VANREDNO IZDANJE: POSTOJI MOGUCNOST NASTAVKA PROCESA ZA GENOCID SA NOVIM DOKAZIMA

17. april 2007. ONLINE GLASNIK NACIONALNOG KONGRESA REPUBLIKE BiH - br. 462 SADRZAJ 1. PISMO HAASKOG TUZIOCA SIR GEOFREY NICEA “JUTARNJEM LISTU” DAJE MLOGUCNOST NASTAVKA TUZBE ZA GENOCID 2. SILAJDZIC PRVI SKACE U VATRU ZA SPAS REPUBLIKE SRPSKE 3. Pismo Sir Geoffrey Nice-a Jutarnjem listu koje je pokrenulo stvari sa mrtve tacke ──────────── 1. PISMO HAASKOG TUZIOCA SIR GEOFREY NICEA “JUTARNJEM LISTU” DAJE MLOGUCNOST NASTAVKA PROCESA ZA GENOCID SA NOVIM DOKAZIMA Slijedi vijest kako ju je prenio Avaz od 16. aprila 2007., ctiram: Izjave tužioca Džefrija Najsa potvrduju da postoje elementi zbog kojih bi se morao obnoviti postupak u tužbi BiH protiv Srbije i Crne Gore pred Medunarodnim sudom pravde u Hagu, ali problem je što Predsjedništvo BiH ne može postici konsenzus u vezi sa pokretanjem te inicijative, izjavio je za Onasu clan Predsjedništva BiH Haris Silajdžic. On je rekao da clanovi Predsjedništva iz reda bošnjackog i hrvatskog naroda mogu preglasavanjem donijeti odluku. - Medutim, predsjedavajuci Nebojša Radmanovic se može pozvati na vitalni nacionalni interes entiteta RS, kao što je uradio u vezi sa Odlukom da Srbiji bude upucen zahtjev da ispoštuje obavezu prema BiH po Konvenciji o genocida i izruci optužene za ratne zlocine koji se nalaze na teritoriji Srbije. Radmanovic je, naravno, glasao protiv ove odluke i, drugim rijecima, kazao da je vitalni nacionalni interes RS da ratni zlocinci ne budu uhapšeni - rekao je Silajdžic. S druge strane, ovo je još jedan dokaz da MSP nije imao sve potrebne dokumente na raspolaganju, a pogoto ne vojni arhiv Srbije, kazao je Silajdžic, dodajuci da BiH ima pravo tražiti obnavljanje procesa u roku od deset godina od dana izricanja presude. ──────────── 2. SILAJDZIC PRVI SKACE U VATRU ZA SPAS REPUBLIKE SRPSKE Silajdzic otvoreno laze da bi upropastio i ovu sansu za Bosnu i Hercegovinu. Naime, jos uvijek je Softic agent BiH na sudu u Hagu i on jos uvijek ima Tuzbu u rukama. RS nikada nije mogla zaustaviti Tuzbu zato sto je to Tuzba Republike BiH, tj. Tuzba je starija od Daytonske RS. RS je zatekla Tuzbu, pa da bi RS ukinula Tuzbu morala bi dobiti saglasnost Bosnjackog i Hrvatskog clana predsjednistva. RS ne moze zaustaviti Softica sada, iz istih razloga iz kojih ga ni ranije nije mogla zaustaviti. U stvari, potpuno je obratno od onoga sto Silajdzic govori. Nije tacno da nama treba Radmanoviceva saglasnost, nego Radmanovicu treba Silajdziceva i Komsiceva saglasnost da bi zaustavio Softica, a Silajdzic i Komsic ne mogu dati tu saglasnost jer bi bili otvoreni izdajnici. Evo sta je rekao Dr. Kasim Trnka kada je bio upitan o tome za Radio Slobodna Evropa: Suglasnost (Radmanovica) za tako nešto neæe biti ni potrebna, jer je rijec o postupku za koji bh. agent Sakib Softiæ veæ ima mandat. Pošto se radi o jednoj radnji u okviru inace postojeæeg sudskog postupka, a postojeæi agent je dobio mandat da vodi spor od pocetka do kraja, onda bi se moglo zakljuciti da agent može sam pokrenuti i zatražiti obnovu postupka. I on bi se u tom slucaju kretao u okviru svog mandata. – Kraj citata. Dakle, sve je u rukama Sakiba Softica. Medjutim, vjerovatno ce Silajdzic vec smisliti neki nacin da i ovu novu sansu za BiH baci niz vodu, kao sto je nasao nacin da upropasti presudu za genocid, dovodeci ambasadore iz islamskih zemalja i nudeci pare Srebrenicanima, samo da ne donesu odluku sa pravnom snagom o izdvajanju Srebrenice iz RS. Ako nista drugo, u ovoj epizodi je veoma pozitivno to sto se ovaj put stari cetnicki agent Silajdzic potpuno otkrio. Ovaj put nije bio dovoljno mudar te smo ga svi vidjeli kako je izgubio zivce i skocio u vatru za spas Republike Srpske. Dr. Muhamed Borogovac Nacionalni kongres Republike BiH ──────────── 3. Pismo Sir Geoffrey Nice-a Jutarnjem listu koje je pokrenulo stvari sa mrtve tacke 'Od Del Ponte sam tražio da ne radi ustupke Srbiji' U vašem listu od 12. travnja 2007., u clanku “Sanader: I Hrvatsku zanima zašto dokumenti nisu došli do ICJ-a”, piše: “New York Times u ponedjeljak je objavio da je u postupku pred Medunarodnim sudom pravde (ICJ) u Den Haagu Srbija zatajila neke od kljucnih dokaza svoje uloge u ratu u BiH od 1992. do 1995., ucinivši tom najvišem sudu UN-a nedostupnim dio transkripata sa sjednica Vrhovnog vijeca obrane, uz odobrenje Tužiteljstva Medunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY)”. Od 2002. do 2006. bio sam zadužen za sudenje Slobodanu Miloševicu i dokumenti koji se ovdje navode bili su upotrijebljeni kao dokaz protiv Slobodana Miloševica. Ovim putem želim naglasiti da ni moj tim ni ja nismo bili dio tog “odobrenja”, kako citat gore može eventualno sugerirati. Odluka o odobrenju za zaštitne mjere (materijal zatvoren za javnost) za veliki broj stranica iz dokumenata Vrhovnog vijeca obrane (VSO-a) SR Jugoslavije potjecu osobno od gospode Carle Del Ponte. Ona je u pismu tadašnjem jugoslavenskom ministru vanjskih poslova Goranu Svilanovicu, u svibnju 2003., dala suglasnost za zaštitne mjere “razumnog” dijela iz kolekcije dokumenata VSO-a, a da nitko iz Tužiteljstva prethodno nije pregledao te dokumente. Njezinoj namjeri sam se suprotstavio i putem pisma je upozorio da ne radi nikakve ustupke Srbiji. Naime, taj sam isti mjesec inicirao pravni postupak, prema kojemu Tužiteljstvo preko sudskog vijeca može tražiti da se ti dokumenti dobiju od Beograda, kako to vec propisuju Statut i Pravila MKSJ-a. Moja namjera je bila dobiti dokumente i upotrijebiti ih na otvorenim sjednicama sudenja. Stoga nije slucajno da je upravo u to vrijeme Beograd preko gospode Del Ponte pokušao postici “deal” i time pokušao ojacati svoju poziciju u pravnoj proceduri koja je bila pred njima. To im je i uspjelo. Moje pismo je gospoda Del Ponte u potpunosti negirala. Nagodba Carle Del Ponte s Beogradom nije imala nikakvu pravnu osnovu. To je bio nepotreban “deal” koji je Beogradu služio samo da prikrije dokaze o umiješanosti Jugoslavije u ratove u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovina od ICJ-a, ali i od vlastite javnosti. S druge strane, nova vlast u Beogradu nije imala ništa protiv da se na zatvorenoj sjednici ti materijali upotrijebe kao dokazni materijal protiv Slobodana Miloševica. Motivi gospode Del Ponte da pristane na takvu nagodbu meni ni dan-danas nisu jasni, ni poznati. Naime, Tužiteljstvo ne samo da nije ništa dobilo od tog “deala”, nego je stvorilo nepoželjan presedan jer je poslije toga Beograd poceo primjenjivati iste uvjete za slicne dokumente - i to s uspjehom, jer je gospoda Del Ponte opet osobno odobravala takve inicijative Beograda. S druge strane, moj tim i ja potrošili smo mnogo vremena i radne snage uvjeravajuci suce da skinu zaštitne mjere s tih dokumenata, u ime transparentnosti sudskog procesa, a osobito u ovakvim slucajevima gdje je rijec o sudenjima na kojima se raskrinkavaju djela državnih institucija koja su se krila i još se kriju, ne samo od raznih sudova i žrtava, nego i od vlastitih gradana. Samo u iznimnim okolnostima sudenja mogu i smiju biti zatvorena za javnost. Sir Geoffrey Nice