HERCEG-BOSNA"; LAGUMDZIJA; DRZAVNA IMOVINA

Glasnik Nacionalnog kongresa Republike BiH - br. 771 17. mart 2012. SADRZAJ 1. BORBA ZA MOSTAR JE PRESUDNA BITKA U BORBI ZA BOSNU I HERCEGOVINU 1.1 KAKO IZBORITI POBJEDU NA PRAVNOM FRONTU 1.2 KAKO NAS TIHIC VARA 1.3 KOJE PODJELE SU DOZVOLJENE I POZELJNE, A KOJE NISU 2. LAGUMDZIJA U POSJETI SRBIJI - IZRUCIO DIJASPORU SRBIJANSKIM KONZULATIMA 3. DIOBA DRZAVNE IMOVINE ZNACI KRAJ DRZAVE 4. SVJEDOCENJA NA SUDU ZA RATNE ZLOCINA: SREBRENICA JE PLANIRANA RANIJE DA BI SE POSTIGAO DEJTONSKI SPORAZUM 5. VELIKA POBJEDA UGNJETAVANIH NARODA U SRBIJI 6. Senadin Lavic: GLAS BiH INTELEKTUALACA SE PLANSKI IGNORIRA 7. O JERLAGICU CE GOVORITI KONKRETNE AKCIJE SBiH U VEZI DRZAVNE IMOVINE, MOSTARA I KONZULATA 8. ILAHIJE, KASIDE, CAK I ISTICANJE HRVATSKE I SRPSKE ZASTAVE NISU PROBLEMI ZA DRZAVNOST BiH ──────────── Ovaj broj Glasnika se distribuira na preko 60,373 ispravnih adresa. ──────────── 1. BORBA ZA MOSTAR JE PRESUDNA BITKA U BORBI ZA BOSNU I HERCEGOVINU Pise: Dr. Muhamed Borogovac Svaka bitka za Bosnu i Hercegovinu, pa i ova mostraska bije se na tri glavna fronta, PRAVNOM, MORALNOM i na frontu LJUDSKIH PRAVA. 1. 1 KAKO IZBORITI POBJEDU NA PRAVNOM FRONTU Internacionalno i domace pravo u stvari definise pravila igre u borbi za Bosnu i Hercegovinu. U pocetku agresije na Republiku BiH i internacionalno i domace pravo su bili povoljni za gradjane Republike BiH. Osnovni zakon drzave, tj. osnovno pravilo igre je bio Ustav Republike BiH. Svijet je to odmah uvazio. Badinterova komisija je koristila Ustav Republike BiH da bi definisala pravnu proceduru koju Republika BiH mora provesti da bi bila priznata kao suverena drzava. Kao rezultat provedene procedure Republika Bosna i Hercegovina je priznata kao suverena drzava sa Ustavom Republike Bosne i Hercegovine. Upravo zato sto su po tim demokratskim pravilima igre agresori na Republiku BiH imali izgubljenu poziciju, a buduci da ni vojno nisu uspjeli pokoriti Republiku BiH, nasi neprijatelji su krenuli da mijenjaju ta pravila. Kljucna uloga u tome pripada tadasnjim tzv. muslimanskim liderima, koji su podmetnuti na celo Republike BiH upravo zato da bi promjenili Ustav Republike BiH i nacrtali granice Republike srpske. Potpisujuci daytonski sporazum oni su na nelegalan nacin promjenili ustav, tako da nova pravila igre favorizuju nase neprijatelje, kojima je osnovni cilj etnicka podjela tj. komadanje drzave Bosne i Hercegovine. Po daytonskim pravilima igre Bosna i Hercegovina sigurno gubi. To je namjestena utakmica. Medjutim, dobra vijest ovdje je to sto daytonska pravila igre nisu usvojena na ispravan nacin, tj. nisu legalna. Vise puta smo objasnjavali da Dayton nije usvojen po propisanoj skupstinskoj procedure, te je nevazeci kao vrhovni zakon drzave. Jedini razlog sto svijet nema problema sto se u BiH primjenjuje nelegalni daytonski ustava lezi u cinjenici da ga niko od BiH politicara ne dovodi u pitanje. Svijet prihavata sve ono sto prihvataju Bosanci i Hercegovci. Medjutim, ako bi gradjani Bosne i Hercegovine snazno pokazali da NE PRIZNAJU DAYTONSKI USTAV i ako bi snazno iznijeli zahtjev da SMATRAJU USTAV REPUBLIKE BiH SVOJIM LEGALNIM USTAVOM, nasi izgledi da sacuvamo Bosnu i Hercegovinu bi odjednom postali mnogo bolji. DAKLE, POSTOJI JEDNA JEDINA DOBITNICKA STRATEGIJA U BORBI ZA BOSNU I HERCEGOVINU, A TO JE: NE SMIJEMO PRIZNATI DAYTONSKA PRAVILA IGRE, NEGO MORAMO INSTIRATI NA LEGALNOM USTAVU REPUBLIKE BiH. U tom smislu, Mostarcima koji NE PRIZNAJU odluku donesenu u daytonskom "ustavnom sudu" porucujemo da oni IMAJU PRAVNI OSNOV da to ne priznaju, jer je daytonski "ustav" nelegalan. U tom smislu, preporucujemo im da svoju organizaciju koju formiraju da se suprotstave izdaji grada ne nazavu “bosnjackom” nego “MOSTAR - OPSTINA REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE”. Na taj nacin, pozivajuci se na Ustav Republike BiH, oni ce odnijeti pobjedu na PRAVNOM frontu. Time ce odnijeti pobjedu i na MORALNOMA frontu, a omogucice i Srbima i Hrvatima kojima je Bosna i Hercegovina na srcu da se ukljuce. Znamo da ima i takvih, kao sto ih je bilo i u ratu. Bez obzira sto su sada rijetki, Srbi i Hrvati koji zele Bosnu i Hercegovinu su nama dragocjeni, jer to su najbolji sinovi Bosne i Hercegovine. Nije bilo lako othrvati se od sovinisticke demagogije i ostati vjeran svojoj domovini Bosni i Hercegovini. Mostarci mogu osporiti nelegalni daytonski “Ustavni sud” jedino pozivajuci se na Ustav Republike BiH. Pri tome ce imati masovnu podrsku naroda BiH. Dovoljno je prosetati internetom, jednim nezavisnim medijem, da se uvjerite da narod BiH ne priznaje daytnski ustav i da narod masovno trazi Ustav RBiH. Npr. ovaj Glasnik citaju desetine hiljada patriota koji se bora za Ustav RBiH, a na FaceBook grupama imamo takodje desetine hiljada patriota koji traze Ustav RBiH. Podsjecamo Mostarce, na clanove Ustava RBiH koji im garantuju da imaju pravo da ne priznaju “Ustavni sud” daytonistana: Clan 154. Ustava RBiH Neprikosnoveno je i neotudivao pravo i dužnost gradjana, naroda Bosne i Hercegovine i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive da štite i brane slobodu, nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i cjelokupnost i Ustavom utvrdjeno uredenje Republike. Clan 155. Ustava RBiH Niko nema pravo da prizna ili potpiše kapitulaciju, niti da prihvati ili prizna okupaciju Republike Bosne i Hercegovine ili pojedinog njenog dijela. Niko nema pravo da sprijeci gradane Republike Bosne i Hercegovine da se bore protiv neprijatelja koji je napao Republiku. Takvi akti su protuustavni i kažnjavaju se kao izdaja Republike. Izdaja Republike je najteži zlocin prema narodu i kažnjava se kao teško krivicno djelo. 1. 2 KAKO NAS TIHIC VARA Zahvaljujuci etnickom ciscenju preko 15 hiljada Bosnjaka iz Mostara, danas je Mostar "vecinski hrvatski grad". Buduci da se po principima savremenog svijeta zlocini ne bi smjeli isplatiti zlocincima iz HDZ-a, OHR je poptuno ispravno u Mostaru uspostavio paritet izmedju etnickih grupa u Gradskom vijecu. To nije u suprotnosti i sa daytonskim principima odlucivanja, jer se u mnogim drugim daytonskim institucijama odlucuje glasanjem naroda, npr. u Vijecu naroda, u Predsjednistvu BiH, u entiteskim skupstinama kada je vitalni interes nekog naroda ugrozen. Osim toga, Mostar je kao i Brcko imao specificnu pravnu istoriju, jer ni jedna strana nije kontorlisla Mostar, pa je zasita iznenadjujuca presuda daytonskog ustavnog suda da se u Mostaru prekrizi etnicki paritet. Iz informacije da "bosnjacke" sudije Suada Paravlic i Mirsad Ceman, a koje je oboje imenovao Tihic, nisu osporili ovakvu odluku daytonskog "ustavnog suda", namece se sumnja da je Tihic spremno docekao HDZ-ovu tuzbu kao novu sansu da nanese tezak udarac drzavnosti Bosne i Hercegovine. Naime, Tihic sada igra na cinjenicu da su Bosnjaci manjina u Mostaru i nastupa kao njihov toboznji zastitnik. Tihic predlaze da se Mostar etnicki podijeli da bi se izbjegla “majorizacija” bosnjaka u Mostaru. Tu lezi teska podvala i Bosni i Hercegovini i Mostarcima. Naime, ako bi Bosnjaci trazili da se podijeli Mostar samo zato sto su Bosnjaci manjina, onda bi to bio pravni presedan, i osnov za nove podjele. Imajmo na umu da su Hrvati manjina u Federaciji i u BiH. Kako bi Bosnjaci onda mogli osporavati da se kreira Hrvatski entitet radi "zastite od majorizacije u Fedreaciji" ako se na Mostaru izgradi princip da se grad treba podijeliti zato sto su Bosnjaci manjina. Svugdje na svijetu postoje gradovi u kojima je neko manjina, a neko vecina, i to nije razlog da se grad etnicki dijeli. AKO BI BOSNJACI TRAZIILI DA SE MOSTAR PODIJELI ZATO STO SU MANJINA U MOSTARU, TIME BI SEBI NANIJELI TEZAK PORAZ NA MORALNOM FRONTU, izgubili bi visoku moralnu poziciju u svom zahtjevu da sacuvaju cjelovitost Bosne i Hercegovine. Tihic je pravnik i on dobro zna sta bi znacilo usvajanje logike podjela radi "zastite od majorizacija". To bi znacilo otpocinjenje procesa podjela Federacije, koje se nebi zaustavile dok se i posljednja stopa Bosne i Hercegovine ne stavi pod vlast susjednih drzava. Dakle, podjela Mostara nije rijesenje, to je smrtni udarac. Mostarci trebaju insistirati kod OHR-a da na osnovu specifice pravne istorije Mostara, i na osnovu pravnog principa da se zlocin etnickog ciscenja ne smije nagraditi, prekrizi presuda cirkusa koji se zove daytonski Ustavni sud. Pri tome Mostarci trebaju nastupati kao predstavnici “MOSTARA-OPSTINE REPUBLIKE BiH” cime ce sebi pribaviti najveci moguci legalitet i legitimitet. Tihic pokusava da ubaci parolu kako je potreban dogovor, a ne mijesanje OHR-a, a to samo znaci provodjenje u zivot njegovog i Covicevog dogovora o stvaranju "Herceg-Bosne", i onda ubrzanog sirenja RS na peostale “bosnjacke” enklave. 1.3 KOJE PODJELE SU DOZVOLJENE I POZELJNE, A KOJE NISU Svima nama je jasno da je osnovno ljudsko pravo sloboda vjerosipovjesti. Niko nema pravo drugome nametati u koju ce bogomolju ici. Po potpuno istom principu niko nema pravo nikojem pojedincu niti grupi osporavati pravo da njeguje svoju kulturu, jezik, tradiciju. I TO SU OSNOVNA LJUDSKA PRAVA. Zato nije nikakav problem za Bosnu i Hercegovinu da postoje etnicke televizije, skole i sve druge vrste kulturnih ustanova. I za vrijeme Turske i za vrijeme Austorugarske postojale su zasebne etnicke kulturne institucije, ukljucujuci i skole, i to nije nikome smetalo. Danas u Americi imamo katolicke, jevrejske, budisticke, evangelisticke skole, koledje, sportske timove, socijalne klubove, restorane, barovi itd. itd. i to nikome ne smeta. Neprijatelji Bosne i Hercegovine koriste prirodnu zelju ljudi da njeguju svoju specificnu kulturu, da imaju svoje skole ili mektebe, te to prikazuju kao “nemogucnost suzivota”, sa imputiranim zakljuckom, da se zato Bosna i Hercegovina treba raspasti. Dakle, nikoga ne treba da brine to sto su u Mostaru skole odvojene, to je najmanji problem Mostara i Bosne i Hercegovine. Ono sto se ne smije dogoditi je da se prave etnicke administrativne jedinice, da se dijele teritorije po etnickom principu. E tu nasi izdajnici nemaju nikakvih problema da crtaju etnicke granice po Bosni i Hercegovini i da onda tim etnickim teritorijama cak daruju i drzavnu imovinu Republike Bosne i Hercegovine, o tome pogledajte clanak br. 3. ──────────── 2. LAGUMDZIJA U POSJETI SRBIJI - IZRUCIO DIJASPORU SRBIJANSKIM KONZULATIMA BELGRADE - Foreign Minister of Bosnia-Herzegovina (BiH) Zlatko Lagumdzija stated on the occasion of the candidacy of his Serbian counterpart Vuk Jeremic for the position of the UN General Assembly chairman that an agreement on one of the two candidates should be reached through consensus. After the signing of the agreement on consular cooperation between Serbia and BiH, Lagumdzija said that there is still enough time before the elections and that a peaceful agreement would be the right solution. When asked what a contrary solution would be, he said that this would imply a failure of eastern European countries to reach a consensus on one candidate. The candidacy application for the position of the UN General Assembly chairman was also filed by Lithuania. The two ministers signed on Wednesday an agreement on mutual consular help for Serbian and Bosnian citizens in the third countries. KOMENTAR: Vec je postala tradicija da “Bosnjacki” politicari odmah po stupanju na duznost, odlaze u Beograd. U stvari to su sluzbene konsultacija sa njihovim cetnickim shefovima-bogovima. Primjetimo da je Lagumdzija tu tradiciju malo obogatio, on je prvo otisao u Banja Luku kod Dodika, kao najblizeg saradnika na istom projektu. A sta je Lagumdzija obavio tokom ove posjete u Srbiji? Postoje dva rezultata posjete, oba su pogubna za Bosnu i Hercegovinu. Prvi, manje vazan rezultat posjete je Lagumdzijino zeleno svjetlo da Vuk Jeremic postane novi Predsjedavajuci Generalne skupstine UN. Svijet je trebao da vidi da predstavnik zemlje u kojoj je po mnogima Srbija pocinila genocid nema nikakvih problema da Srbijanac bude predsjednik Generalne skusptine UN. Drugi, mnogo vazniji rezultat Lagumdzijine posjete Srbiji je "sporazum" o konzularnoj sardnji sa Srbijom. (The two ministers signed on Wednesday an agreement on mutual consular help for Serbian and Bosnian citizens in the third countries.) To znaci da ce sada srbijanski konzulati obavljati konzularne poslove za gradjane BiH. A konzularni poslovi su izdavanja pasosa i raznih uvjerenja gradjanima BiH. To znaci da ce Srbiji biti dostavljene baze podataka sa licnim podacima SVIH gradjana Bosne i Hercegovine, ukljucujuci i gradjane protjerane od te iste Srbije. (Imajmo na umu da se ne radi samo o gradjanima BiH u inostranstvu, jer SVAKI grdjanin BiH koji ima pasos je u domenu konzularnih poslova, buduci da se moze naci u inostranstvu.) A znamo da Srbija raspisuje potjernice za gradjanima BiH gdje god stigne, da koristi svaku najmanju informaciju da maltretira nase gradjane koji su se oduprli agresiiji. Sada ce Srbija imati apsolutno sve informacije o svima nama, sto ce joj omoguciti da neke maltretira vec na svojim konzularnim salterima, da neke maltretira tuzbama za zlocine, a da neke ucjenjuje radi novih politickih ustupaka. Sada RS donosi mnogobrojne zakone kojima je osnovni cilj da opljackaju i legalizuju imovinu prognanih Bosnjaka (i Hrvata) iz RS. I ako neki prognanik iz BiH u Evropi, Americi ili Australiji zeli da se zastiti prinudjen je npr. da izvadi punomoc za svoga advokata i da u zahtjevu napise cemu sluzi ta punomoc. A da bi izvadio tu punomoc, on ce morati pisati molbu srbijanskom konzulu?! Ko mu garantuje da ce dobiti odgovor na vrijeme? Ko mu garantuje da ce u zakonskom roku predati tuzbu, ako zavisi od istih onih protiv kojih se tuzi. Lagumdzija je smislio opravdanje da je to "po skandinavskom modelu"!? Ali nikada Svedjani nisu pocinili genocid nad Norvezanima, i obratno. I ne otimaju Svedjani zemlju Norvezanima sluzeci se metodama drzavnog terora, koji je tako uobicajen u Srbiji vec vijekovima. U sviijetu je cuvanje licnih podataka svetinja, a Lagumdzija ovim "sporazumom", ako bude ratifikovan u skupstini BiH, bez ikakva razloga daje sve podatke o gradjanima BiH srbijanskoj policiji, prakticnim izvrsiteljima genocida u BiH?! To je nastavak "kooperacije" sa policijom Srbije, koja je pocela jos za vrijeme Adnana Terzica, toboze radi hvatanja ratnih zlocinaca, i produbljena poslije "drugog sarajevskog atentata". Ovo je sada uvodjenje apsolutne kontrole gradjana BiH od strane srbijanske policije. Ovo dokazuje, da Srbija krece prema kontroli preostalih rastrkanih "bosnjackih" enklava, a konkretni zahtjevi, npr. za "srpskom lijevom obalom Miljacke", se mogu ocekivati odmah poslije planiranog osnivanja "Herceg-Bosne". Dr. Muhamed Borogovac ──────────── 3. DIOBA DRZAVNE IMOVINE ZNACI KRAJ DRZAVE Pise: Zijad Becirevic (Siri izvod iz teksta objavljenog u Orbusu) O postignutom dogovoru celnih ljudi najjacih politickih stranaka u BiH, koji vedre i oblace, potpisali su zajednicki dokument “Dogovoreni principi o raspodjeli imovine“. Po ovom dokumentu “perspektivna” nepokretna imovina koju koriste oružane snage BiH i dio “neperspektivne” vojne imovine koju koriste organi i institucije BiH uknjižice se u vlasništvo BiH. Neperspektivna vojna imovina koju koriste Ministarstva odbrane, kao i ostala vojna neperspektivna imovina uknjižice se na niže teritorijalne politicke jedinice, entitete, kantone i opštine, po isteku roka odredjenog sporazumom lidera. Po istim principima podijelice se i državna imovina, s tim da ce se na državu BiH knjižiti objekti koje koriste diplomatsko- konzularna predstavništva, a ostala imovina na niže teritorijalne jedinice. Državna imovina obuhvata društvena i javna dobra (kao prirodna bogatstva), što je regulisano Dejtonom, Odlukom ustavnog suda o pretvorbi društvene svojine i Sporazumom o sukcesiji. Od BiH se segment po segment oduzima sve što je cini državom. Ultimativno se namecu i iznudjuju rješenja, kao što je slucaj sa odustajanjem od cl. 48 u popisu stanovništva, pristankom za upis entitetske pripadnosti u nove licne karte, itd. Ovim entiteti sve više preuzimaju ingerencije države. Po slijedu dogadjaja, može se uskoro ocekivati pojacani pritisak Rs za novi dogovor o smanjenu vojnih snaga, po kojem bi entiteti došli u posjed i tog dijela vojne imovine koji sada koriste vojne snage. Zajednicka vojska im nije potrebna, jer vecu vojnu snagu i sigurnost imaju u javnom i tajnom rezervnom sastavu svoje milicije. Državna imovina i vlasništvo nad državnom i vojnom imovinom na cijelom teritoriju BiH treba ostati na državi BiH, s tim da se pravo raspolaganja i korištenja može prenositi na niže nivoe kao što su entiteti, regije,opštine. Kada se vrše prenosi ne bi smjeli biti trajni niti bespovratni, jer ko može tvrditi danas da imovina koja se prenosi nece vec sutra trebati vojnim snagama zemlje ili za neke druge prioritetne potrebe. Ako entiteti postanu fakticki vlasnici, time bi stekli status država, koje su stvorile Bosnu i Hercegovinu, pa bi granice entiteta formalno pravno postale državne granice. To bi oznacilo kraj RBiH. U ovom i ovakvom dogovoru ne bi bilo ništa sporno i mogli bi ga smatrati pozitivnim i prihvatljivim kada bi bio pravno valjan i zasnovan na zajednickoj strategiji koja ima za cilj obezbjediti racionalno i funkcionalno korištenje imovine za brži ravnomjerniji razvoj BiH. Ali se, ocigledno, ni ovo ne radi u interesu dogradnje državnog sistema vec s ciljem njegove razgradnje. Kada ne bi znali šta je sve prethodilo ovoj podjeli, kakve intencije i pritisci, posebno zadnjih godina kada su ambicije Rs za osamostaljenjem znatno osnažene, mogli bi je prihvatiti sa više povjerenja a manje podozrenja. Može li se zaboraviti da je Rs agresijom okupirala, uspostavila kontrolu i preuzela vlast nad 49% bh teritorija, a u postdejtonskom procesu proširila se na Distrikt Brcko i potpuno ovladala koridorom ka Srbiji. U sljedecoj fazi nametnute diobe, do koje ce doci ako se ne zaustave procesi dezintegracije, zatražice se pravo srpskog naroda na gradove u FBiH u kojima Srbi cine vecinski ili konstitutivni narod, ali i na one gradove i podrucja u kojima ce se u meduvremenu po vec iskušanom modelu, stvoriti novi embrioni srpskog nacionalizma. Zato nam iskustvo govori i upozorava da dioba imovine nikad nije bila faktor integracije (neophodne za sigurnu i perspektivnu državu), vec faktor dezintegracije. Evropski sufleri tvrde da bi BiH na osnovu ovog dogovora vec na predstojecem majskom Samitu u Chicagu mogla dobiti pristup MAP-u, koji je samo korak do ulaska u NATO. A ulazak u NATO, kako mnogi vjeruju, donosi nam stabilnost i sigurnost. Koliko ce prividna stabilnost i sigurnost vrijediti Bosni i Hercegovini kada izgubi sve atribute države. Po postojecoj Deklaraciji SAD i EU podrazumjeva se da država BiH postane i bude upisani gruntovni vlasnik imovine koja joj je potrebna za vršenje državnih i javnih funkcija, s tim da je u odredenim uslovima i pod odredenim okolnostima može prenositi na korištenje nižim politicko-teritorijalnim jedinicama kao što su Federacija BiH, Rs, Distrikt Brcko. ──────────── 4. SVJEDOCENJA NA SUDU ZA RATNE ZLOCINA: SREBRENICA JE PLANIRANA RANIJE DA BI SE POSTIGAO DEJTONSKI SPORAZUM 16. Mart 2012 — Na današnjem glavnom pretresu Francu Kosu i ostalim, optuženim za brutalne likvidacije Srebrenicana u julu 1995. godine, u korist prvooptuženog svjedocio je "kontroverzni" Jugoslav Petrušic, zvani Pauk ili Dominik, koji je tokom agresije na BiH, kako je rekao, boravio u BiH, gdje je radio za francusku obavještajnu službu. Petrušic je iznio skandalozne detalje vezane za genocid u Srebrenici, ali i cijeloj BiH. Kao saradnik tajne službe imao je, kako je rekao, pristup velikom broju dokumenata vezanih za dešavanja u BiH. Petrušic je ustvrdio da su Kos i ostali optuženi samo puki izvršioci, a da su stvarni nalogodavci komandant 10. diverzantskog odreda Milorad Pelemiš i Petar Salapura, bivši nacelnik Uprave za obavještajne poslove u Glavnom štabu VRS. Petrušic je iznio i saznanja o kojima je, kako je rekao, s kojima je bila upoznata i francuska obavještajna služba, a prema kojima je genocid u Srebrenici pripreman mnogo ranije, te da je bio potreban odredjenim strukturama “kako bi se postigao dogovor u Dejtonu”. Prema dokumentima koje je Petrušic predao Dušku Tomicu, advokatu Franca Kosa, drugooptuženi Stanko Kojic, koji se doprije nekoliko godina zvao Stanko Savanovic, bio je saradnik Službe državne bezbjednosti Srbije, kao i Polemiš i Salapura. Petrušic je, naime, ispricao da je u pokušajima prikazivanja lažne slike o dešavanjima u Srebrenici ucestvovao i Aleksandar Vasiljevic, bivši šef KOS-a, koji je ucestovao u dogadajima u BiH tokom agresije. Naime, veza Vasiljevicu u Sarajevu, kako je rekao, bio je general Fikret Muslimovic. Preko Muslimovica, rekao je Petrušic, u Sarajevo je ubacena i jedinica „Ševe“, koja je, navodno, imala istog finansijera kao i 10. diverzantski odred. Petrušic je kazao da su „Ševe“ nastale u Nišu, te prebacene u Sarajevo, gdje im je pridodato još nekoliko clanova. - Oni su bili zaduženi za zlocine, kao što je onaj nad porodicom generala Sefera Halilovica – rekao je Petrušic. On je kazao da su upravo putem Muslimovica Franc Kos i Zijad Žigic, takodjer bivši pripadnik 10. diverzantskog odreda, 1994. godine napustili Armiju RBiH i preko Bijeljine prebaceni u VRS. Ovo su, kako je rekao, dogovorili Muslimovic i Pelemiš. Takodjer, on je posvjedocio da su Pelemiš, Salapura i Alija Delimistafic, bivši ministar unutrašnjih poslova RBiH, organizirali da se nakon genocida u Srebrenici promijeni identitet za 20-tak egzekutora srebrenickih Bošnjaka. Petrušic je iznio skandalozna saznanja o tome da je pad Srebrenice dogovoren na nivou generala, te da je cak u pregovorima ucestvovao i bošnjacki vrh. Navodno je dogovoreno na koji nacin ce se pripadnici Armija RBiH povuci, kako ce grad preuzeti VRS, te da su cak planirani i zlocini. Na jednom od tih sastanaka ucestvovao je, navodno, i Delimustafic. Inace,Tužilaštvo BiH tereti Kosa, skupa sa Stankom Kojicem, Vlastimirom Golijanom i Zoranom Goronjom, za genocid u Srebrenici, odnosno za ucešce u ubistvima više od 800 muškaraca i djecaka u julu 1995. godine na Vojnoj ekonomiji Branjevo. Prema optužnici, Kos je bio komandir Prvog voda 10. diverzantskog odreda Glavnog štaba VRS-a, a Kojic, Golijan i Goronja pripadnici istog odreda, te su svi zajedno strijeljali zarobljenike. (Avaz) KOMENTAR: Primjetimo, da Avaz pokusava Petrusica diskreditovati, nazivajuci ga "kontroverznim". U tom cilju, i originalni Avazov naslov karakterise Petrusicevo svjedocenje kao "konspiraciju". Tim intervencijama je Avaz (citaj Radoncic) stao u zastitu glavnog protagoniste velikosrpskog projekta u BiH, Alije Izetbegovica. Poznato je da je Radoncic od Izetbegovica dobio novce za Avaz, sto je pouzdan znak da je i Radoncic bio igrac istog, udbaskog tima. (Poznato je da je djelovao pod kodnim imenom Scepo.) Medjutim, u ostalim svjetskim medijima, npr. u izvjestaju BIRN-a niko Petrusica ne naziva "kontroverznim", niti njegovo svjedocenje "konspiracijom". Upravo suprotno, niko ne dovodi u pitanje njegov kredibilitet. Potvrdjuje se da je zaista bio francuski obavjestajac za vrijeme rata u BiH. Nije vjerovatno da jedan obavjestajac, i to obavjestajac jedne tako profesionalne tajne sluzbe kao sto je Francuska, moze biti neozbiljan, tj. "kontorverzan". Osim toga, sve to je rekao Petrusic, rekli su u sustini i neki drugi ljudi iz Iztebegoviceve okoline, npr. ratni komandarant policije Sarajeva, Munib Alibabic - Munja, u njegovoj knjizi "Bosna u Kandzama KOS-a". Ovim je jos jednom, i to na sudu, pod zakletvom, posvjedoceno da je Alija Izetbegovic bio cetnicki agent. Ova danasnja izdajnicka Tihic-Lagumdzina vlast ja samo prirodan nastavak vlasti koju je stvorio Alija Izetbegovic. Dr. Muhamed Borogovac ──────────── 5. VELIKA POBJEDA UGNJETAVANIH NARODA U SRBIJI Nakon što se ispostavilo da su Ugljaninova SDA i Ljajiceva SDP u Sandzaku pod kontrolom Srbijanske tajne policije, patriote Sandžaka su smogli snagu da nastave borbu za slobodu svoga naroda. Na celu sa muftijom Muamerom Zukorlicem, stupili su na politicku scenu, preuzimajuci brigu i odgovornost za svoj narod. Koristeci se resursima Islamske Zajednice BiH u Srbiji, osnovali su sve svjetovne institucije Bosnjaka Sjevernog Sandzaka, politicku stranku – Bošnjacku demokratsku zajednicu (BDZ), kulturnu zajednicu (BKZ) i nacionalno viijece (BNV). Radi ostvarivanja svojih slobodarskih ciljeva, Bošnjacka demokratska zajednica je ponudila saradnju ostalim ugnjetavanim narodima u Srbiji u borbi za ista prava. U tom smislu, u mjesecu decembru u Subotici, usvojen je "Nacrt platforme o saradnji" nacionalnih zajednica, gdje je pored brojnih nacionalnih zajednica, ucesnica bila i Bošnjacka demokratska zajednica. Osim nje, ovaj nacrt su usvojile i sljedece partije: Gradjanski savez Madjara, Demokratska partija Makedonaca, Demokratska stranka vojvodanskih Madjara, Pokret madjarske nade, Demokratska zajednica Hrvata, Romska partija, Demokratska zajednica vojvodjanskih Madara, Rusinska demokratska stranka, Demokratski savez Bugara i Slovacka stranka. Nakon što je osnovan Odbor BDZ-a u Tutinu, Sjenici, Prijepolju, Novoj Varoši, Priboju, osnovan je Odbor BDZ-a i u Novom Pazaru. Izbornoj skupštini, koja je protekla u svecanoj atmosferi, znacaj su dali i predstavnici stranaka nacionalnih manjina: Laslo Rac Sabo - predsjednik Gradanskog saveza Madjara, Agim Haliti - clan predsjedništva Demokratske partije iz Preševa, Ðordje Covic - predsjednik Demokratske zajednice Hrvata, Jou Paul - predsjednik Slovacke stranke, Aron Canka - predsjednik Demokratske zajednice vojvodjanskih Madara i Dragan Veljkovski - predsjednik Demokratske partije Makedonaca. Ovi predstavnici su podržali Bošnjake i njihovu borbu u ostvarenju prava, te najavili stvaranje koalicije na republickom nivou kako bi u Skupštini Srbije dobili svoje autenticne predstavnike. Predsjednik Bošnjacke demokratske zajednice, Emir Elfic, izabran je za predsjednika koalicije nacionalnih zajednica u Srbiji. Iz svih ovih razloga bošnjacki narod u Sandžaku vjeruje da su izbori koji uskoro dolaze – historijski. Svima je postalo jasno da na tim izborima, u suštini, Bošnjaci mogu birati izmedju dvije opcije: da budu slobodni ljudi ili beogradski podanici, za šta su se na žalost, opredijelili Zilkic, Ugljanin, Ljajic i neki njihovi sljedbenici. Bošnjacki narod Sandžaka je u Bošnjackoj demokratskoj zajednici prepoznao snagu koja najjace i najiskrenije zastupa interese Bošnjaka i koja, po svemu sudeci, od njih nece odustati ni po koju cijenu! B. Z. ──────────── 6. Senadin Lavic: GLAS BiH INTELEKTUALACA SE PLANSKI IGNORIRA Izvodi iz Intervjua za portal Kliker Kliker: Sadašnja generacija bosanskohercegovackih politicara ocito nije dorasla da iznese teret tranzicije na zadovoljstvo vecine gradana Bosne i Hercegovine. Ima li na vidiku neka nova licnost ili politicka ideja koja može pobuditi nadu? Lavic: Ne smatram da u Bosni nema ozbiljnih i strpljivih politicara. Ne treba zaboraviti da je do 1990. postojala jaka državnicka i državotvorna politicka struktura medJu bosanskim politicarima, cuvarima bosanske države, koji su pripadali komunistickoj ideologiji. Oni su nam predali državu Republiku Bosnu i Hercegovinu u emanet. Tu mislim na Avdu Humu, Rodoljuba Colakovica, Hasana Brkica, Husagu Cišica, Džemala Bijedica, Ratu Dugonjica, Branka Mikulica, Hamdiju Pozderca, Dragutina Bracu Kosovca, Nijaza Durakovica, Bogica Bogicevica, Miru Lazovica, Krstana Maleševica, Mirka Pejanovica, Tatjanu Ljujic Mijatovic, Ivu Komšica i mnoge druge. Mi smo dvadeset godina naše politike i društvenog života izgubili na antimoderne projekcije religijskih grupa unutar Bošnjaka koji su svoju strategiju sveli na „islamizaciju naroda“, a državu ostavili na milost i nemilost velikosrpskom poduhvatu. Na taj nacin bošnjacka politika išla je naruku velikosrpskom režimu u Beogradu jer mu se nije potpuno adekvatno suprotstavila. /.../ Kliker: Gdje su u toj prici bosanski intelektualci? Njihov glas se gotovo uopce ne cuje? Gledajuci odavde iz Amerike ispada da u Bosni i Hercegovini radi i reaguje jedino Muhamed Filipovic? Lavic: Mnogi intelektualci govore, ali se njihov glas ne cuje u opcoj kakofoniji emocija i neznanja te politickih mešetara, ili se taj glas planski ignorira. Mediji su jezivo podijeljeni po politickim, ideološkim, etnickim, stranackim, poslovnim, regionalnim i drugim kriterijima. Treba naglasiti da nismo svi miljenici medija i da iza nas ne stoje mediji koji trenutno vode jedan strašan rat i raspamecuju ljude do bola. Ono što BZK „Preporod“ radi širom Bosne, naprimjer, gotovo da mediji i ne bilježe, a mnogi to „strateški“ ignoriraju. Jer, BZK „Preporod“ nudi jednu modernu, relaksiranu i kvalitativno drugaciju sliku Bošnjaka od one koju nam namece politika ili religijske institucije. /.../ Kliker: Na politickoj i kulturnoj pozornici Bosne i Hercegovine novi moment je osnivanje Bošnjacke akademije nauka i umjetnosti (BANU)? Lavic: Moje razumijevanju situacije oko BANU jeste da je to jedan ishitren potez. Kome je to potrebno i zašto? Neko ce jednog dana morati odgovoriti na pitanja u cije ime se osnivaju institucije, udruženja i organizacije koje koriste bošnjacko ime. Danas se sastane grupa ljudi i osniva bošnjacko ovo i bošnjacko ono. S kojim pravom jedna grupa ljudi koristi i uzurpira ime Bošnjak u nazivima institucija koje pokrece ili osniva. Pod kojim uslovima se može koristit ime Bošnjak u nazivima udruženja, institucija i organizacija? Zašto ti ljudi kroz Akademiju nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH) u Sarajevu ne ostvaruju interese bošnjackog naroda i države? Pa to je bosanska, državna akademija. Ako Bošnjaci Sandžaka imaju potrebu za Akademijom, ako ne mogu svoje interese ostvarivati preko Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu, to je vec drugo pitanje. Mi onda moramo pomoci Bošnjacima u Sandžaku da se njihova buducnost institucionalizira i na taj nacin. Kliker: Osnivanje spomenute institucije usko je povezano sa reisom Islamske zajednice Bosne i Hercegovine dr. Mustafom ef. Cericem. Spominjem ovo jer je njegov angažman u posljednje vrijeme poprilicno kontroverzan? Lavic: Svako poštovanje reisu-l-ulemi Islamske zajednice u Bosni. Reis bi, medjutim, trebao više raditi na konsolidaciji Islamske zajednice diljem Bosne, naših džemata, a pitanja kulture, znanosti, umjetnosti i politike prepustiti ljudima koji to znaju i ciji je to poziv. On je sebe postavio u jednu nezahvalnu poziciju. Mislim da Reis mora voditi dijalog s mnogim uglednim Bošnjacima, odanim patriotima Bosne, i biti im na usluzi. Reis je glavni administrator uleme i on treba da se brine o funkcioniranju religijske institucije. Islamska zajednica je jedna od bošnjackih institucija. Ona neopravdano podiže svoje liderske pretenzije na cijeli narod. To slicno rade i hodže po bošnjackim džematima u Bosni i širom svijeta. Oni hoce da su iznad svega i da nikome ne odgovaraju. To je nedopustivo. ──────────── 7. O JERLAGICU CE GOVORITI KONKRETNE AKCIJE SBiH U VEZI DRZAVNE IMOVINE, MOSTARA I KONZULATA Javljam vam se prvi put i uz iskrene selame izražavam svoje zadovoljstvo što sam jedan od preko 60 000 sretnika što na svoju E-mail adresu redovno dobijaju vaš Glasnik u kojem na poseban nacin problematizirate sva pitanja od bitnog znacaja za Republiku BiH i nas Bošnjake u njoj, posebno. Želim da i ubuduce nastavite sa vašim patriotskim radom i u vašim i našim nakanama, akobogda i uspijemo. U posljednjem izdanju Glasnika bavite se Strankom za BiH i neposrednim zbivanjima u istoj. Ja kao clan i jedan od osnivaca SBiH sa mnogim tvrdnjama izrecenim u tekstu se apsolutno ne slažem, ali o tome nekom drugom prilikom. U jednom se sa vama u potpunosti slažem, a to je :"Dobro je da je na celo SBiH došao gospodin Amer Jerlagic" DA, apsolutno je dobro da je na celo SBiH došao gospodin Amer Jerlagic. To je tako i nikako drugacije. To je dobro za SBiH, ali i za BiH i Bošnjake ukupno, svakako. To odgovorno tvrdim ja, koji gospodina Jerlagica i kao osobu i kao strucnjaka i kao menadžera i kao Bošnjaka i kao roditelja Alise i Nejre I kao sina nepokretnog oca Bege (primjer je pažnje djeteta prema roditelju) i kao patriote iz prošlog rata i poratnog perioda u BiH, najbolje poznajem. Poznajem ga iz rata dok je bio clan Komande 4.Korpusa ARBiH, poznajem ga jer sam sa njim neposredno radio i saradjivao u JP "Elektroprivreda BiH", Sarajevo preko deset godina. Zadovoljstvo je raditi i poznavati takvog covjeka, pravog bosanskog insana. Vjerujte, a to ce vrijeme pokazati, sa gospodinom Jerlagicem svi smo dobili, a SBiH i BiH, kao država, najviše. Omer Macic KOMENTAR: Postoovani gosp. Macic, mi smo samo kazali da je bolje sto je Jerlagic dosao na celo SBiH nego da je dosao Beriz Belkic. Mi ne znamo Jerlagica, a znamo Belkica, dokazanog srbo-baliju, i samo zato smo to kazali. A kakav ce Jerlagic biti zavisi samo od njegovh djela prema Bosni i Hercegovini. To sto ga je Silajdzic izabrao za svoga nasljednika nam ne ulijeva povjerenje, ali postoji mogucnost da se radi o ispravnom covjeku i patroti Bosne i Hercegovine. Samo njegova konkretna djela prema Bosni i Hercegovini ce pokazati kakav je kao drzavnik. Vidjecemo da li ce sa Jerlagicem na celu SBiH poduzeti sve moguce akcije da se ne usvoji Zakon o podjeli drzavne imovine, da se ne podijeli Mostar, da se ne ratifikuje Lagumdzijin dogovor sa Srbijom o konzularnoj saradnji itd. To su konkretne akcije koje ce govoriti o istinskom odnosu Jerlagica prema Bosni i Herceogvini i od kojih ce jedino zavisiti da li ce se raspasti SBiH ili ce postati vodeca stranka u drzavi. Naime, ako bi SBiH uspjela pokvariti racune izdajnicima, narod bi masovno izasao na izbore, koje sada mnogi bojkotuju jer nemaju za koga glasati, i dao bi svoj glas za SBiH. Ovaj narod je zaista umoran od izdaje i cezne za istinskom patriotskom strankom. Dakle, drzavna imovina, Mostar i konzularni poslovi su prvi test koji ce odrediti dali ce se raspasti SBiH ili ce postati vodeca stranka u BiH. M. B. ──────────── 8. ILAHIJE, KASIDE, CAK I ISTICANJE HRVATSKE I SRPSKE ZASTAVE NISU PROBLEMI ZA DRZAVNOST BiH Ja sam vise puta napisao nesto o Bosni i o ovome casopisu, elektronskome Glasniku. Koristan je u vecini slucajeva, ali ima stvari koje recimo odbijaju nekoga. Ne mene, ja sam vaspitan gradjanski i tako razmisljam. Kada kazem "gradjanski" mislim na razum, i da ljude ne razlikujem po boji koze, niti po vjeroispovijesti, nego po dobru i zlu. Sve to u redu, ali jednu stvar sam zapazio. Recimo pravoslavci se jeze na Ljiljane, i neki katolici, a muslimani se jeze na 4C, kokardu, sahovnicu. Na kraju proslog Glasnika se reklamira ponosito da se jos jedna stranica okitila Ljiljanima. I ja kao normalan covjek otvorim to malo da vidim stranicu. Na njoj jesu Ljiljani koji meni licno ne smetaju i koje sam ja uvazavao dok nije zastava promijenita i himna zamjenita. Sada postujem to znamenje Bosne nam ponosne. Ali nije tako kod svih. Na ovoj stranici su ljiljani, ali i ilahije i kaside, sevdah. Nema nigdje svetih pjesama hrvata ili pravoslavaca? Znaci na stotine websajta koji se kreiraju skoro svaki dan, vezuje se Bosna samo za Bosnjake za Ljiljane i za ilahije. I onda se pitamo zasto SDS pobijedi uvijek kod svojih, zasto SDA pobijedi kod svojih i zato HDZ pobijedi kod svojih? Nazalost nas koji razmisljamo onako kao sto je bilo prija rata je sve manje i manje. Dimce. KOMENAR: Postovani Dimce, Bosni i Hercegovini ne smeta nicija vjera niti nam smeta icija kulturu. Ne smetaju nam ni ilahije, ni ponocka u katedrali, ni gange, ni izvorna muzika brace Begic. Vec sam u clanku o Mostaru govorio kako je pravo na njegovanje svacije kulture osnovno ljudsko pravo. Isto kao sto u Americi svaki katolik, jevrej, musliman, protestant ima pravo da istice americku zastavu i da se bori za domovinu, a da pri tome ne odustaje do svoje kulture, tako i u Bosni i Hercegovini, svako ima pravo da se bori za svoju domovinu pod zastavom sa ljiljanima, bez obzira kojoj kulturi pripadao. Cak ni nosenje "sahovnice" i 4C nije problem za drzavnost BiH. Jedino sto je problem su administrativne podjele na etnicke teritorije. To je ono sto unistava drzavu, ali nazalost nasi izdajnici to znaju i zato bas to forsiraju. M. B.