PAD GRBAVICE, POSLIJE IZETBEGOVICEVOG SLIJETANJA CETNICIMA U RUKE

ONLINE GLASNIK Nacionalnog kongresa Republike BiH - br. 689 28. avgust 2010. SADRZAJ - CONTENT 1. PAD GRBAVICE, POSLIJE IZETBEGOVICEVOG SLIJETANJA CETNICIMA U RUKE 2. RE: PREŽIVJELIM ŽRTVAMA GENOCIDA NE TREBA IZVINJENJE, NAMA TREBA PRAVDA 3. Nacionalni kongres R BiH rusi glavni potporni stub Republike Srspke 4. AUTONOMIJA SANDŽAKA – TEST ZA IZDAJNIKE 5. SVJETSKI MEDIJI O BOSNI I HERCEGOVINI 5.1 German foreign minister says Bosnia must reform its constitution for EU membership 5. 2 Otkrivena nova masovna grobnica kod Srebrenice ──────────── Ovaj broj Glasnika se distribuira na 35,104 ispravnih adresa. ──────────── 1. PAD GRBAVICE POSLIJE IZETBEGOVICEVOG SLIJETANJA CETNICIMA U RUKE Pise: Dr. Muhamed Borogovac Povodom hapsenja i izrucenja Bosni i Hercegovini "Monstruma sa Grbavice" Veselina Vlahovica - Batka, ovih dana se cesto govori o strahotama cetnicke okupacije Grbavice. To nas je podsjetilo da je Grbavica predana cetnicima bez ispaljenog metka. U dokumentarnom filmu o opsadi Sarajeva, ciji link cete naci na kraju ovoga teksta, izmedju ostalog opisuje se i pad Grbavice. Taj kratki film u svakom slucaju treba pogledati. U filmu se govori o pokusajima cetnika da zauzmu Grbavicu pocetkom aprila 1992, ali zbog "strasnog otpora muslimana" kako kaze jedan od cetnickih komanadanata, cetnici dozivljavaju poraz. Medjutim, tada pocinju izdaje sa vrha. Prvo se zabranjuje braniocima da zarobe kolonu cetnickih transportera, sto bi znacilo veoma mnogo za nenaoruzane branioce, ukljucujuci i njihov borbeni moral. Kasnije se bez borbe pusta da Grbavica predje u ruke cetnika, prvo Grbavica 1, pa onda i Grbavica 2. U filmu se emituje najdramaticniji momenat direktnog prenosa Radio Sarajeva kada jedan od tadasnjih mladih sarajevskih reportera Zoran Milanovic uzbudjeno posmatra kako "Beli orlovi" stizu sa Vraca na Grbavicu 1, a branitelji ih snimaju, a ne pucaju. Zoran Milanovic tada preko radija poziva direktno gradjane da se brane, da pucaju iz zgrada, kaze: "Zatvorite stubista i pucajte. Ne dozvolite da vrse zlocine nad vama. Pucajte, po "Belim orlovima" vi ste sada Valter. " Zatim narator filma konstatuje: "Mnogo ce vode proteci prije nego ce se shvatiti zasto je tako olako Grbavica pala." To je ujedno glavni nedostatak filma, jer tacno se zna, znalo se jos te noci, objasnio je jos reporter Milanovic da nasi ne smiju pucati jer je "predsjednik u Lukavici". I ja sam slusao radio i gledao TV te noci. To je bila noc 2 maja 1992. kada je Alija Izetbegovic sletio cetnicima u ruke na Sarajevski aerodrom, te je odmah kao "zarobljenik" zadrzan u Lukavici. Da se podsjetimo jos jednom sta se dogadjalo tada. Cetnici su tih dana krenuli u zatvaranje obruca oko Sarajeva. Posljednji korak u totalnoj izolaciji Sarajeva je bio zauzimanje aerodroma. Branitelji Sarajeva su odgovorili onako kako su mogli, za sta su imali sredstava, opkoljavanjem garnizona JNA u Sarajevu. Opkoljavanje i napadi na kasarne JNA su bili tada najuspjesnija taktika protiv JNA u ratovima u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Tom taktikom su Slovenci prisilili JNA na bezuslovno povlacenje iz Slovenije. Tako su se oslobodili mnogi gradovi u Hrvatskoj i Hrvati naoruzali. Tako su se oslobodili i naoruzali Bihac, Tuzla, Zenica i Mostar u Bosni i Hercegovini. Tako je trebalo i Sarajevo da se oslobodi. Tih dana je Alija Izetbegovic bio na pregovorima u Lisabonu. U Delegaciji su izmedju opstalih bili i Lagumdjija i Izetbegoviceva kcerka kao savjetnik i prevodilac?! Na povratku im je javljeno da su cetnici zauzeli aerodrom i delegacija je upozorena da ne slijece u Sarajevo u ruke cetnicima. Delegacija sa Izetbegovicem na celu tada odlucuje da sleti u Rim. Medjutim, u Rimu Izetbegovic saznaje da su u Sarajevu opkoljene kasarne JNA i da je u Komandi 4. korpusa u kasarni na Bistirku opkoljen i komandant korpusa general Kukanjac. Izetbegovic i cijela delegacija tada sjeda u avion i slijecu doborovoljno cetnicima u ruke. To je bio jedini potez koji je mogao spasiti opkoljene cetnike u Sarajevu i Izetbegovic ga je odigrao, rizikujuci cak i svoj i kcerkin zivot. Naime, niko nije mogao znati na sta ce to izaci, kako ce ta igra sa predsjednikom-doborovoljnim taocem cetnika okoncati. Dovoljno je bilo da neki vojnik na bilo kojoj strani povuce obarac i de nastane haos. Koliko je Izetbegovic odan i cvrsto opredjeljen za cetnicki projekat unistenja Bosne i Hercegovine i na sta je sve spreman da se to i ostvari najbolje nam govori to da Izetbegovic i svoju kcerku dovodi u tu situaciju, izlaze i nju i sebe jednom takvom riziku, da bi spasio opkoljenu komandu Romanijskog Korpusa i Kukanjca u njoj. Kada je Izetebegovic sletio cetnicima u ruke tada je odmah dogovoreno primirje. Nasim borcima je naredjeno da ne pucaju ni po koju cijenu jer je "predsjednik i Lukavici". Alijin dobrovoljni dolazak cetnicima u ruke je odjednom preokrenuo situaciju u njihovu korist. Upravo je Zoran Milanovic u istom onome prenosu kojega cete cuti na linku, nesto prije silaska Belih orlova na Grbavicu javio da je dogovoreno primirje jer je "Predsjednik u Lukavici". Dakle, reziser ove emisije zna kako se dogodilo da je Grbavica predata bez otpora. Razlog zasto nasi ne pucaju i pustaju Grbavicu 1 cetnicima je objasnjen u istom onom prenosu od strane Zorana Milanovica. Primjetite da reziser cak ni ne spominje kljucni dogadjaj toga dana, Alijino slijetanje cetnicima u ruke, da se slucajno ni na koji nacin ne bi doveo u vezu Izetbegovic sa padom Grbavice. Ono sto zaista deprimira je kukavicki, robovsi mentalitet naroda. Sarajlije dobro znaju kakve su se strahote dogadjale na Grbavici. Oni dobro znaju koliko je i ostatak Sarajeva pretrpio od snajpera sa Grbavice, dobro znaju koliko je Sarajlija poginulo jurisajuci da se oslobodi Grbavica. Zbog toga sto je Grbavica bila u cetnickim rukama, gotovo svaka tacka u Sarajevu je bila meta ne samo artiiljeriske paljbe nego je bila u dometu i precizne snajperske vatre, jer je Grbavica geografski centar grada. Zar sve te strahote i sve te smrti koje je Izetbegovicevo dobrovoljno slijetanje cetnicima u ruke donijelo Sarajlijama nisu dovoljne da se nadje covjek i da kaze: "Alija Izetbegovic je izdajnik koji je izdao ne samo Grbavicu nego i Republiku BiH i zatim cetnicima omogucio da za sve zlocine budu nagradjeni sa pola drzave." Dostojanstveni ljudi imaju liniju ispod koje nece ici, ispod koje vise nema taktiziranja i nezamjeranja. Gdje je ta granica kod nas? Koliko jos zla mora biti naneseno Sarajlijama da bi kazali: "Mi smo izdani od onih kojima smo vjerovali i koji nas jos uvijek predstvljaju. Dosta je vise! Niko mi ne moze zabraniti da govorim. Niko mi ne moze zabraniti da istaknem zastavu Republike BiH da tako iskazem svoje misljenje o izdaji drzave BiH i o Republici Srpskoj" I jos jedna napomena. Primjetimo da je i Zoran Milanovic poslije toga prenosa necujno nestao sa scene, isto kao i Dragan Vikic i mnogi drugi Srbi, Hrvati i Bosnjaci kojima je jedinstvena Republika BiH bila na srcu. Da nije bilo izdaje, takvi ljudi bi sluzili za primjer, a ovako su potisnuti i pali u zaborav. Podsjecamo da je i Grbavica 2 kasnije pala bez borbe na isti nacin. Nasim borcima je bilo naredjeno da ni po koju cijenu ne pucaju dok se evakuise opkoljena kasarna Marsal Tito, i cetnici su bez borbe presli ulicu Bratstva i jedinstva i usli na Grbavicu 2 te tada nastupa "Monstrum sa Grbavice" - Batko i na Grbavici 2. Slijedi link do dokumentarnog video snimka koji nas podsjeca na aprilske borbe i zatim na pad Grbavice 1 bez borbe pocetkom maja 1992. http://www.youtube.com/watch?v=MJm7nWQ6Q_M&feature=related ──────────── 2. RE: PREŽIVJELIM ŽRTVAMA GENOCIDA NE TREBA IZVINJENJE, NAMA TREBA PRAVDA; Glasnik 688 Pise: Nikola Ivanovic, InterNovine Nacionalni kongresa Republike BiH nije dovljno poznat u širokim narodnim masama Bosne i Hercegovine. Uglavnom se oglašava, politicki djeluje i javnosti predstavlja posredstvom interneta. Prema tvrdnjama redakcije Glasnika, na to su prinudjeni, jer su im bosanskohercegovacki mediji nedostupni. Rijetki objavljuju njihove tekstove, ali vecinom portali koji su dostupni manjem broju bh. stanovnika. Uporno insistiranje na odrednici Republika Bosna i Hercegoivina, ciji Ustav nikada nije stavljen van snage, odnosno nije proglašen nevažecim Kongresu daje za pravo da traži nešto što pripada svima onima koji BiH smatraju svojom domovinom. Medjutim, s druge strane se na snazi Daytonski, nametnuti, ustav koji se tumaci kako kome odgovara i treba za dnevno-politicku potrošnju. U Republici Srpskoj se Daytona drže k'o pijan plota, jer je ovaj entitet utemeljen upravo na ovom mirovnom sporzumu. Treba naglasiti MIROVNOM, koji je zaustavio rat i trebao bi biti prijelazno rješenje, do vracanja na snagu Ustava Republike BiH ili usvajanja nekog novog bh. ustava, sa kojim bi se složili politicki zastupnici sva tri konstitutivna naroda, ali i nacionalnih manjina. Dok do toga ne dodje na teritoriji BiH ce funckionirati daytonska Frankeštajn država, koje nema na zemaljskoj kugli i nije po mjeri ni jednog naroda. Medjutim, ostaje pitanje bez odgovora, kada ce se nefunkcionalni Ustav promijeniti. Sasvim je izvjesno da po volji domacih politicko-državotvornih snaga nece brzo. S toga i traženje Nacionalnog kongresa Republike BiH više lici na pucanj u prazno, nego na kreativan doprinos putu ka novom ustavu; ali ako se aktivistima Kongrea i zagovonicima Republike BiH ne dopušta aktivno djelovanje na politickoj i medijskoj sceni u BiH, ne preostaje im ništa drugo nego internet djelovanje, odnosno politicko ratovanje na nicijoj zemlji. U svemu je indikativno i to što na prozivke Kongresa ne reagiraju i ne odgovaraju gospoda: Haris Silajdžic, Sulejman Tihic, Zlatko Lagumdžija koji su najcešce prozivani. Kao ozbiljni ludi i odgovorni politicari morali bi javno, medijski, odgovoriti na svaku prozivku ovog Glasnika. U suprotnom, veliki broj Bosanaca Hercegovaca, u zemlji i dijaspori, koji dobijaju i citaju Glanik, lako mogu shvatiti kako je njihova šutnja odobravanje onoga što piše i protiv njihovog politickog djelovanja. ILI su stavovi Glasnika toliko jaki i argumentirani da se kontra njih nema što odgovoriti, pa im šutnja i ignorancija postaje najbolja odbrana. A, to nije i ne može biti dobro ni po njih, kao politicare, ni po njihove simpatizere, ni po BiH. Ako su vec do sada šutke preko prozivki prelazili u ovogodišnjoj predizbornoj kampanji trebali bi i morali progovoriti i odgovoriti na prozivke Glasnika. U ovom konkretnom slucaju, preuzetog intervjua Ibrana Mustafica, namece se obaveza više za regiranje. http://www.internovine.com/index.php/intervjui/37-intervjui/2837-preivjelim-rtvama-genocida-ne-treba-izvinjenje-nama-treba-pravda ──────────── 3. Nacionalni kongres R BiH rusi glavni potporni stub Republike Srspke Postovani gosp. Ivanovic, i sami uocavate da se RS drzi Daytona "k'o pjan plota", jer je u Daytonu nastala RS. Velikosrpski projekat je ulozio ogromni trud, cak pocinio i genocid radi projekta i sada ocekivati da Republika Srpska odustane od bilo koje drzavne ingerencije koju je postigla u daytonskom ustrojstvu, sigurno nije realno. S druge strane, jedina snaga suprotstavljena Republici srpskoj su gradjani odani Bosni i Hercegovini, koji shvataju da sa daytonskim ustavom nema prosperiteta i da vrijedi jednakost: Dayton = smrt Bosne i Hercegovine, prije ili kasnije. Dakle, buduci da RS nece dobrovoljno odustati ni od jedne drzavne ingerencije koju je do sada postigla u daytonskom ustrojstvu, jedina efikasna borba za Bosnu i Hercegovinu je insistiranje gradjana odanih Bosni i Hercegovini da sve sto je postigla RS nije legalno, da je to sve oteto nelegalnim sredstvima i da tako ne moze opstati. Ta strategija sada mozda izgleda tesko izvodljiva, ali samo zato sto i na Bosnjackoj strani imamo izdajnike koji uzmaju RS "novo za gotovo". RS je tigar na staklenim nogama jer "Republika Srpska" je neutemeljena i pravno, i istorijski, i ekonomski, i geografski, i etnicki, dakle u svakom pogledu. I ono sto je glavno: vec postoji pravosnazna presuda nadleznog svjetskog suda da je RS, preko njenih institucija, vojske i policije, pocinila genocid u Srebrenici. Kome u svijetu treba nova drzava stvorena genocidom koja ce samim svojim postojanjem predstvljati opasan pravni presedan, tj. zeleni signal za nove genocide? Takav imidz pogotovo ne treba Srbima u BiH, ali oni su zaslijepljeni projektom Velike Srbije i jos to ne vide. Zato, RS bi se srusila kao kula od karata kada je ne bi u zivotu grcevito drzali navodni bosnjacki politicari, a u stvari podmetnuti protagonisti velikosrpskog projekta, medju kojima su Silajdzic, Tihic i Lagumdjija centralne licnosti otkako je Izetbegovic stariji otisao na smetljiste istorije. Mi rusimo kljucni potporni stub Republike srpske. Dr. Muhamed Borogovac ──────────── 4. AUTONOMIJA SANDŽAKA – TEST ZA IZDAJNIKE Autonomija Sandžaka je iznova objedinila srpsku javnost, politicare, analiticare, medije i bošnjacke foteljaše. Svi oni su na nož docekali formiranje inicijativnog odbora za obnovu Narodnog vijeca Sandžaka i ponovno pokretanje price o rješavanju statusa Sandžaka. Zalaganje za autonomnost Sandžaka nije bez korijena i argumenata. Valjda je i to jedan od razloga ovako burne antisandžacke hiserije u kojoj se protagonisti jedne sasvim legalne evropske ideje anatemišu, proglašavaju secesionistima, teroristima, ratnohuškacima. Medutim, ni to nije novo za Sandžak i Bošnjake. Kada je davne 1917. godine donijeta poznata Sjenicka deklaracija u kojoj je zbog specificnog historijskog trenutka traženo riješavanje pitanja Sandžaka, odnosno uvažavanja njegove specificnosti i bliskosti sa Bosnom i Hercegovinom, sandžacki prvaci, potpisnici ove deklaracije su na još teži nacin predstavljani u javnosti Srbije. Nakon formiranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine, srpski režim je ovu Konferenciju proglasio „austrofilskom“, a njene ucesnike optužio za veleizdaju. Srpski režim je vecinu ucesnika ove konferencije uhapsio, medutim, pritiskom bošnjackih poslanika oni su kasnije pušteni na slobodu, dok je bjelopoljski gradonacelnik Hilmi-beg Kajabegovic 1918. godine, zajedno sa austrijskom vojskom, prebjegao u Bosnu. Nakon pet godina provedenih u Sarajevu, Hilmi-beg je uspio da od srpskog generala Stepe Stepanovica, cije je sjedište bilo u Sarajevu, dobije dozvolu za povratak u svoje rodno Akovo (Bijelo Polje). No, Crnogorci su ga sa još šestoricom njegovih pratilaca, u novembru 1924. godine, ubili i raskomadali. Dakle, srpski, kao i crnogorski režim zavisno od mogucnosti i trenutka, obracunavali su se na najgrublji nacin sa onim sandžackim prvacima koji su tražili i minimum prava za svoj narod. Iz ovih primjera, kao i primjera partizanske autonomije Sandžaka, pa sve do referenduma 1991. godine o autonomiji Sandžaka, vidi se kontinuitet borbe za autonomnost ove regije. Ipak, u poslijednjim dešavanjima postoji nešto novo, što ne bilježi sandžacka historija. Po prvi put zajedno u isti glas sa srpskim i crnogorskim režimom avaz protiv Sandžaka su pustili i pojedini Bošnjaci. Izjave o Sandžaku kao „opasnoj bajci“, „prici gubitnika“, „davno prošlom vremenu“ su davali od Meha Omerovica koji gle cuda nije ni Sandžaklija, preko Ljajica, Džudževica, pa sve do Ðukanovicevih privatnih Bošnjaka, od kojih je jedan izvjesni Mevludin Nuhodžic poslanik DPS iz Bijelog Polja, grada iz kojeg su iznikli veliki borci za sandžacku autonomiju, pomenuti Hilmi-beg Kajabegovic i Rifat Burdžovic Tršo. Veselnik Nuhodžic i ostale bošnjacke antisandžaklije iz jednog i drugog dijela Sandžaka zaboravljaju odakle su potekli, hoce da nam objasne da su gubitnici naši i njihovi djedovi koji su ubijani zbog te ideje. To je zapravo i logicno ocekivati od ljudi kojima se ideja zove fotelja. Za njih nije “opasna bajka” i “prica gubitnika” kada na temelju genocida nad Bošnjacima izgradite Republiku Srpsku i još tražite njenu samostalnost, nego kada tražite autonomiju i prava po evropskim standardima za regiju koja ima svoje historijske osobenosti. Ipak, ovakva sandžakofobija govori nam o ispravnosti našeg puta. Više nego ikada trebamo biti svjesni svojih prava, tim prije što su nam ugrožena. A ideja autonomnosti Sandžaka je žeravica koju ako držiš prži, a ako pustiš ugasi se. S ponosom smo tu žeravicu prihvatili od naših predaka i s ponosom je držimo i od nje ne odustajemo. Danas u našem zahtjevu mogu stojati iste one rijeci koje je Sulejman Ugljanin kao predsjednik Bošnjackog nacionalnog vijeca Sandžaka uputio saveznim i republickim organima tadašnje SRJ 1999. godine. „ Želimo Vas posjetiti da je donošenjem Ustava Bošnjacima protiv njihove volje i njihove saglasnosti , oduzeto ranije steceno pravo konstitutivnog naroda. Danas Bošnjaci nemaju nikakav status. Bošnjaci u Sandžaku i drugim dijelovima države, cine dio jedinstvenog nacionalnog korpusa sa Bošnjacima u Bosni i Hercegovini, koji su u bivšoj SFRJ bili državotvoran i konstitutivni narod... U to ime, pozivamo Vas da u skladu sa vašim ovlašcenjima pokrenete postupak za rješenje statusa Sandžaka i statusa Bošnjaka. U cilju izgradnje slobodnog multinacionalnog, multikulturalnog, multikonfesionalnog i demokratskog društva, Bošnjacko nacionalno vijece Sandžaka ostaje otvoreno i spremno za dijalog“, piše u pismu Sulejmana Ugljanina, tadašnjeg predsjednika BNV, a sadašnjeg ministra u srpskoj Vladi. On je danas od ovih rijeci odustao, kao što je odustao Ljajic od referenduma o autonomiji, koji je zajedno sa sadašnjim kolegom Ugljaninom sproveo u Sandžaku. U meduvremenu ove ideje zamjenili su sa beogradski foteljama iz kojih izgleda moraš i misliti i pricati beogradski. Autor: Almir Mehonic (preuzeto sa web stranice Islamske zajednice u Srbiji) ──────────── KOMENTAR: Uvijek je velikosrpski projekat likvidirao prave bosnjacke patriote ne osvrcuci se na cojstvo, cak ni na osnovni ljudski moral. Cak je likvidirao i pregovarace, kao i ljude kojima su davali svoju "casnu rijec"da ih namame, kao sto je ovdje spomenuti Hilmi-beg Kajabegovic. Mnogobrojni su i drugi primjeri iz istoriije. U posljednjem ratu od pregovaraca su likvidirali Hakiju Turajlica i Avdu Palica. U oba slucaja se aktuelni bosnjacki politicari nisu ni osvrnuli, nego su nastavljali pregovore sa cetnicima kao da se nista nije dogodilo. Primjetimo jos da nekadasnje Ugljaninovo "trazenje" autonomije Sandzaka nije bilo nikakva prepreka da on postane legalni predstvnik Bosnjaka Sandzaka u Beogradu, u Skupstini Srbije cak i da postane clan Vlade. Medjutim, ljudima kao Zukorlic ili Dudic se na sve nacine podmecu klipovi, podvaljuje itd. Npr. potpuno nelegalno je Beograd smjenio legalnog Prof. Dr. Mevludina Dudica i postavio svog agenta Adema Zilkica u Komisiji za vjeronauku. On im je opasan samo zato sto ga ne kontrolisu, sto predstavlja autenticne interese Bosnjaka Sandzaka. Razlozi su jasni. Beograd zna koji su "Bosnjaci" njihovi agenti, i njima je dozvoljeno da govore sve sto treba da dodju na vlast medju Bosnjacima, ali to isto nije dozvoljeno onima koje Beograd ne kontorlise. Nazalost u Bosni i Hercegovini je potpuno isto. Samo onima koji su u projektu unistenja BiH su otovrena sva vrata, dok su onima koji su patrioti BiH zatvorena bas sva vrata odlucivanja, od dolaska SDA na vlast 1990. do danas. M. B. ──────────── 5. SVJETSKI MEDIJI O BOSNI I HERCEGOVINI I dalje Bosna i Hercegovina se u svjetskim medijima pojavljuje zbog genocida, najcesce zbog otkrivanja novih masovnih gorbnica i zbog sudjenja do sada uhvacenim pociniteljima genocida. Poslije genocida, druga dominantna tema je o potrebi promjene daytonskog ustava u BiH. Buduci da mi pridajemo prioritet Ustavnim pitanjima, prvo slijedi clanak iz svijeta o neophodnosti promjene daytonskog ustava, a zatim link o novoj masovnoj grobnici u blizini Srebrenice. ──────────── 5.1 German foreign minister says Bosnia must reform its constitution for EU membership August 27, 2010 By The Associated Press Bosnia has a clear path to membership in the European Union but it must reform its constitution, German foreign minister said Friday. This Balkan country's route to membership would be clear if its leaders overcame ethnic differences and agreed on constitutional reform, Guido Westerwelle said during a visit in Sarajevo. With 13 layers of government and more than 160 ministries, Bosnia is considered one of the world's most over-governed countries. Most attempts at reform have failed due to the refusal of Bosnian Serbs to yield the high degree of autonomy given to them by the Dayton peace agreement that ended the country's 1992-95 war. Some Bosnian Serb leaders still hope to have parts of Bosnia where Serbs are in the majority secede from the rest of the country. In Kosovo, Westerwelle brushed off ideas partitioning the country along ethnic lines, but urged Pristina and Belgrade to engage in direct talks to settle their differences and unblock their path toward the European Union membership. Kosovo declared independence from Serbia in 2008, with backing from the United States and is now recognized by 69 countries. Serbia, however, rejects Kosovo's independence. Westerwelle is scheduled to visit German peacekeepers serving as part of the NATO-led force in Kosovo before returning to Germany. Germany has 1,500 troops stationed in Kosovo and a German general is in charge of NATO-led force. ──────────── 5. 2 Otkrivena nova masovna grobnica kod Srebrenice http://www.boston.com/news/world/europe/articles/2010/08/27/bosnia_bodies_of_srebrenica_victims_found_at_dump/