Izetbegovic: Izvinjenje u sluzbi poravnanja
ONLINE GLASNIK Nacionalnog kongresa Republike BiH - br. 699
13. novembar 2010.
SADRZAJ - CONTENT
1. Izetbegovic se nasao medju svojim pa se razgalamio
2. IZVINJENJE KAO PORAVNANJE
3. Afera Kardinalov stan: Ko zaista vlada Federacijom?
4. UZORITI KARDINAL PULJIC JE JOS UVIJEK ZRTVA UDBE, A NE SARAJLIJA
5. UVOZ VEHABIJA U BiH TREBA POSMATRATI JEDINO U FUNKCIJI PROJEKTA PODJELE BiH
6. KAKO SU KARADŽICEVI I MLADICEVI ZLOCINCI UBIJALI „LOŠE SRBE“?
7. FIFA I UEFA ODUZELI RIJEC PREDSTAVNCIMA FS RS I DALI NAM NOVU SANSU
8. SAVJET ZA UCESNIKE AVAZOVOG FORUMA: DRZITE "LOW PROFILE" I ONDA IZNENADA UBACITE PRAVU INFORMACIJU
9. U SRBIJI NISTA NOVO, NACIONALIZAM JE TEMA DANA
9.1 KRADJA VAKUFA
9.2 SRBIJA NAMECE VJEROUCITELJE BOSNJACIMA U SANDZAKU
9.3 Vandalizirana tek zavrsena zgrada Vakufske kuhinje u Prijepolju
────────────
Ovaj broj Glasnika se distribuira na 35,895 ispravnih adresa.
────────────
1. Izetbegovic se nasao medju svojim pa se razgalamio
Srna - 31.10.2010 19:18
BEOGRAD - Novoizabrani bošnjacki clan Predsjedništva BiH Bakir Izetbegovic izvinio se za svaku nevinu žrtvu Armije RBiH.
Izetbegovic je u emisiji "Kažiprst" RTV B92, koja ce biti emitovana danas, izjavio da je atmosfera izmedju Srbije i BiH bolja poslije usvajanja Deklaracije o Srebrenici i da bi u smjeru normalizacije odnosa trebalo nastaviti dogovorima, usvajanjem novih deklaracija i rješavanjem otvorenih pitanja.
On je rekao da je poboljšanju atmosfere doprinijela i posjeta predsjednika Srbije Borisa Tadic Srebrenici, ali i puštanje Ilije Jurišica na slobodu.
"U smjeru normalizacije odnosa izmedju BiH i Srbije trebalo bi nastaviti dogovorima, usvajanjem nekih novih deklaracija i rješavanjem otvorenih pitanja izmedju dvije zemlje, poput pitanja granica, a jedan od koraka trebalo bi da budu i uzajamne posjete visokih zvanicnika Srbije i BiH", rekao je Izetbegovic.
Upitan koliko se odnosi Srbije i Hrvatske reflektuju na BiH, Izetbegovic je rekao da ima uticaja i da su nekada Beograd i Zagreb "imali pogubno loš uticaj", ali da se danas osjeti boljitak.
"Tadic smiruje odnose u BiH, a predsjednik Hrvatske Ivo Josipovic narocito smiruje i na najbolji nacin se brine o Hrvatima u BiH", rekao je Izetbegovic.
On je dodao da se nedavno u Dubrovniku susreo s Josipovicem, koji mu je prenio da ce s Tadicem "razgovarati u nekoj mjeri i o BiH".
"Josipovic je veoma zainteresovan za stabilne odnose u BiH. Da smo se 1992. snažno suprotstavili ratu ne bi stradalo stanovništvo. Pola Hrvata nedostaje u BiH, to je rezultat glupe politike, glupog dogovora iz Karadjordjeva.
Hajde da ovog puta budemo pametniji", rekao je Izetbegovic.
4 November 2010
────────────
2. IZVINJENJE KAO PORAVNANJE
Pise: Dr. Muhamed Borogovac
Kao sto se moglo i predvidjeti cetnici su spremno docekali ovu nabacenu loptu Bakira Izetbegovica, sina Alije. Odmah se spremno javio Rajko Vasic, i prenio "Dnevni Avaz" 1. Novembra 2010. Vasic "do neba" hiperbolise i izvlaci dalekosezne zakljucke iz te izjave. Da shvatimo koliku stetu nam je nanio Izetbegovic citiramo i komentarisemo neke Vasiceve izjave kako ih je prenio ¨Dnevni avaz¨, 01/11/2010 16:37:00.
Na pocetku Rajko Vasic kaze: "Srbija je osudjena od MSP zato što ništa nije ucinila da sprijeci Srebrocid. Nije ni Island. Nije ni Bakir. A Bakir Izetbegovic je bio uz babu cijelo vrijeme rata."
Ovo je potpuna besmislica, jer nije Ratko Mladic bio na platnom spisku Islandske Armije, niti su korpusi iz Islanda prelazili preko Drine itd. Jedino sto vrijedi u ovoj izjavi je da je preko ovog Vasicevog priznanja i u klasicne, inace kontrolisane BiH medije, dospjela informacija da je ipak Srbija osudjena jer nije sprijecila genocod u Srebrenici. Sjetimo se da je vec bio izgradjen sterotip u BiH medijima da je Srbija "oslobedjena" od krivice za genocid u Srebrenici od strane Medjunarodnog Suda Pravde (MSP). Mi smo o tome svojevremeno pisali poslije jedne takve konstatacije u sarajevskom magazinu Dani. Dakle, jos se jednom pokazalo da je "posrbica gori do Srbina", a zbog takvog "objektiivnog" pisanja su Dani i bankrotirali.
Zatim Vasic kaze: "DRUGO Šta je Armija BiH? Da li je to velika poštena vojska u kojoj su sve sami klonirani tipovi bolji i od Robin Huda, pa se desilo, slucajno, nekih zlocina prema nevinim žrtvama. To je neregularna Beretkuša, vojska paravojnih beretki raznih vrsta, Fundamentalno mudžahedinstvo, Vjerska regimenta, Vojska Države koje nije bilo, jednonacionalna i jednovjerska armada sastavljena od muslimana i Jovana Divjaka."
Sve ove zamjerke koje Vasic spocitava odbrambenim snagama Republike BiH je cetnicima nabacio Alija Izetbegovic. Naime, Republika BiH je imala svoje ustavne odbrambene snage, Teritorijalnu odbranu Republike BiH, koja je bila naoruzana odricanjem nasih radnika i koja je ustavno bila izvan dometa JNA, pod komandom civilnih BiH vlasti, a ne JNA, ali se Alija Izetbegovic ponasao kao da ne postji TO R BiH, nego je osnivao muslimansku paravojsku "Zelene beretke", a koju nije naoruzao. Naime, sto se tice Alije Izetbegovica, jedina uloga "Zelenih beretki" je bila da pokaze svijetu da je u Bosni i Hercegovini na djelu gradjanski rat "muslimanskih, srpskih i hrvatskih" paravojski. Druga stvar je sto su tu dosli pravi momci, dobrovoljci da brane domovinu, koji su se kasnije rado stavili pod komandu sekularne Armije Republike BiH.
Kada se masakrirani bosnjacki narod, u zastiti golih zivota, smaoorganizovao i kada se rodila sekularna Armija Republike BiH koja je uspjela odbraniti i narod i Republiku BiH, tada Alija pocinje spletkariti i Armju R BiH pretvarati u jos jednu muslimansku miliciju. Vasic nas je ovom izjavom ponovo podsjetio kako je ta Alijina rabota koristena u cetnickoj propagandi da se dokaze da Armija R BiH nije legalna armija, nego samo jedna od vjerskih paravojski.
Pod tackom 4 Vasic nam podvaljuje jos jedan stereotip cetnicke propaganda, u stilu: "Ko nas bre zavadi." cime oslobadja velikosrpski projekat od krivice za organizovanje genocida i svu krivicu svaljuje na neke tajne, mracne sile iz svijeta, "Velike krojace". Po njemu, za rat je kriva mrznja izmedju naroda i vjera, koju su nam "inkorporirali" "Veliki krojaci". Vasic kaze:
"CETVRTO Krvoprolice u BiH nije pocelo zbog izvinjenja. Ono je proizvod inkorporirane krvotocne mržnje i nepodnošljivosti triju nacija i vjera na koncentrisanom bosanskohercegovackom prostoru adirane makazama, šilom i prstenjakom Velikih krojaca."
Pazi da ti ne povjerujemo. Genocid je posljedica vjekovnog velikosrpskog projekta i vjekovne komitsko-hajducko-cetnicke mrznje prema muslimanima, tj. Bosnjacima, Turcima i Albancima. Sve je to jedan te isti projekat, samo je mijenjao imena i prilagodjavao se vremenu: Nekada se zvao "Istraga poturica", pa "Nacrtanija", pa "Moljevicev program", pa "Memorandum SANU", pa na kraju operativna verzija "Plan RAM". Ali, tjesimo se da nismo usamljeni. U istoj torbi su jos i Hrvati, oni kazu "Ustase", zatim "Svabe", Madjari, "Janezi", truli zapad, svi koji nisu Grci ili Rusi.
Opceniti ton Vasiceve pisanije je takav da ostavlja utisak kao da se on toboze nesto ljuti na Bakira Izetbegovica. U stvari on je ovim priskocio Bakiru Izetbegovicu u pomoc, da nama zamaze oci, da mi mislimo da je tu skrivena neka Bakirova mudrost, da je to neka podvala Srbima, jer eto Srbi se nesto ljute na Bakira.
A da je namjera Bakira izetbegovica bila samo da nam zabije jos jedan noz u ledja, jasno je kada se vidi kako su cetnicki prijatelji iz svijeta prihvatili i razglasili ovo izvinjenje u cilju izjednacavanja svih zaracenih strana u Bosni i njegovu dopunsku izjavu gdje on spominje slucaj doktora Veljka Sladojevica iz Zenice kao jedan od primjera zlocina Armije Republike BiH. Svjetski mediji su prenijeli taj Bakirov primjer:
"Stressing that crimes had been committed also by Bosniaks, Izetbegovic recalled the case of doctor Veljko Sladojevic of Zenica, whom members of the Army of Bosnia and Herzegovina took from his apartment and killed in 1993 and his remains were found only two weeks ago."
Svi znamo, a zna i Bakir Izetebgovic, da konkretan opis nevine zrtve sa imenom i prezimenom ostavlja mnogo snazniji utisak na slusaoce nego puko spominjanje bezimenih brojki jer se tako uspostavlja licni kontakt izmedju slusalaca i zrtve. Amerikanci kazu: "He humanized the victim." I upravo to Bakir Izetbegovic koristi kada spominje imenom i prezimenom primjer doktora iz Zenice. Naivnima jos nije jasno zasto Bakir Izetebgovic istovremeno ne spominje nikakav konkretan primjer cetnickog zlocina sa imenom i prezimenom neke od nedavno identifikovanih bosnjackih zrtava npr. iz hidroakumulacije Bajna Basta, ili npr. iz novootkrivenih masovnih grobnica gradjana Hadzica na Igmanu itd. Niko mu to sigurno nije branio kada je davao svoje dopunske izjave.
Neko je jednom kazao veliku istinu: "Opasniji je izdajnik u vlastitim redvima, nego neprijateljski nosac aviona."
Bakir Izetbegovic je cetniki agent koji je spreman sve rizikovati za Srbiju, isti kao i njegov otac. Srecom, za razliku od njegovg oca kojem je narod vjerovao, Bakiru vjeruje jos samo nekoliko budalasa plus, po zadatku, agenti velike Srbije u BiH, lazni Bosnjaci.
────────────
3. Afera Kardinalov stan: Ko zaista vlada Federacijom?
Preuzeto iz Vecernjeg lista
Presuda Opcinskog suda u Sarajevu prema kojoj bi kardinal Vinko Puljic trebao napustiti dio apartmana u upravnoj zgradi Vrhbosanske nadbiskupije u Ulici Kaptol broj 7, otvorila je niz pitanja i podsjetila na nekadasnji odnos komunistickog rezima prema Katolickoj crkvi u BiH.
Naime, pokojni Fadil Smajovic, koji je prije rata stanovao u upravnoj zgradi Vrhbosanske nadbiskupije, koristio je taj stambeni prostor potpuno bespravno. Drugim rijecima, Smajovici nisu placali stanarinu, vodu i struju, a uz to je još do posljednjeg rata uspio uzurpirati nekih 30 cetvornih metara i prisvojiti ih „svom stanu“. Prema rješenju o nacionalizaciji od 18. 12. 1959. godine, tocke I. i II. izuzete su od nacionalizacije i ostavljene u vlasništvo Nadbiskupije koja se tada bila na adresi Ul. Radojke Lakic 7, danas Kaptol 7.
Ta zgrada je upisana u zemljišnim knjigama u Sarajevu, ZK uložak XXXIX/53. kc. 160 KO Sarajevo. Takodjer i nakon nacionalizacije ne postoji nikakav dokaz o izuzimanju spomenute zgrade ili dijelova zgrade od vlasnika. S druge strane, „Sarajevo-stan“, poduzece u društvenoj svojini Sektora za poslove udruživanja i evidencije stanova, upravnu zgradu Vrhbosanske nadbiskupije nije vodilo u fondu zgrada udruženih u Zajednicu stanova grada Sarajeva.
Kako je u medjuvremenu Fadil Smajovic umro, njegova supruga Emina Smajovic je preko svog zastupnika, odvjetnika Fahrudina Ibrišimovica, zatražila povrat „dvosobnog stana“ ukupne površine 85,95 cetvornih metara, iako su Smajovici pocetkom sedamdesetih uselili u prostro od 50 cetvornih metara, saznaje Vecernji list. Kako je pokojni Fadil Smajovic u to vrijeme aktivno radio u bivšoj službi državne sigurnosti, ( zloglasnoj UDBI) ne cudi da je tijekom rata u njegovu stanu pronadjena aparatura za prisluškivanje. To je otkriveno kada je jedna granata pogodila zgradu Ordinarijata i tom prilikom je znatno oštetila, a Opcina je tada preuzela njegove stvari, jer su Smajovici otišli iz Sarajeva.
No, listajuci knjigu „Cuvari Jugoslavije - suradnici UDBE u BiH“, novinar Vecernjeg lista naišao je i na ime Fadilove supruge Emine, i to u tomu koji se odnosi na suradnike UDBE, iz reda Hrvata. Drugim rijecima, Fadil je bio zaposlenik, a njegova supruga Emina je špijunirala i pratila pojedine svecenike.
To je razvidno iz njezina kartona u kojem se navodi da Emina Smajovic, rodjena 1935. godine u Goraždu, nosi kodno ime „Tamara“. Takodjer se navodi kako Emina Smajovic živi na adresi u Ulici Radojke Lakic 7, danas Kaptol 7. U njezinu kartonu se navodi kako je zadužena, pod pseudonimom „Tamara“, pokrivati objekte Zapad I i Zapad II, a s imenovanom ce se održavati redoviti kontakti „kako bismo bili u toku eventualnih nastojanja Vrhbosanske nadbiskupije da Tamaru iseli iz stana koji inace pripada Nadbiskupiji, a ista je izrazila spremnost za bezrezervnu podršku sa službom“, navodi se u njezinu rješenju o prekategorizaciji u suradnika UDBE. Iz Udbina kartona je takoder jasno vidljivo da je stan vlasništvo Vrhbosanske nadbiskupije, navodi list.
────────────
4. UZORITI KARDINAL PULJIC JE JOS UVIJEK ZRTVA UDBE, A NE SARAJLIJA
Pise: Dr. Vahid Sendijarevic
Rijecima i djelom, Katolicka crkva i Sveta stolica su bili za ocuvanje jedinstvene Bosne i Hercegovine u njenim internacionalno priznatim granicama, izuzimajuci pojedine disidente iz katolicke crkve Bosne i Hercegovine. Imenovanjem uzoritog Vinka Puljica za Kardinala, Katolicka Crkva u BiH postaje Katolicka crkva Republike BiH. Kada je u toku agresije na Republiku BiH Papa Ivan Pavle II proglasio nadbiskupa Puljica za Kardinala u Sarajevu, time je sveta stolica porucila Hrvatima Bosne i Hercegovine: "Vasa domovina je Bosna i Hercegovina." sto je bio tezak moralni udarac Milosevic-Tudjman-Izetbegovicevoj zlocinackoj politici podjele suverene drzave Republike Bosne i Hercegovine.
Katolicka crkva BiH je jedina od tri vjerske institucije u BiH koja nije sudjelovala u projektu podjele BiH i dosljedno je branila suverenitet BiH kao jedinstvene drzave. Da je kojim slucajem pozicija Katolicke crkve BiH bila ista poziciji drugih dviju vjerskih institucija u BiH, a to je aktivno ucesce u legalizaciji (cementiranju) genocidnog Daytonskog ustava i genocidne podjele BiH, uzoriti kardinal Vinko Puljic ne bi imao problema sa genocidnim institucijama i genocidnom Daytonskom BiH.
Izuzetno je vazno razumjeti kontekst proganjanja uzoritog kardinala Vinka Puljica kao celnika vjerske institucije koja nije ukljucena u projekat razbijanja Bosne i Hercegovine. I oni Bosnjaci koji se ne mire sa legalizacijom genocidne Daytonske BiH su proganjani i sudjeni. U ovom mjesecu se sudi Ibranu Mustaficu u Republici Srpskoj zato sto je postavio jarbole sa zastavama Republike BiH u Potocarima na privatnoj parceli pored Memorijalnog centra zrtvama genocida i za postavljanje panoa sa citatima iz presude Internacionalnog suda pravde o genocidu u Srebrenici. Na kraju priloga je link do zastava sa ljiljanima u Srebrenici.
Samo da podsjetimo, zastava Republike BiH sa ljiljanima je nastala u istim onim prostorijama iz kojih se sada delozira uzoriti kardinal Vinko Puljic. Prijedlog zastave sa ljiljanima je nastao u rezidenciji uzoritog kardinala Vinka Puljica. Na prijedlog Stjepana Kljujica, tadasnjeg clana Predsjednistva BiH, Predsjednistvo Republike BiH je usvojilo prijedlog zastave. Nazalost, isti dan, nakon usvajanja nove zastave od strane Skupstine Republike BiH, Alija Izetbegovic daje izjavu da su muslimani konacno dobili svoju zastavu i time porucuje uzoritom kardinalu Vinku Puljicu i clanu predsjednistva Republike BiH Stjepanu Kljujicu da se BiH dijeli. Eto zasto je Stjepan Kljujic na celu HDZ-a poslije toga zamijenjen sa Bobanom, Tudjmanovim, Alijinim i Milosevicevim kolaborantom iz Hrvaskog i Katolickog naroda na podjeli BiH.
Kljujic nije bio izbacen iz Predsjednistva Republike BiH zato sto je bio katolik i Hrvat, nego zato sto se borio za jedinstvenu drzavu BiH.
Bez obzira na presude o delozaciji i drugim pritiscima od strane genocidnih institucija Daytonske BiH, uzoriti kardinal Vinko Puljic ne odustaje od borbe za jedinstvenu drzavu BiH u kojoj ce svaki njen gradjanin bez obzira na vjersku i etnciku pripadnost biti slobodan i sretan (citaj suveren) na svakoj stopi njene teritorije. Slijedi tekst iz FENA-e od 6. novembra ove godine, sa izjavom uzoritog kardinala Vinka Puljica:
"Odgovarajuci na upit, kako riješiti problem neravnopravnosti Hrvata u Sarajevu, kardinal Puljic je kazao da treba ici putem jednakopravnosti.
"Za jednu državu je ponos kada je svaki gradjanin siguran i radostan u svome domu. Mi želimo takvo društvo - da svaki gradjanin u svakom mjestu BiH bude siguran, slobodan i da se osjeca zbrinut u smislu da ne mora strahovati za svoj život, za svoju djecu, za svoj posao, za svoj dom. To je dužnost i to ne samo ne samo radi katolika. Pravo je da ja kao nadbiskup govorim za katolike jer sam na neki nacin zadužen, ali ne znaci da mi sad tražimo privilegiju na racun drugoga. To ne bi bilo katolicko naucavanje - to bi bilo protivno mojoj vjeri. Moja vjera naucava pravdu, pravednost i jednakopravnost. I u tom smislu što god želim za katolike želim i drugima", kazao je kardinal Puljic."
http://republikabih.net/content/odgovor.htm
────────────
NAJNOVIJA VIJEST: NECE BITI DELOZACIJE KARDINALA PULJICA
Unatoc najavljenoj deložaciji nadbiskupije iz rezidencije u Sarajevu, cini se da je postignut kompromis, barem za sada, tvrdi monsinjor Ivo Tomaševic. Deložacija je, naime, zakazana za 17. novembar, no glavni tajnik Biskupske konferencije BIH Ivo Tomaševic, kaže: 'Dobili smo uvjeravanja gradonacelnika Sarajeva Alije Behmena da ce se naci rješenje prihvatljivo za sve', te dodaje kako je gradonacelnik i osobno uputio molbu predsjedniku Opcinskog suda u Sarajevu Goranu Salihovicu, te tražio da se deložacija odgodi, kako bi se dala prilika vlasti, da ovaj problem riješi na drugi nacin. (Magazin plus)
KOMENTAR: Ovom povoljnom razvoju doprinijela je spontana reakcija mnogih gradjana Bosne i Hercegovine i Sarajeva. Ovo je jos jedan dokaz da se gradjani moraju boriti za svoja prava, da se daytonskim vlastima mora suprotstavljati svim raspolozivim sredstvima.
────────────
Prof. Rešid Hafizovic je dao intervju za Oslobodjenje 31. Jula 2010, o Vehabijama u Bosni, upravo poslije teroristickog akta u Bugojnu. U tom intevjuu Hafizovic ponavlja dobro poznate sterotipe o Vehabijama, pa nema potrebe da to prenosimo.
Dr. Vahid Sendijarevic je ovih dana video taj intervju i ukratko objasnio ste je pogresno u tom, vec uvrijezenom pogledu na Vahabije u BiH.
5. UVOZ VEHABIJA U BiH TREBA POSMATRATI JEDINO U FUNKCIJI PROJEKTA PODJELE BiH
Pise: Dr. Vahid Sendijarevic
Ovih dana sam procitao intervju i prof. Resada Hafizovica u Oslobodjenju. Njegov je problem da ne vidi da je vehabizam i svaki islamski ekstremizam potreban projektu za podjelu BiH. On ne vidi da su islamska zajednica, i sve takozvane muslimanske institucije apsolutno upregnute u projekat podjele BiH. Vlastima u genocidnoj tvorevini trebaju ekstremisti kao sto su im trebali Mudzhedini u ratu 1992-95 da bi pretvorili legitimnu Armiju Republike BiH u muslimansku vojsku, a agresiju u civilni rat. Mudzahedini su samo mogli doci kroz Tudjmanovu Hrvatsku i Milosevicevu Srbiju. I dosli su jer su trebali projektu podjele BiH.
Na stotine dzamija koje su podignute u BiH koje lice na cudovista iz pustinje, a ne tradicionalne dzamije u BiH nisu napravile Vehaije, nego Ceric i njegova islamska zajednica da bi odvojili muslimane BiH od njihove tradicije i povezanosti sa Bosnom i Hercegovinom, kao njihovom domovinom, a ne da bi ih ucvrstili u vjeri. To su dzamije podjele.
Hafizovic to ne vidi jer ne vidi drzavu. On samo vidi da muslimani propadaju. On se brine o tradiciji i kulturi muslimana u BiH potpuno odvojeno od njihovog suvereniteta kao gradjana drzave BiH. Drzavotvornost gradjana za opstanak jednog naroda je ono sto je zrak za opstanak golog zivota.
Naravno, uvozenje Vehabija pomaze onim Hrvatima i Srbima koji zagovaraju podjelu BiH.
Stvari oko nas se ne desavaju samo kao rezultat gole mrznje ili ljubavi, neovisno o projektu. U BiH se sve desava u funkciji projekta podjele BiH. I to je ono sto Hafizovic ne vidi jer ne vidi drzavu.
Oni koji se bore za jedinstvenu drzavu BiH su proganjani, ukljucujuci i uzoritog Kardinala Katolicke crkve BiH. Proganjajuci Kardinala, porucuju katolicima da se ne moze zivjeti u zajednickoj drzavi sa Bosnjacima. Jer bez toga ne mogu legalizovati genocidnu podjelu BiH.
────────────
6. KAKO SU KARADŽICEVI I MLADICEVI ZLOCINCI UBIJALI „LOŠE SRBE“?
Autor: Avdo Huseinovic
(Preuzeto sa portala Republikabih)
Objavljeno: 10. November 2010. 18:11:01
Rat je odavno završen, ali price o nesebicnosti i hrabrosti onih Srba koji su priticali u pomoc svojim komšijama, pacenicima Bošnjacima, nisu danas popularne u srpskom narodu. Na njihove grobove niko, osim možda najuže rodbine, danas ne polaže cvijece. A kako neko nedavno rece, ova Bosna, ma kakva da trenutno bila, duguje im ako ništa bar jedan obicni- zajednicki spomenik.
Tokom genocida u BiH u periodu 1992-1995. godine, srpski zlocinci ubijali su bez milosti Bošnjake, ne birajuci da li se radilo o bezimenoj bebi, vojnosposobnom muškarcu ili starcu od 90. godina. Sve što je nosilo predznak muslimansko srušeno je ili spaljeno. Da zlocinci u svojoj, tonama nagomilanoj mržnji prema Bošnjacima, nisu imali milosti ni prema ljudima iz vlastitog naroda, najbolje pokazuju primjeri ubijanja onih Srba koji su tokom agresije pomagali svojim prijateljima, radnim kolegama, drugovima iz djetinjstva iz reda bošnjackog naroda.
I sam zlikovac Karadžic u jednoj od svojih monstruoznih izjava tokom 1992. godine rece: “Treba ubiti svakog Srbina koji spomene rijec komšiluk“.Kažu da bez malih ljudi nema velikih dogadaja, pa tako cemo i ovaj tekst posvetiti malim-velikim ljudima iz reda srpskog naroda, koji su svoje živote žrtvovali kako bi spasili ili na bilo koji drugi nacin pomogli svojim prijateljima Bošnjacima. Izabrati stranu dobra ili stranu zla, to nikada nije imalo, niti ce ikada imati ikakve veze sa vjerom, nacijom, obrazovanjem, bogatstvom ili siromaštvom.
Regionalno poznat je slucaj Srdana Aleksica, heroja iz Trebinja, kojeg su cetnici smrtno pretukli 21.januara 1993. godine. Mladi Srdan Aleksic je platio glavom samo zato što se drznuo da od "svojih" zaštiti druga cija je jedina krivica što pripada "drugima“. Ulicom izmedu trebinjske pijace, pune ljudi i policijske stanice, trojica bradatih cetnika sa oružjem u rukama vodila svezana mladica.
- Uhvatili Alena Glavovica... – culo se od onih što su uz prozor obližnjeg kafica sjedili. Srdan je, slušajuci naredbu srca ustao i krenuo. Na stolu ostavio cašu soka neispijenu. Hodao je ulicom pružena koraka, cudeci se kako niko ne zaustavlja nasilnike, bradate i pijane. Mislio je da ce Alena policiji u stanici predati, cekao je da se nešto desi, ali se odstojanje izmedu njega i siledžija smanjivalo. Narod se bradonjama sklanjao sa puta, bježao u stranu, dvojica policajaca izašla pred stanicu i gledala jedan drugoga, ali ništa nisu cinili da mladica spase. Oni bradati, Alena doveli blizu stanice, jedan je iza pojasa nož izvadio, drugi je puškom okolo prijetio, treci je onome sa nožem pomagao da nemocnog mladica obori.
- Ovako cemo sve balije klati- culo se kako onaj sa nožem vrišti.
Onaj što je puškom prijetio bio je okrenut na drugu stranu, ona dvojica Alenu glavu umirivali da mu nož pod grlo prinesu. Srdan svom silinom na njih udario. Udario jednog pa drugog i prije nego se bacio na onoga sa puškom u rukama vrisnuo: „Bježi Alene“.
Alen se podigao i trcao prema maloj ulici pored pijace, dok u njoj nije i nestao.
- Udri ga majku mu vlašku - culo se urlikanje jednog od bradatih, prije nego su kundacima i vojnickim cokulama poceli udarati ovog trebinjskog glumca amatera i talentovanog plivaca. Niko se pomjerio nije, narod se po pijaci posakrivao, policajci pred stanicom gledali jedan drugoga. Srdo ostao nepomican na asfaltu. Umro je sedam dana kasnije, 27.januara od preteških rana koje mu cetnici zadali, spasivši život svog jarana, Alena, trebinjskog jetima koji je odrastao bez oba roditelja. Ono Trebinjaca što je smjelo, na sahranu je došlo. Srdanov otac Rade Aleksic, opraštajuci se od sina, okupljenima kazao: "Moj Srdo je umro vršeci svoju ljudsku dužnost". Ubice Srdana Aleksica su izvedene pred sud i osudene na male kazne. Oslikavajuci vrijeme cetnickog ludila, advokat optuženih je tada rekao: "Tako mu i treba kada je branio balije". Ubice Srdana Aleksica i danas žive u Trebinju i okolini i naravno, slobodno se krecu.
Rajko Kušic sumnjici se za ubistvo dr. Zorana Gavrica
Prva žrtva iz redova "loših Srba" u Rogatici je ujedno bila i prva žrtva rata u ovoj maloj istocnobosanskoj kasabi. Radilo se o doktoru Zoranu Gavricu. Zoran (Obrena) Gavric, roden je 23.maja 1945. godine u Visokom, završio stomatološki fakultet i dugo godina radio u rogatickom Domu zdravlja. U stvari, sve do svoje smrti. Bio je omiljen medu rogatickim narodom i rado viden u svakom društvu. Upravo ljudskost i poštenje koje je bilo njegova odlika ce ga koštati života. U potrazi za svojim prijateljem Camilom Poljom, medicinskim tehnicarom koji je na nekoliko dana ranije nestao u cetnickom jezgru Borike, pocetkom maja 1992. godine gubi se i Zoranu trag. Nakon desetak dana, njihova tijela su pronadena u mrtvacnici na Sokolcu. Prvo je ubijen Zoran, pa Camil. Zoran je sahranjen u Rogatici, dok se za sudbinu Camilovog tijela ni do danas ništa ne zna. Po svim pretpostavkama, iza njihovog ubistva stoji pukovnik Rajko Kušic, komandant Rogaticke brigade Vojske Republike Srpske, cetnicki zlocinac pod cijom ce komandom tokom ljeta 1992. godine biti ubijene na stotine Bošnjaka Rogatice i okoline. Ovaj zlocinac se dovodi i u vezu sa ubistvom, ratnog komandanta Žepe, rahmetli pukovnika Avde Palica.
Iza pokojnog doktora Zorana je ostala supruga Vlasta, sin Aco i kcerka Gordana.
Milan Lukic - srpski ober krvnik sa kokardom ubio je i Stanka Pecikozu
Ober krvnik Milan Lukic iz Višegrada, 20.jula 2009. godine osuden na doživotnu kaznu zatvora pred Medunarodnim sudom za ratne zlocine u Haagu, zbog toga što je kriv za spaljivanje 119 civila u Višegradu (od kojih su vecina bili žene, djeca i starci), te ubistvo 12 muškaraca i jedne žene, te za mucenja zatvorenika u logoru Uzamnica, pored toga što nije suden za otmice i ubistva Bošnjaka iz sela Sjeverin kod Rudog i 19 putnika iz stanice Štrpci nedaleko od Priboja u Srbiji, nije suden ni za ubistvo Stanka Pecikoze, prijeratnog predsjednika SDS-a Višegrad. Lukic je sa svojom bandom ubio Pecikozu zato što je ovaj štitio svoje komšije Bošnjake u selu Velji Lug. Salem Ahmetspahic svjedoci da je do do 25. jula 1992. godine, živio sa roditeljima i suprugom u selu Velji Lug, opština Višegrad. Iako su okolna sela bila prazna jer je bošnjacko stanovništvo napustilo svoje kuce iz straha, po Salemovom svjedocenju mještani sela Velji Lug su ostali u svom selu jer su uživali zaštitu komšije Stanka Pecikoze. Zaštita je trajala sve dok Stanko nije ubijen. Odmah nakon Stankovog ubistva, 25. jula 1992. godine, selo su napali Lukicevi cetnici, medu kojima se nalazio i osudeni ratni zlocinac Boban Šimšic. U aprilu 1993. godine pod sumnjom da je ubio Stanka Pecikozu na lokalitetu Mokre Gore, Milan Lukic je uhapšen i nakon nekoliko mjeseci pušten bez ikakvog objašnjenja.
Milutin Vuksic bio je Srbin, moler u Bratuncu. Rodom je iz sela Slapašnica. Znali su kao tihog i povucenog. Milutin je govorio samo ako ga upitaš. Bratunacki logoraš Adil Suljic se sjeca kad su u najvece bratunacko mucilište Bošnjaka, fiskulturnu salu Osnovne škole „Vuk Karadžic“ uveli izmucenog Milutina. "Ovako prolazi Srbin koji pomaže Muslimanima" rekli su zlocinci i pred svima izrešetali Milutina. Milutinova smrtna presuda je bila što je desetak svojih komšija uspio preko Ljubovijskog mosta sa porodicama spasiti prebacivanjem u Srbiju, tokom druge polovine aprila 1992.godine, u danima kad su cetnici na bratunackim ulicama ubijali sve što stignu, kad su krenuli u opšti lov na sve što je nesrpsko. Takoder, Milutin je nekoliko komšija spasio tako što je ih je od Arkanovaca, „Belih orlova“, Mungosovih „Crvenih beretki“ i Deronjicevih krvnika uspio sakriti na neka sigurna mjesta, te ih poslije prebaciti prema srebrenickoj opcini.
Gledajuci u maju 1992. kako u Foci gore zapaljene kuce njegovih komšija Bošnjaka, on je od stida i ocaja sam zapalio svoju kucu, sjeo na stolicu i gledao kako i ona zajedno sa ostalima izgara do temelja. Bio je to velicanstven gest uglednog focanskog Srbina, ljekara Sekule Stanica. Doktor Sekula je bio pedijatar i direktor focanske bolnice. O ovom hrabrom covjeku cesto i danas svjedoce njegove kolege dr. Reuf Tafro, dr. Asim Pilav, dr. Fadil Kucuk...
Dr. Sekula Stanic je premlacen i ubijen jula 1993. u Foci, zato što je spašavao život svojim kolegama, ljekarima bošnjacke nacionalnosti, što je smatrao svojim prirodnim cinom. Sekula nije ubijao. On je ubijen. Ubili su ga focanski katili koji su pobili hiljade focanskih Bošnjaka na godinu prije nego što su kobna zrna ispalili i na doktora.
Pokojni Vladimir Srebrov (1996)
Pjesnik Vladimir Srebrov je bio jedan od osnivaca SDS-a, medutim kad je „provalio“ Karadžicevu profašisticku orjentaciju, napušta ovu stranku. Tokom rata je ostao u Sarajevu aktivno politicki angažovan podržavajucu gradansku opciju u BiH. Vec prvih ratnih dana Srebrov je Karadžica nazvao ratnim zlocincem, mnogo prije nekih bošnjackih politicara. Uhapšen je 1992. godine, na prevaru od strane cetnika na Ilidži, kada je krenuo na pregovore o primirju, o snadbjevanju opkoljenog Sarajeva strujom, vodom i plinom. Zatvoren je u zloglasni zatvor Kula, gdje je svakodnevno 39 mjeseci bio izložen najužasnijim torturama. Preživjeli logoraši Bošnjaci svjedoce o tome kako dok ga cetvorica cetnickih grmalja „razvaljuju od batina“, Srebrov se dere „Bosna, Bosna, Bosna“. 21.oktobra 1995. godine, Srebrov je polumrtav razmijenjen, zajedno sa još nekoliko lica medu kojima su i dvoje turskih novinara Munira Acin i Ali Kocak. Oni su oslobodeni u razmjeni ratnih zarobljenika i lica na Sarajevskom aerodromu koja je obavljena u prisustvu civilne policije Unprofora i Medunarodnog komiteta Crvenog krsta. Po izlasku iz Kule, Srebrov je izjavio da je jedan od onih koju su ga uhapsili rekao: „Volio bih da te koljem uz svirku gusala“. Od posljedica zatvorskih batina, Vladimir Srebrov je umro u Sarajevu 1999.godine u 45-toj godini života.
Zlocinac Ratko Mladic je licno veci dio jula 1993. godine proveo na sarajevskom ratištu, a izravno je sa Nahorevskih brda i Motke komandovao ofanzivom na Golo brdo na Žuci. Ofanziva na Žuc je krenula u noci izmedu 02. i 03. jula 1993. godine. Iz rova na Glavici, malom brežuljku na kapiji Vogošce, odmah na pocetku Mladiceve ofanzive koja se smatra najžešcom tokom rata na grad Sarajevo, nestali su borci 1.slavne motorizovane brigade Armije BiH Mihajlo Golubovic, Muhidin Kabil i Ramiz Pindžo. Pindžo i Kabil su ubijeni tokom srpske akcije, a Golubovic je zarobljen, da bi nakon desetak dana i on bio ubijen u Vogošci. Tijelo Mihajla Golubovica je bilo toliko unakaženo da se u potpunosti da zakljuciti da je od strane svojih sunarodnjaka, kao „srpski izdajnik“, umro mucen najtežim i najužasnijim mogucim metodama. Ti „loši Srbi“ su danas otpadnici od vlastitog naroda, onog naroda kojem su nažalost najveci junaci i najsvjetliji primjeri morala i ljudskog dostojanstva oni koji se terete za najstravicnije zlocine pocinjene nakon nacistickih na evropskom tlu.
Rat je odavno završen, ali price o nesebicnosti i hrabrosti onih Srba koji su priticali u pomoc svojim komšijama, pacenicima Bošnjacima, nisu danas popularne u srpskom narodu. Na njihove grobove niko, osim možda najuže rodbine, danas ne polaže cvijece. A kako neko nedavno rece, ova Bosna, ma kakva da trenutno bila, duguje im ako ništa bar jedan obicni- zajednicki spomenik.
────────────
KOMENTAR: Najveca sramota je sto se Alijina vlast pobrinula da ti ljudi budu zaboravljeni i da njihova zrtva bude uzaludna. Projektu podjele Bosne i Hercegovine je trebalo da svijetu prikaze da je zajednicki zivot u Republici BiH nemoguc te su najplemenitiji ljudi iz srpskog i hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini potiskivani na marginu osudjeni na zaborav.
Napomenimo jos da ovdje nisu nabrojani ni priblizno svi Srbi koji su se zrtvovali za Bosnu i Hercegovinu, i da je Srba i Hrvata u Armiji Republike BiH bilo na hiljade dok Izetbegovic nije poceo pretvarati Armiju R BiH u "muslimansku miliciju" da bi Karadzicu i Bobanu dodao argumente da su sve vojske u BiH samo paravojske, tj. nelegalne vjerske milicije.
────────────
7. FIFA I UEFA ODUZELI RIJEC PREDSTVNICIMA FS RS I DALI NAM NOVU SANSU
Nije ugodno celnicima Fudbalskog Saveza RS Miletu Kovacevicu i Rodoljubu Petkovicu. U jednom dijelu javnosti tretiraju ih "grobarima bh. fudbala", makar je kristalno jasno da su predstavnici iz FSRS spasili N/FSBiH suspenzije još prije cetiri godine.
Podsjecanja radi, kada se cijela javnost okrenula protiv N/FSBiH, u želji da se bojkotuje utakmica državne reprezentacije sa Azerbejdžanom, iz Banjaluke su naredili igracima i trenerima da odrade mec u Zenici i spase N/FSBiH od suspenzije, piše "San". Kovacevic i Petkovic su "uprskali" i kada su organizovali skupštinu "krovnog" Saveza u Banskim dvorima, kada niko od celnika Saveza nije smio pomoliti glavu u javnost.
"Nismo mi kocnicari, vec faktor stabilnosti. Naša je buducnost u Fudbalskom Savezu BiH. Igrace se fudbal i nakon 31. marta. Sve ce se riješiti na zadovoljstvo svih. Da smo željeli nešto opstruirati mogli smo u srijedu napustiti sastanak Izvršnog odbora. Tada bi se gosti iz UEFA-e i FIFA-e vratili osramoceni, jer su naše federalne kolege bile neugodne iznenadene zato što kao predsjednik FSRS i tužilac Saveza nisam mogao govoriti. Naš je stav poznat svima. Problem bh. fudbala nije u Banjaluci", izjavio je Mile Kovacevic.
(24sata.info)
KOMENTAR: Primjetimo da poslije ovoga sastanka predstvnici iz RS odjednom govore pomirljivo. Nemojmo se zavaravati, oni nisu promjenili ni narav ni namjere. Oni su samo ispravno protumacili to sto FIFA i UEFA nisu dali Miletu Kovacu da govori na sastanku. Oni bi napustili sastanak zbog toga, kada bi to razbilo NS BiH, jer im je to jedini cilj, ali su shvatili da bi sami sebe time diskvalifikovali, a da bi NS BiH prezivio bez njih.
Taj potez FIFE i UEFE je znak nasima sta treba da urade, ali cisto sumnjamo da ce likovi koji su nauceni na poslusnost stranackim shefovima, a koji sjede u NS BiH, imati petlju da povuku pravi potez, a to je da vrate Statut NS R BiH, ne pitajuci za saglasnost politicare iz RS, isto kao sto ih FIFA i UEFA nisu nista pitali na ovom sastanku.
M. B.
────────────
8. SAVJET ZA UCESNIKE AVAZOVOG FORUMA: DRZITE "LOW PROFILE" I ONDA IZNENADA UBACITE PRAVU INFORMACIJU
Kada Avaz toboze napada ostale protagoniste velikosrpskog projekta Tihica, Lagumdjiju, Silajdzica to je samo predstava za raju, u kojoj u stvari nikad niko ne strada. To su samo izlizane opstepoznate optuzbe, dok su djela Avazovih "novinara" i moderatora Avazovog internet foruma nesto sasvim drugo. Ko je zaista Radoncic i ko su mu zaista saveznici vidi se npr. po djelima Avazovih "novinara", tacnije propagandista, i moderatora Avazovog foruma.
Poznato je da moderatori zabranjuju pisanje svakome ko ima malo pameti i ko je za Bosnu i Hercegovinu. Jedini nacin da ipak ponesto preko Avazovog foruma proturite u korist Bosne i Hercegovine je da drzite "low profile", tj. da se ne isticete cestim i pametnim reagovanjima, nego da ponekad iznenada pustite pravu informaciju. To je jedini nacin da zaobidjete Radoncicevog kljucnog moderatora sa pseudonimom "Strelok", koji je posebno osjetljiv na diranje lika i djela Zlatka Lagumdzjije. Slijedi jedna takva, nekad dobro poznata, ali sada gotovo zaboravljena informacija, koja je iznenadila moderatora Streloka, te nije skinuta dok je nije procitalo "previse" citalaca, citiram:
"SDP Alijansa na celu sa Lagumdzijom je opstruirala tuzbu BiH protiv Srbije. Cinjenica je da je 21. maja 2002. godine SDP-ov clan Predsjedništva BiH odbio dati saglasnost da se tuzba finansira iz drzavnog budžeta, a 9. augusta 2002. godine i Alijansino Vijece ministara BiH je odbilo da osigura 95.000 eura za finansiranje tuzbe.
A zna se da se Lagumdzija sastao 22. maja 2001 u Beogradu sa ministrom SR Jugoslavije Goranom Svilanovicem, na kojem je prema saopstenju MVP zakljuceno, citiramo: "Naglaseno je da tuzba BiH opterecuje uspostavljanje dobrih odnosa izmedju dvije zemlje."
U potpisu je bio pseudonim "Orbit"
M. B.
────────────
9. U SRBIJI NISTA NOVO, NACIONALIZAM JE TEMA DANA
Srbija nikako da se odlijepi od nacionalizma i projekta Velike Srbije, projekta ciji cilj se moze okarakakaterisati sintagmom: "Sto veca i sto etnicki cistija Srbija". Buduci da se prvi dio projekta, "Sto veca Srbija", privodi kraju, krenulo se u drugi dio, etnicko ciscenje Srbije. Prvi na redu su ponovo Bosnjaci, kao najranjiviji, najizlozeniji velikosrpkoj asimilaciiji zbog izdaje "bosnjackih" politicara udbasa Ljajica i Ugljanina. Prenosimo neke najnovije nepravde, koje u stvari nisu nista drugo nego drzavni terorizam Srbije portiv Bosnjaka.
9.1 KRADJA VAKUFA
(Saopstenje Islamske zajednice is Srbije, povodom pokusaja Srbije da im otme vakufsku imovinu)
Izmedju nasrtaja na Vakuf „Mearif“ na Hadžetu i pokušaja oduzimanja zgrade Fakulteta za islamske studije, poznate pod imenom Islamske ustanove, bilo je nešto manje od dva mjeseca. Nema sumnje da je napad na Hadžetu predstavljao kulminaciju pokušaja da se jednom za svagda održi lekcija bošnjackom narodu koji se drznuo da poslije stotine godina ugnjetavanja ima snage i odvažnosti tražiti slobodu i svoja prava. Cilj je bio terorisanje onih ljudi koji su se odvažili stati oci u oci sa preko hiljadu i po pripadnika specijalnih snaga policije, porucujuci im: „Evo, goloruki smo, al' vas se ne bojimo.“
Kako je moguce da se goloruk ne boji naoružanog?! Moguce je samo ako ima nevidljivo oružje koje se zove cvrsta vjera i odlucnost da se brane svoje vrijednosti, bez kojih covjek ne osjeca smisao života.
Na Hadžetu se ocito ponovila sva historija sandžackih Bošnjaka koje niko nikada ne pokori. I kada izgleda da su pokoreni, baš tada se radja nova snaga sa svježom energijom koja nastavlja nositi svoje emanete, ponekad poput žeravice na dlanu: „Ako je držiš – pece, a ako je ispustiš – ugasi se.“
„Nismo se uplašili“ – poruka je Bošnjaka posredstvom preko tri hiljade okupljenih na Hadžetu. Baš ova poruka raspršila je zlokobni plan Rasima Ljajica i njegovih udbaških prijatelja i saradnika kojima je trebalo jednom za sva vremena razoriti sistem na celu sa Muftijom Zukorlicem. Po tom planu Hadžet je bio samo pocetak. Sljedeca stanica Ljajicevih kurira izvršilaca, uz pomoc policije, trebao je biti vakuf na Pojilima, potom zgrada Fakulteta za islamske studije, potom Mešihat i završno Univerzitet. Uz jake policijske snage mislili su da im nisu potrebni neki veliki izgovori. Poneka narucena sudska presuda ili privremena mjera, a u nedostatku toga racunali su da sa nalogom finansijske kontrole mogu uci u svaku ustanovu iz koje, u ovom slucaju, ne bi ni izlazili.
Završnom udarcu prethodila je invazija raznih finansijskih kontrola i policija svim privrednim subjektima bliskim Islamskoj zajednici i Bošnjackoj kulturnoj zajednici sa ciljem zastrašivanja i stvaranja efekta bespomocnosti.
I vjerovatno bi zlokobni plan bio realizovan da ne bi junackog iznenadjenja na Hadžetu u kome se raspršiše Ljajicevi zloslutni snovi. No, ipak mu šejtan ne dade mira da shvati da narod ne može niko pobijediti, pa ni on, za razliku od celnika MUP-a koji su hadžetsku lekciju ocito jako dobro razumjeli. I posla Rasim svog adutanta Kasima da pokupi tajkunsko-kriminalnu grupu okupljenu oko „Uniproma“, da ih osokoli, obecavši im svu podršku i intervenciju policije, a nakon što mu ovi povjerovaše zakaza im konferenciju za štampu u beogradskom Medija centru. No, pošto ovaj put MUP nije dozvolio da policija bude zloupotrijebljena u stranacke svrhe, razocarani Ljajic u svom licemjernom maniru izgovori ovu recenicu: „Ne znam kome pade na pamet sada da ovo dira i poziva policiju. Ma kakva sad policija, mi smo protiv toga.“ A da bi ostao dosljedan svojoj stvarnoj namjeri, dodade: „Neka se to vrati Islamskoj zajednici, samo neka se prethodno rašcisti kojoj.“ E, to je isti onaj Rasim Ljajic što dobi izbore boreci se za jedinstvenu Islamsku zajednicu.
Ova izjava, zapravo, potvrduje da je razbijanje Islamske zajednice planirano u Beogradu, a da je jedan od razloga opstrukcija vracanja vakufske imovine.
Prica kako su dva subjekta Islamske zajednice podnijela zahtjeve za povracaj vakufa je najobicnija izmišljotina. Istina da je legalna i legitimna Islamska zajednica podnijela zahtjeve sa svom dokumentacijom, a da su u Direkciji za vracanje ove imovine kopirali tu dokumentaciju kako bi omogucili paravjerskoj tvorevini da i ona podnese zahtjeve, tek ce izaci na vidjelo i mnoge ce zbog toga boljeti glava. A što nije teško dokazivo jer onaj ko posjeduje originalnu dokumentaciju, taj je stvarni podnosilac zahtjeva.
Dakle, sve falsifikat do falsifikata i kriminalac do kriminalca. Pa se cudimo što sve ode u propast. Islamska zajednica i Bošnjaci su sve ovo na vrijeme shvatili i zato ce se blagovremeno iz tih kandži izvuci. A šta ce biti sa ostalim gradanima Srbije, koji su iz dana u dan sve izvjesnije žrtva kancerogene korupcije i politickog kriminala.
Srbijo, neka ti je Bog na pomoci.
9.2 SRBIJA NAMECE VJEROUCITELJE BOSNJACIMA U SANDZAKU
Savjet roditelja osnovne škole “Ðura Jakšic“ u Trnavi - Novi Pazar poziva roditelje i ucenike O.Š. “Ðura Jakšic“ u Trnavi da aktivno pocnu sa bojkotom nastave od srijede, 03.11.2010, godine. Naime, obavještavamo javnost da je nelegalno i protiv naše volje smijenjen dosadašnji nastavnik islamske vjeronauke Almir ef. Suljovic a na njegovo mjesto pokušava se dovjesti lice koje ne odgovara kvalifikacijama za predmet vjeronauke. Ovo je ponižavanje vjerske nastave i nas kao roditelja a krubo kršenje prava naše djece.
Pokušavali smo da predvidenom procedurom ukažemo na kršenje naših prava i prava naše djece kod nadležnih institucija u Ministarstvu vjera i prosvjete, kao i školske uprave u Novom Pazaru. Na sve apele su se oglušili i zato smo prinudeni da na ovaj nacin tražimo svoja prava.
Pozivamo roditelje da budu ustrajni i odlucni u bojkotu nastave i da na taj nacin zaštitimo svoja i prava naše djece.
9.3 Vandalizirana tek zavrsena zgrada Vakufske kuhinje u Prijepolju
Centar za humanitarni rad „Hajrat“ najoštrije osuduje skrnavljenje objekta Vakufske kuhinje za siromašne u Prijepolju cime su poslate poruke šovinisticke sadržine prema Bošnjacima Prijepolja i Sandžaka.
U noci nakon otvaranja spomenute kuhinje, 05. 11. 2010. god. na 06. 11. 2010. god. nepoznati pocinioci su grafitima šovinistickog sadržaja oskrnavili objakat Vakufske kuhinje.
Na ovaj barbarski cin gledamo iskljucivo kao atak na dobre multietnicke i dobrosusjedske odnose koji su tradicionalno prisutni u Prijepolju i Sandžaku, ali i kao želju pojedinih krugova za nastavak genocidne politike nad Bošnjacima. Podsjecamo da je svrha postojanja Vakufskih kuhinja pomoc svim ljudima bez obzira na vjeru naciju i boju kože, te da je tu poruku na otvaranju Vakufske kuhinje u Prijepolju naglasio i glavni muftija Muamer ef. Zukorlic. Naše trajno opredjeljenje da pomažemo ljudima bez obzira na njihovo porijeklo je sada još jace.
Centar za humanitarni rad „Hajrat“ o ovom incidentu obavijestit ce najviše velikodostojnike Islamske zajednice, državni vrh republike Srbije i predstavnike medunarodne zajednice.