ZASTO BI INZKO MORAO PONISTITI ODLUKU SKUPSTINE RS O "REFERENDUMU

ONLINE GLASNIK Nacionalnog kongresa Republike BiH - br. 724 7. maj 2011. SADRZAJ - CONTENT 1. "BOSNJACI" ZIVOTIMA BRANE CETNICKI REFERENDUM 1.1 NIKO NE MOZE SPASITI ZIVOT SAMOUBICI 1.2 ZASTO BI INZKO IPAK MORAO PONISTITI ODLUKU SKUPSTINE RS O "REFERENDUMU" 1.3 PETICIJA PODRSKE KARADJORDJEVU II ?! 1.4 Najgore je kada te ujede ush iz opanka 1.5 Procitasmo jedno pitanje i odgovor na web stranici Orbusa 2. Tajni susret s muftijom beogradskim Jusufspahicem: Šta krije Bakir Izetbegovic? 3. SJETIMO SE KAKO JE TO RADIO BRANKO MIKULIC ──────────── Ovaj broj Glasnika se distribuira na 39,883 ispravnih adresa. ──────────── 1. "BOSNJACI" ZIVOTIMA BRANE CETNICKI REFERENDUM Pise: Dr. Muhamed Borogovac 1.1 NIKO NE MOZE SPASITI ZIVOT SAMOUBICI Sa uzasom citamo kako se odvija situacija oko cetnickog referenduma. Naime, prvo reagovanje medjunarodne zajednice je bilo rezolutno: "Odluke skupstine RS ce medjunarodna zajednica ponisititi, a Dodika i ostale lidere kazniti jer je takav "referendum" direktno narusavanje Daytonskog ugovora." Medjutim, tada pocinje snazna kontraofanziva muslimanskih Srba iz “bosnjackih” vlasti, mi ih zovemo udbasi sukladno njihovom mentalnom sklopu. Ovdje se prvenstveno Bakir Izetbegovic isprsio da spasi cetnicki "refrendum". Odlaskom u Banja Luku, a zatim i u Karadjordjevo na prijateljske razgovore, odmah po zakazivanju "referenduma" kao da nista nije bilo, Izetbegovic porucuje citavom svijetu: "Bosnjaci nemaju primjedbi na referendum." Da je u pitanju koordinirana akcija udbasa potvrdjuje i ponasanje Muhameda Filipovica koji u Zvorniku optuzuje bosnjacku stranu za krizu Vlade, tako da krizu Vlade uzdize na mnogo veci nivo nasih problema nego sto joj pripada. Naime, krize vlada u demokratiji su normalna stvar. To se dogadja kada god je pat situacija poslije izbora, te nije lako napraviti vecinsku vladu. Takve "krize", tzv. "krize vlade" se lako rjesavaju novim izborima. Ono sto je opasno za drzavu su ustavne krize, tj. kada neka politicka snaga u drzavi pocne narusavati ustvano ustrojstvo drzave. To su krize koje zavrsavaju u vecim nemirima cak ratovima, a ne rjesavaju se jednostavno novim izborima. A u Zvorniku Muhamed Filipovic govori samo o krizi vlade, "majorizaciji Hrvara", a ni rijeci o "referendumu". Ovo sto radi RS sa raspisivanjem "referenduma" na pola drzave je pocetak Ustavne krize daytonskog ustava, i to upravo tako vidi cijeli svijet. Zato je svijet bio spreman da se umjesa u skladu sa ovlastenjima OHR-a, da se izbjegne narusavanje daytonskog ustava. Medjutim, bez obzira na sve ove sifrovane poruke poslane od strane “nasih” iz Banja Luke, Karadjordjeva, Zvornika, po kojima Bosnjaci nemaju problema sa referendumom, svijet je nastavio da se sprema da ukine cetnicki "referendum". Nazalost, tu nije zavrsena prica. Naime, tada Dodik izvlaci posljednju i najjacu kartu, koju su mu "bosnjacki" izdajnci pripremili u slucaju da je svijet tvrdoglav u namjeri da sprijeci "referendum". Dodik jasno porucuje svijetu:"Pa ni bosnjacki poslanici u Skupstine RS, koji su imali pravo da tu odluku po Daytonu zaustave, to nisu ucinili. Naime, bosnjacki klub u Skupstini RS nije se na pravno formalan nacin, tj. na ispravan nacin, odredio o cetnickom referendumu kao o pitanju od "vitalnog nacionalnog interesa za Bosnjake". Dakle, dok se svijet (u nasem inetresu) pravio naivan da ne shvata sifrovne poruke koje dolaze od izdajnickih bosnjackih predstavnika da Bosnjacima ne smeta "referendum", ovo je sasvim druga stvar, na ovo se ne moze lako oglusiti, jer bez formalne propisne bosnjacke zalbe, tj. bez tog skupstinskog veta, mnogo je teze opravdati OHR-ov proces protiv referenduma. Dakle, jos jednom se potvrdilo da su bosnjacki politicari kljucni igraci u raspadu Bosne i Hercegovine. Bez obzira na Dodika i Covica, Milosevica i Tudjmana, i sve ostale koji zele da nestane Bosne i Hercegovine i Bosnjaka, taj projekat bi bio mrtav da nema bosnjackih izdajnika. Bosnjacki politicari su oni koji uvijek na kraju obezbijede dovoljne uslove da neka cetnicka akcija prodje, da RS dozivi novi uspjeh, a da Bosnjaci jos jednom dozive neuspjeh u pokusaju da sacuvaju drzavu BiH. Potvrdjuje se ono staro pravilo: NIKO NE MOZE SPASITI SAMOUBICU KOJI JE CVRSTO ODLUCIO DA SE UBIJE. 1.2 ZASTO BI INZKO IPAK MORAO PONISTITI ODLUKU SKUPSTINE RS O "REFERENDUMU" Vec smo objasnili da je sada jasno da sve tri “strane” u BiH zele taj referendum. Upotrijebili smo Rijec “strane” jer ne radi se o narodima, pogotovo ne o bosnjackom narodu. To bi morao imati na umu Inzko kada bude donosio odluku. Svi posteni ljudi u svijetskoj politici u vezi Bosne i Hercegovine i svi pravnici internacionalnog prava, ako su istinski profesionalci, bi morali jednom kazati: Ovo sto rade bosnjacki politicari je u direktnoj suprotnosti sa interesima naroda kojeg predstavljaju i u direktnoj suprotnosti sa njihovim funkcijama koje obavljaju. Znaci, oni su agenti druge strane. Kao takvi oni imaju konflikt interesa, tj. oni nemaju pravo da zastupaju Bosnjake. Na djelu je jedna velika prevara, te Bosnjaci kao narod ne moraju nikada prihvatiti rezulate te prevare, sto oni ni ne prihvataju, ako se gledaju slobodni medji na internetu, gdje velika vecina Bosnjaka trazi da se vrati nelegalno suspendovani Ustav Republike BiH u funkciju. To je dakle bio prvi razlog zasto medjunarodna zajednica, tj Inzko trebaju ponisititi referendum. Slijedeci razlog je za njih mozda ubjedljiviji. Naime, po Daytnu i medjunarodna zajednica je pravni subject u Bosni i Hercegovini, a ne samo tri strane koje predstavljaju tri etnicke skupine. Dakle, OHR ima pravo da odluci onako kako je po pravnim normama, bez obzira sto sve tri strane zele drukcije. Ovdje ce neko opravdano kazati: “Ali OHR je tu zbog Bosanaca i Hercegovaca, sta se ima mjesati ako je “stranama” sve po volji.” Da, ali kada je vec tu i kada je pravni subjekat, onda bi morao insistirati na postovanju ustava, jer nepostovanje daytonskog ustava, koji je i internacionalni dogoovr, ce samo biti opasan presedan za druga nepostovanja drugih dogovora i pravnih normi u cijelom svijetu. Dakle, OHR bi morao ponisititi odluku Skupstine RS, zbog stabilnosti svjetskog pravnog poretka. 1.3 PETICIJA PODRSKE KARADJORDJEVU II Ovih dana podrska Karadjordjevu II, medju Bosnjacima tj. podrska Izetbegovicu, organizovano stize iz Srbije. Izdajnicke BiH vlasti, pomognute “prijateljima iz Srbije”, manipulisu “nevladine” organizacije Bosnjaka u zemlji i svijetu i organizuju peticiju u kojoj se toboze trazi izgradnja memorijalnog centra u Omarskoj, ali se u toj peticiji daje podrska Karadjordjevu II. Znaci, istorija se ponavlja i ovaj put - cetnici dobijau odmah ono sto im treba, podrsku "Bosnjaka" ovoj danasnjoj politici (Karadjordjevu II), a time i "referendumu", dok Bosnjaci dobijau memorijalni centar u Omarskoj na "dugu stapu", citaj "nikad". Dakle, cetnicima drzava, a nama obecanje jednog memorijalnog centra u toj drzavi?! Jedan citalac Glasnika je ovih dana trazio da uvrstimo tu peticiju u Glasnik. Njemu, kao i svim ostalim koji misle da je Karadjordjevo II pozitivan razvoj postavljamo pitanje: "Zamisli situaciju kada tvoj komsija odluci da izgradi novu ogradu i to tako da je pomjeri nekoliko metara u tvoju avliju. I ti se sastanes sa njim, a onda na kraju prijateljski razidjes, a da od njega ni ne zahtijevas da vrati ogradu na mjesto. Normalno da je komsiji uzurpatoru stalo da se ne posvadja zbog pomjeranja ograde, da mu to pordje bez problema, bas onako kako je prosao sastanak u Karadjordjevu. Kao da je slaganje komsija nesto potpuno nezavisno od ponasanja, tj. od konkretnih akcija koje komsije cine jedan prema drugome. Dakle, pitanja za sve one koji podrzavaju Karadjordjevo II: "Da li referendumom Republika srpska uzima za sebe vise prava nego sto joj pripada, cak i prema Daytonu? Da li mi trebamo preci prko toga kao da nista nije bilo, tj. samo nastaviti prijateljski "muhabetiti", kao da je "business as usual", ili mozda trebamo insistirati na pravdi? "A ako mi nemamo primjedbi sto je komsija pomjerio ogradu, tj. prosirio svoja prava na nas racun, kako moze imati komsiluk? Dakle, jedini smisao peticije koju su organizovali "prijatelji iz Beograda", koji sada uzivaju i podsmijavaju se dok je "glupi Bosanci" distribuiraju i poptisuju protiv svoga interesa je recenica koja kaze: “Pozdravljamo poruke upucene sa Samita u Karadjordjevu održanog 26. aprila 2011. godine, u kojima se isticu neophodnost pomirenja, stabilizacije odnosa i normalizacije života u regionu.” 1.4 Najgore je kada te ujede ush iz opanka BBC je javio slijedecu vijest: 6 May 2011 Last updated at 11:02 ET: Turkey's ambassador has said that the High Representative in Bosnia, Valentin Inzko, has given Bosnian Serbs a week to call off the referendum they are planning for mid-June. Vefahan Ocak told the Associated Press that it would be an "opportunity for meditation". Mr Inzko, an Austrian diplomat, has the power to ban the referendum. He has already warned that the referendum has the potential to jeopardise the 1995 Dayton peace agreement. - kraj citata. U prevodu: “Turski ambasador je izjavio da je visoki predstavnik u Bosni, Valentin Inzko, dao bosanskim Srbima jednu sedmicu da odustnu od Refrenduma kojeg su planirali za sredinu juna. (Ambasador) Vefan Ocak je na to izjavio za Associated press da je ovo u stvari prilika za pregovore. Gospodin Inzko je Austrijski diplomat, ima ovlastenja kojima moze zabraniti referendum. On je vec upozorio da referendum ima potencijal da ugrozi Daytonski mirovni sporazum iz 1995.” - Kraj prevoda. Dakle, Inzko pokusava da uradi ono sto ima pravo po Daytonskom sporazumu, kao Visoki predstavnik, da zabrani referendum. Na to bi Turski ambasador, ako je Turska prijatelj Bosne kako se predstavlja, trebao samo kazati “aferim!”. Nazalost, kao sto vidimo Turski ambasador se ne slaze sa Inzkovim pristupom, jer predlaze da se pregovara?! Sjetimo se da su tako, pregovorima, upropastene mnoge pravosnazne odluke svijeta u korist Bosne i Hercegovine. Na primjer, ultimatum NATO-a od 15 aprila 1992 da se JNA mora povuci iz BiH u roku od 15 dana je upropasten odlaskom Alije Izetbegovica na pregovore sa Adzicem u Skopje. Na isti nacin je upropasten i Clintonov ultimatum poslije Markala kada je Alija odabrao “Aerodromske pregovore”, umjesto da prepusti cetnike ulimatumu internacionalne zajednice. Dakle uvijek isti trik nasi izdajnci i neprijatelji koriste da paraliziraju internacionalno pravo i omoguce nepravdu portiv Bosne i Herecgovine. U posljednjoj recenci citata iz BBC-a vidimo da Inzko govori ono sto bi “nasi” predstvnici morali govoriti, a to je ako bude referendum Dayton vise nece vrijediti. Normalno, on to ne moze kazati direktno kao mi. Kazu: “Najgore je kada te ujede ush iz opanka.” E tako se ja osjecam kada god Turci glume svjetske diplomate i “evropejce”. Turska politika prema Bosni i Palestini je necasna politika inferiornih ljudi iz treceg svijeta, poltika jedne banana republike koja se ulizuje Evropljanima. Turska politika je bas u stilu slijedeceg vica. Posao Turcin curi na sastanak i zakasnio. Pita ga djevojka: - Sto zakasni, jado?. - Ma krenuo sam ja na vrijeme, ali ugledah na putu trojica ufatili i tuku jednoga. Mislim, dal’ da se umjesam ili ne? i nikako da se odlucim. - Pa sta bi, - Umijesah se bogme junacki. - I, kako si prosao. - Super! E jesmo ga zgazili. 1.5 Procitasmo jedno iitanje i odgovor na web stranici Orbusa Bedrudin GUŠIC: A kako komentirate Dodikovo tumacenje cinjenice da Bošnjaci nisu posegli za instrumentom zaštite vitalnog nacionalnog interesa u NS RS? TANJA TOPIC, politicka analiticarka iz Banja Luke: Licno mislim da je malo ko ocekivao u Republici Srpskoj da Bošnjaci nece uložiti veto i potegnuti pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa glede referenduma u Republici Srpskoj. Naglašavam NECE. Svi su ocekivali potezanje ovog instrumenta što bi referendumsku pricu vremenski rasteglo. Ova odluka dovela je rukovodstvo Republike Srpske pred zid, i tu nema povratka. Ova odluka Bošnjaka bila je vrlo mudra, u smislu daljeg razvoja politickih odnosa u BiH. KOMENTAR: Normalno da Tanja Topic vara Bosnjake. Ta odluka nije mudra nego je to cista izdaja. Vidimo da i trecerazredni cetnicki esalon, u kojeg spade i Topicka, sve zna o politici i koristi priliku da nam silji propagandu kako je "mudro" ne boriti se za svoja prava. Medjutim, ovdje je nebitna Topicka, ovu vijest navodimo samo kao dokumentaciju nase ranije tvrdnje da Bosnjaci nisu iskoristili ni svoje zakonsko pravo da ospore “Referendum”, tako da su strahovito otezali i posao Inzku, jer tesko nam Inzko moze pomoci ako nema bosnjackog ispravnog, propisno ispostavljenog zahtjeva za ponistenje referenduma. Nije lako bilo naci u BiH medijima tu kljucnu vijest, crno na bijelo, DA I SAMI BOSNJACKI PREDSTAVNICI NE TRAZE PONISTENJE DODIKOVOG REFERENDUMA, a eto nadjosmo je jedino na web stranici Orbus, a ne na nekom od glavnih medija. Mozda je i bila negdje objavljena, ali ne kao glavna vijest sto bi svakako bio slucaj kod naroda gdje majke ne radjaju izdajice u tolikim brojevima kao u Bosni. ──────────── 2. Tajni susret s muftijom beogradskim Jusufspahicem: Šta krije Bakir Izetbegovic? Autor F. VELE 2011-05-04 Muftija Jusufspahic i Izetbegovic: Informacija nije objavljena na zvanicnoj stranici Predsjedništva BiH (Foto: Rijaset.rs) Izetbegovic s Jusufspahicem razgovarao dan prije odlaska u Karadjordjevo Bošnjacki clan Predsjedništva BiH Bakir Izetbegovic daleko od ociju javnosti primio je 25. aprila ove godine u Sarajevu Muhameda Jusufspahica, muftiju srbijanskog i zamjenika reisu-l-uleme paralelne Islamske zajednice Srbije Adema Zilkica. Muhamed je, inace, sin bivšeg kontroverznog (citaj: Srbobalije) muftije beogradskog Hamdije Jusufspahica. Srdacan razgovor Zanimljivo je da ove informacije nema na zvanicnoj stranici Predsjedništva BiH, na kojoj Izetbegovic inace izvještava o svim svojim susretima, ali ju je zato rado objavio Jusufspahic na stranici te zajednice. - U jednocasovnom srdacnom razgovoru gosti su upoznali domacina o aktuelnoj situaciji muslimana Srbije te radu Islamske zajednice i njenih institucija. Muftija je pozvao gospodina Izetbegovica da posjeti Islamsku zajednicu Srbije prvom prilikom, što je on sa zadovoljstvom prihvatio - navodi se u saopcenju na zvanicnoj stranici Zilkicevog rijaseta. Zanimljivo je da se Izetbegovic susreo s Jusufspahicem samo dan prije sastanka clanova Predsjedništva BiH s predsjednikom Turske i Srbije Abdulahom Gulom (Abdullah) i Borisom Tadicem u Karadjordjevu! Baš na tom sastanku bilo je govora o Islamskoj zajednici, izboru reisu-l-uleme IZBiH i navodnoj kandidaturi muftije sandžackog Muamera ef. Zukorlica na tu poziciju, što, kako su prenijeli neki mediji, "ne bi bilo po volji Srbiji i Turskoj"! Sam muftija Zukorlic kazao je za "Avaz" da je Izetbegovicev susret s Jusufspahicem neprimjeren poziciji bošnjackog clana Predsjedništva BiH te da ce vrijeme pokazati je li u pitanju samo greška ili sistemski odnos. Ovaj dogadaj, kaže Zukorlic, banalan je, ali nosi "simboliku i predstavlja opasnu poruku cjelokupnom bošnjackom narodu". - Mislim da je to velika greška. Ona ce se pretvoriti i u veliku licnu mrlju koja nije bila potrebna Bakiru Izetbegovicu. Nju ce vrlo teško objasniti i opravdati. Takodjer, taj susret potpuno odudara od Zakljucka Glavnog odbora SDA iz 2007. godine, kada je jasno osuden pokušaj cijepanja Islamske zajednice u Srbiji i stvaranja paravjerske tvorevine. S moralnog aspekta, to je u direktnom raskoraku s Izetbegovicevom javnom podrškom meni licno kao kandidatu Bošnjacke kulturne zajednice (BKZ) na izborima za Bošnjacko nacionalno vijece (BNV) u junu prošle godine. Ocito se u medjuvremenu dešava nešto novo - kazao je Zukorlic. Cinjenica da se Izetbegovic s Jusufspahicem susreo dan prije Karadjordjeva, smatra Zukorlic, dokaz je da su te stvari povezane. Teške posljedice - Ne znam koja je slicnost izmedju Bakira Izetbegovica i Jusufspahica, osim što su obojica dobila pozicije na osnovu autoriteta oceva, a ne licno. Kada se prosjecni nadju na vrhu, onda je jedini nacin da se održe taj da oko sebe imaju poltrone i da se medjusobno dogovaraju o podjeli plijena. Ocito je naš slobodarski gard neprihvatljiv za sve poltronske kapacitete! Ne svidja mi se u kojem je smjeru krenuo Izetbegovic. Naredni dani pokazat ce da li je to stav i njegove stranke. Ako jeste, imat ce teške posljedice. Izgubit ce... Mislim da je Izetbegovic precijenio sebe u cijeloj ovoj prici. Vjerujem da se sve ovo desilo na relaciji Beograd - Sarajevo, odnosno Izetbegovica i Borisa Tadica - istakao je Zukorlic, dodajuci da je "mnogo važnije šta mi mislimo o Izetbegovicu nego ono što on misli o nama". Pranje od "Islamske deklaracije" - Bojim se da su pojedini bošnjacki predstavnici taoci izvjesnih dogadjaja iz prošlosti. Imaju potrebu da se pravdaju. Osjecaju se ucijenjenim i da se moraju prati od nekih dogadjaja i pojava iza kojih oni ne smiju da stanu. Nemaju kapaciteta da ih brane. Je li to pranje od "Islamske deklaracije" ili Haga, vjerovatno ce biti tema polemika u koje moramo uci. I ovdje u BiH ce se, kao i u Sandžaku, morati desiti diferencijacija probošnjackog i probeogradskog koncepta. A narod ce reci posljednju rijec - mišljenja je Zukorlic. Tihicevim stopama Da je Izetbegovic samo nastavio putem Sulejmana Tihica, svjedoci i cinjenica da je Tihic za svog mandata u Predsjedništvu BiH, 8. juna 2004. godine primio tadašnjeg muftiju beogradskog Hamdiju Jusufspahica, oca aktuelnog muftije Muhameda Jusufspahica. Sastanku je prisustvovao tadašnjih ministar za ljudska prava i izbjeglice Mirsad Kebo. KOMENTAR: Postovani gospodine Zukorlicu, dozvolite da ja odgovorim sta veze Izetbegovica i Jusufspahica. To je samo i iskljucivo SRPSTVO! Osim toga, ne pravda se Bakir za islamsku Deklaraciju. Ona je napisana sa ciljem da se Izetbegovici prodaju kao muslimani. Islamka deklaracija je mocno oruzje u rukama cetnickih agenata Izetbegovica i sluzi za dvije obmane: 1. Obmanu bosnjackog naroda da su Izetbegtovici muslimani i 2. za obmanu svijeta da se u BiH pravila islamka drzava. Cilj prve obmane je da Izetbegovic steknu nase povjerenje, a cilj druge je portretiranje Bosnjaka kao terorista u cilju izjednjacavanja svih “strana” u ratu. M. B. ──────────── 3. SJETIMO SE KAKO JE TO RADIO BRANKO MIKULIC Da malo ublazivo mucninu i nagon na povracanje koje imamo od Izetbegovica i slicnih, sjetimo se jednog pravog covjeka, patriote Republike BiH. Slijedi sjecanje Hrvoja Istuka na Branka Mikulica, objavljeno u Danima 1994. Poslije Mikuliceve smrti ODLAZAK VELIKOG BOSANCA Iako sam obecao glavnom uredniku Dana napisati tekst u povodu smrti Branka Mikulica. Teško je, naime, pisati o drugu, prijatelju, politickom istomišljeniku koji je više od dvadeset godina bitno uticao i na rast i na posrtanja Bosne i Hercegovine, na njenu poziciju u ondašnjoj federaciji i, istovremeno, ostati na kritickoj razini Dana kao skoro jedine naše novine koja još uvijek nije iznevjerila žurnalisticko poslanje, koja se uspješno otima zagrljaju politickog oportuniteta svakodnevnice. Zato cu, vjerujuci u neminovnost povijesnog pravorijeka - samo uz jednu napomenu - ostati kod nekih prisjecanja i jedne impresije. Napomena glasi: nikada se nisam bojao onih što kažu: poslije mene potop! Takvi, po pravilu, ništa i nikoga i nisu mogli "potopiti". Bojao sam se, danas posebice, onih što vele: sve prije mene bio je potop! (aluzija na one koji kazu da je Alija “prvi predsjnik Bosne”, M. B.) Nadam se da oni, ipak, nece pisati noviju istoriju Bosne i Hercegovine (nazlaost Istuk prevario si se, M. B.). Prisjecanje 1. Pod konac 1970. godine, u jeku priprema za popis stanovništva u Jugoslaviji, grupa bivših ali neuništivih i uvijek aktuelnih be-ha politicara, medu njima i dvojica Muslimana, požalila se Titu na stajalište koje treba i de iure verificirati muslimanski nacionalni status. Kao,Mikulic i Bijedic su to isforsirali, a muslimani su, zna se, Srbi, Crnogorci, ima ih i Hrvata, Jugoslovena. Mikulic je pozvan kod Tita, kamo se za svaki razgovor valjalo seriozno pripraviti. Tokom razgovora Mikulicu je jedan od argumenata-ilustracija bila i istina da je i sam Tito u vlastorucno pisanim tekstovima za vrijeme rata imenicu Musliman pisao velikim slovom "M". Kad se došlo do toga, Tito ga je prekinuo rijecima: "Cujte, Branko, nisam vas pozvao da mi objašnjavate nešto što odavno znam, vec da vam kažem da su mi to M uvijek križali intelektualci, mahom Bosanci (spomenuta imena su mi poznata, n.a.), da o tome vodite racuna, jer bez takvog M nema države Bosne i Hercegovine." Koncem osamdesetih godina, dok su Kosovom i Crnom Gorom odjekivali mitinzi, po Bosni i Hercegovini nicale afere poput pecurki a puk uživao u propagandnoj mašineriji "antibirokratske revolucije" i likovao nad sudbinom "mocnika", Mikulic je kratko komentirao: "Ne, ne radi se o nama kao pojedincima. Opet su našli 'naše' da precrtavaju veliko M. Daj Bože da uskoro ne pocnu i pucati u njega." Prisjecanje 2. Proljece 1979. godine. Grupa sarajevskih intelektualaca uz lozu caska o devetnaestom stoljecu u BiH. Agrarna reforma u Turskoj carevini, "agrarni ustanci" u Bosni, u Hercegovini; Mileta Despotovic, ruski porucnik i srbijanski major, vodi ustanak oko Grahova, Glamoca, pa Petar Mrkonjic, hercegovacke vode iz Crne Gore, te "mozak" Hadži Lojinog otporaPetranovic iz Like... Mikulic tiho, nestrucnjacki:"Cudni su agrarni ustanci u jeku agrarnih reformi. Još je cudnije što su svi ti 'voždi' došli sa strane. Da sam historicar, tražio bih tu i elemente otimacine bosanske zemlje i bosanskog svijeta..." Prosinac 1990. godine. Hotel Evropa - skoro isto društvo. Mikulic, zagledan u novinsku fotografiju trojice be-ha nacionalnih lidera cije su stranke netom pobijedile na izborima: "Profesori, evo nam ponovo poslaše vožda. Samo da se iz ovoga ne ispili i novi 'agrarni ustanak'." Impresija Umro je Branko Mikulic dostojanstveno. Tu dostojanstvenost usadio je i u svoju familiju. Supruga, kcer, unuka - s pogledom u hladnocu otvorenog neba - hrabro, uspravno, izdržavaju posljednje trenutke oproštaja. Govornici su rekli, za ove prilike, mnogo. I da je u teškim trenucima pravio državu Bosnu i Hercegovinu, borio se za njenu ravnopravnost u bivšoj Federaciji, za materijalni razvitak, za nacionalni identitet Muslimana, ravnopravnost naroda, organizirao Olimpijadu, da je odbio sve pozive da napusti ratno Sarajevo, da je svojim prisustvom ulijevao povjerenje, vedrinom optimizam; da je znao sve o teškoj bolesti, i da ce umrijeti i htio da to bude ovdje, medu svojima... Sve sam to i sâm znao. Znao sam da nijedan covjek u BiH na vijest o njegovoj smrti ne može - ovako ili onako - ostati ravnodušan. Sve sam to ocekivao i znao. Impresioniralo me nešto drugo. U vrijeme/nevrijeme dok ginu hrabri i ubijaju nedužne, kad dvije godine drugujemo sa smrcu, kad su mnogi od nas - tvrdi i otvrdli od nesrece i prkosa - skoro svakodnevno nad grobovima i mezarima, cetrnaestog travnja, dok sahranjujemo Branka, grobljansku hladnocu zatravi i otopli oko dvije i pol hiljade dragih lica što sam ih susretao u Titovoj, na Bašcaršiji, u Novom Sarajevu, u kavanama, na stadionima, taksi stanicama... njihovi pogledi, a mnogi su i muški zasuzili, impresionirali su me iskrenom predanošcu trenucima oproštaja. Kazivali su ti pogledi o prošlom, minulom, iskazivali nadu u buduce i osvjedocenje da ispracamo covjeka što je znao to dvoje sretno uskladivati. Nitko nije tražio da mu halalimo. Nekoliko njih, kad su vec došli, morali su to za sebe zamoliti. Volio bih da jesu. Ni jecaj nije ranjavao tišinu. Nije zujala ni TV kamera. Nije je ni bilo. Samo ljudi i toplina ociju, uspomene i nadanja, samo pianissimo pjesme o vjecnoj tišini, i nadgrobna ploca: Branko Mikulic 1928-1994. Hrvoje Istuk