PRIJETE NAM TRECIM ENTITETOM, DA BI MI BILI SRETNI KADA USVOJE "SAMO" ZAKON O PODJELI DRZAVNE IMOVINE

ONLINE GLASNIK Nacionalnog kongresa Republike BiH - br. 708 17. januar 2011. SADRZAJ - CONTENT 1. PRIJETE NAM TRECIM ENTITETOM, DA BI MI BILI SRETNI KADA USVOJE "SAMO" ZAKON O PODJELI DRZAVNE IMOVINE 1.1 Danajski darovi velikosrpskog projekta Hrvatima i muslimanima u BiH 1.2 Gdje se nalazimo danas u odnosu na projekat 1.3 Zakljucak: PRIJETE NAM TRECIM ENTITETOM, DA BI MI BILI SRETNI KADA USVOJE "SAMO" ZAKON O PODJELI DRZAVNE IMOVINE 2. ZA AMERIKU JE HEZBULAH LEGITIMAN JER JE LEGITIMAN ZA LIBANCE 3. PIC: "OHR should withdraw from Bosnia in 2011" 4. Komentar: PIC ne vrsi nikakav prtisak na bosnjacke polticare 5. CETNICKA PARANOJA 6. Bosnia War Compensation Dispute 7. KOMENTAR: RS ucestvuje u pravljenju zakona po kojme ce RS odgovarati?! VIJESTI IZ SUSJEDSTVA 8. “PROSLAVA” PRAVOSLAVNOG BOZICA U VOJVODINI ──────────── Ovaj broj Glasnika se distribuira na 38,057 ispravnih adresa. ──────────── 1. PRIJETE NAM TRECIM ENTITETOM, DA BI MI BILI SRETNI KADA USVOJE "SAMO" ZAKON O PODJELI DRZAVNE IMOVINE Pise: Dr. Muhamed Borogovac U prethodnim Glasnicima, koje smo distribuirali pod naslovima: “DVA IZDAJNICKA KARTELA U BORBI ZA VLAST”, br. 706 i “SBiH iskocila iz Dodikove sestorke, Tihic se odmah podmetnuo”, br. 707, objasnili smo da je na djelu samo sibicarska igra varanja gradjana BiH dvije strane koje nemaju nikakvih razliku u odnosu na buducnost BiH, a to znaci, bilo koja vlast kada bude formirana provodice istu onu politiku koja se provodi otkako su velikosrpski agenti Izetbegovic, Karadzic i Boban dosli na vlast u BiH. Da bi shvatili kako da se suprotstavimo rasturacima Bosne i Hercegovine moramo tacno znati sta se dogadja, pa to ukratko rezimirajmo. 1.1 Danajski darovi velikosrpskog projekta Hrvatima i muslimanima u BiH Onoga trenutka kada su velikosrpski vladari Jugoslavije shvatili da ne mogu vise kontorlisati susjedne narode i da Srbi demografski gube pozicije u svim etnicki izmjesanim sredinama oni su odlucili da razbiju Jugoslaviju, i to sto prije to bolje, jer srpski gubitak stanovnistva u poredjenju sa susjedima je bivao sve ubrzaniji. Cilj je bio ograditi "srpske teritorije " u susjednim republikama dok Srba jos ima, i prisajedinitii te teritorije Srbiji. Najveca prepreka projektu su bile legalne granice Jugoslovenskih Republika i postulati stabilnosti, kontinuiteta i legaliteta koji vladaju u civilizovanom svijetu. Zbog tog je svijet priznao Republiku BiH i bio je spreman zastititi je od agresije i genocida u skladu sa internacionalnim zakonima. Jedino rjesenje za velikosrpski projekat je bilo da na drugoj strani, medju liderima drugih naroda, instaliraju ljude pomocu kojih ce premostiti postulate internacionlanog prava o nemijenjanju granica silom. Naime, nema nikakvih problema po internacionalni poredak ako se jedna drzava ili jedan narod dobrovoljno odrice teritorija u korist drugog naroda. U tom cilju je u Bosni i Hercegovini nadjen Alija Izetbegovic pocetkom osamdesetih godina dvadesetog vijeka, a koji se kao sto znamo kasnije odrekao 49% teritorije R BiH u korist RS i koji je uspostavio sistem koji je i danas u sluzbi razbijaca Bosne i Hercegovine. Sve bitne funkcije toga daytonskog sistema medju Bosnajcima kontorlisu nekadasnji agenti udbe iz redova Bosnjaka njihovi poslusnici. Dokaz da je svijet zaista zelio sacuvati cjelovitu Republiku BiH je to da je osim priznanja Republike BiH svijet uveo i sankcije Srbiji koje su je kasnije bacile na koljena i dovele do poraza na bojnim poljima. Svijet je pristao da sudjeluje u podjeli drzave BiH kada je uvidio da "sve strane zele tu podjelu" tj. cim je shvatio da je dogovorna podjela BiH najbrzi put do zaustavljanja rata. Odmah iza principa internacionalnog prava koji je zabranjivao nasilno mijenjanje granica jugoslovenskih republika, drugi po znacaju problem za velikosrpski projekat u BiH je bilo stanovnistvo koje je zivjelo vijekovima izmjesano u cijeloj BiH i koje je trebalo ubijediti da proguta tako krupnu promjenu. U tom cilju su protagonisti projekta velike Srbije gradili uporista medju stanovnistvom BiH, sluzeci se specificnim metodima prema Srbima, Hrvatima i Bosnjacima. Svi znamo kako je gradjena podrska velikosrpskom porjektu medju Srbima. Potpora projektu podjele BiH medju Hrvatima gradjena je na obecanju "Herceg-Bosne", a medju Muslimanima na obecanju "islamske (male) Bosne". Kada su Hrvati u pitanju, projekat je imao problema s pocetka. Naime, kako objasniti Hrvatima u Bosni, gdje su manjina, da se bore za podjelu drzave, kada tako licno sebi kopaju jamu, jer postaju gradjani drugog reda u buducim etnickim bosnjackim ili srpskim teritorijama. Zato, i to bas kada su cetnici poceli ubrzano gubiti rat 1992, Izetbegovic potpisuje 1992. Vance-Owenov plan po kojem Hrvati dobijaju tri "provicnije", a koje zauzimaju nerealno veliku teritoriju Hercegovine i Centralne Bosne. Time zapravo Izetbegovic cini prvi korak u pridobijanju bosanskih Hrvata za podjelu BiH. Tim danajskim darom cetnickog agenta Izetbegovica Hrvatima i njihovim prihvatanjem "poklona" Hrvati centralne Bosne krecu u rat protiv svoje domovine Bosne i Hercegovine, tj. ukljucuju su u davno isplanirani projekat SANU-a unistenja Republike BiH. Kod Bosnjaka je podrska velikosrpskom projektu izgradjena preko veoma razgranate mreze starih udbinih agenata u stanovnistvu, a pogotovo u Islamskoj Zajednici BiH. Socioloski neobrazovani slojevi vjernika su kupovali Izetbegovicevu "filozofiju" da je vaznija "Vjera od drzave" ("Umet od nacije"), da je Republika Bosna i Hercegovina "komunisticka tvorevina" da je "vaznije spasavati narod, nego drzavu" i da ce biti naka "avlija" za muslimane, neka "Muslimanija" itd. Sve se baziralo na karizmi Alije Izetbegovica koji je smisljao i lansirao takve, na prvi pogled prihvatljive, ali u sustini samoubilacke floskule, a kontrolisani BiH mediji i imami udbasi ih sirili u narodu i po dzamijama kao sveto slovo. 2.1 Gdje se nalazimo danas u odnosu na projekat Kada su Srbi u pitanju oni su u ogromnoj vecini i danas na strani projekta, mada ima i uvijek je bilo heroja Srba koji nikada nisu izdali svoju domovinu Republiku BiH. Kada su Hrvati u pitanju, pocetni omjeri se permanentno mjenjaju u korist pobornika "treceg entiteta". Naime, projekat podjele Bosne i Hercegovine koji se u praksi svodi na konstituisanje i ucvrscenje Republike Srpske je toliko odmakao da su mnogi bosanski Hrvati trajno iselili te je situacija na terenu medju preostalim Hrvatima koncentrisanim u Zapadnoj Hercegovini pogodovala masovnoj pobjedi Tudjmanove politike koja se danas manifestuje kao zahtjev za "treci entitet". Ipak, medju Hrvatima jos uvijek ima dosta znacajnih snaga koje se ne predaju, koje shvataju da je "Treci entitet" uvijek bio samo mamac koji ih permanentno drzi na pogresnoj agresorskoj strani, a koji nema realne sanse da bude ikada i ostvaren, pogotovo ne u nekim pravednim granicama za Hrvate dok god postoji RS. Takve Hrvate, kao i Srbe koji nisu u cetnickom projektu podrzavamo iz sve snage, jer Bosni i Hercegovni treba svaki njen gradjanin koji nije u zlocinackom projektu podjele drzave. Ne zaboravimo, pravi covjek ce uraditi pravu stvar, tj. boriti se za princip do kraja. Pravi ljudi se nikada nece pomiriti da se legalizuje stanje nastalo agresijom, protjerivanjem, cak genocidom. Kada su Bosnjaci u pitanju, stvari se na terenu krecu u dva suprotna smjera. Prvi smjer je onaj koji je predvidjen projektom tj. pozeljan za izvodjace projekta podjele BiH, a to znaci da se Bosnjaci vremenom navikavaju na rezultate genocida i gube ambiciju da ujedine svoju domovinu. Drugi smjer, a to je ujedno i jedina svijetla tacka u danasnjoj BiH, je to sto je velikosrpski projekat sada potpuno raskrinkan, a njegovi izvodjaci medju laznim Bosnjacima potpuno procitani. Evo jednog primjera koliko su Bosnjaci napredovali u razumijevanju stvari. Ovih dana je Bakir Izetbegovic za srpske medije izjavio: "Obiljezavanje Dana RS nije uvredljivo za Bosnjake". Na njega se srucila lavina napada. Na svim forumima ga Bosnjaci pljuju, nazivaju i njega i Aliju Izetbegovica raznim imenima, npr. izdajnicima, srbalijama itd. I tu nema disonatnog tona, nema nikoga da stane u odbranu Izetbegovica, da u njegovim rijecima pronalazi neko opravdanje, taktiku ili mudrost ili drzvnicku retoriku itd. A sjetimo se da je Alija Izetbegovic svojevremeno cesto lansirao mnogo otrovnije i opasnije "mudrolije" kojima je razarana Bosna i Hercegovina i niko se (osim nas iz Bosanskog kongresa) nije usudjivao kazati "popu pop". Zasto? Pa tada u narodu nije bila u potpunosti objasnjena Izetbegotviceva uloga u velikosrpskom projektu. Tada narod nije mogao pojmiti da neko ko ima tako karakteristican "imidz" jednog bosnjackog "dobrocudnog dede muslimana" bude u stvarnosti okrutni cetnicki agent. Zato je narod prvo objasnjavao njegove pogresne poteze "mudroscu", poslije "naivnoscu", a tek danas ispravno, kao izdaju. Danas narod zna sta se dogadja i zato Bakiru Izetbegovicu ne prolazi ono sto je Aliji prolazilo kao od sale kada je svojim (npr. naprijed citiranim) mudrolijama ispirao mozgove prvenstveno muslimanima vjerncima pripremajuci ih tako mentalno za podjelu drzave Bosne i Hercegovine. 1.3 Zakljucak: PRIJETE NAM TRECIM ENTITETOM, PA BI MI BILI SRETNI KADA USVOJE "SAMO" ZAKON O PODJELI DRZAVNE IMOVINE Osnivanje Treceg entiteta bi bila katastrofa za Bosnu i Hercegovinu, pogotovo za Bosnjake, to je jasno kao dan. Srecom, Treci entitet je racun bez krcmara i nema nikavih sansi na uspjeh, jer bi sada to bila ocigledna izdaja. Od pocetka agresije na Bosnu i Hercegovinu "Treci entitet" se koristi kao mamac, prvo za Hrvate Hercegovine, a kasnije i za Hrvate Bosne da se okrenu protiv svoje domovine Bosne i Hercegovine i tako prakticno stave u sluzbu osnivanja srpske drzave zapadno od Drine, sto se veoma uspjesno provodi u djelo posljednjih 20 godina. Ta politika je dovela do dogovornog Tudjman-Milosevicevog iseljavanja Hrvata iz Posavine, a i do iseljavanje iz centralne Bosne koje je pokrenuo HVO u cilju "jacanja buducih hrvatskih teritorija" u Hercegovini. Ta politika je dovela Hrvate u ovu nezavidnu situaciju u Bosni i Hercegovini. Jedino principijelna borba za Bosnu i Hercegovinu u kojoj ce biti ponisteni rezultati agresije i genocida ce pomoci Hrvatima da povrate svoj uticaj u krajevima koje su napustili zbog politikantskih manipulacija svojih lidera. "Muslimanija" takodjer nema nikakvu sansu na uspjeh iz mnogo razloga, a glavni su da je u stvari ni sami vjernici muslimani, pogotovo ne Bosnjaci kao narod ne zele, i da takvu tvorevinu svijet nikada ne bi priznao. Muslimanija je samo mamac za najnaivnije vjernike muslimane, isti onakav kao i "treci entitet" za Hrvate. "Muslimanija" je sluzila samo zato da se vizijom te muslimanske utopije podrivala Republika Bosna i Hercegovina. "Muslimanija" je danajski dar za muslimane, ali je srecom sada veoma malo izmanipulisanih vjernika muslimana koji jos nasjedaju na tu podvalu. Ali bilo je i bice "analiticara" koji ce govoriti da je Alija muslimanki "klero nacista" i slicne gluposti, skrivajuci tako njegovu pravu ulogu posrbice koji je iznutra radio za cetnicki genocid protiv naroda koji mu je vjerovao. Jedina realna opasnost dolazi od dalje legalizacije, vec i na geografskim kartama definisane i ustavno konstituisane Republike Srpske. Jedina realna opasnost lezi u usvajanju raznih zakona u skupstini BiH kojima se Republici srpskoj daju novi papiri drzavnosti, a u prvom redu to su Zakon o drzavnoj imovini, kojim ce ta imovina biti dodijeljena entitetima, te Zakon o popisu stanovnistva, itd. Kada RS prikupi sve potrebne papire tj. sve atribute drzave, nista na svijetu joj nece stajati na putu da se osamostali, tj. trajno dokine Bosnu i Herceogivnu. Tada ce ostatak Bosne i Hercegovine biti balkanska Palestina sa Bosnjacima u nekoliko nepovezanih enklava. Osim toga, TEK SA EVENTUALNIM USVAJANJEM ZAKONA O DRZAVNOJ IMOVINI OTVARAJU SE VRATA I ZA TRECI ENTITET. Bosna i Hercegovina i buducnost Bosnjaka se danas brani samo borbom protiv Zakona o drzavnoj imovini, tu cemo posmatrati "ko je ko" u cetnickom projektu, a vec je vidljivo da se Tihic svojim prijedlozima otvoreno stavlja u sluzbu Dodiku, tj. velikosrpskom projektu, dok se Lagumdzija toboze svadja sa Dodikokm i Covicem. Vec smo u vise navrata objasnili da je to samo sibicrska igra, da su svi oni igraci istog projekta. ──────────── 2. ZA AMERIKU JE HEZBULAH LEGITIMAN JER JE LEGITIMAN ZA LIBANCE Pise: Dr. Vahid Sendijarevic Rijetko se desava da neko u svijetu povuce tako drzak diplomatski potez protiv SAD-a jedine super sile u svijetu kao sto to je ucinio Hezbulah u srijedu 12-tog januara 2011. FoxNews.com u clanku od 12-tog januara pod naslovom “U toku susreta Obame sa predsjednikom vlade, Libanoska vlada oborena” je prenijeo da “dok je libanonski Predsjednik vlade Saad Hariri bio na sastanku sa Predsjednikom Obamom u srijedu, njegova godinu dana stara vlada jedinstva je pala tako sto su Hezbulahovi minsitri izasli iz kabineta zbog istrage tribunal UN-a koji ce vjerovatno optuziti nekog od njihovih clanova” (vidi link na kraju teksta). Za sve informativne medije u Americi, Hezbulah je teroristicka organizacija. Ako bi se zakljuci izvodili na osnovu retorike Amercke vlade, Hezbulah je za Amerku i njen Kongres teroristicka organizacija. Postavlja se pitanje kako je moguce da Amerika koja je u ratu protiv terorizma, pristaje na ponizenje da Hezbulah koji se optuzuje kao teroristicka organizacija rusi vladu Libanona u momentu dok Presdjenik te vlade sjedi na sastanku sa Predsjednikom SAD-a? Ovaj dogadjaj potuno rusi sliku koju politicari U BIH “prodaju” Bosancima i Hercegovcima, da kada je u pitanju volja velikih sila, mali narodi ne mogu uciniti nista; da kada svijet nesto hoce, tako ce i biti i DA INTERNACIONALNI ZAKONI NE VRIJEDE NITI PISLJIVOG BOBA. Americka vlada i Kongres stoje sa svom Americkom moci u zastiti Izraela, a Izrael nema tako otvorenog neprijatelja kao sto je Hezbulah. Postavlja se pitanje, zasto onda Amerika pristaje da Hezbulah bude u vladi Libanona I zasto ne razoruza Hezbulah? Odgovor se moze naci u ustavu SAD-a, internacionalnim zakonima i ustavu Libaona. Sve dok SAD priznaje Libanon kao suverenu drzavu, Amerika mora priznavati i Ustav Libanona. Buduci da Ustav Libanona priznaje Hezbulah kao legalnu politicku partiju, a oruzane jedinice Hezbulaha kao sastavnu oruzanu komponentu odbrane Libanonske drzave, Amerika je priznanjem Libanonske drzave priznala legitimet Hezbulaha kao politicke partije i legitimitet oruzanih jedinica Hezbulaha. Po osnovu Clana VI Americkog ustava, svi medjudrzavni sporazumi (“Treaties”) ciji je potpisnik Amerika, sto podrazumijeva i internacionalno priznanje drugih drzava, su vrhovni zakon zemlje (“the supreme Law of the Land”). Svako radnja protiv Hezbulaha od strane neke drzave koja priznaje Libabon je mijesanje u unutrasnje stvari Libanona, sve dok nije dokazano da je Hezbulah prekrsio ustav i zakone Libanona, i internacionalne zakone ciji je potpisnik Libanon. Niti najmocnija vojna sila na svijetu nece rizikovati da prekrsi svoje zakone i internacionalne zakone cak niti onda kada je u pitanju zastita interesa najveceg prijatelja te vojne sile kao sto je Izrael u slucaju Amerike. Prema tome, ako se jednog dana desi da se dokaze da je Hezbulah pocinio zlocine koji su sankcionisani Internacionalnim zakonima, druge zemlje u svijetu ce imati pravo intervencije u Libanonu, a u slucaju genocida i obavezu da intervenisu, izuzev ako se zrtve tih zlocina pomire sa Hezbulahom. I tu dolazimo do veze sa Bosnom i Hercegovinom. Postavlja se pitanje, zasto bi Amerika preksila vlastiti ustav, zakone vlastite drzave i internacionalne zakone u korist Republike Srspke, a ne u korist Izreala? Odgovor je da Amerika nije ucinila nista u Bosni I Hercegovini na sto zrtve agresije i genocida u BiH nisu pristale, pa time nije niti prekrsila svoj ustav i svoje zakone. Rezolucije Savjeta bezbjednosti UN-a i presuda Internacionalnog suda pravde o genocide u BiH imaju snagu vrhovnog zakona SAD-a, ali ako zrtva pristaje na rezultate agresije i genocida kao rjesenje za BiH sankcionisano Daytonskim sporazumom i Daytonskim ustavom koji nikada nije prosao ustavnu procedur po Ustavu Republike BiH, onda su Americi vezane ruke cak i kada bi imala volju da intervenise u interesu zrtave agresije Republike BiH i zrtava genocida u Republici BiH. Presuda Internacionlnog suda pravde o genocidu u BiH je nadredjena svim prethodnim sporazumima ukljucujuci i Daytonski sporazum I Daytonski ustav. Ali, ako nema zahtjeva od strane zrtve za ukidanjem Daytonskog ustava i povrata na stanje prije agresije i genocida po osnovu zakonitog prava na RESTITUTIO IN INTEGRUM (vracanje u originalno stanje) utemeljeno na imperativnim normama Internacionalnog prava JUS COGENS, onda Amerika ne moze uciniti nista. Sjetimo se da nakon donosenja dvije odluke o ukidanju embarga na oruzje Republici BiH na Americkom kongresu u 1994-toj, predsjednik Republike BiH odlazi na Skupstinu UN-a i trazi da se ne ukine embargo nego da se razoruzaju sve strane u sukobu kako bi obezbjedio da agresor sacuva osvojeno. Jasno, nakon toga niko vise ne postavlja pitanje embarga na oruzje Republici BiH u Americkom kongresu. Sjetimo se da nakon rezolucije Savjeta bezbjedmnosti br. 757 iz 1992 o agresiji na Republiku BiH i ultimatuma Americkog predsjednika u maju 1992-e da se JNA povuce, Predsjenik Republike BiH odlazi na pregovore sa generalima JNA u Skopje i time oduzima legalnost Amerckom ultimatumu. Rezolucija Savjeta bezbjednosti oznacava Hrvatsku kao agresora sa obavezom da povuce svoje jedinicice sa teritorije Republike BiH i razoruza HVO u BiH, a predjednik Republike BiH potpisuje sporazum kojim legalizuje HVO kao oruzanu komponentu Republike BiH sa jednakim pravima i obavezama kao sto je imala Armija Republike BiH. U momentu kada Armija BiH oslobadja teritorije pod kontrolom HVO-a i Hrvatskoj se prijeti ekonomskim embargom od strane Savjeta Bezbjednosti UN-a, Predsjednik Republike BiH stvara Federaciju Muslimana i Hrvata i time veze ruke Americi i Savjetu Bezbjednostu UN-a da intervenisu u korist svoje clanice Republike BiH. Sa formiranjem Federacije muslimana i Hrvata, predsjenik Republike BiH defacto rusi Republiku BiH, cini nelegalnim uvodjenje ekonomskog embarga Hrvatskoj od strane Savjeta bezbjednosti i indirektno daje pravo agresoru Srbiji da formira svoju genocidnu drzavu Republiku Srpsku na teritoriji suverene drzave Republike BiH. Kao sto je sudbina Libanona u rukama Libanonaca, a ne Amerike, tako je i sudbina BiH u rukama Bosanaca i Hercegovaca, a ne Amerikanaca. Sudbina svakog naroda je u rukama tog naroda. Niko ne moze pobjediti narod koji se bori za slobodu. http://www.foxnews.com/politics/2011/01/12/president-meets-prime-minister-lebanese-government-collapse/ ──────────── 3. PIC: "OHR should withdraw from Bosnia in 2011" OHR should withdraw from domestic politics and, unless a threat to peace emerges, focus on reviewing past decisions; The International Crisis Group says. The International Crisis Group has called upon Brussels “to name, without extending what is already a six-month delay, a strong ambassador to head the EU Delegation in Sarajevo, ideally a former member-state senior official with solid EU experience in, particularly, enlargement issues”. “Reform is urgently needed to avert political and economic crisis, but the OHR is no longer the entity that can cajole Bosniak, Serb and Croat leaders into change,” the International Crisis Group pointed out in the report. “Bosnians do manage their affairs without significant help. While the Peace Implementation Council (PIC) and Bosnian elites have debated OHR’s fate, much of the transition to domestic responsibility has quietly happened. State institutions have full use of the property they need, despite lack of clear ownership status. Ownership will have to be established sooner or later, to allow for re-sale and investment, but this is not urgent,” the report reads. OHR’s strongest local advocates, the left-leaning Social Democratic Party (SDP) and the centrist Party for Democratic Action (SDA), both predominantly supported by Bosniaks, are coming to terms with life without an international governor. The report explains that the OHR staff is “frustrated” over the present situation and their inability to influence political developments. “In the event of a threat to territorial integrity and advised by their on-the-ground ambassadors, the EU, the U.S. and others in the international community could muster the political will and military means to act, whether OHR remains or not,” the International Crisis Group concluded. ──────────── 4. Komentar: PIC ne vrsi nikakav prtisak na bosnjacke polticare Dakle Peace Implementation Council (PIC) je preporucio da se OHR u 2011 povlaci iz BiH. Kao obrazlozenje je navedeno: “Reform is urgently needed to avert political and economic crisis, but the OHR is no longer the entity that can cajole Bosniak, Serb and Croat leaders into change.” Rijec "cajole" upotrijebljena u toj recenici najbolje definise kako se jedino moze internacionalna zajednica mijesati u unutrasnje stvari suverenih drzava, pa i Bosne i Hercegovine. Ta rijec doslovno znaci: "Ubijediti flertovanjem, ili obecanjima, ili ljubaznim rijecima". Dakle, obrazlozenje PIC-a zasto se OHR treba povuci iz BiH 2011 mozemo prevesti kao: "Reforme su hitno potrebne da se izbjegne politicka i ekonomska kriza, ali OHR nije vise entitet koji moze obecanjima i ljubaznim rijecima ubijediti bosnjacke, srpske i hrvatske lidere za promjene." Dakle, jedino oruzje svijeta su ubjedjivanja i ljubazne rijeci, a ne naredbe. Svijet nema vlast u Bosni i Hercegovini, vlast imaju iskljucivo domaci politicari osim u veoma uskom domenu specificiranom u Daytonu. Dakle, svijet utice na dogadjaje u Bosni i Herceogvini samo na osnovu servilnosti ili "naivnosti" domacih politicara. Zakljucak je jasan. Niko u svijetu nema pravo nikojoj drzavi diktirati kako ce organizovati svoje unutrasnje poslove. U prethodnom clanku Dr. Sendijarevica smo vidjeli da npr. Amerika mora prihvatiti da je Hezbolah legalna politicka i vojna snaga u Libanonu jer je to suverena volja Lubanonaca. Zakljucak za Bosnu i Hercegovinu je slijdeci: "Bosnjacki" politicari ne moraju bas nista popustati Dodiku i Covicu i niko na svijetu se nema pravo mijesati i natjerivati ih da bilo sta popuste. S druge strane, svijet je imao pravo mijesati se u korist Bosne i Hercegovine, jer je druga strana prekrsila internacionalne zakone, izvrsila agresiju i genocid i svijet ih je zato imao pravo kaznjavati. Nazalost, do kaznjavanja je rijetko dolazilo jer su nasi lideri redovno spasavali RS praveci dogovore sa njima, elimisuci tako mogucnost intervencije svijeta u skladu sa internacionalnim zakonima. Jos jedna recenica sa sastanka PIC-a je kljucna, a to je slijedeca recenica koja se odnosi na Zakon o drzavnoj imovini: "Ownership will have to be established sooner or later, to allow for re-sale and investment, but this is not urgent,” the report reads." Dakle, PIC eksplicitno kaze da ce "vlasnistvo trebati biti definisano prije ili kasnije, ali da to nije urgntna stvar." Dakle, nema nikakvog razloga niti ima ikakvog pritiska na bosnjacke politicare da poklone pola drzavne imovine Republici srpskoj i kantonima u Federaciji, pa sada znamo da ako to Tihic, Lagumdjija, Izetbegovic i slicni urade da je to iskljucivo njihova cetnicka volja da svojim Srbima poklone pola BiH. Dr. Muhamed Borogovac ──────────── 5. CETNICKA PARANOJA Slucajno naidjosmo na jedno staro pismo u Politici iz kojega se vidi koliko se velikosrbi plase Nacionalnog Kongresa Republike BiH Ugljesha, diplomata u penziji pise | 08/02/2010 15:44 Pozdrav svim chitaocima on-line "Politika",kao i svim dobronamernim ljudima! U prilog ovom stavu i informacijama MUP-a Austrije, mogao bih da dodam i chinjenicu da u Italiji, ili tachnije recheno u Milanu, Piacenzi i Rimu postoje i deluju udruzhenja Bosna u srcu chija predsednica Enisa Bukvic', stomatolog Emir Voloder, i ostali chlanovi ove organizacije imaju direktne veze sa bosanskom dijasporom koja kroz razne projekte "pomoci" pod dirigentskom palicom "Bosanskog kongresa", sa sedishtem u Londonu rade na edukaciji, finansiranju, podrshci i stihijskom uvodjenju chlanstva u predstavnishtva i DKP BiH u Evropi i svetu. Svi su oni chlanovi navodno NVO shirom sveta, koje se bave kulturnim, humanitarnim i tzv.edukativno-izdavachkim delatnostima, a sve u cilju stvaranja Bosanske drzhave ,kulture i nacije na Balkanu. Taj projekat predvodi prof.Muhamed Borogovac, sa svojim finansijerima iz arapskih drzhava. Ovo sve se deshava zadnjih 20.god. Pozdrav svima!!! ──────────── 6. Bosnia War Compensation Dispute 10 Jan 2011 Bosnian Serb leaders have described demands for hundreds of war reparation payments from Sarajevans as an “organised political act” against Republika Srpska, RS. The RS authorities said last month that they received some 1,400 compensation requests from the Union of Civil Victims of War from the Sarajevo canton - amounting to around 470 million euro - for the suffering endured by residents of the capital during the 1992-95 siege. The legal basis for the reparation claims stems from the Hague tribunal’s judgement in the case against the former commander of the Sarajevo-Romanija Corps of the RS Army, VRS, General Stanislav Galic. In 2006, Galic was sentenced on appeal to life in prison for crimes committed against civilians in the besieged city. Nearly 12,000 Sarajevans were killed and many more wounded by Serb forces during the 44-month sniping and shelling campaign. The RS government has until January 13 to respond to each of the 1,400 claims, or else it will be assumed that it does not oppose them. The municipal court in Sarajevo could then issue a ruling ordering RS to pay the requested amount to the victims. RS politicians have responded angrily to the legal action. Bosnian Serb president, Milorad Dodik, told the local media, “Lawsuits are usually filed by individuals, and here we suddenly have 1,400 people filing their cases simultaneously, which is a proof that this is an organised political act and an attack against RS.” The RS legal representative Slobodan Radulj told journalists, “This has nothing to do with law and is aimed at weakening the RS economy.” He said the authorities were using “all available resources” to process the reparation demands by the deadline, but questioned their legal validity, claiming they were incomplete and lacked the necessary evidence. The Union of Civilian Victims of War has dismissed RS politicians’ claims that the compensation claims are politically motivated. “The judiciary has to provide satisfaction for victims, and we are victims in all this. We have no one’s support, but justice is on our side and that’s what’s important to us,” said the union’s president, Senida Karovic. The union’s secretary, Muzafer Teskeredzic, believes reparation demands were being unnecessarily politicised, adding that “the only reason why the plaintiffs have initiated proceedings was because they were wounded in the war or because their immediate family members were killed”. Newly-elected RS prime minister, Aleksandar Dzombic, said it’s unrealistic for the victims to expect to be paid in cash and that any compensation would come in the form of RS bonds. “The legal framework for paying the compensation for the civilian victims of war is clear – we can give out bonds for the period of 14 years, with a certain grace period,” he said. However, Teskeredzic said this was not an option, claiming that international law stipulates that the kind of damages the Sarajevo residents are seeking cannot be paid in bonds. “It has to be paid out in cash. We are talking about compensation for lost limbs, for murdered family members. Bonds will not be accepted,” he said. Teskerdzic added that the union would take its case to the European Court of Human Rights in Strasbourg, if necessary, and is preparing further compensations claims. “This is not the final number. We are being contacted on a daily basis by union members who have acquired their status in accordance with the law. This means that only those who have a proof that they were wounded or lost a family member during the siege can demand reparation through our union,” Teskeredzic explained. At the beginning of this month, Radulj, the RS legal representative, told the local media that his office had received an undisclosed number of reparation claims from residents of Tuzla, a town in Bosnia’s Federation, who demand compensation for the suffering inflicted on them during a VRS attack on Tuzla in 1995. The legal basis for these lawsuits is the judgement of the Bosnian state court in the case against the former VRS general Novak Djukic. In September last year, Djukic was sentenced on appeal to 25 years in prison for ordering the shelling of Tuzla on May 25, 1995, which resulted in 71 deaths and injuries to 150. Radulj said his office would demand that these actions be dismissed, because RS cannot be held responsible for an act of an individual. While RS is struggling with a great number of reparation demands, Bosnian Serb war victims have yet to issue similar claims against the Federation. According to the president of the Union of Associations of Civilian Victims of War in RS, Dusan Babic, there were about 3,700 civilian victims of the 1992-95 war in the Bosnian Serb entity, but he is not aware of any lawsuits filed against the Federation. One of the problems is that there’s no law regulating the issue of reparations in Bosnia. In June last year, the Bosnian ministry for human rights and refugees prepared a draft law on victims of torture and civilian victims of war, but it has yet to be passed. Assistant Minister for Human Rights and Refugees Saliha Djuderija said there are still many issues that the two entities cannot agree about, “such as who should be paying reparations and who should protect rights of the victims - state or the entities”. According to Djurderija, no real progress is expected for at least another year. In November last year, the United Nations Committee Against Torture urged Bosnia to pass the draft law on war victims. According to Lejla Mamut Abaspahic, Human rights coordinator for the NGO Track Impunity Always, current state legislation on reparations for war victims is unsatisfactory because they have to prove that they are unable to work and have no other source of income in order to exercise their right to compensation. “This is contrary to international standards, because a victim of war has to be compensated, regardless of whether they are employed or not, rich or poor,” she said. Maja Bjelajac is an IWPR reporter in Banja Luka. http://www.trust.org/alertnet/news/bosnia-war-compensation-dispute ──────────── 7. KOMENTAR: RS ucestvuje u pravljenju zakona po kojme ce RS odgovarati?! Slijedeca recenica objasnjava kako se nasi politicari spremaju da izigraju zrtve agresije: "In June last year, the Bosnian ministry for human rights and refugees prepared a draft law on victims of torture and civilian victims of war, but it has yet to be passed." Dakle, pokusava se napraviti neki daytonski zakon koji ce regulisati." Dakle, spremaju se da naprave neki zakon po kojem ce se placati "ratne reparacije u Bosni i Hercegovini". To bi bila nova izdaja Bosne i Hercegovine i novo priznanje legaliteta Republike srpske, ovaj put od strane njenih samih zrtava. Prvo, tu se ne govori o nadoknadi zrtvama agresije, ili zlocina, nego o "ratnim reparacijama" kao da se radi o sukobu dvije ravnopravne strane. Osim toga, gdje je tu logika da Republika Srpska kroji Zakon po kojem RS traba da odgovara. Gdje na svijetu, u zdravoj pameti, ima da onaj kojega tuze pravi zakon po kojme ce odgovarati!? Ali, sve moze kada imamo izdajnike na celu drzave. Ipak zrtve cetnckog terora trebaju pradati sto vise Tuzbi protiv RS, a svi skupa trebamo sprecavati domace izdajnike da usvoje taj "Zakon o ratnim reparacijama", tako da sve to ode na Evropske sudove, gdje ce RS jos jednom biti proglasena zlocinackom tvorevinom, tj. gdje ce joj jos jednom biti okrnjen legitimitet. M. B. ──────────── VIJESTI IZ SUSJEDSTVA 8. “PROSLAVA” PRAVOSLAVNOG BOZICA U VOJVODINI Koalicija nevladinih organizacija Gradanska Vojvodina zatražila je od nadležnih državnih organa da kazne osobe koje su u Subotici, tokom božicnih praznika, izazivale incidente i vredale manjinske nacionalne zajednice "Madarice, pripremi salate, bice mesa - klacemo Hrvate", samo je jedna od pretecih pesama kojima su obasipani gradani Subotice od organizovanih grupa izgrednika sa prepoznatljivom klerofašistickom kostimografijom, koji su iskoristili pravoslavni verski praznik Božic za širenje mržnje i nacionalne netrpeljivosti prema meštanima nesrpske nacionalnosti. Pucalo se u vazduh iz pištolja i sacmarica, narocito u subotickim naseljima gde uglavnom žive pripadnici manjinskih nacionalnih zajednica, a uvredljive parole izvikivane su ispred konzulata Republike Hrvatske u gradu na severu Backe. U saopštenju izdatom povodom nacionalistickih ispada koji su se dogodili tokom praznika Gradanska Vojvodina navodi da su pravoslavni verski praznici u pojedinim sredinama u Vojvodini iskorišceni za širenje "nacionalisticke histerije i mržnje", kao i za pretnje predstavnicima raznih nacionalnih zajednica. Gradanska Vojvodina je kritikovala državne organe i medije koji su precutali te dogadaje. "Ni u kom slucaju se ne sme dozvoliti da Vojvodina postane poligon za ispoljavanje frustracija jedne promašene i poražene politike, koja je svih ovih godina živela od mržnje, nasilja i straha", navodi se u saopštenju. Gradansku Vojvodinu cine Centar za regionalizam, Centar za razvoj civilnog društva, Nezavisno društvo novinara Vojvodine, Helsinški odbor za ljudska prava, Zelena mreža Vojvodine, Gradanska akcija, Gradanski fond Panonija, Otvoreni licej. Izvor: e-novine