HERCEG-BOSNA" ZA BOSNU I HERCEGOVINU BEZ HRVATA
ONLINE GLASNIK Nacionalnog kongresa Republike BiH - br. 703
11. decembar 2010.
SADRZAJ - CONTENT
1. Afera Una Banke iz Bihaca se kotrlja kao grudva snijega, koja ce zgaziti i Hamdiju Lipovacu
2. REPUBLIKA SRPSKA UKIDA REPREZENTACIJU BiH - DA LI CE BOSNJACI IZ BiH VLASTI POVUCI PRAVI POTEZ?
3. NOVA "HERCEG-BOSNA" ZA BOSNU BEZ HRVATA
4. VEZI AGU GDJE TI KONJ KAZE
5. BOSANSKO-HERCEGOVACKI PJESNIK BENJAMIN SAFETA ISOVIC
6. Bedrudin Gusic salje otvoreno pismo Zeljku Komsicu
VIJESTI IZ SUSJEDSTVA
7. Dacic prijeti: “Ako ovako Bošnjaci nastave, može da im bude samo gore!”
8. LIBERALNA DEMOKRATSKA PARTIJA: OTVORENA OBSTRUKCIJA BOSNJAKA U SRBIJI
9. Hrvati su u transu od srece zbog servilnog ulizivanja Srbima
10. SRBOFILSTVO KAO SVJETSKI FENOMEN
────────────
Ovaj broj Glasnika se distribuira na 36,849 ispravnih adresa.
────────────
1. Afera Una Banke iz Bihaca se kotrlja kao grudva snijega, koja ce zgaziti i Hamdiju Lipovacu
(Skracena verzija)
Kriminalci koji su ispleli paukovu mrezu oko Una Banke pokusavaju zapetljavanjem cinjenica spasiti svoju kozu. U ovom clanku cemo pokazati kako to Hamdija Lipovaca radi.
Za pocetak ponovimo osnovne cinjenice.
Stjepan Blagovic je u jednom periodu oko 2000te godine bio i financijski direktor u Una banci, a i predsjednik Upravnog odbora Robne kuce Bihac, koja je nakon rata nastavila raditi u objektu koji je vlasništvo 1/1 Robnih kuca Beograd iz Beograda, Srbija (posjedovni list, prijepis, 517/01 od 30.7.2003).
Stjepan Blagovic je u tom periodu, tacnije tokom 2000te godine u svojstvu direktora Upravnog Odbora Robnih kuca Bihac donio odluku kojom ovlašcuje svoga direktora Robnih kuca Bihac da u roku od 3 dana proda pomenuti objekt Una banci Bihac za iznos od 2.049.241,84 KM, po okvirnom ugovoru o kreditu broj 578/1-79. od 3.3.1997.
Blagovic tako prodaje tudje vlasništvo, tj. vlasnistvo Robnih kuca Beograd, kao da se radi o vlasnistvu Robne kuce Bihac. Robne kuce Bihac su samo koristile taj prostor, tj. bile samo podstanar u tom prostoru. Vec ta "prodaja" bi bila prvorazredni kriminal u svakoj zemlji na svijetu - lazno se predstavljati kao vlasnik i prodavati tudju imovinu. Medjutim, to nije sve. U toj transakciji, Blagovic imovinu prodaje Una Banci Bihac, gdje je on financijski director. To je samo po sebi takodjer kriminalni cin. Takva transakcija je tipican primjer "konflikta interesa", jer se Blagovic pojavljuje na obje strane, i kod kompanije prodavca i kod kompanije kupca?!
Una Banka Bihac placa tu kupovinu kreditom uzetim od Investicijske banke Federacije BiH d.o.o. Sarajevo.
Kako se ulazi u cetvrtu godinu od uzimanja kredita, a Una banka nema sredstava da isplati obavezu prema Investicijskoj banci BiH d.o.o Sarajevo, odlukom Blagovica Una Banka u ulozi "vlasnika" objekta, ovaj objekat predaje Investicijskoj banci Federacije BiH na racun kvitanja svojih financijskih obaveza. Medjutim, pravi vlasnik su Robne kuce Beograd, pa sukladno tome Una Banka to novosteceno "vlasništvo" nikad nije uknjižila u gruntovnicu, tako da Investicijskoj banci Fedrecije BiH prijeti veliki gubitak.
Mehanizam umrežavanja mocnika i kriminalaca, te uloge svakog "igraca" u ovoj prici, opisan je u prijavi Kantonalnom tužilaštvu USK Bihac, predanoj 7. septembra 2007. godine, a koju je napisao i podnio Muharem Bajramovic, bivši direktor Robnih Kuca Beograd - Bihac.
Mi smo u ranijim pismima opisali kako sada Stjepan Blagovic nastoji da iskoristi ostatak od 20 miliona KM koje je Federacija namjenski dala Una Banci pa se sada necemo upustati u detalje. Ukratko, namjera je da se sredstva namjenski data iz Federacije za kredite borackoj populaciji Bihaca, dakle zdravi dio Una Banke, prebaci sa Una Banke Bihac na BIB banku u Banja Luci tako da Una Banka bankrotira, te da se time sahrane svi dugovi i svi lopovluci koje su Blagovic i njegovi zastitnici u Bihacu pocinili.
Da je Bihackim privrednim kriminalcima dogorilo do nokata vidi se i iz toga sto je i sam nacelnik opstine i novi poslanik Skupstine BiH Hamdija Lipovaca prinudjen da se otvoreno eksponira. On za Oslobodjenje 07/12/2010 god. kaze:
"BiB je preuzeo obaveze da isplati štediše, pravna i fizicka lica, što bi uveliko ojacalo i njih, ali i cijeli prostor Krajine, jer „ubrizgavanje" desetak miliona KM u džepove ljudi i firmi bi se itekako osjetilo. Medjutim, kako tim obavezama nije obuhvaceno potraživanje Razvojne banke FBiH u iznosu cca 1,3 miliona, što otežava potpisivanje završnih ugovora, inicirao sam zajednicki sastanak kod premijera FBiH.
Moram kazati kako je ovoj zemlji i ovim ljudima dosta podjele na banjalucke, sarajevske i mostarske banke, firme, na bilo kakve podjele sa ovim prefiksima.
Ovim putem, i kao zastupnik u Parlamentarnoj skupštini BiH želim skrenuti pažnju u najboljoj namjeri, da ko god smatra da treba praviti diskriminaciju firmi koje dolaze iz FBiH ili RS-a, radi direktno protiv interesa BiH, i ide naruku onim snagama u RS-u koje i žele da cuju ovakve stavove iz Federacije."
Evo odgovora Lipovaci: Kada je rijec o "ubrizgavanju desetak miliona KM" BIB banke Republike Srpske o kojima nacelnik Lipovaca govori on je izostavio reci da se tu radi o dokapitalizaciji Una Banke d.d Bihac, sto je vec dobro poznata prevara tj. manipulacija u BiH .
Dest miliona KM?! A imali su ponudu dokapitalizacije 25 mil KM od dionicara i odbacili je!? Zasto?
Sama Una Banka d.d. Bihac, tj. njena imovina u nekretninama po realnoj vrijednosti je daleko veca. Nemojmo uzimati u obzir knjigovodstvenu vrijednost koja je nerealna jer je kupovana kao nekretnina po drzavnom dekretu, pa je tada bila minimalizirana, te u knjigama iznosi samo cca 7 mil KM .
Njena realna (trzisna) vrijednost inace iznosi preko 20 mil KM!
Vrijednost cenzusa, tj. license svake banke je 15 mil KM po zakonu .
Dakle, ukupno Una Banka Bihac sad vrijedi cca 35 mil KM!
Isti predmetni cenzus ne treba BIB Banci Banja Luka jer posjeduje svoj te ce metodom pripajanja prodati jedan od dva za 15 mil KM nekom trecem i time zaradit 15 mil KM pa je Lipovacina propaganda o "ubrizgavanju 10 mil Km" od strane BIB Banke Banja Luka cista lakrdija jer ce im se taj novac odmah vratiti.
Kada je Rijec o "politizaciije" Lipovaca je jedini ovdje koji politizira ovu aferu u cilju dovrsetka prevare. Radnici govore o cinjenicama, o privrednom kriminalu, a Lipovaca sa parolom da je "ovim ljudima dosta podjela" podmece da je radnicima jedini problem sto Republika Srpska uzima Bihacku banku. Lipovaca tako diskusiju o privrednom kriminalu prebacuje na teren nacionalizma. Ispada da su radnici Una Banke krivi kao nacionalisti i kada brane svoju imovinu od otimanja od strane Republike Srpske.
Kad je rijec o podrsci bivšem premijeru FBiH Mujezinovicu, tu tek pocinje "otvaranje" tj. zaštita pandorine kutije . Isti taj bivši prmijer Mujezinovic je bio savjetnik Razvojne tj. Investicione banke FBiH te je znao za predmetni kriminal .
Radnici Una Banke Bihac
────────────
2. REPUBLIKA SRPSKA UKIDA REPREZENTACIJU BiH - DA LI CE BOSNJACI IZ BiH VLASTI POVUCI PRAVI POTEZ?
Predsjednik Fudbalskog saveza Republike Srpske, Mile Kovacevic još jednom je ponovio da je za FS BiH i sve tri strane najbolje da ostane Predsjedništvo.
Sve su prilike kako FSRS i pored svih pritisaka od strane UEFA i FIFA ipak nece pristati na uvodenje jednog predsjednika.
"Naš stav je i dalje isti, a to je da Predsjedništvo ne treba ukidati. Ja ne mogu odluku da donesem sam, vec ce se o tome izjasniti Skupština FS RS. Mi zaista moramo da vidimo i da konsultujemo i sve naše klubove, posebno one koji se takmice u Premijer ligi. Dakle, odluka je na Skupštini FSRS i kakav stav zauzme ovo tijelo svi ce morati da ga ispoštuju i da se drže zakljucaka koje donese ovaj najviši organ, bez obzira na to kakva ce odluka da bude", rekao je Mile Kovacevic.
Termin održavanja Skupštine FS RS još nije odreden, ali prema nekim informacijama to bi trebalo da se desi pocetkom slijedece godine, najvjerovatnije u januaru.
KOMENTAR: U ranijim Glasnicima smo pisali sta je jedino rjesenje koje bi spasilo Nogometnu Reprezentaciju BiH, a to je da se sastanu delegate NS BiH, koji zele da rade i da proglase sadasnji Satatut neuspjelim eksperimentom, te da se vrate na prethodno pravno stanje, a to je Statut Nogometnog Saveza Republike BiH. Za to im ne treba saglasnost Republike Srspke. Naime, po prethodnom Statutu odluke se donose prostom vecinom, a ne usaglasavenjem entiteta. Samo taj Statu treba poslati FIFI i UEFI sa obavjestenjem da se NS BiH vratio na prethodni Statut, pa neka oni ocijene da li to prihvataju ili ne.
Za takav potez im ne treba saglasnost RS, ali im treba malo muskosti. Posto robovi nemaju muskosti niti imaju dostojanstva, niti karaktera, (da imaju ne bi bili robovi) oni ce opet podviti rep pred cetnicima, nece im se zamjeriti, leci ce mirno da ih ovi dovrse. S druge strane, ako pokazu malo muskosti, mogu se spasiti, ali robovi nisu u stanju preci taj rubikon i ispraviti se pred gospodarom.
Dr. Muhamed Borogovac
────────────
3. NOVA HERCEG-BOSNA ZA BOSNU BEZ HRVATA
Pise: Dr. Fra Drago Bojic
Preneseno sa web stranice domaljevac.com
Zahtjev za uspostavljanje hrvatske teritorijalne jedinice samo je nastavak hercegbosanske politike, cije su zlo mnogi bosanski Hrvati iskusili u ratnim vremenima, kada su izdani, prodani i prognani iz svojih zavicaja. Zazivanjem nove Herceg-Bosne taj se monstruozni projekt želi provesti do kraja.
U povijesti hrvatskog naroda, prepunoj nesretnih i tragicnih epizoda kao posljedice vlastite gluposti, zabluda i krivnje, dvije su najmracnije i one ce kako u opcoj povijesti tako i u kolektivnom sjecanju ovoga naroda ostati zapamcene po zlu koji su pripadnici ovoga naroda ucinili drugima, ali i samima sebi. Prva se dogodila u vrijeme Drugog svjetskog rata u ustaškoj Endehaziji, a druga, po svojim posljedicama i kolicini ucinjenog zla iako manje strašna u devedesetim godinama u okviru paradržavne tvorevine Herceg-Bosne.
I dok se danas Endehaziju i ustaški režim medu Hrvatima priznaje kao zlocinacki režim, s cime se doduše ne slažu neki politicki i klerikalni desnicarski i proustaški orijentirani krugovi, Herceg-Bosnu se još uvijek doživljava kao nepravedno dokinutu hrvatsku teritorijalnu jedinica koja je nastala da bi obranila Bosnu i Hercegovinu i štitila interese hrvatskog naroda u ovoj zemlji. Iako je o Herceg-Bosni, hrvatskom projektu zla devedesetih godina, za koje je u meduvremenu optuženo cjelokupno ondašnje rukovodstvo cemu je smrcu izmakao njezin glavni ideolog, gotovo sve receno, cini se kako uvijek iznova valja podsjecati na njezin zlocinacki karakter. Valja to ciniti pogotovo zato što se u kontekstu sadašnjeg zahtjeva hrvatskih politicara za federalnom jedinicom, ponovno pokušavati oživjeti ta ideja, ako ne baš posve ista, a ono u tom istom duhu. Ideja o ponovnom oživljavanju Herceg-Bosne krece kao i onda iz Hercegovine i ondje je najsrdacnije pozdravljena, a na nju kao i onda opet nasjedaju politicki neprosvijeceni i zapušteni bosanski Hrvati. Pri tome, Herceg-Bosna nije mrska ni predstavnicima Crkve, hercegovackog i bosanskog dijela, za koju se neki od njih cude „zašto je Hrvatska toliko inzistirala da mora odumrijeti.“
Stoga treba još jedanput podsjetiti, za one koji brzo zaboravljaju i fabriciraju povijest, bez želje za suocavanjem s vlastitim zlom i bez imalo pijeteta prema žrtvama zlocina koji su se u sklopu te nakaradne paradržavice dogodili, da je Herceg-Bosna nastala u okviru srpsko-hrvatskog dogovora o podjeli Bosne i Hercegovine, s ciljem humanog preseljenja nehrvata s hercegbosanskog teritorija i potpunog iskorjenjivanja bosanskih Hrvata s njihovih stoljetnih ognjišta, u cemu je i u jednom i drugom slucaju velikim dijelom i uspjela. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, kasnije preimenovana u Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu rezultat je dogovora izmedu Tudmana i Miloševica, što je predsjednik svih Hrvata najbolje formulirao još na Silvestrovo devedesetprve u intervju hrvatskim medijima: „To [prekid hrvatsko-srpskih sukoba] se može ostvariti tako da se nacionalni ciljevi Srbije ostvare i da ona više nema razloga za ekspanziju, a ujedno bi se Hrvatskoj prikljucilo njezine krajeve, jer je sadašnji hrvatski perec neprirodan. (…) U hrvatskom je interesu da se taj problem riješi na naravan nacin, na nacin kako je bila riješena Banovina. Pri tome bi mogao ostati dio 'zemljice Bosne' gdje bi Muslimani imali vecinu i ta bi država Bosna mogla biti tampon zona izmedu Hrvatske i Srbije. Time bi ujedno nestala i kolonijalna tvorevina Bosna i Hercegovina.“ Rijeci prvog hrvatskog predsjednika od kojih ga još i danas mnogi pokušavaju ekskulpirati, i politicke i vjerske elite, i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, treba uvijek iznova ponavljati, jer one predstavljaju s najviše instance izrecenu najavu isplaniranoga zla nad bosanskim Hrvatima i nehrvatskim stanovništvom u vecinskim hrvatskim mjestima u Hercegovini. Opseg pocinjenog zla u okviru te ideje i zacrtanog teritorija Herceg-Bosne, u nekim slucajevima, kao što su hercegovacki logori za muslimane, slici cak i nekim republickosrpskim zlocinima.
Kada današnji hrvatski politicari u Bosni i Hercegovini, s rijetkim izuzecima, glamurozno i u punoj odanosti stožerniku Covicu, slave 19. obljetnicu od osnivanja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, diveci se svojim zlima i odašiljuci tople pozdrave haškim optuženicima, a pritom nitko ni od politickih predstavnika Hrvata u BiH, ali niti iz Katolicke crkve s ovih prostora ne reagira, samo je dodatna potvrda da hrvatski narod u BiH živi u kolektivnoj zaslijepljenosti, suspendiranog razuma i bez ikakve moralne i politicke odgovornosti.
Na tom skupu, na kojem su se okupili najveci štovatelji hercegbosanske ideje, uljuljan u ulogu sadašnjeg svehrvatskog vode, kojemu su se do nogu poklonili još donedavno najljuci unutarhercegovacki politicki neprijatelji, prednjacio je neprispodobivo ohol i nadmen stožernik Covic, i pritom izmedu ostalog izjavio za medije, cinicki i s prezirom, da se on nema nikome ni za što ispricavati. Zna Covic dobro i za hercegbosanske logore, maltretiranje, protjerivanje i ubijanje nehrvatskog stanovništva i za mnoge druge zlocine pocinjene u ime Herceg-Bosne i preko Herceg-Bosne, zna on i za zla u Posavini i srednjoj Bosni, ali ta njegova izjava se samo uklapa u njegovu i hadezeovsku politiku laži i manipulacije. U trenutku kad na ovim prostorima jaca svijest da je minimum politicke i eticke odgovornosti isprika za zlocine koji je pocinila vlastita strana, nositelj novog hercegobosanskog politickog projekta upakiranog u zahtjev za federalnom jedinicom – tobože da zaštiti interese Hrvata u BiH, a ustvari samo da do kraja sprovede zamisli Herceg-Bosne – na taj nacin možda i ponajbolje oslikava stanje u hrvatskom narodu, koji je nesposoban da se suoci s vlastitim zabludama, lutanjima i zlima.
Tragedija je tim veca što i vjerojatno najvece žrtve hercegbosanskog zla – bosanski Hrvati, njihovi politicki a dijelom i vjerski predstavnici, franjevackog i dijecezanskog dijela, ne uvidaju kakav se poguban scenarij krije iza coviceve entitetske politike, koja konstantno prezire bosanske Hrvate, diveci se partnerima u Republici Srpskoj, koja u Covicevim entitetskim planovima ostaje neupitna i teritorijalno nedodirljiva. Oni ne uvidaju, ili se samo prave da ne uvidaju, kako je to nastavak hercegbosanske politike, doduše s nešto profinjenijim metodama ali s jednako katastrofalnim posljedicama, koja je, naravno, i ovaj put kao i onda, svesrdno potpomognuta od srpske strane, jer se savršeno uklapa u velikosrpski projekt razbijanja Bosne i Hercegovine i progona Hrvata iz Bosne. Ako ne jedini, a onda svakako najpogubniji „historijski cilj“ koji se želi postici uspostavom „treceg entiteta“ jest: definitivno ostaviti na cjedilu bosanske Hrvate, prepustiti ih njihovom daljnjem i konacnom nestajanju te tako dovršiti projekt izdaje toga dijela vlastitog naroda. I u tome ce hercegbosanska politika, dugorocno gledano, po svemu sudeci i uspjeti, pogotovo ako bosanski Hrvati, koji su vec jedanput žrtvovani za Herceg-Bosnu, konacno ne uvide perfidne namjere price o federalnoj jedinici s hrvatskom vecinom.
Odgovornost za prvu Herceg-Bosnu i njezina zla snose dijelom i njezini simpatizeri iz Crkve, prije svega u Hercegovini, koja nikad nije ni osudila te zlocine niti se usprotivila takvoj politici. Ako u planiranju stare Herceg-Bosne nisu mogli puno utjecati, odgovornost za novu Herceg-Bosnu tice se prije svega bosanskog dijela Katolicke crkve i franjevacke provincije Bosne Srebrene, jer je u Hercegovini sve palo na tu ideju – i Crkva, i fratri, i mediji, i intelektualci, a prešutno je podržana i u medugorskim porukama.
Nakon svega što se u proteklih dvadeset godina s bosanskim Hrvatima dogodilo – izdani od Hrvatske (koja je najodgovornija za Herceg-Bosnu!) i Hercegovine, prognani iz Republike Srpske, posvadani s Bošnjacima i sa samima sobom, nebitni i u ocima medunarodne zajednice – jasno je da jedino sami sebi mogu pomoci. Prvi korak koji treba što prije uciniti, ako je preostalo imalo pameti i samopoštovanja, jest totalni prekid sa sadašnjom hrvatskom politikom u BiH, ponajprije s onim bosanskim politicarima koji ju podržavaju, te stvaranje vlastite politicke strategije i borba za prava u regijama, gradovima i mjestima u kojima žive. Sve drugo je nepovratni put u politicki i biološki nestanak. A to im režiseri nove hercegbosanske politike tako podlo i zlurado spremaju.
────────────
4. VEZI AGU GDJE TI KONJ KAZE
Pise: Dean Rent
Preuzeto sa Domaljevac .com
„Sarajevo ima više Kineza nego Hrvata i Srba“... mudre su rijeci prepotentnog i nadasve bezobraznog predsjednika Republike Srpske. Da su to rijeci nekog njegovog potrcka ili službenog piskarala tipa Vasica moglo bi se shvatiti kao nizak udarac režimskih poslušnika u nedostatku argumenta. Ali kada to kaže prvi covjek manje polovine BiH onda to svakako ima svoju težinu.
Još je zanimljivije s kojim su divljenjem tu izjavu prenijeli mediji koji ne vide dalje od svog nosa jer im ispred stoji podvala u obliku treceg entiteta pa od toga ne vide ništa drugo nego samo osluškuju hoce li netko nešto reci što ce ici u prilog trecem entitetu.
Zapravo, uredu je što su prenijeli i tu njegovu izjavu, ne treba biti protiv toga, ali nikako se ne mogu oteti dojmu što mu svi od reda ne kažu da on bezocno laže. Pa i da je ta laž od Ive Mire Jovica covjek bi progutao, ali od Dodika, e on se vec mora lupiti po prstima i prozvati da i kad ne prica viceve postaje smiješan.
Cak i kada se bukvalno shvati ova njegova nebuloza to nije tocno. Možda za Srbe vrijedi jer su oni po komandi napustili Sarajevo. Poslušali su, jer su došla vremena kada oni ne mogu u svemu biti glavni kako su i bili u cijeloj Jugi. Doduše rat je izmedu ostalog bio samo sredstvo s kojim su svoje negodovanje gubitka povlaštenih pozicija prikazali kao muslimansku torturu prema Srbima. Kada se rat razbuktao, po logici stvari neminovno je došlo i do revanšizma. Da je bilo zlocina i prema Srbima, bilo je i to ne treba opovrgavati. Isto tako treba reci da rat nije iskljucivi krivac što Srba u Sarajevu ima malo nego je to ponajviše plod srpske politike.
Slicno je i s Hrvatima, mada Hrvata ima više nego što se to iz Dodikova pametovanja da zakljuciti. Scenarij je slican. Ostale su zapamcene Bobanove rijeci kojima je pozivao Hrvate da napuste Sarajevo i u kojima je smatrao svakog Hrvata za izdajicu ako ostane u Sarajevu. I po novopecenoj narodnoj: „veži agu gdje ti konj kaže“, nešto slicno se i desilo. Tek 1994. godine iz Sarajeva ce izaci, kasnije istaknuti veliki Hrvati koji danas personificiraju „svehrvatsku“ politiku o Sarajevu kao drugom Teheranu.
Zanimljivo je da protiv takve demagogije pišu uglavnom oni Hrvati koji i danas žive u Sarajevo i koji bi ortodoksni islam trebali osjetiti na svojoj koži. Zato nije jasno zašto oni brane svoju slobodu kao Sarajlije i ne daju za pravo onima koji tvrde da se u Sarajevu ne bave nicim drugim osim što protjeruju Hrvate (Srbi si vec ranije sami otišli – u bolje, nadam se). Neupuceni citatelj namjernik koji traži informaciju više, iz vecini hrvatskih režimskih medija, može samo steci dojam da se Hrvati jedino na ražanj naticu, barem oni koji žive u Sarajevu ili recimo u Zenici. Jer po današnjoj medijskoj retorici covjek ništa drugo ne može niti zakljuciti.
Ponovo treba biti pošten i reci da odredenog antagonizma i netrpeljivosti ima i da takvi odnosi ne trebaju iznenaditi. Takvi nepoželjni primjeri su plod ratnih sukoba, a posebno poratne huškacke politike. Posljedice rata i ratnog sukoba se mogu prevladati i to ne bi bio presedan. Medutim, za to je potrebna volja koja ocito ne postoji. A tu volju narodu namecu pojedinci koji kreiraju visoku nacionalnu politiku.
No, vratimo se mi na Dodikova podmetanja.
Zašto Dodik ne kaže da samo u Banja Luci ima više Kineza nego Hrvata u cijeloj Republici Srpskoj? Zašto Dodik ne kaže da su njegovi Srbi u Republici Srpskoj porušili sve džamije i sve katolicke crkve? I da su popravili više pravoslavnih crkava na hrvatskoj i bošnjackoj zemlji nego na svojoj srpskoj. A zna reci da je u Sarajevu više džamija nego u Teheranu. Što ponovo nije tocno. Ali nije ni bitno, jer je naravno Dodik htio reci da u Sarajevu ima previše džamija, barem previše u odnosu na broj muslimana koji tamo žive, ako sam ga dobro shvatio. Jer on zna na koliko vjernika ide jedna džamija pa je vjerojatno tako došao do tih svojih uvjerenja.
Svaki sakralni objekt treba da služi svojoj svrsi, pa tako ni džamije nisu problem ako u njima vjernici upražnjavaju svoju vjeru. Dodika bi možda više zanimalo koliko su Srbi izgradili pravoslavnih crkava u Republici Srpskoj u koje nitko ne ide i koje služe samo kao znak srpstva što je vece bogohuljenje nego da Sarajevo ima još ovoliko džamija koliko ih ima sada.
I na kraju moram ponoviti, u ovom slucaju nije Dodikova retorika vijest kojoj treba dati pozornosti. Vijest je reakcija medija koja toj nacionalistickoj i huškackoj retorici daje istaknut znacaj bez da se argumentima kaže istina da je Republika Srpska po svim elementima primjer negativnosti u odnosu na Sarajevo ma koliko tih negativnosti u Sarajevu bilo.
On i njegova Republika Srpska bore se kao protiv unitarne BiH, a istovremeno Republika Srpska im je najunitarnija administrativna jedinica na svijetu. Tko još u njegovu i njihovu pricu vjeruje, a tko misli da njima smeta bilo kakva BiH, pa cak da je ona najdemokratskija zemlja na svijetu?
Dean Rant, e-POSAVINA.com
────────────
5. BOSANSKO-HERCEGOVACKI PJESNIK BENJAMIN SAFETA ISOVIC
Pise: Dr. Muahmed Borogovac
Poslije objavljivanja pjesme "BOSNA" u Glasniku Br. 702 javio nam se velliki broj citalaca. Svi se zahvaljuju sto smo objavili pjesmu "BOSNA". Neki usput salju druge patriotske pjesme istog autora, a neki salju patriotske pjesme drugih autora (Camila Softica, Mirsada Omerbasica) . Nazalost, nemamo prostora da danas objavimo sve te pjesme, ali cemo sa vremena na vrijeme ponesto od toga objaviti.
Saznali smo i ko je autor pjesme "BOSNA". To je Benjamin Isovic, sin slavnog pjevaca sevdalinke Safeta Isovica. Pjesma Bosna i mnoge druge izuzetne pjesme se nalaze u zbirci "Unca Sunca" izdatoj 1994 godine od izdavaca "Bosanska Rijec" u Sarajevu i Wuppertal-u, a mozete je naruciti na slijedecem linku.
http://www.interliber.com/catlistdetail.asp?SID=INTERLIBER^14793235-2010-12-5-1-27&ProductID=25&ml=b
Svim patriotima Bosne i Hercegovine preporucujemo da kupe ovu zbirku i da je citaju svojoj djeci. Mi smo ti koji moramo popularisati nase umjetnike, naucnike i politicare koji vole Bosnu i Hercegovinu. Jer "nase" vlasti, tacnije izvodjaci projekta podjele BiH su sve ucinili da promoviraju netalentovane "umjetnike", "naucnike" i politicare izdajnike. Mi iz Nacionalnog kongresa Republike BiH i sami osjecamo blokadu u BiH medijima.
Cilj blokade patriota Bosne i Hercegovine od strane BiH medija je jasan: Treba ih obeshrabriti da se nebi borili za svoju domovinu i treba ih sakriti od naroda i od svijeta da bi se i svijetu i narodu Bosne i Hercegovine dokazalo da u Bosni i Hercegovini ni ne postoje patrioti Bosne i Hercegovine, pa ce zato eventulna podjela biti bezbolna za sviju.
Jedan primjer koliko je ta blokada patriotizma u daytonskoj Bosni i Hercegovini uspjesna je i ovaj primjer izuzetnog pjesnika Benjamina Isovica. Eto cak ni mi koji na sve nacine trazimo patriote Bosne i Herceovine da bih ih promovirali u Glasniku nismo ranije imali priliku cuti za Isovica, dok se pjani netalentovani likovi proglasavju pjesnicima, knjizevnicima, cak i akademicima. Dok potpuno netalentovani rezimski "naucnici", "pjesnici" i "knjizevnici" imaju zaposljenja u rezimskim "naucnim" institutima i dok isti drze mikrofon u medijima, dotle talentovani naucnici, pjesnici i knjizevnici bivaju potiskivani u zaborav.
E zato gradjani BiH moraju uzeti stvar u svoje ruke. Svaki gradjanin u svakoj prilici mora promovirati patritozam u skladu sa svojim mogucnostima, nije dovoljno sto imamo ovaj Glasnik, jer druga strana ima hiljadu puta jace medije pod svojom kontrolom.
Iz pisama nasih citalaca saznali smo da je pjesma "Bosna" prvi put objavljena u Oslobodjenju, u februaru 1992. i da je Isovic izdao barem tri zbirke:
1. UNCA SUNCA, 1994.
2. KUCA BESKUCNIKA, 1998.
3. ALBUM I POJMOVNIK, 2008.
Ovom prilikom objavljujemo jos jednu pjesmu iz zbirke UNCA SUNCA.
MOJA ZEMLJA
Na putu kuci:
sure hridine,
vjecni snijeg i jarko sunce,
stare zidine
bijelih gradova
i crna muka zla i kuluka,
zulum gadova,
bol u srcu mom,
ali - to je dom
i ja sam tu na svom.
Moja je zemlja san u snovima,
ime joj je Bosna i Hercegovina.
Ova je zemlja silna, prkosna,
a njena je dusa moja Vrhbosna.
Tu, na Balkanu,
u sred gudura,
zive dusi neiscrpnog sabura
i teske osvete...
ako joj se ikad posvete,
znaces zauvijek,
bando pijana:
ova tla su nasom hujom sijana!
Moja je zemlja san u snovima,
ime joj je Bosna i Hecegovina.
Ona je basta cvjetnih redova,
besika od zlata mojih djedova.
Ljubavi moja,
daleko odavde
leze polja bez kukolja
i bez nepravde,
i bez nemira -
- ljepsa strana istog svemira...
Moja jedina,
nemoj otici,
ovdje cemo djecu podici!
Moja je zemlja san u snovima,
ime joj je Bosna i Hercegovina.
Ona je bilo mojih njedara
i najljepsi zapis Maka Dizdara,
ona je mati modrih brjegova,
posljednja zelja Husein-begova...
Saznaces zauvijek, bando pijana,
Bosna Srebrena je hujom sijana!
(14.09.1992.g.)
Benjamin Isovic
"Unca sunca"
────────────
6. Bedrudin Gusic salje otvoreno pismo Zeljku Komsicu
(Preuzeto sa Orbusa)
Zeljko,
zapocinjem bez ikakvog tituliranja i nece biti persiranja, ma kako se to tumacilo. Ali, u osnovi ovog mog stava jeste krajnja iskrenost i principijelnost koje ne bih sada obrazlagao, jer su nebitne za ovu pricu. Dakle, šokirala me vijest iz moje Banja Luke da si skupa sa partijskim šefom Zlatkom Lagumdžijom i Ti išao na hodocašce tom Dodiku, nakon svega što znaš i sam i što znamo svi. Izgleda da je odlazak Karadžicevom nasljedniku na noge postalo pitanje prestiža za sve politicke prvake iz Sarajeva.
Priznajem, i za mene si do tada bio ona tinjajuca iskra nade koja je na pravi nacin odgovarala na sve nasrtaje na Bosnu, bilo da su dolazili iz Beograda, bilo iz Banja Luke i koja je za mene, kao i za vecinu bh. biraca znacila istovremeno i nadu. Eh, da li sada treba javno da priznam da sam i ja bio medu mnogobrojnim koji su naivno nasjedali na Tvoj vokabular (ili, kako bi šibiCari rekli: "šuplju pricu"), a da u suštini ni Ti nisi, u protekle cetiri godine otkako sjediš u Predsjedništvu, udarao "usridu", odnosno da nikad nisi osporio Dejtonski Ustav koji jeste nelegitiman, da nikad nisi osporio legalitet RS a imao si pravne argumente da to uciniš, da se nikad nisi sjetio jedinog legalnog i legitimnog Ustava naše zemlje - Republike Bosne i Hercegovine koji je derogiran.
A taj isti Dodik, kod kojeg si išao, bez ikakvih argumenata, pogotovo pravnih, osporava legalitet BiH i cini sve da je ne bude, a kada je polagao predsjednicku zakletvu za vrijeme inauguracije u, kako oni kažu, državnog predsjednika, držao je Ustav RS i kliknuo: "Ovo je naše najjace oružje"! Znaci, i od onakvog Dodika treba nešto i nauciti, barem vi koji mu idete.
Nego, da se vratim na Tvoju i Zlatkovu posjetu Dodiku. Kada se to vec desilo, logicno se zapitati šta Tebi, bolan, bi da prijedeš preko onolikih uvreda koje Ti je taj lakrdijaš javno izrekao posljednjih godina? Znam ja vrlo dobro da politicari moraju razgovarati, ali prije toga moraju se neke stvari dogoditi. U slucaju Tebe i Dodika, prvo se on trebao javni izviniti Tebi za sve uvrede koje Ti je izrekao ("politicko nedonošce", "politicko kopile..." i dr.), pa se morao izvinuti svim civilnim žrtvama Bosne i Hercegovine, posebno iz reda bošnjackog naroda i posebno onima iz Srebrenice, koje je godinama tako bestijalno i morbidno vrijedao, pa se morao odrediti prema Bosni i Hercegovini potpuno drukcije nego što je to godinama cinio. Ništa od toga nije bilo, a Ti si mu ipak išao. Kako si se osjecao kada si se sreo s njim, onako ljudski? Je li Ti na um pao "zlatni ljiljan" kojeg si dobio u ratu i jesi li bio svjestan da bi se on mogao izgubiti u takozvanom miru? Konacno, jesi li ubio cetnika u sebi, bolan, Željko?
Trebaju politicke stranke razgovarati, pokušati dogovoriti ovo ili ono da vlast profunkcionira na svim nivoima. Nije to problem. Ali, problem jeste što ste se vas dvojica SDP-ovaca i koji se vjerovatno smatrate ljevicarima pojavili za istim stolom sa nacionalsocijalistima, dakle ultradesnicarima. Zar nije Tvoj šef Lagumdžija u nekoliko navrata bio najgrlatiji da se Dodikov SNSD iskljuci iz Socijalisticke internacionale, upravo zbog desnicarskog djelovanja.
Dakle, pristao si da se sa Lagumdžijom valjaš u tom blatu i ne možeš i da hoceš ostati cist. Pogazili ste obojica temeljne principe socijaldemokracije i lijeve politicke opcije - opcenito, zarad nekih samo vama poznatih motiva. Oni sigurno nisu u interesu Bosne i Hercegovine i njenih lojalnih gradana.
Bio si mi ona latentna, tinjajuca iskra nade da ispod bh. politickog neba ipak ima barem neko ko je cuva da se ne ugasi, ali sada je ugašena i ona. Ostao je samo mrak i vjerovanje u cuda. "Zar i ti, sine Brute"?!
Bedrudin GUŠIC
────────────
VIJESTI IZ SUSJEDSTVA
7. Dacic prijeti: “Ako ovako Bošnjaci nastave, može da im bude samo gore!”
Sjeverni Sandžak – Ministar unutrašnjih poslova Ivica Dacic ocijenio da ne postoje razlozi za internacionalizaciju pitanja položaja Bošnjaka u Srbiji. Prema njegovim rijecima, ta manjina uživa sva prava.
Dacic je, komentarišuci najavu Bošnjackog nacionalnog vijeca da ce od clana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovica i reis-ul-uleme Mustafe Cerica tražiti podršku za internacionalizaciju problema kršenja prava Bošnjaka u Srbiji, podsjetio da Bošnjaci imaju predstavnike u Vladi Srbije.
“Bošnjaci imaju dva ministra i nisam siguran da u svim zemljama regiona predstavnici nacionalnih manjina imaju svoje predstavnike u vladi”, kazao je Dacic novinarima u Skupštini Srbije, gdje je otvorio skup o Zakonu o sprecavanju zlostavljanja na radu.
On je, takodjer ocijenio, da uzastopno traženje prava od strane Bošnjaka i njihov zahtjev za internacionalizaciju problema može da bude samo na štetu Bošnjaka: “Zaoštravanje odnosa nikome ne ide u prilog, a posebno bi moglo da ide na štetu Bošnjacima u tom regionu”, rekao je Dacic i dodao da i od Sarajeva ocekuje da se ponaša u skladu sa željom da se razvijaju dobrosusjedski odnosi.
Ministar je ocijenio da ni u medjunarodnoj zajednici ne postoji želja da se to pitanje internacionalizuje.
“Internacionalizacija takvih pitanja je vec vidJena na ovim prostorima i nisam siguran da u medJunarodnoj zajednici postoji zainteresovanost za tako nešto”, rekao je Dacic.
Medjutim, Dacica demantuje to što su za Sandžak vrlo zainteresovani Savjet Evrope, Evropski parlament preko izvjestioca za Srbiju, Jelka Kacina, Helsinški odbor, IFMES international, kao i to što se Sandžak našao medju deset uslova Srbiji za ulazak u Evrospku uniju.
Izvor: SandzakPRESS.net
────────────
KOMENTAR: Podsjecamo da je Srbijanska vlast sve ucinila da kao lidere Bosnjaka sacuva stare agente UDBE Rasima Ljajica i Sulejmana Ugljanina, a kada su oni izgubili izbore za Bosnjacko nacionalno vijece, srbijanske vlasti su naknadno promjenile pravila formiranja Bosnjackog Nacionnalnog vijeca (stvorile drukcija pravila od onih kojima su vec formirana Nacionalna vijeca ostalih manjina) cime su onemogucili formiranje Bosnjackog nacionalnog vijeca. Time je Srbija prekrsila svoj vlastiti Ustav, sto je potvrdio i srbijanski Ombudsman.
Najveci zlocinci u svemu tome nisu Tadic, Ciplic ili Dacic, nego Ljajic, Ugljanin, Jusufspahic i Zilkic, jer bez njihove saradnje, srbijanske vlasti ne bi imale nikakvu strategiju protiv bosnajckog naroda u Srbiji.
M. B.
────────────
8. LIBERALNA DEMOKRATSKA PARTIJA: OTVORENA OBSTRUKCIJA BOSNJAKA U SRBIJI
LDP Srbije (lider Cedo Jovanovic) smatra da su zbog "otvorene opstrukcije" Ministarstva ugroženi svi kompromisi i dogovori koji su u proteklom periodu napravljeni u cilju rešavanja tog problema.
"Ministarstvo je prekršilo obavezu koju je na sebe preuzelo pred predstavnicima sve tri izborne liste Bošnjaka i Misijom OEBS-a”, podseca LDP u saopštenju.
Ta obaveza je, kako se navodi, “podrazumevala da se nadležnom skupštinskom Odboru za zakononodavstvo odmah dostavi na autenticno tumacenje sporni clan zakona o izborima nacionalnih saveta".
Taj odbor, kako je saopšteno, vec tri nedelje ceka dostavljanje takvog zahteva bez koga ne može da pruži tumacenje koje bi otklonilo svaku sumnju i "potvrdilo da je ministarstvo svojim nezakonitim ponašanjem dovelo Vladu u konfrontaciju sa legitimnim predstavnicima Bošnjaka".
U saopštenju se podseca i da se vode postupci po prijavama ombudsmana, poverenice za zaštitu ravnopravnosti i poverenika za informacije od javnog znacaja protiv odgovornih u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava i drugim ministarstvima "zbog toga što su organizovali ili tolerisali falsifikovanje birackih spiskova".
Postupci se vode i zbog "diskriminacije bošnjacke zajednice kojoj se vec šest meseci, zbog internih potreba u delu vladajuce koalicije, ne dozvoljava da kao sve druge nacionalne grupe dobije efektivan Nacionalni savet".
"Ova opstrukcija može dovesti do teških posledica, napetosti u Sandžaku i nove diskreditacije naše zemlje, s obzirom da se kršenjem javno preuzete obaveze dovodi u pitanje angažman svih koji su, poput LDP i medunarodnih tela, uz velike napore i demonstraciju dobre volje pokušavali da reše problem", zakljuceno je u saopštenju.
────────────
9. Hrvati su u transu od srece zbog servilnog ulizivanja Srbima
Autor: Zvonimir Hodak: dnevno.hr, Nedjelja | 28.11.2010 22:57
Moram priznati da sam ostao duboko tronut dirljivim scenama koje su naši mediji prikazali prilikom službenog posjeta srpskog predsjednika Borisa Tadica Hrvatskoj. Posebno me je dirnula romanticna cinjenica da je Severina napokon upoznala Tadica, kako je to pod velikim naslovom Jutarnji list obavijestio cjelokupnu hrvatsku javnost. Tako doznajemo da su na Tadicevu i Josipovicevu zabavu došli, izmedju ostalih, i Titova unuka Saša Broz, Severina, Zoran Šprajc, Lepa Brena, Boba Živojinovic, Voja Brajovic, Sergej Trifunovic, Denis Kuljiš, Aleksandar Tijanic, Srdjan Saper i mnoge druge javne osobe za koje sam sklon vjerovati kako su do 1995.g., cvrsto vjerovali u Titovu izjavu da ce prije Sava poteci uzvodno negoli ce Hrvatska dobiti svoju državu.
Cijela ta ekipa, a i njima slicni, mogli bi se možda naci u staroj židovskoj poslovici koja glasi: „Postoje ljudi koji ostaju praznih šaka cak i kad se uhvate za vlastitu glavu“. Jelena Lovric s neskrivenim ushicenjem objavljuje svoju standardnu kolumnu pod naslovom „ZG-BG novi pocetak!“.
Pod motom: bolje išta nego ništa, Lovricka razdragano piše o srpskim zastavama usred Zagreba, o izuzetnoj srdacnosti s kojom je dragi gost docekan, naveliko hvali nekonfliktnost i mirotvornost našeg Predsjednika docim usput cvrkuce o dogovorenim konkretnim rješenjima za saniranje ratnih rana. Jedno od takvih konkretnih rješenja je odluka da Srbima povratnicima, koji ne žele imati posla sa ustaškom državom, Hrvatska uz donaciju medunarodne zajednice, izgradi stanove u Srbiji. Hrvati su u transu od srece!
Pocinje nova era hrvatsko-srpskih partnerskih odnosa. Na konferenciji za tisak obojice Predsjednika neki neoprezni novinar postavio je pitanje što je sa povratkom vojvodjanskih Hrvata koji se ni dan-danas ne mogu vratiti u svoje domove. Nastala je ledena tišina dok su svi sa ljutnjom pogledali u bedaka koji kvari svecarsko raspoloženje i novo uspostavljeno partnerstvo i to nekim nebitnim pitanjima o tamo nekim Hrvatima koji još i žive izvan Hrvatske. A znamo da sve vlasti od 2000.g., na ovamo brinu samo za hrvatske gradjane u Hrvatskoj, a ne miješaju se u unutrašnje poslove drugih država i ne-daj-bože skrbe za Hrvate u BiH ili u Srbiji.
Na postavljeno pitanje, sve su se oci nazocnih upiljile u Tadica koji je bez puno okolišanja „briljantnom“ analizom odmah vratio osmjeh na lica nazocnih rijecima: „Moram da kažem da me taj problem ne cini sretnim“.
Medjutim, nazocni su bili sretni da se Tadic nije uvrijedio ili ne-daj-bože naljutio zbog tako nezgrapnog pitanja.
Preko 30 000 vojvodjanskih Hrvata je bilo protjerano iz svojih domova, a hrvatska vlada, umjesto da se bori da se i za izgradnju njihovih domova organizira donatorska konferencija kako bi im omogucila povratak, cijeli taj problem gura pod tepih da ne razljuti gosta. Istodobno se infantilno veseli nekolicini ikona koje je Tadic donio sa sobom. One bi vjerojatno trebale zamijeniti ukradeno i odneseno hrvatsko kulturno blago koje su Srbi opljackali na okupiranim podrucjima, a od kojeg do danas nisu gotovo ništa vratili.
Bojim se da nam ova vlast vraca novo bratstvo i jedinstvo samo pod drugim nazivom jer kako inace nazvati to da oni nama donose pravoslavne ikone, a mi njima dajemo tri milijarde kn za izbjeglicke stanove u Srbiji.
Kako protumaciti to da Zajednica srpskih opcina u istocnoj Slavoniji dobiva od hrvatske Vlade petnaest milijuna kn više negoli susjedne hrvatske opcine? Kako protumaciti farsu o 25 fascikla sa vukovarskim dokumentima od cega vecinu cine povijesti bolesti pacijenata koji su se prije rata lijecili u vukovarskoj bolnici.
Bilo bi mi puno draže da su Srbi vratili nešto od opljackanog hrvatskog umjetnickog blaga, da su vratili vukovarske ade (koje su okupirali mada su hrvatski teritorij) ili da su dali makar kakav dokaz dobre volje da ce vratiti vojvodjanske Hrvate na svoja ognjišta. Nažalost, od svega toga ništa! Ali zato s naše strane nije nedostajalo gadljivog ulizivanja, jeftinih usporedaba Tadica sa Georgeom Clooneyem i pompoznog velicanja nužne usmjerenosti jednih na druge. Definitivna ocjena je kako je ova naša trecerazredna garnitura na vlasti potpuno nedorasla srpskim politicarima na celu sa lukavim, šarmantnim i pragmaticnim Tadicem.
────────────
10. SRBOFILSTVO KAO SVJETSKI FENOMEN
Pise: Dr. Muhamed Borogovac
Srbofilstvo nije samo bosnjacki fenomen, nego i Balkanski. Srbofilstvo je cak i svjetski fenomen. Sjetimo se npr. kako su Vance i Owen izgledali vazni sami sebi i samozadovoljni kada su isli Milosevicu na noge u Beograd za vrijeme agresije na Republiku BiH. Ili sjetimo se npr. Kanadskog generala McKenzija ili Michaela Rosea, dvojice najpoznatijih Karadzcevih grupie-a iz svijeta. ("Grupie" je engleska rijec za covjeka koji je u sustini potpuno beznacajan, bezveznjak koji trci za poznatim javnim licnostima i koji misli da je i sam znacajan kada se uspije uplekati u drustvo vaznih ljudi i zato je spreman i da im se nacali ako treba.)
Poznato je da u Crnoj Gori ima veoma mnogo srbofila, kao i u Makedoniji, a kao sto vidimo ima toga i u Hrvatskoj. Velikosrbi su to oduvjek znali i takve su pronalazili, regrutovali u UDBU postavljali na celo ostalih Jugoslovenskih naroda i pomocu njih vladali. Kao takvi, Franjo Tudjman, Alija Izetbegovic i Ibrahim Rugova su bili postavljeni uoci rata kao nacionalni "lideri" Hrvata, Bosnjaka i Albanaca od strane velikosrspkog projekta da bi obezbijedili povoljan ishod velikosrpskog projekta, dok su potencionalni pravi nacionalni lideri likvidirani. Srbofilni, lazni lideri su bili velikosrpska "exit strategy" iz agresije na susjedne drzave i naroda. Jer, kako bi se zavrsio rat u BiH da nije bilo Alije Izetbegovica da potpise kraj rata i time Srbiju spasi i od UN sankcija i usput dade pola BiH? Ko drugi bi im to mogao dati? Po internacionalnim zakonima bas niko, osim sami Bosnjaci i bh Hrvati.
Bosnjaci su apsolutni sampioni u srbofilstvu. Jedini razlog da su se Kosovo, Hrvatska, Crna Gora i Makedonija ipak na kraju oslobodili od velikosrpskog projekta i to u svojim netaknutim granicama, a da Bosna i Hercegovina nije, lezi u tome sto je gustina Srbofila (posrbica, Srbalija) barem 10 puta vece medju Bosnjacima nego npr. medju Hrvatima ili Albancima.