Srusen kredibilitet daytonistana; Deklaracija RBiH osvaja inteligenciju svijeta

ONLINE GLASNIK Nacionalnog kongresa Republike BiH - br. 670 31. oktobar 2010. SADRZAJ - CONTENT 1. SDU: Objavljujuci konacne rezultate prije zalbenog postupka CIK unistio kredibilitet sistema 2. BOSS: CIK zahtijeva dokaz da je bila izborna prevara, a odbija da izda na uvid glasacke listice koji jedini sadrze taj dokaz?! 3. HRVATI U EMILU VLAJKIJU DOBILI JOS JEDNOG SEJDU BAJRAMOVICA 4. Rajko Vasic: Nema centralizacije "takozvanog" Fudbalskog saveza BiH! 5. Pismo redakciji TV1: Dok se vodeci svjetski intelektualci bore za istinu o Republici BiH vi objavljujete propagandu cetnickih lobista? 6. Franjo Tudjman se urotom Udbe popeo na tron Hrvatske demokratske zajednice na mjesto Marka Veselice 7. SJECANJE NA LJUDSKU GROMADU NEÐU OD LJUBUŠKOG - NEDELJKO NEDJO GALIC (22.7.1949 -17.10.2010) 8. Interesantan govor Americke senatorke, Olympie Snow, u kojem se zalagala za naoruzavanje Armije Republike BiH ──────────── Ovaj broj Glasnika se distribuira na 35,610 ispravnih adresa. ──────────── 1. SDU: Objavljujuci konacne rezultate prije zalbenog postupka CIK unistio kredibilitet sistema SDU: CIKBiH dokazao da je sam sebi svrha ili svojim nalogodavcima "CIKBiH je nanio katastrofalnu štetu kredibilitetu opcih izbora, dozvoljavajuci sebi komociju da, kršeci Izborni zakon, zvanicne rezultate objavi prije završetka procesa žalbi na kompletan izborni proces", kaže se u saopcenju fena 25/10/2010 13:11:00 Socijaldemokratska unija (SDU) BiH smatra da je kompletna farsa s izbornim procesom 2010. godine zaokružena uglavnom negativnim odgovorima koje je Centralna izborna komisija (CIK) BiH uputila politickim subjektima, izmedu ostalih i SDUBiH, a vezani su za zahtjeve za ponovno brojanje glasackih listica. U saopcenju SDU-a se navodi da je i na ovaj nacin CIKBiH svojim ponašanjem potvrdio sumnje svih onih politickih subjekata koji su od pocetka izbornog procesa izrazili opravdani skepticizam u vezi s validnošcu objavljenih izbornih rezultata i objektivnošcu rada clanova CIK-a BiH. "Svodeci na ovaj nacin stvari na proste birokratske procedure u vezi s tehnickim pitanjima, CIKBiH je nanio katastrofalnu štetu kredibilitetu netom održanih opcih izbora u BiH, dozvoljavajuci sebi komociju da, kršeci Izborni zakon, zvanicne rezultate objavi prije završetka procesa žalbi na kompletan izborni proces, cime se, nažalost, stavio iznad Zakona i dokazao da je ovakav CIK sam sebi svrha ili svojim nalogodavcima", navodi se u saopcenju. Dodaje se da ova nenadoknadiva šteta jeste u prvom redu proizvod nesposobnosti clanova CIK-a BiH da rezultate izbora objave na nacin koji nece izazvati sumnju od bilo kojeg politickog subjekta koji je ucestvovao u izbornom procesu. ──────────── 2. BOSS: CIK zahtijeva dokaz da je bila izborna prevara, a odbija da izda na uvid glasacke listice koji jedini sadrze taj dokaz?! Bosanska stranka (BOOS) oglasila se danas saopcenjem za javnost zbog, kako navodi, novih cinjenica koje dokazuju sumnju da su clanovi Centralne izborne komisije BiH (CIK BiH) sudionici u izvršenju krivicnog djela izborna prevara. Naime, CIK je odbio zahtjev BOSS-a za ponovno brojanje glasackih listica zbog nedostavljanja dokaza koji bi dokazali, kako su obrazložili u CIK-u, da su glasacki listici na kojima se pojavljuje BOSS proglašeni nevažecim. Iz BOSS-a isticu kako su na vrijeme dostavili zahtjev za uvid u nevažece glasacke listice kako bi se moglo odrediti koliko je proceduralno listica na kojima je glasano za BOSS proglašeno nevažecim. Predsjednica CIK-a Irena Hadžiabdic nije dopustila uvid u nevažece listice, te je odbijen zahtjev za ponovno prebrojavanje zbog nedostavljanja dokaza, iako se dokazi mogu osigurati samo po odobrenju CIK-a, koji je u posjedu tih dokaza, a koje krije od politickih stranaka i javnosti, stoji u BOSS-ovom priopcenju. ──────────── 3. HRVATI U EMILU VLAJKIJU DOBILI JOS JEDNOG SEJDU BAJRAMOVICA 24.10.2010. u 10:59 Kandidat iz reda hrvatskog naroda Emil Vlajki dobio je na proteklim opcim izborima najviše glasova za potpredsjednika Republike Srpske (RS), objavilo je u utorak Središnje izborno povjerenstvo BiH. Tko je zapravo Emil Vlajki, najbolje znaju nekadašnji studenti Odsjeka žurnalistike na Fakultetu politickih znanosti (FNP) u Sarajevu kojima je predavao. Ovaj kontroverzni sveucilišni profesor, ocigledno, do današnjih dana nije svladao krizu identiteta. Nekadašnji Jevrej, makar dok je bio profesor FPN-a u Sarajevu, valjda za vlastite politicke, bolje reci izborne potrebe postao je Hrvat, koji, opet, najviše brine za srpsku stvar. Vlajki je to potvrdio i u izjavi za jedan list u RS, naglasivši, izmedu ostalog, da ce „svim srcem“ suradivati sa novoizabranim predsjednikom RS Miloradom Dodikom ako on bude iskreno na pozicijama obrane srpstva, piše Dnevni avaz. - Ako bude iskren u suprotstavljanju medunarodnoj zajednici, kao i u tome da se ovo podrucje brani od islamizacije, ja cu s njim iskreno suradivati i pomoci cu mu svom svojom snagom i inteligencijom - porucio je Vlajki. Da bi „pecatirao“ svoj stav i bio sasvim decidan, on je najavio da ce aktivno sudjelovati u politickom životu RS i da ce mu „prioriteti“ biti „borba protiv islamizacije“, kao i „borba protiv demonizacije srpskog naroda“. On smatra da „ulazak BiH i RS u NATO nece sprijeciti islamizaciju ovog podrucja“(?!). Doduše, Vlajki u svojim „prioritetima“ ima i nešto za „hrvatske uši“, kako bi, na neki nacin, opravdao povjerenje koje je dobio. Jedan od tih „prioriteta“ su „napori za stvaranje hrvatskog entiteta unutar FBiH“ (a ne u BiH), što opet ide u prilog Miloradu Dodiku kojega je Vlajki, zapravo, plagirao, jer im je stav o trecem enitetu potpuno isti - „od tocke do zareza“. Treci entitet, prema njima dvojici, ne smije ni okrnuti RS, piše Avaz. Dakle, Republika Srpska dobila je, osim Dodika, još jednog cuvara srpstva, olicenog u ad hoc Hrvatu jevrejskog porijekla, a Hrvati politicku karikaturu, odnosno cuvara srpstva u hrvatskom ruhu, od kojeg ne mogu ocekivati ništa u zaštiti svojih prava i to u entitetu gdje prava gotovo i nemaju, navodi sarajevski list. Vlajkiju je ocigledno lakše naci fiktivnog neprijatelja, kojega on vidi u izmišljenoj islamizaciji, te sebe vec vidi u ulozi srpskog Don Kihota, umjesto da se uhvati u koštac sa stvarnim problemima Hrvata u RS, koji se u tom entitetu, što bi naš narod kazao, mogu prebrojati na prste jedne ruke. Povratka, sigurnosti i zapošljavanja Hrvata u njegovim planovima nema - tako se makar da zakljuciti iz njegovih postizbornih poruka. LJILJAN.BA KOMENTAR: Interesantno da Draganu Covicu ovakve Dodikove manipulacije nisu ni malo smetale da nastavi veoma srdacnu saradnju sa Dodikom. ──────────── 4. Dodikov sekretar: Nema centralizacije "takozvanog" Fudbalskog saveza BiH! Rajko Vasic naglasio da su svi akteri fudbalske organizacije iz RS dužni da brane nezavisnost Fudbalskog saveza RS i da se "Srpska mora izboriti za vlastitu reprezentaciju" srna 27/10/2010 14:37:00 Instaliranje jednog predsjednika takozvanog fudbalskog saveza BiH nikada nece dobiti podršku, jer bi to znacilo prenošenje nadležnosti sa Republike Srpske /RS/ na BiH, izjavio je izvršni sekretar SNSD-a Rajko Vasic. "Nevidena presija koja iz Sarajeva, iz dijela medunarodnih asocijacija, zahtijeva centralizaciju fudbalskih organizacija u BiH, instaliranje jednog predsjednika takozvanog fudbalskog saveza BiH, što je pocetak ukidanja Fudbalskog saveza RS, nece nikada dobiti podršku bilo koje strukture u RS, jer to znaci prenošenje nadležnosti na BiH koje pripadaju RS", ocijenio je Vasic. On je naglasio da su svi akteri fudbalske organizacije iz RS dužni da brane nezavisnost Fudbalskog saveza RS, "a ne da se pokrivaju politikom, slažuci se sa tim što ce politika u Srpskoj reci". Vasic je porucio da je jasno da fudbal u BiH nece biti centralizovan, cak i kada bi se pojavila politika koja to odobrava, dodajuci da svi akteri fudbala moraju da znaju da žive u zemlji Dejtonskog sporazuma, a ne u zemlji UEFA-e i FIFA-e. "Srpska treba da izbori pravo na svoju fudbalsku reprezentaciju, pa makar u pocetku igrala samo revijalne utakmice, a ne da se utopi i podjarmi sarajevskom fudbalskom klanu, koji produkuje jednonacionalnu reprezentaciju i tako stvara iskrivljenu sliku o BiH", izjavio je Vasic. KOMENTARI CITALACA AVAZA: Takozvani "Fudbalski savez BiH"? Ja sam za iskljucenje saveza RS. Neka igraju sami sa sobom kad ne zele drukcije. Neka ostave na miru one koji zele da igraju za BiH. Moguce je da su fudbaleri iz RS-a za, ali ne mogu da shvatim da im nije jasno sta to znaci za njih i svu omladinu koja igra fudbal. ──────────── NSBiH je krovna institucija priznata od FIFA i UEFA još 94.godine kada RS nije ni postojala. Oni su se prikljucili medjunarodno priznatoj instituciji, a nisu je zajednicki pravili,tako da nemaju pravo da uslovljavaju nešto što nisu ni pravili. Ako im se ne svidja, bujrum napolje pa igrajte vidovdanske turnire. ──────────── Koja ste vi bagra, ne mogu da vjerujem. Zar je moguce da bosanski Srbi mogu biti ovako destruktivni!? Sa njima covjek ne moze ni jabuku podijeliti, a kamoli drzavu voditi. Nije ni cudo sto vise niko s vama nije htio ostati u zajednici, pocevsi od Slovenaca pa nadalje. ──────────── Vi ste RAK RANA Bosne i Hercegovine, a ona je kao drzava TRAJNA, zapamtite. A sto se tice RAKA, hemoterapijom cemo to izlijeciti, zapamti. ──────────── Ovo je tipican primjer da se politika mjesa gdje joj nije mjesto i ovaj dio s konjskom naznakom treba suspendovati pa nek igraju po njivama i livadama po Bosni, a selektor nek im bude ovaj Gebels Vasic s traktorom na pocetku s Dodikom na celu, a liga pod nazivom Laktaska. ──────────── Takozvani FS RS nije nigdje u svijetu priznat i kako onda da ima reprezentaciju? Zeli te li da igrate fudbal onda to morate trziti iskljucivo preko jedinog priznatog saveza,a to je NS BIH! U protivnom bit ce te izolovani. ──────────── Ima samo jedno rjesenje, a to je da se sastanu clanovi FS Republike BiH i povrate stari Statut FS Republike BiH, kakav je bio prije popustanja cetnicima. Ako RS nece, vracamo se na staro gdje ih se ni ne pita hoce li ili nece. Tada statut FS Republike BiH treba poslati u FIFU i UEFU. ──────────── KOMENTAR: Interesantno da citaoci Avaza znaju sta treba uraditi, a funkcioneri NS BiH toboze ne znaju. U stvari, to su bijednici koji ce radije izgubiti posao, pa i zivot, nego se dostojanstveno uspraviti i kao ljudi povuci pravi potez kojim ce se suprotstaviti stranackim shefovima iz SDA, SDP i SBiH - poslati prethodni Statut FS RBiH u internacionalne fudbalske asocijacije, UEFA i FIFA. Treba spomenuti jos jednu izuzetno vaznu stvar. Ovih dana citamo izjave Bakira Izetbegovica kako ce se ustavna rjesenja traziti u okviru "aprilskog paketa amandmana". Sjetimo se da upravo taj aprilski paket uvodi mogucnost blokade Bosne i Hercegovine na isti nacin kako sada RS blokira Nogometni savez BiH. O toj zamci "Aprilskog paketa je opsirnije pisao Mr. Mensur Omerbasic u Glasniku Br. 694. Na linku http://republikabih.net/kafe/index.php?topic=2761.0 M. B. ──────────── 5. Pismo redakciji TV1: Dok se vodeci svjetski intelektualci bore za istinu o Republici BiH vi objavljujete propagandu cetnickih lobista? Pise: Esad Jaganjac, dipl. ing Webmaster republikabih.net Postovana Redakcijo! Iskreno sam razocaran "naivnoscu" Vasih politickih urednika koji vjerujem nesvjesno nabacuju loptu velikosrpskom projektu Slobodana Milosevica. Pocetkom oktobra Senad Pecanin je doveo beogradskog studenta Zdravka Grebu sa pricom o Bosni kao o "sklepanoj" drzavi kroz dvije Jugoslavije i da siri defetizam sa pokusajem da navikava zrtve genocida i bosnocida da im je to sudbina (mentalno nas odvikava od potrebe da branimo i sebe i drzavu, sto i jeste nastavak genocida drugim sredstvima). A evo vecaers Senad Hadzifejzovic dovodi Milosevicevog lobistu Williama Montogomerija sa istim nastupom i istom pricom. Problem je u tome sto domaci rezimski mediji poput Srne i Avaza prenose misljenje Montogometrija i Grebe bez komentara i bez bilo kakvih kontra-argumenata. Na ovaj nacin i TV1 nesvjesno postaje dio cetnicke propagande ciji je cilj iznutra razoriti bilo kakvu volju izmanipulisanih gradjana za odbranu i sebe i drzave, jer eto zaboga to nam je sudbina i tako misle svjetske diplomate. Ja vas lijepo molim da ubuduce to ne cinite. Ako vec imate potrebu da zovete galsnogovornike velikosrpskog projekta u emisiju onda bar pozovite u isto vrijeme i osobe koje ne dijele ideje ratnih zlocinaca Slobodana Milosevica i Radovana Karadzica i dajte im sansu da ih demantuju. Mediji ne prenose pitanja i stavove novinara (u nocasnjem slucaju Hadzifejzoviceve kontra-argumente) vec samo stavove pozvanih u emisiju, sto je i bio slucaj sa navedene dvije osobe, tako da citaoci tih medija, koji oprenose izjave date na TV1 dobijaju jednostranu sliku, tacnije cetnicku propagandu. U vecerasnjoj emisiji Senad Hadzifejzovic to i ne krije, vec ponosno??!!! objavljuje sta je SRNA objavila nakon njegove emisije...a SRNA je preuzela "nabacenu loptu" i objavila da "cuveni" Montogomeri kaze da je Bosna propala drzava i td. To je isto uradio i Avaz. Nadam da se da cete uvaziti ovu kritiku koja u biti jeste i pozitivna i dobronamjerna. Uostalom nije jasno zasto se glasnogovornici cetnicke ideologije uopste pozivaju u emisiju. Zar nismo bili dovoljno trovani u zadnjih 20 godina? Gdje su vedete progresa, gdje su mladi ljudi sa optimizmom i vizijom bolje, demokratske, gradjanske Republike BiH? Gdje je intelegencija koja ne dijeli stavove i pogubnu veleizdajnicku politiku Milosevicevih koalicinoh partnera danas u vlasti BH? Zasto oni ne dobijaju priliku da kazu par rijeci o tome da je postojeci dejtonski Ustav ilegalan, da nikada nije ni preveden, a kamoli to da je prosao Ustavom Republike BiH predvidjenu proceduru usvajanja? Zasto i kod vas postoji cenzura na ovu temu koja je od zivotne vaznosti i za lojalne gradjane Republike BiH i za njen opstanak? Cega se plasite? Svijet se ne plasi da pise i govori o ovim stvarima, sto mozete provjeriti na ovim linkovima: Bosnian institute iz Londona je objavio Daklaraciju R BiH na ovom linku: http://www.bosnia.org.uk/news/news_body.cfm?newsid=2766 The Henry Jackson Society, Project for Democratic Geopolitics iz Washingtona je objavio Deklaraciju Republike BiH na ovom linku: http://www.henryjacksonsociety.org/stories.asp?pageid=49&id=1782 Zasto ne pozovete ove ljude npr. Noela Malcolma ili Marka Atilu Hoarea i ne date njima sansu da objasne narodu sta je njihovo pravo i kako da se izbore za njega? Zasto i dalje (vjerujem nesvjesno) propagirate propalu cetnicku ideologiju? I na kraju jedan prijedlog za novi "Face to Face" duel. Naime na stranicama Wikipedia (http://en.wikipedia.org/wiki/Sulejman_Tihi%C4%87 ), Wikipedia prenosi stav prvog advokata Republike BIH Francis A. Boylea o tome da je Tihic sabotirao Tuzbu Republike BIH protiv Jugoslavije. Ovo je jako teska optuzba i nalazi se na najposjecenijem portalu na svijetu. Jedna emisija u kojoj bi se Tihic i Boyle nasli "face to face" bi bila od velike koristi za dolazenje do istine, koju zrtve genocida zasigurno ocekuju i ZASLUZUJU. ──────────── KOMENTAR: Henry Jackson je bio Americki senator koji se zalagao da se medjudrzavne relacije zasnivaju na intenacionalnom pravu, a ne na sili, niti na interesima pojedinih sila ili blokova niti na drugim neprincipijelnim razlozima. U sustini to je bilo isto ono za sta se Tito zalagao kroz pokret nesvrstsranih, a to je da su sve drzave ravnopravne u internacionalnim relacijama, bez obzira na velicinu, bogatstvo, snagu, religiju, drzavno uredjenje itd, isto kao sto su svi ljudi ravnopravni pred zakonom u civilnom drustvu bez obzira na rasu, religiju, bogatstvo itd. Tito je to nazivao: Ravnopravna, miroljubiva koegzistencija izmedju drzava. Taj concept je u internacionalnim relacijama pobijedio sa zavrsetkom hladnog rata. Sa kolapsom Varsavskog pakta George Bush stariji je proglasio “New World Order”, Novi svjetski poredak koji se zasniva na internacionalnom pravu, a ne na pravu jaceg, niti na nekim starim saveznistvima, niti na religijskim ili rasnim predrasudama itd. Samo zato je Republika BiH bila priznata cak i od tradicionalnih srpskih saveznika Rusa, Engleza, Francuza. Nazalost, nasi izdajnici su se odrekli internacionalnog prava i Republike BiH koju je svijet priznao po tim principima, te su krenuli da dogovaraju sa cetnicima i HVO-om etnicku podjelu BiH, suprotnu priznanju Republike BiH. Ogromna je stvar da je “The Henry Jackson Society” objavio Deklaraciju Republike BiH. To je "krema" americke demokratske inteligencije kao sto je i Bosnian institute, koji je takodjer objavio Deklaraciju, "krema" evropske inteligencidje koja se bavi Bosnom. Ukratko, svjetska socioloska inteligencija je preko Deklaracije saznala istinu o BiH, i sto je posebno vazno, to da bi opstanak RS znacio opasan presedan u internacionalnom pravu kojim se uvodi mogucnost kreiranja drzava genocidom i agresijom. Slijedi "Radni sazetak" Deklaracije na Engleskom kako su ga formulisali clanovi " Henry Jackson Society" EXECUTIVE SUMMARY: 1. The International Court of Justice and International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia have ruled that the Bosnian Serb entity 'Republika Srpska' is guilty of genocide, and that Serbia is guilty of failure to prevent and punish genocide. 2. These rulings provide a legal basis for the abolition of the regime established by the 1995 Dayton settlement, which was illegitimately derived from this genocide. 3. To uphold the Dayton regime is to recognise the precedent, that a legitimate constitutional order may be overthrown by aggression and genocide. 4. The international community should work with the citizens of Bosnia-Herzegovina to restore the legitimate constitutional order of the Republic of Bosnia-Herzegovina. M. B. ──────────── 6. Franjo Tudjman se urotom Udbe popeo na tron Hrvatske demokratske zajednice na mjesto Marka Veselice Predgovor Tudjmanova politika prema Bosni i Hercegovini je bila materijalizovana Tudjman-Milosevicevim dogovorom podjele Bosne i Hercegovine, pri cemu se "Hrvatima daje" Zapadna Hercegovina (ali ne Posavina koja treba Srbima kao koridor do "srpskih krajina u Bosni i Hrvatskoj"), plus sta god HVO otme od Armije Republike BiH, minus ono sto je JNA prva otela za "Republiku Srpsku". U casopisu Erazmus iz Zagreba, 1992/1993 objaljena je analiza Dr. Ive Banca o doktoratu Franje Tudjamana. Iz te analize je jasno zasto je Franjo Tudjman bio najpogodnija licnost za velikosrpski projekat medju hrvatskim politicarima, zasto su bas njega velikosrbi podrzali u borbi za vlast u Hrvatskoj. Objasnjeno je da je Franjo Tudjman bio protiv "povijesnih", "politickih" granica Jugoslovenskih republika, a za uspostavljanje novih "prirodnih"etnickih granica. Kada se znaju principi internacionalnog prava po kojim su legalne granice ne mogu mijenjati silom, nego smao dogovorom, jasno je da je Franjo Tudjman, kao otvoren za pregovore o mijenjanju granica BiH i Hrvatske, bio idealna licnost za velikosrpski projekat koji je tezio uspostavljanju srpske drzave na svim teritorijama gdje zive Srbi, bez obzira na republicke granice. Slijedeci clanak govori o detaljima prevrata Udbe kojim je Franjo Tudjman postavljen na vlast u Hrvatskoj umjesto Marka Veselice, koji je tada bio najmarkantnija licnost medju hrvatskim politickim liderima. Clanak je veoma dugacak, pa prenosimo samo dio o Tudjmanu, dok nastavak, koji se bavi konkretnim operativcima tajnih sluzbi izostavljamo. Zainteresovani ga mogu naci na web stranici Dragovoljca. Obracun sa Tudjmanovom politikom prema Bosni i Hercegovini je neophodan da bi se obuzdao zlocinacki projekat podjele suverene drzave BiH i zato vam preporucujemo donji clanak. Dr. Muhamed Borogovac ──────────── Franjo Tudjman se urotom udbe popeo na tron Hrvatske demokratske zajednice HRVATSKI CENTAR ZA ISTARZIVANJE ZLOCINA KOMUNIZMA Kako bi KOS JNA mogao ostvariti svoje interese (eventualno ocuvanje Jugoslavije, i preslagivanje unutarnjih granica SFRJ), za prvog predsjednika Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) nije 1989. izabran bivši komunist i disident Marko Veselica, nego bivši komunist i formalni disident Franjo Tudjman, za što se pobrinuo šef hrvatske Udbe Josip Manolic. Novinar Josip Šentija, prvi ravnatelj Hrvatske izvještajne novinske agencije i savjetnik predsjednika Republike Hrvatske Franje Tudjmana, posvjedocio je u svojim memoarima, objavljeni u knjizi „Ako Hrvatske bude“, da je Franjo Tudjman prijevarom došao na celo Hrvatske demokratske zajednice. Prvi predsjednik Hrvatske demokratske zajednice trebao je 1989. godine biti izabran na skupštini Hrvatske demokratske zajednice u hotelu «Panorama» na Trgu športova, blizu gradske sportske dvorane, u Zagrebu. Tudjmanovi suradnici, koji su bili bliski s tajnom službom, ishodili su od tadašnjeg republickog sekretarijata za unutrašnje poslove Socijalisticke Republike Hrvatske zabranu održavanja skupštine Hrvatske demokratske zajednice. Pod lažnim izgovorom da se HDZ nalazi pod represijom komunistickog režima, krug oko Tudjjmana održao je 17. lipnja 1989. u prostorijama lokalnog nogometnog kluba «NK Borac» na Staglišcu/Jarunu u Zagrebu tajnu skupštinu Hrvatske demokratske zajednice na koju nisu bile pozvane sve one osobe koje su trebale sudjelovati na predvidjenoj skupštini Hrvatske demokratske zajednice u hotelu „Panorama“. Medju osobama koje su trebale sudjelovati na osnivackoj skupštini bili su neki Tudjmanovi protukandidati za predsjednika Hrvatske demokratske zajednice, medju njima karizmaticni i dugogodišnji politicki zatvorenik dr. Marko Veselica. Mali i konspirativni krug oko Tudjmana izabrao je, na tajnoj sjednici, za prvog predsjednika Hrvatske demokratske zajednice Franju Tudjmana koji je na taj nedemokratski nacin izabran za predsjednika jedne politicke stranke, kao što je poslije vladao nedemokratski kao predsjednik Republike Hrvatske. U noci sa 1. na 2. ožujka 2008. je nekadašnji bliski suradnik Franje Tudjmana iz Manoliceva kruga, Slavko Degoricija, gostujuci u televizijskoj emisiji „Nocna mora“ posvjedocio pred urednikom i voditeljem emisije, Željkom Malnarom, o nacinu (metodi) dolaska Franje Tudjmana na tron Hrvatske demokratske zajednice. Degoricija je izjavio kako je postojala procjena Tudjmanovih suradnika o tome da bi na javnoj skupštini Hrvatske demokratske zajednice za njenog prvoga predsjednika mogao od strane delegata Hrvatske demokratske zajednice biti izabran karizmaticni dr. Marko Veselica. Zbog toga je Josip Manolic sa svojim jakim vezama u tajnoj službi isposlovao u tadašnjem Sekretarijatu unutarnjih poslova Socijalisticke Republike Hrvatske, u Zagrebu, zabranu održavanja izborne skupštine Hrvatske demokratske zajednice u hotelu „Panorama“ u Zagrebu. U hrvatskoj javnosti je ispalo kao da su zlocesti komunisti zabranili pokušaj ustroja jedne nekomunisticke stranke, alternative Savezu komunista Hrvatske, a u stvarnosti je to bio unaprijed isplanirani udbaški trik zavaravanja javnosti. Tako je Franjo Tudjman urotom došao na celo Hrvatske demokratske zajednice i svojevrsnim automatizmom i na celo Socijalisticke Republike Hrvatske, s obzirom da je nakon 45 godina komunizma bilo jasno da ce na prvim višestranackim izborima pobijediti ona politicka stranka koja ce hrvatskoj javnosti biti predstavljena kao antikomunisticka hrvatska rodoljubna opcija, a to je u percepciji javnosti i vecine birackoga tijela bila Hrvatska demokratska zajednica, ta po svemu, a na osnovi povijesnih cinjenica, sudeci urotnicka (zavjerenicka) organizacija koju su vodili partizanski prvoborci medju kojima je bilo i ratnih zlocinaca i oficira totalitarne jugokomunisticke tajne policije i tajne službe, bivši komunisti i disidenti komunizma, nekadašnji staljinisti i aktualni titoisti, ljudi s jakim vezama u udbaškom podzemlju i u jugoslavenskoj tajnoj službi u Zagrebu i Beogradu. Urota Franje Tudjmana je zapocela kada je kao disident komunizma i nekadašnji politicki zatvorenik od jugokomunistickog režima u Zagrebu dobio uslugom visokopozicioniranog aparatcika u vladajucoj komunistickoj partiji, inace postolara, Mike Špiljka, jugoslavenski „pasoš“ kao bi mogao otputovati na Zapad i medju hrvatskom emigracijom vrbovati pristaše i sakupljati novcanu pomoc za svoju predizbornu kampanju. U vrijeme kada nitko od hrvatskih disidenata i politickih zatvorenika nije mogao od boljševickog režima dobiti putnu ispravu za legalni odlazak u inozemstvo (politickim osudjenicima je uvijek bila oduzeta i putna isprava), Franjo Tudjman je bio taj kojemu je vracena putna isprava. Na celu Tudjmanove urote stajali su visoki udbaški oficiri koji su se po uzoru na srpske zavjerenicke oficire iz teroristicke organizacije „Crne ruke“ popeli na vlast metodom urote protiv hrvatskog naroda, i koji su se na vlasti održavali velikim lažima, ucjenama, objedama nad politickim protivnicima i neistomišljenicima, izbornim prijavarama, politickim atentatima i ubojstvima ili likvidacijama oporbenih politicara, tajnim dogovorima za vrijeme rata o podjeli Bosne i Herecegovine s velikosrpskim agresorom na Hrvatsku. (...) U vrijeme tranzicije iz komunizma u demokraciju bivši su komunisti na celu s Franjom Tudjmanom i njegovim saveznicima u kriptokomunistickoj opoziciji okupljeni oko komunistickog ideologa Ivice Racana proživjeli tranziciju bez da ih je hrvatsko pravosude kaznilo zbog kršenja ljudskih prava u bivšoj Titovoj Jugoslaviji jer su živjeli pod zaštitom urotnika koji su se rotacijom smjenjivali na vlasti, prvo HDZ, zatim SDP i opet HDZ, i tako u krug. (...) Kako bi stvorila privid demokracije i politickog stranackog natjecanja, vladajuca staljinisticka ljevica, obucena u hrvatsko ruho kao vuk pred Crvenkapicom, stvorila je umjetnu ekstremnu desnicu kako bi sebe postavila u politicki centar. (...) Nije zato ni cudno da, u javnosti poznata po hrvatskom nacionalizmu, hrvatstvu i hrvatskom državotvorstvu, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) u ljeto 1989. nije od strane komunistickog režima u Zagrebu zabranjena. (...) U približno isto vrijeme kad i HDZ, osnovana je i politicka liberalna stranka HSLS (zbog zakonske prepreke, HSLS je tada osnovan kao «savez» a ne stranka) ali HSLS po volji Kontraobavještajne službe JNA i nije bio predvidjen da (sam) preuzme vlast u Hrvatskoj jer je vlast trebala ostati u rukama onih bivših jugokomunista koje se, ili moglo putem obavještajne službe ucijeniti, ili koji su još koliko-toliko bili skloni ocuvanju bilo kakve (labave) Jugoslavije. (HSLS je imao program o preuredjenju Jugoslavije iz federacije u konfederaciju, isto kao i HDZ.) Radi se o oportunizmu i kukavicluku tih tzv. hrvatskih stranaka i njihovih predsjednika jer je ustav Socijalisticke Republike Hrvatske i ustav SFRJ predvidjao «pravo jugoslavenskih republika na samoodredjenje do otcjepljenja» od Jugoslavije. Tudjmana se moglo ucijeniti, bio je sklon ocuvanju Jugoslavije kao konfederacije, a bio je spreman sa Srbima podijeliti i Bosnu jer je o takvoj mogucnosti u Zagrebu razgovarao sedamdesetih godina 20. st. sa disidentom komunizma (Crnogorcem) Milovanom Ðilasom. Prvi javni nastup, nakon isteka zabrane javnog nastupa, je Franjo Tudman imao na tribini Društva književnika Hrvatske (DHK) na središnjem zagrebackom, tadašnjem Trgu Republike, dana 27. sijecnja 1989. godine kada je promovirao «Programsku deklaraciju osnivacke skupštine Hrvatske demokratske zajednice». Dok je clanstvo te stranke (HDZ) cinilo 1990. nemali dio hrvatskog državotvornog nacionalnog gradjanstva, a biracko tijelo cinilo su oni biraci koji su tražili hrvatsko državno pravo, vodstvo stranke HDZ bilo je bivše komunisticko, od Franje Tudjmana (predsjednika stranke) do njegovih zamjenika Josipa Manolica, Vladimira Šeksa, Stipe Mesica, Josipa Boljkovca, Dalibora Brozovica (jezikoslovac) i drugih bivših clanova jugoslavenske komunisticke partije. Gojko Šušak, takodjer najbliži Tudjmanov suradnik u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, nije u smislu partijskih funkcija bio visokopozicionirani komunisticki kadar u Titovoj Jugoslaviji kao Tudjman ili Manolic (prvi je bio do 1961. general u jugoslavenskom ministarstvu obrane u Beogradu, a drugi je bio visoko-pozicionirani oficir politicke policije KPJ), ali je Šušak zato, vrlo vjerojatno, bio suradnik jugoslavenske Službe za istraživanje i dokumentaciju (SID) „Saveznog sekretarijata za inostrane poslove“ SFRJ, ciji je sekretar (ministar) u to vrijeme bio jugoslavenski boljševik hrvatskog podrijetla Budimir Loncar koji je pak u drugom mandatu predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesica postao njegov savjetnik u uredu predsjednika Republike. Gojko Šušak je preuzeo ulogu formiranja takozvane politicke ekstremne („ustaške“) desnice u Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ) i Republici Hrvatskoj i BiH. U Hrvatsku se vratio 1990. kao hrvatski (politicki) emigrant iz Kanade, ali, s jugoslavenskom putovnicom !!! Cinjenica je da niti jedan jedini politicki emigrant iz Titove Jugoslavije nije imao jugoslavensku putovnicu (tzv. jugo-pasoš) upravo zato što su svi emigranti ilegalno napustili SFRJ kako ih totalitarni režim ne bi mogao izložiti progonu, što ne znaci da ih nije proganjao, jer je jugoslavenska obavještajna služba SDB (Udba) u inozemstvo slala svoje agente i suradnike koji su u hrvatskim kulturnim, politickim i sportskim organizacijama po Njemackoj, Sjedinjenim Državama, Kanadi i Australiji glumili hrvatske patriote, cak i «ustaše» i radikalne nacionaliste, a nerijetko su agenti i suradnici Udbe (udbaši) u organiziranim politickim atentatima u inozemstvu ubijali hrvatske emigrante za racun jugoslavenskog diktatora Tita, i jugoslavenskog režima i CK SKJ, i poslije Titove smrti. Gojko Šušak je u vrijeme kada se u Hrvatsku godine 1990. vratio iz emigracije imao jugoslavensku putovnicu („pasoš“) koja je bila izdana od ministarstva vanjskih poslova SFR Jugoslavije u Beogradu, dana 15. lipnja 1990. godine (br. putovnice: 012151). Suradnik KOS-a JNA, a time i tajni agent jugoslavenske komunisticke vlade bio je kratkotrajni predsjednik HDZ-BiH, Davorin Perinovic, (kojeg je KOS kasnije ubacio i u HSP). Svjedok optužbe br. 12 na sudenju Slobodanu Miloševicu na Haaškom tribunalu za ratne zlocine u bivšoj Jugoslaviji, Mustafa Candic, koji je svjedocio u dijelu sudjenja bivšem srbijanskom i jugoslavenskom predsjedniku za zlocine pocinjene u Hrvatskoj 1991. godine, bio je do veljace 1992. oficir Kontra-obavještajne službe (KOS) JNA u kojoj je radio u centrali Kontraobavještajne grupe (KOG) ratnog zrakoplovstva JNA u Zemunu. Haaški svjedok Candic je rekao kako je KOS imao jaku doušnicku mrežu u obavještajnoj službi Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) Republike Hrvatske (SZUP), kao i u redovima dužnosnika vladajuce stranke (HDZ) u Hrvatskoj. (...) Gospodin D. Franciškovic je u razgovoru za «Hrvatsko slovo», u broju od 10. studenog 2006. nastavio, da misli kako je „(...) konacno sazrelo vrijeme da se istraže sve likvidacije koje su se dogodile našim ljudima tijekom Domovinskog rata, kao slucaj Paradžik, Barešic, Kraljevic, Udiljak i niz drugih slucajeva. Cudne i nagle transformacije u hrvatskoj Obavještajno-sigurnosnoj službi za vrijeme Miloševiceve velikosrbijanske agresije: (Razgovor u Hrvatskom slovu, u br. 603. godine 2006.) Voditelj Hrvatskog centra za istraživanje zlocina komunizma, Goran Jurišic, Zagreb. hrcentar.izk @ gmail.com ──────────── 7. SJECANJE NA LJUDSKU GROMADU NEÐU OD LJUBUŠKOG NEDELJKO NEDJO GALIC (22.7.1949-17.10.2010) Pise: Prof. Dr. Behdžet Mesihovic , Ponedeljak, Oktobar 18, 2010 u 6:28 prije podne Bilo je to nepun mjesec poslije ubistva Blaža Kraljevica pocetkom septembra 1992.. Sa Lištice, gdje sam održao ispite za studente Gradjevinskog i Mašinskog fakulteta, sišao sam u Ljubuški. Šetao sam Ljubuškim uzduž i poprijeko obucen u maskirnu vojnu uniformu sa starim bosanskim grbom- plavi štit sa zlatnim ljiljanima- na grudima. Jos nije bilo pravog sukoba izmedju Armije i HVO-a. Sem radoznalih pogleda na ljiljane na mojoj vojnickoj bluzi nisam izazvao nikakvu narocitu podozivrost, mada sam se pribojavao, jer su neke naznake sukoba vec postojale. Blaža su zapravo i ubili mucki zato sto je odlucio da se pridruzi vojsci sa ljiljanima. Kad sam vec pomisljao da se vratim u Mostar u dnu Ljubuškog u izlogu radnje u prizemlju- sad znam da je to radnja i kuca porodice Nedje Nedeljka Galica- ugledao sam ogroman grb sa ljiljanima. Dotle nisam nigdje veci i ljepši bosanski grb vidio: blještavo plav stit sa zlatno žutim ljiljanima. Ogroman metar sa metar. Pored ljiljana na mojim grudima to je sigurno bio jedini grb sa ljiljanima tog dana u Ljubuškom. Bio je lijep suncan dan kako je to cesto u tim krajevima u jesen, dok je svuda najcesce vec dobro hladno- kisovito ili vjetrovito- u to doba godine. Bez okljevanja sam usao u suterensku radnju. Iza pulta je stajao Nedo. Bio je to nas prvi i zadugo jedini susret. Drugi i posljednji put sam sreo Nedju poslije skoro osam godina krajem avgusta 2001. Nedjo se malo prije toga vratio iz dobrovoljnog egzila iz Ceske gdje se nasao sa kompletnom porodicom i sa svojim protjeranim komsijama Bosnjacima iz Ljubuskog. Necu sad pricati tu tipicnu bosanskohercegovacku pricu o „etnickom ciscenju“ (tako lijepa sintagma, za ta uzasna dogadjanja u citavoj BiH gdje su oni koji su predstavljali vecinu cinili uzasne zlocine nad onima koji nisu pripadali njihovoj etnickoj ili vjerskoj grupi), mada tu pricu treba ispricati iz pijeteta prema nesretnim i nevinim zrtvama i zato da bi sprijecili da se ti uzasni dogadjaji ni u Ljubuskom ni nigdje drugo nikad vise ne dogode. Pri prvom susretu Nedo je ostavio dojam stasitog zdravog snaznog lijepog plavookog plavobradog i plavokosog visokog covjeka. Njegos u plavoj varijanti. Poslije upoznavanja, Nedjo je izrazavao svoju zalost za Blzom Kraljevicem, koji je bio ubijen od HVO-a zbog svog iskazanog bh-patriotizma. Tesko je prepricati taj nas razgovor od prije oamnaest godina, ali ono cega se dobro sjecam – pored najveceg i najljepseg grba sa ljiljanima- bilo je Nedjino odricanje vlastitog hrvatstva izazvanog cinjenicom da su jednog hrvatskog nacionalistu, koji je odlucio da brani BiH, ubili vojnici HVO-a! Ja sam opet pokusavao da uvjerim Nedjju kako Blazeve ubice nisu, niti mogu da budu Hrvati. -Kako mogu Hrvati da ubiju Hrvata?!- bio je moj prvi argumnt, a zatim sam nastavio da uvjeravam tog dicnog Hrvata, da je on zaista Hrvat! Bilo je to istovremeno i zalosno i komicno! Pri drugom susretu dosao sam u Ljubuski da obidjem tesko bolesnog Nedju. Mada je bilo toplo ljetno posljepodne krajem kolovoza, Nedjo je lezao u krevetu u svojoj kuci u Ljubuskom. Dugo smo pricali o ratu: o rusenju i razaranju o protjerivanju o stradanju ljudi sirom nase domovine. U svom Ljubuskom Nedjo je pokušao da sprijeci stradanje svojih sugradana Bošnjaka. Pritom je pokazao izuzetnu hrabrost, jer nije bilo bas jednostavno stati izmedju razularenih naoruzanih progonitelja i njihovih zrtava. Bilo je jos takvih ljudi u Ljubuskom i svuda sirom BiH koji su ustajali u zastitu nevinih zrtava. Samo nije niko pokazivao tako veliku hrabrost i istrajnost u zastitu drugih nezasticenih a proganjanih kao Nedo od Ljubuskog. Potom je i sam sa svojom suprugom i troje maloljetne djece otisao u progonstvo sa svojim prognanim komsijama Bosnjacima. Nedo protestuje i poslje svoje smrti! Umjesto u Ljubuskom, po vlastitoj zelji, sahranjen je na groblju Sutina u Mostaru. Svaki put kad posjetim Nedu na Sutini u Mostaru, tako i ove nedelje 17.10.2010., cini mi se da umjesto visoke omorike obrasle brsljenom, pored mene stoji stasiti snazni lijepi plavooki plavobradi i plavokosi visoki covjek. Njegos u plavoj varijanti: Nedeljko Galic, Nedo od Ljubuskog. Takav je Nedo iz mog sjecanja. ──────────── Dr. Mesihovic je profesor Matematike na Gradjevinskom Fakultetu u Sarajevu. Prije rata je bio profesor na Gradjevinskom Fakultetu Univerziteta Dzemal Bijedic u Mostaru. U toku rata je kao i mnogi drugi Mostarci bio logoras u koncentracionom logoru HVO-a Heliodrom. Mostarci se slazu da je upravo zahvaljujuci upornoj borbi Dr. Mesihovica ratni zlocinac Jadranko Prlic zavrsio iza resetaka u Hagu. M. B., Boston ──────────── 8. Interesantan govor Americke senatorke, Olympie Snow, u kojem se zalagala za naoruzavanje Armije Republike BiH Pise. Dr. Muhamed Borogovac Sjetimo se da je Americki Kongres u vise navrata izglasavao naoruzavanje Armije Republike BiH, ali da je Alija Izetbegovic od Clintonove administarcije uvijek trazio da se "Srbi natjeraju da prihvate mirovni sporazum", radije nego da se naoruza Armija Republike BiH. Nikad nismo uspjeli docekati naoruzavanje Armije Republike BiH kojim bi se oslobadjala Republika BiH, mada su sredstva za hitnu isporuku vec bila obezbjedjena 1994, nego smo docekali samo ono sto je Alija trazio, "natjerani" su "Srbi" 1995. da prihvate "mir", tacnije 49% BiH. Iz ovoga govora Olympije Snow se vidi da su i Republikanci i Demokrati, i to sa ogromnom vecinom u Kongresu, glasali za naoruzavanje Armije Republike BiH. Vazna cinjenica koju mozemo nauciti iz ovoga govora je da je uslov za naoruzavanje Armije Republike BiH bio da "Bosanci moraju zatraziti oruzje" (a taj zahtjev nikada zvanicno nije stigao, ali znamo da su stizali Izetbegovicevi zahtjevi za odgadjanje naoruzavanja AR BiH). Druga vazna stvar, koju do sada nikada nisam uspio objasniti, a koju sam iz donjeg linka saznao, je: Namece se pitanje: Zasto bi Amerika isla da pomogne Bosni i Hercegovini i naoruza nasu Armiju, mada bi time pogazila "UN Arms Embargo"? Znajuci da su pravne norme svetinja i za prosjecnog Amerikanca, a kamo li za kongresmene, ja nisam moga objasniti zasto bi oni zbog daleke Bosne to uradili? Odgovor se nalazi u govoru Olympije Snow. Ona objasnjava da to ne bi bilo narusavanje internacionalnog prava. Iz onoga sto ona kaze jasno je da u stvari formalno pravno nije postojao Arms Embargo prema Bosni i Hercegovini. Naime, subjekti internacionalnog prava su drzave, a ne geografske teritorije, brda, rijeke i doline. "Arms embargo je uveden drzavi Jugoslaviji", kaze Snow, "i kada su se Slovenija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina odvojila od Jugoslavije i postale priznate, nezavisne drzave, embargo se odnosi samo na ostatak Jugoslavije, Srbiju i Crnu Goru." Zato su Amerikanci bili tako komotni da naoruzaju Armiju Republike BiH, ne plaseci se da narusavaju internacionalno pravo. Odjednom mi se razjasnilo zasto svijet nije blokirao isporuke oruzja Hrvatskoj, ili Sloveniji, ili ispruke Iranskog oruzja 5 korpusu, ili zasto su i pored "no fly zone" slobodno slijetali avioni sa oruzjem u Tuzlu itd. U stvari, "nasi" lideri (Izetbegovic, Silajdzic i ostali) su prihvatili i sirili u Bosni i Hercegovini tumecenje Srbije da se embargo odnosi na geografsko podrucje Jugoslavije, a ne samo na drzavu Jugoslaviju, sto je potpuna besmislica, jer su samo drzave subjekti internacionalnog prava. Zato im je svijet objasnjavao da Bosna i Hercegoina ima pravo na oruzje, samo treba da ga trazi, a oni su nama lagali kako nam je svjet uveo embargo na oruzje da se ne mozemo braniti jer "svijet mrzi muslimane". Kao sto znamo, Amerikanci nisu dobili zahtjev od Izetbegovica 1994. za ispruku vec obezbijedjenog oruzja, da se odbrani Republika BiH, nego su samo dobili zahtjev da se odgodi naoruzavanje na 6 mjeseci, da bi se "Srbi" privolili da prihvate mirovni sporazum" kojim se daje 49% BiH za formiranje Republike Srpske, sto je i ucineno 1995. kada je Alija "Srbe" privolio da prihvate daytonski "mirovni sporazum" koji je u stvari Karadzicev plan bez Karadzica, i za koji su cetnici ratovali, ali je Alija sredio da u ocima svijeta eto oni nama cine uslugu kada uzimaju 49% BiH za "mir". Mali nedostatak ovoga govora je sto Olympia Snow ne naslucuje da su na celu Bosne i Hercegovine izdajnici, te krivi Ameriku sto ranije nije isporuceno oruzje Bosni i Hercegovini, ne sluteci da u stvari nasi politicari nikad nisu ni zatrazili oruzje zvanicno, nego samo u propagandne svrhe. Senatori se dobro razumiju u principe internacionalnog prava, ali nisu najbolje obavjesteni o konkretnim dogadjajima na terenu, o cemu brine Administacija (americka Vlada). U ovom slucaju nisu bili obavjesteni sta se dogadjalo na pregovorima Izetbegovica i Silajdzica sa cetnicima i HVO-om, i sta je od toga komunicirano sa Administracijom. http://www.c-spanvideo.org/videoLibrary/clip.php?appid=597190449