Dr. Senadin Lavic, Sonja Biserko, Fra. Petar Jelec; Muftiija Muamer Zukorlic, Advokat Srdjan Popovic, Prof. Teo Trosman

ONLINE GLASNIK Nacionalnog kongresa Republike BiH - br. 701 VANREDNO IZDANJE 24. novembar 2010. SADRZAJ - CONTENT 1. SRETAN NAM DAN DRZAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE 2. Dan Drzavnosti kao primjer 3. Prof. dr. Senadin Lavic: Bošnjaci ne smiju o sebi misliti kao o nemocnim žrtvama 4. Sonja Biserko: KOS i JNA odgovorni za logore u Srbiji 5. Fra. Petar Jelec: TUDJMANOVA POLITIKA, KOJA JE POKRENULA PRESELJAVANJE HRVATA, JE UZROK SVIH PROBLEMA HRVATA U BiH 6. Zukorlic u Sarajevu: Istrajat cemo u ideji o autonomiji NOVOSTI IZ SUSJEDSTVA 7. Srdja Popovic za DANE: Jedan isti veliki zlocin 8. KORUPCIJA U HRVATSKOJ: GOLF U DUBROVNIKU 9. TUDJMAN POMAZE CETNICIMA U BOSNI DOK JE TRECINA HRVATSKE OKUPIRANA ──────────── Ovaj broj Glasnika se distribuira na 36,113 ispravnih adresa. ──────────── 1. SRETAN NAM DAN DRZAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE Uvazeni gradjani BiH, dragi prijatelji, Sutra nasa domovina slavi svoj "veliki" praznik, Dan drzavnosti. U svim drugim zemljama temeljni praznik kao sto je Dan drzavnosti se slavi na najvecem nivou, nazalost kod nas jedni ce slaviti a drugi ce prezirati ovaj datum. Bosna i Hercegovina pripada svim Bosancima i Hercegovcima bez obzira kako se tko deklarise po etnickom opredjeljenju, BiH je majka svima nama. Sutra, sa ljubavlju i patriotizmom proslavite ovaj znacajan datum, ne dozvolite da se brise vaznost i znacaj ZAVNOBIH-a. Nasa jedina zelja za rodjendan nase domovine jeste da je svi zagrlimo i da se svi potrudimo da osiguramo da Bosna i Hercegovina bude zemlja jednakih gradjana bez nacionalnih, vjerskih i inih drugih podjela, jer nama ne treba drzava iz nekoliko komada, nego zajednica svih gradana sa istim pravima za sve na svakom dijelu teritorije neovisne i vjecno cjelovite BiH. Sutra 25. novembra ovaj velki praznik bit ce obiljezen u nasoj Ambasadi BiH u Canberri na nacin i dostojanstvo koje nasa domovina zasluzuje. A u subotu 27. novembra na velicanstven nacin bit ce proslavljen u Melbourne-u uz prisustvo vise od 500 Bosanaca i Hercegovaca. Svim gradjanima Bosne i Hercegovine cestitamo Dan drzavnosti 25. novembar, a nasoj dragoj BiH zelimo prosperitet i snage da istraje u ovim teskim vremenima. S postovanjem Senada Softic-Telalovic Predsjednica Vijeca BiH organizacija Australije ──────────── 2. Dan Drzavnosti kao primjer Pise: Dr. Muhamed Borogovac BiH mediji su prenijeli informaciju: "Federalno ministarstvo rada i socijalne politike obavještava javnost da je Zakonom o proglašenju 25. novembra Danom državnosti Bosne i Hercegovine ("Službeni list Republike BiH", broj 9/95) odredjeno da je 25. novembar neradni dan. Na taj dan državni organi, preduzeca i druge pravne osobe ne rade, saopceno je iz Ureda za odnose s javnošcu Vlade FBiH." Ova vijest ujedno potvrdjuje da je i dalje na snazi svaki zakon Republike Bosne i Hercegovine kojega izdajnici nisu uspjeli promjeniti u daytonskoj Skupstini BiH. Dakle, po istom pravilu dok, god ne promjene Zakon o drzavnoj svojini, nase planine, rijeke, polja i sume, sve to i dalje pripada Republici Bosni i Hercegovini, bez obzira sto je sada to uzurpirano od strane genocidnih tvorevina Federacije i Republike Srpske. Vazno je samo ono sto je na papiru uknjizeno, i to ce kad tad biti i provedeno u djelo, po istim pravnim principima po kojim su se uzurpatori sirom RS morali iseliti iz kuca i imanja onih Bosnjaka i Hrvata koji su ostali uporni u svojim zahtjevima da im se uzurpirano vrati. Dakle, moramo uporno traziti nase pravo pa cemo ga i ostvariti, a ne smijemo ici linijom manjeg otpora i udovaljati zahtjevima razbijaca Bosne i Hercegovine te sada prepisati imovinu Bosne i Hercegovine na genocidne entitete i tako od njih napraviti drzave. Ako ostanemo uporni u borbi za pravdu i domovinu, onda ce uzurpatori morati pokleknuti pred snagom logike, pravde, civilizacije, pa ce kad tad morati i de fakto vratiti uzurpiranu imovinu legalnom vlasniku, cjelovitoj, gradjanskoj drzavi Bosni i Hercegovini, onakvoj kakva je priznata od cijeloga svijeta i primljena kao punopravna clanica svjetske zajednice. Isto vrijedi i za popis stanovnistva. Dok god se ne usvoji novi Zakon o popisu stanovnistva u knjigama UN ce pisati i dalje da je Srebrenica prema posljednjem legalnom popisu grad u kojem zivi 70% Bosnjaci itd. Dok god je tako, Bosnjaci imaju prava u Srebrenici kao autohtoni stanovnici. Onoga trenutka kada se novim popisom uknjizi etnicko ciscenje i proglasi da je Srebrenica i zvanicno "vecinski srpski grad" Bosnjaci postaju "nacionalna manjina" u Republici srpskoj i tada ozvanicenom srpskom gradu Srebrenici, te ce im biti poruceno da se gube iz srpske drzave RS i "srpskog" grada Srebrenice. Iste takve efekte bi novi popis proizveo i u ostalim gradovima koji su bili izlozeni etnickom ciscenju u genocidnoj RS i genocidnoj Federaciji. Sjetimo se na kraju da je bilo pokusaja da se usvoji i daytonski "Zakon o drzavnim praznicima", kojim je bilo predvidjeno ukidanje 25. novembra kao drzavnog praznika, ali tada se digla velika prasina u narodu, te izdajnici nisu uspjeli tada ukinuti Dan drzavnosti Bosne i Hercegovine. Dakle, svi mi gradjani BiH, kojima je stalo do domovine, moramo dezurati i dalje da bi sprijecili i obnovljenu garnituru izdajnika na vlasti, Bakira Izetegovica, Zlatka Lagumdjiju koji su zestoko krenuli da zavrse necasni posao etnicke podjele Bosne i Hercegovine. Dakle, moramo dezurati nad preostalim zakonima Republike BiH, kao sto su npr. Zakon o Danu drzavnosti, Zakon o drzavnom vlasnistvu, Zakon o popisu stanovnistva, koji jos uvijek cuvaju jedinstvenost Bosne i Herceogvine. Dr. Muhamed Borogovac ──────────── 3. Prof. dr. Senadin Lavic: Bošnjaci ne smiju o sebi misliti kao o nemocnim žrtvama (Vaznija pitanja I dogovori izabrani iz duzeg intervjua) Velicina slova: F. VELE 20/11/2010 14:15:00 Kako komentirate aktuelne prilike u BiH? Plaše li Vas sve glasniji stavovi da je opstojnost BiH upitna, a što se dovodi u vezu sa sve snažnijim secesionistickim istupima Milorada Dodika, te Dragana Covica. Cak i neki medjunarodni zvanicnici bez ustezanja govore o tome. - Dodik nije kljucni problem. Bosna nije upitna, država BiH i prava njezinih gradjana i naroda su ono što nije upitno. A sve drugo, bilo koji politicki zagovor i politicka sudbina bilo kojeg pojedinca, jesu upitni. Republika BiH je priznata država, clanica UN-a. Niko nema pravo otcijepiti ni centimetar kvadratni njene teritorije. Oni koji hoce graditi državu mogu u red i poredak vrlo lako dovesti bilo šta. Za mene su veci problem oni politicari koji se predstavljaju kao odani bosanski "patrioti", a tako naivno, mizerno i bezobrazno potkopavaju bh. državu. Oni se predstavljaju u jednom svjetlu, a njihovi ucinci su sasvim nešto drugo. Gradjani, nažalost, nasjedaju na te podvale. Banja Luka je stari naš grad, i to lijep grad, kao i Mostar, Višegrad, Zvornik, Bijeljina, Livno... Sinhronizirano djelovanje Dodika i Covica nije ništa novo na politickoj sceni u BiH. Njima samo trebaju politicari Bošnjaci koji ce naletjeti na etnonacionalnu matricu do kraja. Tek tada bi nastala prava opasnost za našu državu. Mogu se Dodik i Covic udruživati koliko im volja, ali to ne može imati rezultat koji su željeli Miloševic i Tudjman poslije sastanka u Karadordjevu. Niko politicare iz reda bošnjackog naroda ne može prisiliti da se odreknu svoje jedine države. Kada bošnjacki politicari kažu, naprimjer, da su morali pristati na neke ustupke ili da su morali pristati na "neku podjelu" i potpisati "ponudjeni dokument", tada im ne treba vjerovati, jer niko nema pravo da dovodi u pitanje jedinstvo ove države. Ali, mislite li da je Dodik uspio svojom politikom "ubaciti bubu u uho" i radikalizirati odnose izmedju Bošnjaka i Hrvata zarad interesa RS? Da li tako treci entitet postaje izvjesnost? - Smatram da je Dodik prenapuhana kvazipoliticka prica koja ima svoj rok trajanja. Potpomognuta je iz Srbije i dijelova medjunarodne zajednice. Ona služi da zaboravimo bitna državnopravna pitanja bosanske države i da udjemo ili u "briselsku fazu" tj. izmjenu nefunkcionalnog pravnopolitickog stanja, ili da ucinimo povratak na nelegalno suspendirani pravnopoliticki sistem Republike BiH. (...) Što se tice odnosa (izmedju BiH naroda, M.B.), to su, zapravo, odnosi izmedju odredjenih politickih oligarhija koje prezentiraju navodni "predstavnici naroda". Ne treba cijele narode ukljucivati u odnos, jer ne vjerujem da svi Hrvati slijede HDZ ili da svi Bošnjaci slijede SDA, SBB ili neku drugu stranku. Tu je velika opasnost za politicku kulturu. Politicke stranke i parlamenti ce se pretvoriti u klubove ili vijeca naroda, nece biti diferenciranih politickih opcija koje ce poboljšavati naše živote. Stoga je cjelokupna naracija o trecem entitetu dimna zavjesa za Bošnjake, koji se navlace na tanak led etnonacionalnog politickog predstavljanja, konsocijacijskih teritorijalizacija nacije da bi se došlo do podjele državne teritorije. Od toga ni danas Srbija nije odustala i to je izvor svih naših problema u 20. stoljecu. Velikosrpski projekt nema nikakvog historijskog osnova vec je rezultat politike izrasle iz srpskog nacionalnog mita i mitološke konstrukcije svijeta koju je najpreciznije raskrinkao Radomir Konstantinovic. Što mislite o tezi da ce Bošnjaci u konacnici biti svedeni samo na Sarajevo i da nam prijeti palestinizacija. Akademik Filipovic nas konstantno upozorava na to. - Poštovani profesor Filipovic s pravom ukazuje na jedan proces koji na Balkanu traje od 1821. godine i koji je donio katastrofalno stanje za muslimane Balkanskog poluotoka, a posebno za Bošnjake. Covjek kao refleksivno-interpretirajuce bice vec hiljadama godina govori o kraju (života, ideologije, covjeka, historije, istine...). Jedna od bošnjackih mahana jeste "sarajevocentrizam" i nedovoljno razvijena svijest o sebi. Naime, BiH je i u Cajnicu, Vlasenici, Višegradu, Rogatici, Žepi, Glamocu, Duvnu, Bosanskom Grahovu, Prnjavoru, Bosanskom Kobašu i Foci. Nije samo u Sarajevu. Mi smo u zaboravu svojih sela, provincija, rijeka, krajolika ... O tim i drugim mahanama treba razgovarati i govoriti. Kako gledate na našu bošnjacku politiku uopce? (...) Bošnjaci se moraju što prije osloboditi etno-klerikalnog politickog predstavljanja. Vjerujem da ce vremenom doci do stasavanja jedne kvalitetne bosanske i bošnjacke politike i mocne generacije koja ce poput Pozderca, Mikulica i Bogicevica izgraditi novi bosanskohercegovacki patriotizam. Zašto naša intelektualna zajednica tako cesto pasivno i nemušto promatra teško stanje u ovoj zemlji i pogotovo izgubljenost i lutanja Bošnjaka? Je li bošnjacki sabor mogao biti rješenje da makar usmjeri bošnjacku politiku? - Intelektualna zajednica nije pasivna u tom smislu da ne zna šta se dešava. Ali, intelektualna zajednica više sebi ne dozvoljava da je koriste za dnevnu upotrebu oni što se nazivaju "politicari". Imate politicke stranke bez "mislilaca" i intelektualce bez "politickih opcija". Mit o bošnjackom saboru treba zaboraviti. Zašto? Postoji država BiH i njene institucije. Bošnjaci moraju kroz državne institucije ostvarivati svoje interese. Oni svoju sudbinu ne smiju voditi izvan državnih institucija, a to onda znaci ni kroz saborovanja koja su izvan državnih institucija. Ono opce je država, a samo država sa svojim institucijama osigurava da ne "živimo na ledini". Kako tumaciti ceste Tadiceve posjete i davanje otvorene podrške Miloradu Dodiku, kao i nedavnu posjetu Josipovica Mostaru i poruke da "razumije zahtjeve za treci entitet"? - Tadic je pao ispod nivoa jednog ozbiljnog predsjednika države i sve više se uvlaci u mrežu populistickih politika koje su pocetkom devedesetih godina dvadesetog stoljeca donijele agresiju, ratne zlocine, razaranja, silovanja i genocid. Josipovic još ulijeva nadu, ali mislim da ne razumije "zahtjev za treci entitet". Ne bih volio da se razocaram u to nadanje. Covic nije njegov intelektualni, niti politicki partner. Mostar je jedan od najljepših naših gradova, a to znaci grad gradjana i naroda koji u njemu žive. On nije stolni grad hrvatskog naroda! Uvredljivo je i opasno jedan grad u državi etiketirati samo gradom jedne etnicke grupe. To je zagovaranje koje hoce da legalizira zlocine protiv covjecnosti, silovanje i genocid i koje priziva nove zlocine... ──────────── 4. Sonja Biserko: KOS i JNA odgovorni za logore u Srbiji Državno odvjetništvo Hrvatske završilo je istragu o koncentracijskim logorima u Srbiji kroz koje je prošlo više hiljada hrvatskih ratnih zarobljenika. Utvrdjena je odgovornost vrha JNA za organizovanje logora ne samo u Srbiji nego i u Hrvatskoj. Najodgovornijim za to smatra se general JNA Aleksandar Vasiljevic, saopštila je Hrvatska radio televizija. DORH, najavljeno je, uskoro šalje optužnicu Beogradu, a o svemu su obavešteni i hrvatski logoraši. „Sve je bilo pod ingerencijom Beograda i upravo tražimo od Vladimira Vukcevica glavnog tužitelja za ratne zlocine u Beogradu da ponovo otvori istragu za Ovcaru i da kazni ne samo neposredne pocinitelje nego i onog tko je bio nalogodavac za 264 ubijene osobe“, rekao je tim povodom Zoran Šangut iz Udruge pravnika Vukovar 1991. Sonja Biserko, predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, rekla je za e- novine da je ta organizacija i u vreme Vukovarske operacije dobija informacije o logorima u Sremskoj Mitrovici i Zrenjaninu i grobovima zarobljenika širom Srbije koje je istraživao Haški tribunal. Tribunal je, kaže naša sagovornica, radio na ekshumaciji NN grobova, ali nije bilo informacija o rezultatima, zapravo, nisu objavljeni. „Važno je istaci da je JNA imala uvid u sve to, nestale i pobijene, i da je to bilo pod njenom kontrolom. Stradali su Hrvati iz Istocne Slavonije, ali i Hrvati koji su tada bili u JNA. Rec je o cinjenicama na kojima Srbija treba da gradi odnose sa Hrvatskom, pogotovu kada je rec o Aleksandru Vasiljevicu koji je tada bio glavni 'kosovac'. A KOS (Kontraobaveštajna služba JNA) je bio odgovoran za sve incidente kojima je trebalo da se potvrdi da je Hrvatska ustaška država. Incidenti na grobljima, jevrejskim, pravoslavnim, na crkvama, sve je to radio KOS pod Vasiljevicevicevim mandatom i nadzorom“, kaže Sonja Biserko. Ona istice da je Helsinški odbor obaveštavao Medjunarodni komitet Crvenog krsta da, prema informacijama koje je HO dobijao od preživelih zatvorenika, postoje ubijeni i nestali; Crveni krst ih je obilazio, ali, morao je da se pre toga najavi, pa je bilo lako prikriti tragove zlocina. „Ovo je signal za Srbiju da se, nakon postupka predsednika Borisa Tadica, poštujuci saznanja Državnog odvjetništva, pozicionira. Da ucini sve da se utvrdi šta je od optužbi tacno, kao i odgovornost Aleksandra Vasiljevica“, kaže Sonja Biserko. e-novine.com ──────────── 5. Fra. Petar Jelec: TUDJMANOVA POLITIKA, KOJA JE POKRENULA PRESELJAVANJE HRVATA, JE UZROK SVIH PROBLEMA HRVATA U BiH (Izvodi iz intevjua za domaljevac.com) Unutar hrvatskog (jednako vrijedi i za druge) nacionalnog, politickog i vjerskog korpusa došlo je do urušavanja istinskih ljudskih vrednota i principa i još jednom se pokazalo kako mi u BiH zaista nemamo ni politickih ni vjerskih vodja koji bi imali moralni integritet i autoritet i koji bi se znali ispravno postaviti u mnogim složenim situacijama kroz koje prolazi naša zemlja. Domaljevac.com: Fra Petre, kako komentirate euforiju koju ovih dana možemo išcitati na stranicama Vecernjeg lista i nekih internet portala, a tice se navodno „spasonosne svehrvatske koalicije“ izmedu HDZ-BiH i HDZ 1990 koja bi Hrvatima trebala donijeti mnogo dobra? Fra Petar Jelec: Od tog navodnog „svehrvatskog jedinstva“ nema ništa jer ono ponajprije nije postavljeno na zdravim temeljima niti se povela ozbiljna rasprava na cemu bi se ono trebalo zasnivati. To je zapravo cista raspodjela fotelja (nacionalni interesi u koje se zaklinju akteri ove price zadnja su im rupa na svirali), a oni koji smatraju kako ce se tim sporazumom stvoriti neki treci entitet u velikoj su zabludi. Božo Ljubic, za kojega sam jednom davno rekao kako nema kapacitet da vodi jednu ozbiljnu stranku, definitivno je kapitulirao pred Draganom Covicem i javno eutanazirao HDZ 1990, koji se od ovoga njegova katastrofalnog poteza nikada više nece oporaviti. Ovaj potez Ljubiceva davanja legitimiteta Draganu Covicu i njegovoj štetnoj politici jedan je od najvecih promašaja koje je dosad napravio, ne iz nekih velikih politickih i ideoloških razlika ili zbog nužnog distanciranja od negativnog nasljedja HDZ-a, nego zbog pukih politickih interesa uvelike dirigiranih iz zagrebacke središnjice HDZ-a svojoj ne tako kratkoj i ne tako slavnoj politickoj karijeri. (...) I ovo je pokazatelj kako Hrvati uopce nemaju politicara sposobnog da autenticno, dosljedno i hrabro brani svoja politicka nacela, pa makar ga to koštalo i gubitka vlasti. HDZ 1990 je nasjeo na jeftinu Vecernjakovu kampanju kako bi ta stranka i HSP BiH bili izdajice hrvatskog naroda ukoliko bi išli u vlast bez HDZ BiH, a nije se naravno problematizirao obrnuti slucaj. S druge strane HDZ 1990 je kroz ovo vrijeme propustio priliku za profiliranje u istinsku i autenticnu opoziciju HDZ-u BiH, te se zbog svoje kompromiserske i foteljaške politike potpuno kompromitirao. Domaljevac.com: Pažnju javnosti ovih dana zaokuplja slucaj „ugroženosti“ kardinala Puljica i njegova moguceg iseljavanja iz dijela biskupske rezidencije? Fra Petar Jelec: Odavno se nije dogodila tako zlocesta manipulacija jednim pravosudnim slucajem kao što je to ucinjeno u slucaju kardinalove eventualne deložacije iz dijela njegove rezidencije. U širenju neistina i manipulacija na jednak su nacin sudjelovali predstavnici Crkve, politickih stranaka i mnogobrojnih udruga koji su u svojim izjavama provlacili lažnu tezu kako je ovaj slucaj zapravo pokazatelj ugroženosti Hrvata i katolika u Bosni i Hercegovini, posebno onih koji žive u Sarajevu. Vrhunac moralnog bešcašca vezanog za ovaj slucaj svakako je posjet Dragana Covica Vrhbosanskom ordinarijatu i njegova podrška kardinalu Puljicu. Podsjetimo, radi se o covjeku cija je stranka – a i on sam – aktivno sudjelovala u kreiranju i izglasavanju zakona na osnovi kojega je donesena jedna ovakva presuda. Umjesto argumentirane i smirene reakcije, krenulo se u štetno politiziranje cijeloga slucaja i njegovo prebacivanje s pravnog na vjersko-nacionalisticko podrucje. Nisam pravnik i ne razumijem se dobro u problematiku vezanu za ovo podrucje, ali je ocito je da zakon na osnovi kojega je moguce legalizirati otimacinu privatne imovine nije dobar i da se o tomu treba povesti rasprava na mjestima gdje se to inace radi. Nacin na koji je to ucinjeno u ovom slucaju je štetan i kontraproduktivan. Ovdje je problem što se šutjelo kada je taj nepravedni zakon pogadjao „male obicne“ ljude koji bi ostajali bez svoje privatne imovine, a onda se odjednom digla velika halabuka jer se radi o nekome mocnome i važnome clanu naše zajednice. To samo pokazuje kako živimo u državi u kojoj se zakoni selektivno provode i u kojoj kriteriji ocito nisu isti za sve njezine gradjane. Domaljevac.com: Jeli Vas iznenadila odluka da zapravo nece doci do kardinalove deložacije? Fra Petar Jelec: Uopce me nije iznenadila i bila je sasvim ocekivana za svakog iole razumna covjeka. Naime, svi akteri ukljuceni u ovaj slucaj od pocetka su znali da kardinal nece izgubiti dio svoje rezidencije, ali ih to nije sprecavalo da rade ovo što su radili ovih dana i što im svakako ne služi na cast. Da se razumijemo, u ovoj su zemlji najmanje ugroženi vjerski službenici jer žive kudikamo bolje od obicnog svijeta, a od njih su pak opet još najmanje ugroženi ovdašnji vjerski poglavari. Stoga ovdje treba jasno reci kako kardinalovi kvadrati nemaju nikakve veze s ugroženošcu Hrvata katolika u ovoj zemlji. O statusu bh Hrvata treba povesti strucnu i principijelnu raspravu, ali to ne treba raditi na ovakav manipulativan nacin. Više je krivaca za današnji položaj Hrvata u BiH: na prvom mjestu je to svakako velikosrpska agresija koja je iza sebe ostavila na tisuce mrtvih i protjeranih Hrvata, a njoj uz bok odmah ide tudmanovsko-šuškovska politika iseljavanja bosanskih Hrvata zbog koje je izazvan i katastrofalni rat s Bošnjacima. Tu je naravno i velika odgovornost Katolicke crkve koja se nije suprotstavila takvoj politici i u cijem imaginariju najveci unesrecitelji bosanskih Hrvata i dalje zauzimaju istaknuto mjesto. Najveca današnja opasnost Hrvatima prijeti od njihove pljackaško-egoisticne politicke elite, pa tek na kraju ljestvice, od loše srpske, bošnjacke i medjunarodne politike. Stvari treba tako postaviti kako bi se moglo shvatiti današnje stanje. Isto tako, vrijeme je da se Hrvati konacno pogledaju u ogledalo i zapitaju kako je, recimo, Bošnjacima i Srbima u krajevima gdje oni vladaju? Odnose li se Hrvati prema njima nešto bolje nego što se oni ponašaju prema Hrvatima tamo gdje su vecina? Ovdje se iz hrvatskih politickih i crkvenih krugova propagira autoviktimizacija i lažni mit o navodnoj hrvatskoj dobroti i neiskvarenosti, i o tomu kako Hrvati nikoga ne ugrožavaju. Kamo srece da je tako i nitko ne bi bio sretniji od mene kada bi to bila istina. Iza svega se zapravo ocituje porazna cinjenica kako su u ovoj zemlji, zbog ovakvog nakaradnog uredenja, oni koji su u manjini uvijek diskriminirani od vecine, bez obzira radilo se o tu o Livnu, Duvnu, Širokom Brijegu, Kiseljaku, Bugojnu, Konjicu, Sarajevu, Mostaru, Banjaluci, Doboju, Derventi, Šamcu itd. Domaljevac.com: Zašto se sve to radi, cemu služe ovakvi slucajevi ocite manipulacije? Fra Petar Jelec: Stvar je vrlo jednostavna: unutar hrvatskog (jednako vrijedi i za druge) nacionalnog, politickog i vjerskog korpusa došlo je do urušavanja istinskih ljudskih vrednota i principa i još jednom se pokazalo kako mi u BiH zaista nemamo ni politickih ni vjerskih vodja koji bi imali moralni integritet i autoritet i koji bi se znali ispravno postaviti u mnogim složenim situacijama kroz koje prolazi naša zemlja. Druga, ne manje važna stvar: kod Hrvata je vrlo poznat sindrom zaborava pa tako više nego uspješno zaboravljaju tko je ovoj zemlji i njima samima prouzrocio najveca stradanja. Umjesto toga, sada je trend svaljivanja sve krivnje na Bošnjake od kojih se preko Vecernjaka i mnogih ljudi iz Katolicke crkve želi stvoriti neke praneprijatelje „dobrih i nevinih“ Hrvata, katolika. Udivljenost velikosrpskom politikom jedina je konstanta unutar hrvatskog nacionalnog bica u BiH, još tamo od vremena Tudmana i Mate Bobana, sve do današnjeg vremena u kojem Dragan Covic vodi politiku u ime hrvatskog naroda. Zato, recimo, od hercegovackog franjevca Andrije Nikica, koji je u svom pateticnom i skandaloznom pismu kardinalu Puljicu pisao o turskom zulumu nad kršcanima, Hrvatima i katolicima, necete nikada cuti nikakve osude recimo napada na samostan casnih sestara u Banjoj Luci, ili osude pljackanja ono malo obnovljenih kuca u Posavini i planske sjece ono malo preostalih „hrvatskih“ šuma u tom entitetu, jer koga više zanimaju ti Hrvati u RS-u. Posavski i krajiški Hrvati zapravo su postali velika smetnja navodnom hrvatskom interesu stvaranja treceg entiteta, jer tim „velikim Hrvatima „crkvenjacima“ ide na živce kada se oni tamo nešto bune, te dosadni kakvi jesu stalno postavljaju pitanje svoje Posavine i time remete novostvorenu idilu s Miloradom Dodikom, tom novom zvijezdom i „zaštitnikom Hrvata-katolika“ izvan RS-a. Nadam se da ce mu zbog te njegove „brige“ za hercegovacke i bosanske Hrvate izvan njegova entiteta u Mostaru opet biti urucena jedna nova nagrada. (...) Domaljevac.com: Neki dan je u jednom intervjuu kardinal Puljic rekao da „ste Vi njegov svecenik kojeg se ne odrice iako imate razlicita mišljenja o mnogim stvarima“? Fra Petar Jelec: Da, istina je da imamo razlicita mišljenja o mnogim stvarima i to ne smatram nikakvim problemom zbog kojega bismo se kardinal, ja ili bilo tko drugi trebali uzbudjivati. Ja poštujem funkciju koju on obnaša, ali kao slobodan gradjanin ove zemlje i intelektualac necu se ustezati da se kriticki postavim prema nekim njegovim potezima i potezima bilo koje javne osobe u našoj zemlji. To je moje gradjansko i ljudsko neotudjivo pravo, kao što je i njegovo pravo da se kriticki odredi prema mojim stavovima. Uostalom, nas dvojica smo to jedan drugom u jednom razgovoru jasno rekli i stvari od tada normalno funkcioniraju. Ostaje mi ipak nejasno zašto je kardinal govorio o nekom „neodricanju“ od mene, jer ne znam kakav sam to crkveni ili civilni prekršaj napravio da bi me se uopce netko trebao „ne odricati“. Tako mogu i ja, parafrazirajuci samog kardinala Puljica, reci da je i „on moj kardinal kojega se ne odricem iako se u mnogim stvarima ne slažemo“. Domaljevac.com: Zašto ste Vi zapravo konstantno na udaru hrvatskih crkvenih i nacionalistickih krugova? Fra Petar Jelec: Stvar je po tom pitanju više nego jasna: jednom sam, cini mi se, negdje rekao kako politicki i crkveni predstavnici imaju osnovni problem s mojim stavovima zato što se oni radikalno razlikuju od njihova odnosa prema Franji Tudjmanu i njegovoj politici prema Bosni i Hercegovini, za koju smatram i uvijek cu smatrati da je korijen svih problema s kojima se bosanski Hrvati danas susrecu, jer ih je ona uništila demografski, politicki, moralno, kulturno i duhovno. Nikad se necu umoriti to govoriti jer smo mi skloni zaboravu, a ta se cinjenica ne smije nikada zaboraviti. (...) Domaljevac.com: Je li pametno tako nastupati i dovodite li ovakvom svojom aktivnošcu u pitanje napredak u karijeri? Kako se zapravo nosite s napadima i neskrivenom mržnjom koju neki pokazuju prema Vama? Fra Petar Jelec: Ne znam je li pametno ili nije, ali znam da ne pišem i ne radim da bih se bilo komu svidio ili izazvao bilo cije simpatije. Kada bih to želio, pisao bih neke sasvim drukcije tekstove. Osobno me pak ne zanima nikakvo napredovanje u karijeri niti u crkvenim službama, što covjeku svakako daje dodatnu slobodu u njegovom javnom djelovanju. Što se tice tih napada, s njima nemam uopce nikakvih problema. Dugujem valjda Bogu, majci prirodi ili komu vec drugomu dar da se oni od mene odbijaju kao bumerang i o njima vodim racuna kao o lanjskome snijegu. S druge strane me zabrinjava pojava da su današnji intelektualci (cast rijetkim izuzecima) neslobodniji nego što su to bili u vrijeme komunizma, i što zbog oportunizma ili autocenzure ne reagiraju na devijantna ponašanja u našem društvu, posebno na ona unutar vlastitih nacionalno-vjerskih zajednica. Domaljevac.com: Hvala Vam lijepa na ovom razgovoru! Fra Petar Jelec: Hvala Vama i svako dobro želim Vašim poštovanim citateljicama i citateljima! Domaljevac.com, 14.11.2010 ──────────── 6. Zukorlic u Sarajevu: Istrajat cemo u ideji o autonomiji Udruženje gradjana porijeklom iz Sandžaka u Federaciji Bosne i Hercegovine aktueliziralo je veceras u Sarajevu ideju o autonomiji Sandžaka tribinom na kojoj je najmarkantniji u tom smislu bio istup muftije sandžackog Muamera ef. Zukorlica predstavljenog kao posebni gost. Muamer Zukorlic, kao i predsjednik Odbora za obnovu sandžacke autonomije Džemail Suljevic, rekli su da je Sandžak istorijska regija, a tamošnji Bošnjaci autohtoni narod, pa uprkos tome, zbog neblagonaklonog okruženja u kojem žive, jedna su od najraseljenijih skupina, rasutih po cijelom svijetu. Efendija Zukorlic je rekao da ce Sandžak istrajati u ideji o autonomiji s podrškom ili bez nje, kao i da pritom ne misli na teritorijalnu secesiju od Srbije niti od Crne Gore, vec na model po uzoru na evropske principe regionalnog organiziranja s pravima jednakim za sve koji žive unutar takvog prostora. "To nije zahtjev za nacionalnom, bošnjackom autonomijom, bila bi to fašisoidna ideja jer u Sandžaku žive i Srbi, Crnogorci i drugi, vec težnja za modelom kakav vec poznaju najviši evropski standardi, s pozivanjem na povelje i dokumente o ljudskim pravima i slobodama, rekao je Džemail Suljevic. Dogadjaj na koji su se pozvali organizatori ove tribine je 20. novembar jer je tog datuma 1943. godine oformljeno Zemaljsko antifašisticko vijece narodnog oslobodjenja Sandžaka. Sandžacki Bošnjaci obilježavaju ovaj dan kao svoj nacionalni praznik, cuvajuci uspomenu na jedan od najsvjetlijih datuma u svojoj histroji, kada su zajedno s ostalim narodima Sandžaka, Srbima i Crnogorcima, jasno iskazali svoje antifašisticko raspoloženje, predstavljajuci Sandžak kao multietnicku, multikulturalnu i multikonfesionalnu regiju, naveli su organizatori. Zapaženo je da na ovom skupu nije bilo predstavnika aktuelnih bosanskohercegovackih institucija sistema. KOMENTAR: Najznacajnija vijest se nalazi u zadnjoj recenici, gdje se vidi da se nasi izdajnici kriju od Zukorlica u Sarajevu. Sjetimo se da je Bakir Izetbegovic isao pred izbore u Sandzak, sjetimo se da je Ceric isao da kvari crnogorski referendum, ali sada kada treba stati uz Zukorlica, oni su ostali vjerni cetnickom projektu i izbjegli da javno ugoste Zukorlica u Sarajevu. Zukorlic vjerovatno zna sa cime mora racunati kada su oni u pitanju i fino im je porucio: "Sandžak ce istrajati u ideji o autonomiji s podrškom ili bez nje." Mejdutim, narod Sandzaka ima punu podrsku Bosnjaka iz Bosne i Hercegovine i sirom svijeta, a vaznija je podrska naroda, nego podrska na razne nacine korumpiranih polticara, jer izdajnici ce kad tad odleprsati na smetljiste istorije, gdje im je i mjesto. Dr. Muhamed Borogovac ──────────── NOVOSTI IZ SUSJEDSTVA 7. Srdja Popovic za DANE: Jedan isti veliki zlocin Srdja Popovic Tacno devet godina nakon oružane pobune Jedinice za specijalne operacije MUP-a Srbije, majka i sestra ubijenog premijera Zorana Ðjindjica podnijele su krivicnu prijavu protiv tadašnjeg predsjednika SRJ, Vojislava Koštunice, nacelnika Uprave vojne bezbednosti, Aca Tomica, Milorada Ulemeka Legije, Zvezdana Jovanovica i još petorice bivših pripadnika... ... Komande JSO-a zbog ucešca u pobuni iz novembra 2001. koja je, po rijecima advokata porodice Ðjindjic, Srdje Popovica, bila uvod u atentat na prvog demokratski izabranog predsjednika srpske vlade. Samo nekoliko sati poslije objavljivanja informacije da je krivicnom prijavom obuhvacen i bivši predsjednik SRJ, Vojislav Koštunica, Demokratska stranka Srbije obrušila se na advokata Srdju Popovica nazvavši ga "moralnom nakazom" koja je branila "ustaškog doglavnika Artukovica" i "potpisala zahtev da se bombarduje njegov rodni grad Beograd i Srbija". Deklarativni pijetet "Da sam kojim slucajem savetnik DSS-a i Vojislava Koštunice, rekao bih im da je ovo najgora stvar koju su mogli da ucine", kaže za Dane advokat Srdja Popovic. "Sadržaj 'odgovora' DSS-a, koji, umesto izjašnjavanja o navodima krivicne prijave, sadrži iskljucivo uvrede ad hominem, izazvao je šok i negativnu reakciju cak i kod ljudi koji prema toj partiji nisu neprijateljski raspoloženi. Ton pisma neminovno namece pitanje: koliko li su tek morali da mrze Zorana Ðjindjica, kada mene ovako mrze?! Sve u svemu, odgovor DSS-a mi lici na izraz neciste savesti." DANI: S obzirom na to da je DSS stranka sa jako mnogo pravnika – Koštunica je doktor prava – da li Vas je iznenadilo podsjecanje na cinjenicu da ste branili Andriju Artukovica? POPOVIC: Moram da priznam da jeste. Osim toga, iznenadilo me je i to što mi se zamera odbrana Artukovica, a ne zamera odbrana, recimo, Dobrice Cosica. Ili bi to trebalo da znaci da neki ljudi zaslužuju odbranu, a neki ne? Što se tice drugog navoda iz "odgovora" DSS-a koji se odnosi na to što sam se navodno zalagao za "bombardovanje Beograda i Srbije", moram da kažem da je rec o falsifikatu sa cijom je zloupotrebom manipulisao još Slobodan Miloševic. Naime, 1994. godine potpisao sam pismo u kome se tražilo bombardovanje vojnih pista sa kojih su iz Srbije poletali avioni koji su rušili gradove bivše Jugoslavije. Inace, nije nepoznat moj stav da bi samo rana spoljna intervencija mogla da spreci mnoge zlocine, mnoge strahote, pa i genocid u Srebrenici i da bi od toga najvecu korist imao upravo srpski narod. Verujem da je u to vreme svaki pravi patriota morao želeti slom Miloševica i njegovih agresivnih ratova. I tome nemam šta da dodam. DANI: Zbog cega su majka i sestra Zorana Ðindica odlucile da baš u ovom trenutku podnesu krivicnu prijavu za oružanu pobunu iz 2001.? POPOVIC: Sa njima sam dve godine o tome razgovarao. Videli ste da su, kada je rec o ispitivanju politicke pozadine ubistva premijera Zorana Ðindica, tužioci suviše obecavali. Od toga nije bilo ništa. Sada se poklopilo nekoliko stvari: veliki pritisak spolja da se reši stanje u pravosudu, apel EU da se smanji politicki uticaj na sudove, naglo potezanje pitanja odgovornosti Aca Tomica i Radeta Bulatovica oko skrivanja Ratka Mladica… Osim toga, izjava ministra odbrane i potpredsednika Demokratske stranke, Dragana Šutanovca o tome da nije zaboravljeno da je politicka pozadina atentata na Zorana Ðindica ostala neistražena, takode je zvucala ohrabrujuce. DANI: S obzirom na izjavu ministarke pravde Snežane Malovic o tome da bi tužilaštvo trebalo da ispita navode iz krivicne prijave, mislite li da ce ona biti prihvacena? POPOVIC: U svakoj normalnoj državi izjava ministarke Malovic bila bi suvišna jer se tako nešto podrazumeva. Mislim da ce tužilaštvo morati nešto da uradi i da ta stvar, ako ništa drugo, mora da ima veze sa nekim, makar i deklarativnim, pijetetom prema ove dve žene i njihovoj tragediji. DANI: Zašto kažete – deklarativnim pijetetom? POPOVIC: Ovo govorim bez ikakvog dogovora sa svojim klijetkinjama, koje bi, siguran sam, bile zgadJene nad mogucnošcu da se o necemu takvom uopšte razgovara. Mila i Gordana ÐindJic od ove države ne ocekuju ništa. Medutim, vidim da u raznim novinama citaoci komentarišu podizanje krivicne prijave, a simtomatican je i mucan komentar kako bi "trebalo utvrditi sa kojom su imovinom te dve žene raspolagale 2000. godine, a šta imaju danas". Zapanjio me je ovaj prostakluk i cinizam, ta naša neosetljivost… Iako deo porodice coveka koga su ubili organi države ciji je bio premijer, te dve žene danas veoma teško žive. Da li je moguce da država nije ništa ucinila kako bi im obezbedila elementarno pristojan život?! Zato kažem – deklarativno. Uvod u atentat DANI: Više puta ste tvrdili da je oružana pobuna Crvenih beretki bila uvod u atentat na premijera Ðindjica. Možete li tu vezu objasniti? POPOVIC: Na takav zakljucak me je naveo tužilac Jovan Prijic. Veoma precizno analizirajuci zaveru, Prijic u svojoj optužnici tvrdi da je oružana pobuna ustvari predstavljala uvod u atentat. Naime, ohrabreni uspehom pobune, Zemunski klan, JSO ili Crvene beretke – nazovite ih kako hocete – pocinju da razmišljaju o tome da bi se akcija Stop Hagu, kako su je sami nazvali, mogla rešiti ubistvom premijera, koji je, narocito nakon hapšenja Slobodana Miloševica i njegovog izrucenja Haagu, od strane "patriotskih snaga" proglašen nacionalnim izdajnikom. Oružana pobuna Jedinice za specijalne operacije MUP-a Srbije suštinski je znacila kapitulaciju vlade Zorana Ðindica: smenjeni su nacelnik DB-a i njegov pomocnik, a na njihova mesta su dovedeni ljudi Milorada Ulemeka Legije – Andreja Savic i Milorad Bracanovic. Vlada je od Bracanovica dobijala lažne informacije, a Služba je istovremeno svaki poverljiv podatak automatski prosledjivala Komadi JSO-a. Utvrdjeno je da u toku oružane pobune Crvenih beretki premijer drži zatvorenu sednicu vlade tokom koje clanove svog kabineta obaveštava da je od ministra policije Dušana Mihajlovica dobio informaciju da je MUP nesposoban da se suprotstavi svojoj specijalnoj jedinici, da tako nešto odbija da ucini i predsednik SRJ pod cijom je komandom vojska. Ðindic je ostao sam i nemocan. DANI: Kakva je zapravo uloga Vojislava Koštunice u pobuni JSO-a? POPOVIC: Kao predsednik SRJ Vojislav Koštunica je propustio da ispuni svoji ustavnu dužnost i protiv JSO-a, koji u tom momentu ugrožava ustavni poredak i bezbednost zemlje, upotrebi jedinu raspoloživu silu – vojsku. Koštunica ne samo da nije uradio ono što nalaže Ustav, nego je izašao u javnost i tu pobunu opravdao uporedivši je sa štrajkom lekara. Secate se: lekari štrajkuju u belim mantilima, a ovi u hamerima i sa dugim cevima?! U celoj stvari posebno iznenaduje cinjenica da Vojislav Koštunica, kao pravnik, ne zna da Ustav policiji izricito zabranjuje štrajk, a ovde je bila rec o pobuni u kojoj su politicki zahtevi istaknuti ultimativno i uz pretnju silom. Kada govorimo o ulozi Vojislava Koštunice, veoma je interesantno istaci podatak da je u kasnije presretnutim razgovorima clanova Zemunskog klana utvrdeno da oni, razradujuci strategiji oružane pobune, tvrde da "samo Koštunica ovo može zaustaviti", da ce stati "samo ako Koštunica to naredi"… Osim toga, postoji i citat: "reci Koštunici…", iz cega je jasno da njega JSO obaveštava o toku pobune i da se stavljaju pod njegovu kontrolu. DANI: U krivicnoj prijavi podvlacite ulogu tadašnjeg šefa Uprave vojne bezbednosti, Aca Tomica. POPOVIC: Aco Tomic, kao nacelnik Vojne službe bezbednosti, tokom oružane pobune u svom kabinetu prima kao penzionisanog pripadnika Crvenih beretki, Milorada Ulemeka Legiju i notornog narko-dilera i vodju Zemunskog klana, Dušana Spasojevica. Šta ce takvi ljudi u kabinetu šefa KOS-a?! Šta oni tamo traže? Kao što je poznato, traže garancije da vojska nece reagovati. Tomic odgovara: momci, samo vi radite svoj posao, vojska se u to nece mešati. Osim toga, u vreme predsednickih izbora u kojima se, kao kandidati nadmecu Koštunica i Miroljub Labus, lider DSS-a citira pismo Ljiljane Buhe u kome se Ðjindjiceva vlada optužuje za spregu sa kriminalom. Ta pisma je, saznacemo kasnije, Ljiljani Buhi diktirao Dušan Spasojevic, kome je to, opet, neko prethodno morao da izdiktira. Otkriveno je i to da je Aco Tomic, tokom susreta sa Spasojevicem i Legijom, ovu dvojicu savetovao da Buhu sklone u neki drugi, sigurniji stan. Na kakav nas to zakljucak navodi? Pa, Tomic je ocigledno znao gde se nalazi Ljiljana Buha, a ako je znao Tomic, velika je verovatnoca da je tako nešto morao da zna i njegov nadredeni, Vojislav Koštunica. Tjelohranitelj Ratka Mladica DANI: Tokom sudenja za ubistvo premijera, utvrdjeno je da se tjelohranitelj Ratka Mladica, izvjesni Dragoslav Puhalo na dan atentata nalazio u ulici Admirala Geprata (iz koje je pucano na premijera, op. T.N.). Odakle Puhalo tamo? POPOVIC: Kada su atentatori krenuli da beže sa lica mesta, na uglu ulica Admirala Geprata i Balkanske blago udaraju u automobil kojim je upravljao Dragoslav Puhalo. Na pitanje sudije kako se našao baš na tom mestu i baš u to vreme, Puhalo je odgovario da je vozio nekog generala, da je kasnije otišao da kupi nekakve delove… Sve vrlo mutno i neodredeno. Nigde se u spisima ne pojavljuje podatak da je rec o Mladicevom telehranitelju, da je Ðindic bio covek koji je tog istog Mladica mogao da uhapsi, ne poziva se general koga je Puhalo navodno vozio kako bi se proverio iskaz, ne poziva se ni neko ko bi potvrdio pricu generala… A tako se vodi istraga. Cetrdeset svedoka koje sam predložio u krivicnoj prijavi dovoljni su da se utvrdi cela stvar. Jedan svedok vodi drugom, ovaj do sledeceg… Znate, nije lako lagati. Mnogo je lakše govoriti istinu. DANI: Zbog cega bi, po Vašem mišljenju, bilo važno otkrivanje istine o politickoj pozadini ubistva Zorana Ðindica? POPOVIC: Atentat na Zorana Ðindica bio je politicka posledica oružane pobune JSO, a politicka posledica atentata - potpuni spoljnji i unutrašnji zaokret u vodenju politike ove zemlje. Došavši nakon Ðindicevog ubistva na vlast, Koštunica je radikalno promenio odnos prema svim reformskim postulatima politike svog prethodnika, time i odnos Srbije prema EU. Te su stvari povezane. Osim toga, nad DSS-om i Koštunicom, kao neki teški oblak, još uvek stoje optužbe da su bili neka vrsta politickog kišobrana atentatorima na premijera. Imao sam priliku da slušam ljude koji Koštunicu pred Specijalnim sudom direktno optužuju za tako nešto. Poslednjih dvadeset godina odavde je slana poruka da se zlocin isplati – od ratnog, preko ubistva premijera ili bivšeg predsednika države do onih momaka u Topcideru. Uloga jedinice koja je ubila Zorana Ðindica je ogromna i u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije. Sve je to jedan isti veliki zlocin. Zato je važno. DANI: Da li zaista licno vjerujete da ce ikada biti rasvijetljena politicka pozadina ubistva premijera Ðjindjica? POPOVIC: U ovakve postupke uvek ulazim s akcionim optimizmom i intelektualnim pesimizmom. To važi i za ovaj slucaj. Tadic i Dodik DANI: Predsjednik Srbije Boris Tadic prethodne izbore je dobio govoreci o presudnoj važnosti stabilnosti politickih prilika. Kako vam te prilike izgledaju danas? POPOVIC: Stanje u Srbiji je prilicno konfuzno, što se može objasniti i cinjenicom da je pre skoro osam godina u ovoj zemlji ubijen poslednji politicki lider koji je, iz manjinske pozicije, pokušao da menja zemlju. Nasuprot tome, u Srbiji se danas vlada na osnovu ispitivanja javnog mnjenja; državu ne vodite, nego, trudeci se da izracunate šta vam donosi najviše glasova, sledite istraživanja. Posledica takvog nacina vladavine je i ta da odnos prema ratu, ratnim zlocinima, prema prošlosti ostaje gotovo netaknut. Kažem "gotovo" zbog toga što se neke stvari neminovno menjaju. Videli ste nedavni odlazak predsednika Tadica u Vukovar. Od Miloševica i Tudmana, Srbija i Hrvatska funkcionišu po principu spojenih sudova. Dolazak Iva Josipovica na vlast u Hrvatskoj moralo je ovde izazovati reakciju. DANI: Kakvu reakciju? Predsjednik Tadic u Vukovaru kaže da "žrtva nije stvar matematike", što nije sporno; ali, zašto nijedan srpski lider do sada nije smogao snage da kaže da je stvar u karakteru rata koji je Srbija vodila tokom devedesetih, u odgovoru na pitanje da li je taj rat bio osvajacki ili odbrambeni, da li su napadnuti Novi Sad i Kragujevac ili Dubrovnik, Vukovar i Sarajevo? POPOVIC: A, tako nešto cete ovde teško dobiti! U tom smislu, odlazak predsednika Tadica u Vukovar i sam cin izvinjenja, uprkos pohvalama, ima više simbolicku vrednost. Uostalom, ako znate da se u Srbiji desetak godina skriva covek optužen za genocid - što i sama vlast povremeno priznaje - onda izvinjenje predsednika Tadica u Vukovaru postaje još praznije. Ako se vi svako malo na onaj nacin grlite i ljubite sa Miloradom Dodikom, onda, uprkos tvrdnjama, ne možete podržati teritorijalnu celovitost BiH, ne možete izdati Ratka Mladica jer vrlo dobro znate da ce onog momenta kada se on pojavi u Haagu biti obnovljena prica o tome da je RS nastala na genocidu. Umešati sve te stvari u "jedinstven" stav, pa, to je podvig! E, zato je taj stav neminovno tako protivrecan, uopšten i nedorecen, zato lebdi negde u zraku. (BH DANI) ──────────── KOMENTAR: Za pametne je slika koja se pokazuje ovim intervjuom Srdje Popovica veoma jasna: Srbijom jos vlada i za dugo ce vladati onaj isti stari velikosrpski projekat, duboko ukorijenjen u mentalitetu, i koji cvrsto kontrolise stubove drustva, vojsku, policiju i tajne polcije, te svaka vlast moze samo staviti demokratsku krinku, ali u sustini mora raditi posao za taj vjekovni, nacionalisticki establishment. Taj establishment nema problema da i fizicki likvidira one koji se nadju velikosrpskom projektu na putu. Nedavna istorija potvrdjuje ovakvu sliku Srbiije. Ljudi koji su stajali na putu su likvidirani, bilo da se zovu Hamdija Pozderac, Hakija Turajlic ili Zoran Djindjic. Taj establishment se ne libi ni da skriva svoje ljude od zakona, pa cak i Ratka Mladica, zbog cega Srbija nailazi na zgrazanje civilizovanog svijeta. I pustanje Alije Izetbegovica prije vremena iz zatvora je samo jos jedan pokazatelj koliki stepen kontrole situacije u bivsoj Jugoslaviji je taj establishment ostvarivao jos prije rata. Dr. Muhamed Borogovac. ──────────── 8. KORUPCIJA U HRVATSKOJ: GOLF U DUBROVNIKU Pise: Prof. Teo Trosman Smatram svojom ljudskom i gradjanskom dužnošcu da upozorim na pojedine ekološke aspekte gradnje golf igrališta na visoravni Bosanka iznad Dubrovnika. Isticem da je bivša gradonacelnica prodala 42000 kvadrata gradskog zemljišta po SMIJEŠNOJ cijeni od 50 kuna po 1m2, te da je dr. Vlahušic postao novi gradonacelnik obecavši referendum o golfu. Zgodno je sjetiti se dr. Sanadera i protuustavnog zakona o golfu. Cijelu buducu infrastrukturu placa Dubrovnik, npr.300 milijuna kuna za trafostanicu. Preskocit cemo argumente ekonomske, urbanisticke, estetske, vodoopskrbne, prometne i odmah upozoriti na izuzetno štetne kemikalije koje prate golf „industriju. To su : 1) glyphosate ili roundup tvrtke Monsanto. Taj se spoj optužuje za izazivanje spontanih pobacaja kod žena, sterilnost kod muškaraca, oštecenja krvožilnog, probavnog i dišnog sustava. On je treci na listi uzrocnika oboljenja poljoprivrednika. 2) chlorpyriflos (dursban) izaziva neurološka oštecenja,te djeluje kao i diazinon 3) (diazinon) na Alzheimerovu bolest i ADHD (poremecaj pažnje) 4) 2,4d (dichlorphenoxyacetic acid)-izaziva glavobolje, iritacije ociju, smanjuje bilirubin i glukozu. Vezuje se i za rak testisa kriptorhizam, hipospadiju, smanjenu plodnost. 5) atrazin -11.10.2007 zagadio vodocrpilište u blizini Zagreba. Izvor zagadjenja lokalni golf teren. U vodi se ne razlaže. Osim što je otrovan, pun je estrogena kao i vecina pesticida i herbicida. Pesticidi uništavaju imunitet, pa se lakše dobije npr.leukemija. Ove i druge kemikalije su neurotoksicne, kancerogene i povecavaju koncentraciju ženskog hormona estrogena, te eliminiraju biljne i životinjske vrste u okolišu. Kolicini zagadjenja od 4 tone kemikalija godišnje treba dodati kraško tlo, blizinu Rijeke, Župe i Grada, izvore vode, i faktor vrijeme. Igralište troši vode kao gradic od 10.000 stanovnika. Koliko su investitori svjesni krhkosti i ekonomske neopravdanosti,pa i štetnosti svojega projekta za lokalno stanovništvo pokazuje i brzina njihove kampanje koju vodi trenutno najsposobniji i najkvalitetniji hrvatski glasnogovornik Krešimir Macan, koji je vec radio na slicnom „ekološkom“ projektu za Rockwool u Istri. Ne cudi me izdaja naše elite, ali da u ovakvoj cudovišnoj dubrovackoj golf trgovini sudjeluju sinovi uglednih hrvatskih domoljuba i vjernika, to ne mogu shvatiti. Koga zanimaju detalji može pogledati na H-ALTER Tsunami urbanizacije – slucaj Španjolska –VIDEO, ili clanke Ilka Cimica u Dubrovackom listu. Svrha golf igrališta je podici cijenu 268 vila i 1600 apartmana koje namjerava graditi investitor. ──────────── KOMENTAR: Koliki zlocin prema svome gradu cine njegovi vlastodrsci najbolje se vidi kada se uzme u obzir cinjenica da Dubrovnik kao svjetski poznat turisticki centar zivi od turizma, a to znaci od i od cistoce i ljepote prirode grada. Ovo nas podsjeca na stanje u BiH - NARODU ISCRPLJENOM EKONOMSKOM KRIZOM, RATOM ILI PRIRODNOM NEPOGODOM ODUZIMA SE PRIRODNO BOGATSTVO – UZ SURADNJU LOKALNE ELITE I MEDIJSKO SKRETANJE PAŽNJE NA MANJE BITNE STVARI. M. B. ──────────── 9. TUDJMAN POMAZE CETNICIMA U BOSNI DOK JE TRECINA HRVATSKE OKUPIRANA http://www.youtube.com/watch?v=sdTcNHzBDlw