Hrvatskoj koja je po tom planu trebala imati cak i vlastiti novac, dakle mnogo vecu samostalnost od Dodikove RS u Bosni. Kakva bi tek tada bila “hrvatska kifla”? Osim toga, treba imati na umu da je dogovor o Posavini postignut na pregovorima izmedju Bobana i Karadzica (naravno uz saglasnost Tudjmana i Milosevica) u Grazu, dakle kada su vec cetnici bili porazeni u Posavini. Ja se sjecam beskonacnih kolona porazenih Srba iz Posavine, koji su prvo bili prebjegli na Ozren, a poslije nekoliko dana, kada su humnitarni uslovi u zbjegu na Ozrenu postali nepodnosljivi, pusteni su da prodju kroz Tuzlu za Semberiju i Srbiju. Poslije toga, srpski “Nagorni Karabah”, tj. “srpske” krajine u BiH i Hrvatskoj, su bile potpuno opkoljene preko pola godine. Sjecamo se tada kuknjave iz opkoljene Banjaluke kako nedostaje hrane, lijekova, kako cak i bebe umiru bez lijekova itd. Kada god bi Armija RBiH i HVO Posavine otvorili koridor radi humanitarnih razloga, pocinjala bi panicna bjezanija Srba iz Krajina, jer niko ne voli biti u okruzenju. Ovdje bih se osvrnuo na jos jednu cinjenicu koja je povezana sa srpskim zbjegom na Ozrenu kojega su Tuzlaci propustili kroz Tuzlu, a da nikome iz beskrajne kolone traktora, kamiona, fica i stojadina nije falila ni dlaka s glave. Naime, u isto vrijeme, bez ikakave zahvalnosti za tu humanost nasih boraca, nastavljaju se masovne egzekucije Bosnjaka i Hrvata u logorima smrti Republike srpske. I ne samo to, nego i danas Tuzlaci na svojoj kozi osjecaju "zahvalost" Srbije. Naime, sada Srbija progoni tuzlanske branitelje, raspisujuci internacionalne potjernice, dok istovremeno nase izdajnicke vlasti udovoljavaju svim mogucim velikosrpskim zahtjevima, pretvarajuci Bosnu i Hercegovinu u srbijanski protektorat. Ovih dana Bosnjaci sa uzasom gledaju na djelu posljedice dogovora BiH i Srbijanskih politicara kojima je omoguceno cak i to da srbijanska policija moze vrsljati po Bosni i Hercegovini, i npr. legitimirati vozace. Kao sto za ovo ponasanje bosnjackih politicara nema drugog logicnog objasnjenja nego da su izdajnici, isto tako za ponasanje Bobana, Tudjmana, Suska, Praljka u Posaviini nema drugog objasnjenja nego da su velikosrpski agenti postavljeni na celo Hrvata i u Hrvatskoj i u BiH sa ciljem da Srbiji olaksaju velikodrzavne ratne pohode na susjede. A o konkretnim detaljima kako je Udba postavila Tudjmana na vlast procitajte sta kaze HRVATSKI CENTAR ZA ISTARZIVANJE ZLOCINA KOMUNIZMA. ──────────── 6. Franjo Tudjman se urotom Udbe popeo na tron Hrvatske demokratske zajednice na mjesto Dr. Marka Veselice HRVATSKI CENTAR ZA ISTARZIVANJE ZLOCINA KOMUNIZMA Kako bi KOS JNA mogao ostvariti svoje interese (eventualno ocuvanje Jugoslavije, i preslagivanje unutarnjih granica SFRJ), za prvog predsjednika Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) nije 1989. izabran bivši komunist i disident Marko Veselica, nego bivši komunist i formalni disident Franjo Tudjman, za što se pobrinuo šef hrvatske Udbe Josip Manolic. Novinar Josip Šentija, prvi ravnatelj Hrvatske izvještajne novinske agencije i savjetnik predsjednika Republike Hrvatske Franje Tudjmana, posvjedocio je u svojim memoarima, objavljeni u knjizi „Ako Hrvatske bude“, da je Franjo Tudjman prijevarom došao na celo Hrvatske demokratske zajednice. Prvi predsjednik Hrvatske demokratske zajednice trebao je 1989. godine biti izabran na skupštini Hrvatske demokratske zajednice u hotelu «Panorama» na Trgu športova, blizu gradske sportske dvorane, u Zagrebu. Tudjmanovi suradnici, koji su bili bliski s tajnom službom, ishodili su od tadašnjeg republickog sekretarijata za unutrašnje poslove Socijalisticke Republike Hrvatske zabranu održavanja skupštine Hrvatske demokratske zajednice. Pod lažnim izgovorom da se HDZ nalazi pod represijom komunistickog režima, krug oko Tudjmana održao je 17. lipnja 1989. u prostorijama lokalnog nogometnog kluba «NK Borac» na Staglišcu/Jarunu u Zagrebu tajnu skupštinu Hrvatske demokratske zajednice na koju nisu bile pozvane sve one osobe koje su trebale sudjelovati na predvidjenoj skupštini Hrvatske demokratske zajednice u hotelu „Panorama“. Medju osobama koje su trebale sudjelovati na osnivackoj skupštini bili su neki Tudjmanovi protukandidati za predsjednika Hrvatske demokratske zajednice, medju njima karizmaticni i dugogodišnji politicki zatvorenik dr. Marko Veselica. Mali i konspirativni krug oko Tudjmana izabrao je, na tajnoj sjednici, za prvog predsjednika Hrvatske demokratske zajednice Franju Tudjmana koji je na taj nedemokratski nacin izabran za predsjednika jedne politicke stranke, kao što je poslije vladao nedemokratski kao predsjednik Republike Hrvatske. U noci sa 1. na 2. ožujka 2008. je nekadašnji bliski suradnik Franje Tudjmana iz Manoliceva kruga, Slavko Degoricija, gostujuci u televizijskoj emisiji „Nocna mora“ posvjedocio pred urednikom i voditeljem emisije, Željkom Malnarom, o nacinu (metodi) dolaska Franje Tudjmana na tron Hrvatske demokratske zajednice. Degoricija je izjavio kako je postojala procjena Tudjmanovih suradnika o tome da bi na javnoj skupštini Hrvatske demokratske zajednice za njenog prvoga predsjednika mogao od strane delegata Hrvatske demokratske zajednice biti izabran karizmaticni dr. Marko Veselica. Zbog toga je Josip Manolic sa svojim jakim vezama u tajnoj službi isposlovao u tadašnjem Sekretarijatu unutarnjih poslova Socijalisticke Republike Hrvatske, u Zagrebu, zabranu održavanja izborne skupštine Hrvatske demokratske zajednice u hotelu „Panorama“ u Zagrebu. U hrvatskoj javnosti je ispalo kao da su zlocesti komunisti zabranili pokušaj ustroja jedne nekomunisticke stranke, alternative Savezu komunista Hrvatske, a u stvarnosti je to bio unaprijed isplanirani udbaški trik zavaravanja javnosti. Tako je Franjo Tudjman urotom došao na celo Hrvatske demokratske zajednice i svojevrsnim automatizmom i na celo Socijalisticke Republike Hrvatske, s obzirom da je nakon 45 godina komunizma bilo jasno da ce na prvim višestranackim izborima pobijediti ona politicka stranka koja ce hrvatskoj javnosti biti predstavljena kao antikomunisticka hrvatska rodoljubna opcija, a to je u percepciji javnosti i vecine birackoga tijela bila Hrvatska demokratska zajednica, ta po svemu, a na osnovi povijesnih cinjenica, sudeci urotnicka (zavjerenicka) organizacija koju su vodili partizanski prvoborci medju kojima je bilo i ratnih zlocinaca i oficira totalitarne jugokomunisticke tajne policije i tajne službe, bivši komunisti i disidenti komunizma, nekadašnji staljinisti i aktualni titoisti, ljudi s jakim vezama u udbaškom podzemlju i u jugoslavenskoj tajnoj službi u Zagrebu i Beogradu. Urota Franje Tudjmana je zapocela kada je kao disident komunizma i nekadašnji politicki zatvorenik od jugokomunistickog režima u Zagrebu dobio uslugom visokopozicioniranog aparatcika u vladajucoj komunistickoj partiji, inace postolara, Mike Špiljka, jugoslavenski „pasoš“ kao bi mogao otputovati na Zapad i medju hrvatskom emigracijom vrbovati pristaše i sakupljati novcanu pomoc za svoju predizbornu kampanju. U vrijeme kada nitko od hrvatskih disidenata i politickih zatvorenika nije mogao od boljševickog režima dobiti putnu ispravu za legalni odlazak u inozemstvo (politickim osudjenicima je uvijek bila oduzeta i putna isprava), Franjo Tudjman je bio taj kojemu je vracena putna isprava. Na celu Tudjmanove urote stajali su visoki udbaški oficiri koji su se po uzoru na srpske zavjerenicke oficire iz teroristicke organizacije „Crne ruke“ popeli na vlast metodom urote protiv hrvatskog naroda, i koji su se na vlasti održavali velikim lažima, ucjenama, objedama nad politickim protivnicima i neistomišljenicima, izbornim prijavarama, politickim atentatima i ubojstvima ili likvidacijama oporbenih politicara, tajnim dogovorima za vrijeme rata o podjeli Bosne i Herecegovine s velikosrpskim agresorom na Hrvatsku. (...) U vrijeme tranzicije iz komunizma u demokraciju bivši su komunisti na celu s Franjom Tudjmanom i njegovim saveznicima u kriptokomunistickoj opoziciji okupljeni oko komunistickog ideologa Ivice Racana proživjeli tranziciju bez da ih je hrvatsko pravosude kaznilo zbog kršenja ljudskih prava u bivšoj Titovoj Jugoslaviji jer su živjeli pod zaštitom urotnika koji su se rotacijom smjenjivali na vlasti, prvo HDZ, zatim SDP i opet HDZ, i tako u krug. (...) Kako bi stvorila privid demokracije i politickog stranackog natjecanja, vladajuca staljinisticka ljevica, obucena u hrvatsko ruho kao vuk pred Crvenkapicom, stvorila je umjetnu ekstremnu desnicu kako bi sebe postavila u politicki centar. Nije zato ni cudno da, u javnosti poznata po hrvatskom nacionalizmu, hrvatstvu i hrvatskom državotvorstvu, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) u ljeto 1989. nije od strane komunistickog režima u Zagrebu zabranjena. (...) U približno isto vrijeme kad i HDZ, osnovana je i politicka liberalna stranka HSLS (zbog zakonske prepreke, HSLS je tada osnovan kao «savez» a ne stranka), ali HSLS po volji Kontraobavještajne službe JNA i nije bio predvidjen da (sam) preuzme vlast u Hrvatskoj jer je vlast trebala ostati u rukama onih bivših jugokomunista koje se, ili moglo putem obavještajne službe ucijeniti, ili koji su još koliko-toliko bili skloni ocuvanju bilo kakve (labave) Jugoslavije. (HSLS je imao program o preuredjenju Jugoslavije iz federacije u konfederaciju, isto kao i HDZ.) Radi se o oportunizmu i kukavicluku tih tzv. hrvatskih stranaka i njihovih predsjednika jer je ustav Socijalisticke Republike Hrvatske i ustav SFRJ predvidjao «pravo jugoslavenskih republika na samoodredjenje do otcjepljenja» od Jugoslavije. Tudjmana se moglo ucijeniti, bio je sklon ocuvanju Jugoslavije kao konfederacije, a bio je spreman sa Srbima podijeliti i Bosnu jer je o takvoj mogucnosti u Zagrebu razgovarao sedamdesetih godina 20. st. sa disidentom komunizma (Crnogorcem) Milovanom Ðilasom. Prvi javni nastup, nakon isteka zabrane javnog nastupa, je Franjo Tudman imao na tribini Društva književnika Hrvatske (DHK) na središnjem zagrebackom, tadašnjem Trgu Republike, dana 27. sijecnja 1989. godine kada je promovirao «Programsku deklaraciju osnivacke skupštine Hrvatske demokratske zajednice». Dok je clanstvo te stranke (HDZ) cinilo 1990. nemali dio hrvatskog državotvornog nacionalnog gradjanstva, a biracko tijelo cinilo su oni biraci koji su tražili hrvatsko državno pravo, vodstvo stranke HDZ bilo je bivše komunisticko, od Franje Tudjmana (predsjednika stranke) do njegovih zamjenika Josipa Manolica, Vladimira Šeksa, Stipe Mesica, Josipa Boljkovca, Dalibora Brozovica (jezikoslovac) i drugih bivših clanova jugoslavenske komunisticke partije. Gojko Šušak, takodjer najbliži Tudjmanov suradnik u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, nije u smislu partijskih funkcija bio visokopozicionirani komunisticki kadar u Titovoj Jugoslaviji kao Tudjman ili Manolic (prvi je bio do 1961. general u jugoslavenskom ministarstvu obrane u Beogradu, a drugi je bio visoko-pozicionirani oficir politicke policije KPJ), ali je Šušak zato, vrlo vjerojatno, bio suradnik jugoslavenske Službe za istraživanje i dokumentaciju (SID) „Saveznog sekretarijata za inostrane poslove“ SFRJ, ciji je sekretar (ministar) u to vrijeme bio jugoslavenski boljševik hrvatskog podrijetla Budimir Loncar koji je pak u drugom mandatu predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesica postao njegov savjetnik u uredu predsjednika Republike. Gojko Šušak je preuzeo ulogu formiranja takozvane politicke ekstremne („ustaške“) desnice u Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ) i Republici Hrvatskoj i BiH. U Hrvatsku se vratio 1990. kao hrvatski (politicki) emigrant iz Kanade, ali, s jugoslavenskom putovnicom !!! Cinjenica je da niti jedan jedini politicki emigrant iz Titove Jugoslavije nije imao jugoslavensku putovnicu (tzv. jugo-pasoš) upravo zato što su svi emigranti ilegalno napustili SFRJ kako ih totalitarni režim ne bi mogao izložiti progonu, što ne znaci da ih nije proganjao, jer je jugoslavenska obavještajna služba SDB (Udba) u inozemstvo slala svoje agente i suradnike koji su u hrvatskim kulturnim, politickim i sportskim organizacijama po Njemackoj, Sjedinjenim Državama, Kanadi i Australiji glumili hrvatske patriote, cak i «ustaše» i radikalne nacionaliste, a nerijetko su agenti i suradnici Udbe (udbaši) u organiziranim politickim atentatima u inozemstvu ubijali hrvatske emigrante za racun jugoslavenskog diktatora Tita, i jugoslavenskog režima i CK SKJ, i poslije Titove smrti. Gojko Šušak je u vrijeme kada se u Hrvatsku godine 1990. vratio iz emigracije imao jugoslavensku putovnicu („pasoš“) koja je bila izdana od ministarstva vanjskih poslova SFR Jugoslavije u Beogradu, dana 15. lipnja 1990. godine (br. putovnice: 012151). Suradnik KOS-a JNA, a time i tajni agent jugoslavenske komunisticke vlade bio je kratkotrajni predsjednik HDZ-BiH, Davorin Perinovic, (kojeg je KOS kasnije ubacio i u HSP). Svjedok optužbe br. 12 na sudenju Slobodanu Miloševicu na Haaškom tribunalu za ratne zlocine u bivšoj Jugoslaviji, Mustafa Candic, koji je svjedocio u dijelu sudjenja bivšem srbijanskom i jugoslavenskom predsjedniku za zlocine pocinjene u Hrvatskoj 1991. godine, bio je do veljace 1992. oficir Kontra-obavještajne službe (KOS) JNA u kojoj je radio u centrali Kontraobavještajne grupe (KOG) ratnog zrakoplovstva JNA u Zemunu. Haaški svjedok Candic je rekao kako je KOS imao jaku doušnicku mrežu u obavještajnoj službi Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) Republike Hrvatske (SZUP), kao i u redovima dužnosnika vladajuce stranke (HDZ) u Hrvatskoj. (...) Gospodin D. Franciškovic je u razgovoru za «Hrvatsko slovo», u broju od 10. studenog 2006. nastavio, da misli kako je „(...) konacno sazrelo vrijeme da se istraže sve likvidacije koje su se dogodile našim ljudima tijekom Domovinskog rata, kao slucaj Paradžik, Barešic, Kraljevic, Udiljak i niz drugih slucajeva. Cudne i nagle transformacije u hrvatskoj Obavještajno-sigurnosnoj službi za vrijeme Miloševiceve velikosrbijanske agresije: (Razgovor u Hrvatskom slovu, u br. 603. godine 2006.) Voditelj Hrvatskog centra za istraživanje zlocina komunizma, Goran Jurišic, Zagreb. hrcentar.izk @ gmail.com ──────────── 7. SLICNO KAO TUDJMANA UDBA JE DOVELA I ALIJU IZETBEGOVICA NA VLAST U BiH Velika slicnost izmedju Tudjmanovog dolaska na vlast u Hrvatskoj i Izetbegtovicevog dolaska na vlast u Bosni i Hercegovini dokazuje da se radi o istoj, Udbaskoj kuhinji. Slijedi svjedocenje Adila Zulfikarpasica o Alijinom ekspresnom dobijanju pasosa: "Dva dana po Izetbegovicevom puštanju iz zatvora on se našao u Zirichu kod mene. Ja sam znao da su mu prilikom presude 1983. oduzeta i gradjanska prava i da se gradjanska prava ne mogu vratiti bez novoga procesa. Upitao sam Izetbegovica kako je mogao dobiti pasoš tako brzo dok mu još ni gradjanska prava nisu vracena? On je samo odgovorio: "Eto, dali mi." KOMENTAR: Kada se znaju prilike u tadašnjoj BiH i kada se zna ko je i kome mogao tako izdati pasoš SFRJ name ce se pitanja: "Ko je Alija Izetbegovic?" Zašto bi velikosrbi olakšavali Izetbegovicu stvaranje muslimanske stranke? Naše sumnje se pojacavaju kada se sjetimo Karadžiceve izjave pred izbore: "Ako bude izabran Durakovic, bice rat, a ako bude izabran Izetbegovic, dogovoricemo se." Danas poslije Izetbegovicevih potpisa na sve "mirovne planove" kojima se legalizuju cetnicka osvajanja po Bosni i Hercegovini postaje jasno da je Karadžicu trebao Izetbegovic upravo da bi mogao uspješnije ratovati, tj. da bi imao nekoga u su protnom taboru ko ce mu svojim potpisima legalizovati okupirano. M. B. http://www.hdmagazine.com/bosnia/RatPolitickiAspekti.doc ──────────── 8. Vlastodršce u RS-u i Kusturicu veže ista potreba da retuširaju povijest Pise: Andrej Nikolaidis (24SI)-Nikolaidis istice da je sve ovo "samo nastavak jedne bizarne price koja se zove Andricgrad". "To je pokušaj Kusturice da reinterpretira povijest Bosne i Hercegovine. U Andricgradu on, zapravo, diže spomenik svojoj konverziji iz islama u pravoslavlje. On za to ima partnere u jednom dijelu BiH. Taj bizarni projekt je osuden na neuspjeh, a u jednoj dijakronijskoj perspektivi osuden je i na podsmijeh. Takva vrsta ideološkog inženjeringa i megalomanije, kada malo vremena prode, svede se na ono što je poanta. A to je smijeh. Smijeh je najljekovitiji za takve projekte i najbolji odgovor na koješta što nam se sada dogada. Naravno, nama to izgleda vrlo iritantno i to je tako s pravom. No, vjerujte od svega što Kusturica radi ostat ce samo podsmijeh", istakao je Nikolaidis. Objašnjavajuci razloge velike podrške koju Kusturica uživa u Republici Srpskoj, Nikolaidis napominje da ih vežu iste potrebe. "Republika Srpska i njeni vlastodršci prisiljeni na reviziju povijesti, na njeno peglanje, izmišljanje i retuširanje. A sve ovo može se kazati i drugacije - prisiljeni su na laganje. ──────────── 9. MALI GEBLES RAJKO VASIC ZAPJENIO I NA SRBE KOJI NISU CETNICI http://www.e-novine.com/entertainment/entertainment-licnosti/66570-Kad-vam-budem-jebao-mater.html