Glasnik Nacionalnog kongresa Republike BiH - br. 797 i 798
SADRZAJ
1. REIS KAVAZOVIC - KONTINUITET IZDAJE ?
2. IZJAVE KANDIDATA ZA REISA, EFENDIJE HALILA MEHTICA O IZBORNOJ PREVARI U IZ BiH
3. ODLUKE USTAVNOG SUDA BIH O DVOJNOM DRZAVLJANSTVU I O ZAKONU RS O KATASTRU
4. USTAVNE NEDOSLJEDNOSTI PO PITANJU DVOJNOG DRZAVLJANSTVA CEMO JOS DUGO CEKATI DA SE RIJESE
5. DVA PITANJA I ODGOVORI IZ JOS NEOBJAVLJENOG INTERVJUA ALIJE IZETBEGOVICA
6. NOVI DOKAZI DA JE FAHRUDIN RADONCIC AGENT KOS-A SA KODNIM IMENOM ŠCEPO
7. SVJEDOCENJE JOSIPA BOLJKOVCA O FRANJI TUDJMANU
8. Tribina o daljem prosirenju EU i obecanju datom Balkanskim zemljama
9. Glasnik na Engleskom distribuiran 29. septembra 2012 na nase Internacionalne mailing liste.
=================================================
1. REIS KAVAZOVIC - KONTINUITET IZDAJE ?
Pise: Dr. Vahid Sendijarevic
Kako prenosi Deutsche Welle (DW) u prilogu Samira Huseinovica i odgovornog urednika Mehmeda Smajica od 24. Septembra 2012, “profesor sarajevskog Fakulteta islamskih nauka Ahmet Alibasic vjeruje da ce Husein Kavazovic biti reis kontinuiteta jer priroda IZ u BiH ne dopusta znacajnije mijenjanje kursa” (http://www.dw.de/dw/article/0,,16257721,00.html).
A sta je to kurs IZ u BiH? Odgovor je kratak – vjerna sluzba svakoj vlasti od Otomanske (“Turske”) okupacije, Austro-ugarske okupacije, okupacije Kraljevine Jugoslavije, SFR Jugoslavije do genocidne daytonske BiH, bez obzira na vjeru, etnicitet, politicki poredak ili ideologiju vlastodrazaca i porobljivaca i bez obzira na nivo zlocina izvrsenog nad Bosnjacima, ukljucujuci i zlocin genocida.
Kontinuitet kursa IZ u BiH je relativno lako dokazati kada se usporedi “zastupnicka” uloga sluzbenika IZ u BiH za vrijeme SFR Jugoslavije i “zastupnicka” uloga Reisa Cerica kao izvrsnog predstavnika svih vjerskih sluzbenika IZ u BiH u ucvrscivanju genocidne podjele Republike BiH sa kursom koji je opisan u “Memorandumu Caru Francu Josipu I” od 10. Juna 1901, kojeg su uputili “zastupnici muslimanskog naroda Bosne i Hercegovine” (Izdavac; Humanitarna Zajednica “Janja i Bijeljina”, Frankfurt/Main, 1995).
U navedenom Memorandumu, kao i danas nakon genocida, sluzbenici IZ u BiH sa ulogom “zastupnika” muslimana BiH svode Bosnjake na vjersku skupinu cineci sve sto je u njihovoj moci da se ugusi drzavotvorna svijest Bosnjaka. Na osnovu onoga sto “zastupnici muslimana Bosne i Hercegovine” kazu u Memorandumu Francy Josipu I, u BiH ne zive Bosnjaci nego nekakav “islamski narod” (strana 5) ili nekakvi “sunnitski muslimani” (strana 10), itd.
Kada se posjeti Memorijalni centar zrtvama genocida u Srebrenici u Potocarima, ne moze se vidjeti nikakvo etnicko niti drzavotvorno obiljezje zrtava genocida. Komemoracije godisnjica genocida su apsolutno dominirane vjerskim obredima i obiljezjima sa tendencijom da se obiljezavanje godisnjica svede iskljucivo na vjerski obred. Sjetimo se poruke Vuka Draskovica Bosnjacima; “Nemojte ici na referendum o nezavisnosti mi cemo vam graditi dzamije, ali drzava je nesto drugo.” Nakon genocida, ono sto nije mogao uciniti Vuk Draskovic na unistenju drzavotvornosti Bosnjaka, ucinili su Ceric i Kavazovic pretvarajuci Memorijalni centar o genocidu u “tursko” groblje.
Samo da podsjetimo, Kavazovic je bio clan Savjetodavne radne grupe za izgradnju Memorijalnog centra od dana donosenja odluke o izgradnji i bio je clan organizacionog odbora za obiljezavanje godisnjice genocida sve do izbora za reis-a. Imao je potpunu kontrolu u odlucivanju i Savjetodavne radne grupe i Organizacionog odbora. Na sastanku Organizacionog odbora za obiljezavanje godisnjice genocida u Julu 2007-e predstavnici nekoliko udruzenja prezivjelih zrtava genocida su prigovorili sto na Memorijalnom centru nema niti jedne jedine rijeci kojom se obiljazava da je to memorijalni centar zrtvama agresije i genocida i sto nema nikakvog etnickog niti drzavotvornog obiljezja zrtava agresije i genocida. Kavazovic se slozio da bi to sigurno bilo ispravno i dobro, ali je prijedlog odbacio rijecima “za to nije vrijeme”.
Po Kavazovicu i Cericu nije vrijeme da se govori o pravdi, presudi Internacionalnog suda pravde o genocidu, i da pravde nema bez povrata na ono sto je oduzeto agresijom i genocidom. Po Kavazovicu je prihvatljivo da muslimani zive pod tiranijom institucija koje su oznacene kao izvrsioci genocida u Srebrenici. On nema problema sa Cericevom hudbom na dzenazi u Potocarima u kojoj Ceric rece da je u “Srebrenici brat ubio brata” i da je tu “vojnik izgubio vojnicku cast”, cime je agresiju pretvorio u gradjanski rat, a zlocine genocida koje izvrsise vojska i policija Republike Srpske je opisao kao ispad nekoliko “vojnika.” Naravno da takva podanicka pozicija nije samo podla i izdajnicka, ona je apsolutno kontradiktorna Kur’anskim odredbama.
Kavazovic ce ici i korak dalje od onoga sto je do sada uspio da uradi Ceric na legalizaciji genocidne Daytonske podjele. Profesor Ahmet Alibasic, kako ga citira Samir Huseinovic u prilogu objavljenom u DW “ne ocekuje znacajnija odstupanja kada je u pitanju medjureligijski angazman IZ BiH i njen rad na pomirenju”. Drugim rijecims, IZ gleda na zlocine pocinjene u BiH ne kao na resultat agresije nego kao na civilni i vjerski rat. A znamo da je na desetine hiljada muslimana zivjelo u Beogradu tokom agresije na RBiH i nikome nije falilia niti dlaka na glavi, jer Srbija nije ubijala svoje drzavljane nego ih je stitila. Ambasador Srbije u Juznoj Africi tokom rata bio je musliman. Isto tako znamo, da nije srusena dzamija u malom Zvorniku niti su poubijani muslimani iz Malog Zvornika, ali jesu srusene sve dzamije u Zvornika i nad muslimanima Zvornika je izvrsen genocid. Profesor Alibasic nam otkriva primarni zadatak koji ceka Kavazovica kao reisa, a to je da dokaze da su Bosnjaci ubijani zato sto su muslimani, a ne zato sto su bili drzavotvorni narod Republike BiH.
Ovaj prilog cemo zavrsiti sa jos jednom paralelom izmedju Memoranduma Francu Josipu i onoga sto Kavazovic ima kao projekat za zrtve genocida. I “zastupnici islamskog naroda Bosne i Hercegovine” u Memorandumu kao i Kavazovic vjeruju da je prihvatanje okupacije i tiranije sa strpljenjem “u dusu muslimana usadila sveta vjera islamska”. A po odredbama Kur’ana, zivjeti pod tiranijom je siguran put u dzehenem (pakao).
Slijedi opis “idealnog” muslimanskog naroda prema Memorandumu “zastupnika muslimanskog naroda okupiranih zemalja predatog caru Francu Josipu I 1901-e godine u Becu i ministru Kallay-u 1900-te godine u Sarajevu”:
”Strpljenje i nada, sto ih je u dusu muslimana usadila sveta vjera islamska, ucinili su, da se islamski narod nije zalio iako ga je sta tistilo, da se nije tuzio iako ga je sta boljelo. Naprotiv, cvrstom vjerom uzdao se islamski narod u okupacionu vladu, svojom odanoscu i predanoscu stavio se je u sluzbu njenu. Kakvu god je sluzbu okupaciona vlada od islamskog naroda zahtjevala, islamski ju je naroda tokom 20 godina mirno i slijepo izvrsavao, a da za to nije zahtijevao nikakve nagrade, nikakva priznanja”.
Poruka caru Franji Josipu je zapravo da su “zastupnici” muslimanskog naroda tokom 20 godina okupacije sve ucinili u korist okupatora bez ikakve nagrade. Sa Memorandumom su ispostavili svoje zahtjeve od kojih je jedan da hodze budu na platnom spisku carevine i da se na kraju hudbe petkom izrekne dova za zdravlje bivseg okupatora, Otomanskog sultana u Carigradu. Prvi zahtjev im je ispunjen i tako su se hodze nasle na platnom spiku austrougarske mornarhije kojoj su vejrno sluzili, a tu praksu su nastavili i sa svim kasnijim okupatorima Bosne i Hercegovine.
—–
Vezani clanci Dr. Vahida Sendijarevica:
Casni Qur’an rastavlja istinu od lazi:
http://www.hdmagazine.com/bosnia/articles/vs-kuran.html
Ceric, Ajvatovica, Srebrenica:
http://amer-bh.blogspot.com/2011/07/ceric-udba-ajvatovica-i-srebrenica.html
____________________________________
2. IZJAVE KANDIDATA ZA REISA, EFENDIJE HALILA MEHTICA O IZBORNOJ PREVARI U IZ BiH
Ono što želim još reci u vezi sa ovim vašim pitanjem je to, zašto su uopce mjenjali Pravilnik po kojem je vec bila pokrenuta procedura izbora, što je takoder, neprimjereno pravnoj praksi? Mislim da je sasvim jasno, da se ovim cinom, po svaku cijenu, željelo mene eliminisati još u prvom krugu.
Vrlo je indikativno da celnici IZ, poslije izbora novog reisu-l-uleme, ko papagaji ponavljaju kako je sve prošlo regularno i u demokratskoj atmosferi. Ako je sve ok, nema potrebe to stalno isticati.
Na žalost, kao i u zadnjih pedesetak godina za reisu-l-ulemu redovno su birani kadrovi IZ koji su najbolje kotirali u politickim centrima moci. Bio sam svjestan da ce politika imati stanovitog utjecaja ali da ce odredeni ljudi iz politike biti toliko involvirani u taj proces nisam vjerovao.
Režiseri svega ovoga bili su zateceni kada sam dobio pet nominacija koje su me po neizmjenjenom pravilniku delegirale u drugi krug. Na ramazanskim sijelima pricalo se da se ne smije nipošto desiti da Mehtic prode u drugi krug, jer ako prode, nek’ nam je Bog na pomoci, onda više nije ništa sigurno. Eto, u toj cinjenici treba tražiti odgovor na svu tu pravnu ujdurmu.
Moje životno iskustvo i tridesetogodišnje djelovanje u okvirima IZ u kojoj sam obnašao skoro sve znacajnije funkcije kao i naucnicki pedigre, davali su mi za pravo da se kandidiram. Uz to sve poslove koji su mi bili povjereni, obavljao sam uspješno. Ovo se može protumaciti kao subjektivan stav, ali rezultati to pokazuju. Dodatno sam bio okuražen, nakon što su od kandidatura odustali prof. Karic i prof. Grabus. Gledajuci s ovovremene distance i s iskustvom koje sam stekao u ovom postupku, sad mi je potpuno jasno zašto su oni odustali.
Izvor: FB grupa UstavrBiH; intervju B. Gusica
_________________________________
3. ODLUKE USTAVNOG SUDA BIH O DVOJNOM DRZAVLJANSTVU I O ZAKONU RS O KATASTRU
Zakon o premjeru i katastru RS u skladu sa Ustavom BiH
Ustavni sud BiH utvrdio je danas da je Zakon o premjeru i katastru Republike Srpske u skladu sa Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Zahtjev za ocjenu ustavnosti ovog zakona podnio je bošnjacki clan Predsjedništva BiH Bakir Izetbegovic, podsjeca se u saopštenju Ustavnog suda BiH.
Odlucujuci o drugom Izetbegovicevom zahtjevu koji se odnosi na odluku Ustavnog suda BiH kojom bi trebalo da stavi van snage pojedine odredbe Zakona o državljanstvu prema kojima državljani BiH gube državljanstvo ako su stekli državljanstvo neke druge države, Sud je utvrdio da Parlamentarna skupština BiH nije provela odluku ovog suda, odnosno nije donijela izmjene Zakona o državljanstvu, pa je Ustavni sud BiH donio rješenje kojim je utvrdio da sporne odredbe Zakona prestaju da važe narednog dana od dana objavljivanja ove odluke u “Službenom glasniku BiH“.
Ustavni sud BiH je ranije donio odluku da su ove odredbe neustavne i ostavio rok Parlamentarnoj skupštini BiH da izvrši izmjene Zakona o državljanstvu.
Ustavni sud BiH je verifikovao tekst odluke usvojene na plenarnoj sjednici održanoj 13. jula kojom je utvrdeno da Zakon o provodenju Aneksa “G“ Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske u cijelosti nije saglasan sa Ustavom BiH.
—–
KOMENTAR: I ovo je stari siledzijski stos. Sjecate se kada dodje stariji djecak i otme vam slike fudbalera koje skupljate ili cak i novac za uzinu. I vi ga onda progonite da vam vrati, a on kaze: “Dobro, posteno cemo podjeliti, pola tebi pola meni.”
Tako je i “Ustavni” sud daytonske BiH presudio u korist zrtava agresije i etnickog ciscenja kada je u pitanju dvojno drzavljanstvo, ali zato i u korist cetnickog Zakona o katastru, tj. legalizovao novu rundu otimacine “turskih” imanja od zrtava etnickog ciscenja.
Podsjecamo, Zakon o katastru je prihvacen 22. februara 2011. u Narodnoj skupštini, iako su OHR i Vijece za implementaciju mira u BiH, osim Rusije, upozorili da se nalogom visokog predstavnika od 5. januara zabranjuje svaka promjena prava vlasništva nad državnom imovinom do konacne odluke Ustavnog suda BiH.
Predsjednik Ustavnog suda Mirko Zovko najavio da ce on, ako to ne uradi neko drugi, pokrenuti redovan postupak za utvrdjivanje neustavnosti tog zakona i donošenje privremene mjere kojom ce se obustaviti njegovo izvršenje do okoncanja postupka.
Veoma interesantno bi bilo saznati kako je pored Mirka Zovka (sudije iz reda Hrvata) i pored sudija iz reda Bosnjaka Suade Paravlic i Mirsada Cemana, a koje je oboje imenovao Sulejman Tihic, prosao ovaj cetnicki zakon koji nije nista drugo nego otimacina zemlje prognanih Bosnjaka i Hrvata iz RS-a. Izgleda da su Tihiceve “sudije” ipak podrzale ovaj cetnicki zakon.
U svakom slucaju ovo je jos jedan dokaz da je sve u nasim rukama, da “bosnjacki” predstavnici, u ovom slucaju sudije, glasase u interesu RS-a. Teorije zavjera po kojim svijet, a ne mi, odlucuje o Bosni i Hercegovini su ovom epizodom jos jednom demanotvane za pametne.
M. B.
______________________________
4. USTAVNE NEDOSLJEDNOSTI PO PITANJU DVOJNOG DRZAVLJANSTVA CEMO JOS DUGO CEKATI DA SE RIJESE
Pise: Dr. Ervin Sendijarevic, Predsjednik Platforme BiH u Nizozemskoj
Ustavni sud BiH poništio je odredbe Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine prema kojim su se njezini gradani, koji žive u drugim državama, a s kojima BiH nema potpisane bilateralna ugovore, morali odreci jednoga od državljanstava..
Nakon što Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine nije u zadanome roku ispoštovala odluku Suda iz novembra prošle godine u vezi zakona o dvojnom drzavljanstvu, Ustavni sud BiH je tacke 17.. i 39. istog zaona definitivno proglasio ništavnim.
Po tim vec sada bivsim odredbama državljanstvo BiH se gubilo dragovoljnim stjecanjem drugog državljanstva ako BiH s tom zemljom nema sklopljen bilateralni ugovor te ako se gradani BiH o tome ne izjasne u roku od petnaest godina od donošenja Zakona o državljanstvu BiH.
Ova odluka Ustavnog suda stupit ce na snagu s objavom u Službenom listu BiH.
Problem u vezi moguceg gubitka drzavljanstva je donekle rijesen. Problem samog sticanja dvojnog drzavljanstva u buducnosti je ostao jos uvijek veoma ogranicen i nerijesen.. Naime, odredbe Daytonskog Ustava jos uvijek nisu izbrisane i Ustavni sud nema ovlasti da brise ili mijenja clanove ustava koje se odnose na tu materiju.
Obzirom na medjunarodne konvencije na kojima se mora temeljiiti i Daytonski ustav, Ustavni sud bi trebao se izjasniti i po pitanju dvojnog drzavljanstva u odnosu na Daytonski ustav koji krsi medjunarodnu konvenciju o ljudskim pravima . Clan I, alinea 7, odobrava entitetsko drzavljanstvo cime indirektno potvrdjuje da su entiteti drzave. Gradjani po automatizmu dobijaju entitetsko drzavljanstvo prema mjestu boravka bez prava da sami odlucuju dali uopste hoce ili koje entitetsko drzavljanstvo zele da izaberu. Ako entiteti nisu drzave onda bi moralo biti omoguceno da gradjani imaju pravo da odbiju entitetsko drzavljanstvo. Glasacko pravo je isto tako entitetsko i glasanje u drugom entitetu nije moguce sto indirektno isto potvrdjuje drzavni karakter entiteta. Isto tako u pasusu clana I,7,d Daytonskog ustava se osporava pravo ljudima koji zive van Bosne i Hercegovine i imaju dvojno drzavljanstvo da imaju pravo da ucestvuju na izborima u Bosni i Hercegovini. Da bi gradjani sa dvojnim drzavljanstvom mogli da glasaju moraju biti nastanjeni u Bosni i Hercegovini. Ovim putem Daytonski ustav diskriminise drzavljane BiH sa dvojnim drzavljanstvom u odnosu na drzavljane koji nemaju dvojno drzavljanstvo jer njima se ne ogranicava/uskracuje to glasacko pravo. Time se, ne samo po pitanju diskriminacije poznate pod slucajem “Sejdic-Finci” nego i po pitanju dvojnog drzavljanstva Daytonski ustav stavlja u diskreditet.
Nama ostaje jos nada da ce Ustavni sud BiH napokon i sam sebe jednog dana proglasiti nekompetentnim jer nemoze dalje da garantuje kompatibilnost Daytonskog ustava sa medjunarodnim konvencijama i propisima na kojima se navodno zasniva. Skupstina BiH i druga vrhovna drzavna tijela u nekoliko navrata ne reaguju na upozorenja i odluke Ustavnog Suda.
Takozvani Daytonski Ustav se zasniva na principima medjunarodnog mirovnog sporazuma koji se sam ne mora zasnivati na principima medjunarodnog prava i ustavnog prava jer ima po samom nazivu samo dimenziju sporazuma izmedju ukljucenih drzava u ovom slucaju Srbije, Hrvatske i BiH. Po nekom principu reciprociteta i jednakopravnosti u medjunarodnom sporazumu onda bi i Hrvatska i Srbija trebale da dobiju neki Daytonsku ustav te bi u tom slucaju tek bilo logicno govoriti i o Daytonskom ustavu u BiH.
Po nacinu kako se sve odvijalo i kako se i sada odvija moze se reci da je u Republici Bosni i Hercegovini izvrsen tihi Drzavni udar od strane pojedinaca iz vrhovnih organa RBiH predvodjenim Alijom Izetbegovicem i podpomognuti pojedinim predstavnicima medjunarodne zajednice, koji su podsticali i omogucavali takav protivustavni cin. Ovim cinom je zavedena medjunarodnu supervizija, protektorat, nad pucistickom tvorevinom Bosnom i Hercegovinom. Time je isto tako nasilno ukinut legalitet demokratskim putem izabrane i proglasene Republike Bosne i Hercegovine. Sva ova izvjestacena nastojanja da se Daytonski ustav i dalje namece narodu Bosne i Hercegovine govore jasno da je Bosna i Hercegovina svo ovo vrijeme jos uvijek pod okupacijom. Novoformirane vojska i policija nisu u sluzbi naroda nego u sluzbi korumpiranih nacionalistickih pucista koji muce narod da bi ga prisilili na poslusnost. Nazalost u Bosni i Hercegovini nema pravog ustava niti zakona nego jos uvijek vrijedi ona stara latinska “Divide et impere”. Koja jos vlast vodi brigu sto mi sa Daytonskim ustavom vec gigantskim koracima idemo unazad u svakom smislu: i kao ljudi, i kao drzava, i kao narod.
______________________________
5. DVA PITANJA I ODGOVORI IZ JOS NEOBJAVLJENOG INTERVJUA ALIJE IZETBEGOVICA
Pise: Dr. Muhamed Borogovac
Sarajevski novinar Sefko Hodzic je 2000te godine intervjuisao Aliju Izetbegovica za svoju knjigu i sada je odlucio da objavi taj interju. Uocili smo odgovore Alije Izebegovica na dva pitanja u kojima on nehoticno svjedoci sam protiv sebe i koja zato zasluzuju nase komentare.
Hodzic: Gospodine predsjednice, Veoma sam Vam zahvalan što ste prihvatili ovaj razgovor o odbrani i padu Srebrenice i Žepe. Prvo bih Vas pitao: kakve su, na pocetku rata, bile procjene politickog i vojnog vrha naše zemlje, može li se i kako odbraniti Podrinje s obzirom na blizinu Jugoslavije?
Izetbegovic: Situacija sa stanovišta odbrane od agresije bila je u proljece 1992. u citavoj BiH veoma teška, u Podrinju posebno. Valja imati u vidu da su se pocetkom te godine u BiH našle ne samo jedinice JNA redovno stacionirane u BiH, nego i korpusi koji su se povukli iz Hrvatske. Bosna i Hercegovina je u tim danima bila najveca vojna kasarna na svijetu. Agresija je pocela napadom na Bijeljinu, a nastavila se upadom u Zvornik, Višegrad i Focu, dakle na citavo Podrinje. Može se smatrati malim vojnim cudom da smo se u Foci oduprli pet dana i da smo uspjeli sve do 1995. sacuvati Srebrenicu i Žepu. Pocetni otpor bio je moguc zahvaljujuci hrabrosti ljudi i izvjesnim pripremama za odbranu koju je organizovala SDA preko Patriotske lige. Kasnije je odbranu preuzela Armija BiH.
KOMENTAR M. B.: Primjetimo da se ovdje Alija Izetbegovic opravdava za pad Podrinja time sto su se i korpusi JNA iz Hrvatske smjestili u BiH te je “Bosna i Hercegovina je u tim danima bila najveca vojna kasarna na svijetu.” Medjutim, upravo je on krivac za to. Naime, kada su se kasarne JNA nasle opkoljene u garnizonima Hrvatske, Alija Izetbegovic je ponudio svoje usluge u pravljenju mira u Hrvatskoj tako sto je prihvatio da se JNA iz Hrvatske povuce u Bosnu i Hercegovinu. Tada je svakom djetetu bilo jasno da je Bosna i Hercegovina na redu poslije Hrvatske. Tada se govorilo se da ce rat u Hrvatskoj izgledati kao teferic u poredjenju sa predstojecim ratom u Bosni. I Alija Izetbegovic i Franjo Tudjman su to znali, a znali su i da ce ta JNA povucena npr. iz Rijeke i Zagreba u Bosnu biti od pomoci i kninskim Srbima. Taj dogovor o povlacenju opkoljene JNA iz Hrvatske u Bosnu je bio spas za JNA i smrtna presuda za mnogobrojne Bosnjake i Hrvate kasnije ubijene u genocidu u BiH od starne te JNA. Predsjednik BiH Alija Izetbegovic je pravio mir u Hrvatskoj da bi sacuvao JNA za rat u Bosni i Hercegovini!?
Hodzic: Krajem 1994. godine uradjen je plan deblokade Srebrenice i Žepe pod nazivom “Podrinje”. Cak je od Srebrenicana tražena borbena gotovost za pocetak operacije. U Direktivi GŠ Armije RBiH za 1995. godinu bila je planirana deblokada Srebrenice i Žepe. Koji su bili razlozi da niste naredili aktiviranje plana “Podrinje”, pa da Armija pokuša deblokirati Srebrenicu i Žepu?
Izetbegovic: Pravljeni su planovi, ali su se sudarili sa cinjenicom da se radi o formalno demilitarizovanoj i zašticenoj zoni. Svaka naša akcija ove vrste UN trupe bi iskoristile kao izgovor za povlacenje. Odluka je bila krajnje rizicna. Povlacenje UN trupa je bilo sigurno, a uspjeh akcije nesiguran. Šta ako akcija ne uspije? Cetnici bi u tom slucaju zauzeli grad, izvršili osvetu i mi bi(smo) bili direktno odgovorni za tragediju. Ovakva situacija nalagala je oprez. Planovi su pravljeni i od njih se odustajalo.
KOMENTAR M. B.: Znaci Alija Iztebegovic je 1994. godine znao da bi svaka vojna akcija Armije RBiH iz “formalno” demiliterizovane zone mogla biti iskoristena od cetnika kao izgovor za napad na Srebrenicu i da ce UN imati opravdanje da bude pasivna ili da se “povuce” iz zasticenih zona. To je i logicno, jer bi takvom akcijom Armija RBiH iz Srebrenice pogazila dogovor o sigurnosnim zonama te ni ostale dvije strane u dogovoru, UN i Srbi nebi morali dalje uvazavati dogovor.
Ovdje se namece pitanje zasto su onda Izetbegoviceve vlasti iz Sarajeva naredile potpuno besmisleni napad iz demiliterizovane zone na dva srpska sela u okolini Srebrenice i to u trenutku kada su se oko Srebrenice skupile cetnicke jedinice radi planirane akcije zauzimanja enklava. Ocigledno, jedini smisao “napada” na ta srpska sela je bio da ispadne da je bosanska strana pogazila uslove dogovora o sigurnosnim zonama, cime se daje opravdanje skupljenoj srpskoj vojsci za nastavak rata i ujedno se daje opravdanje i UN-u za pasivnost. Na ovaj ocigledni dokaz saucesca Izetbegovica u genocidu srebrenicani godinama ukazuju, sjetimo se knjige Ibrana Mustafica “Planirani haos”, te mnogoborojnih intervjua Hakije Meholjica i Avde Huseinovica.
Osim toga, postavlja se i pitanje: Kada je vec Izetbegovic kao vrhovni komandant odobrio te napade na srpska sela i izlozio Srebrenicu riziku srpskog napada i pasivnosti UN-a, zasto nije naredio i npr. tuzlanskom korpusa da krene prema Srebrenici? Umjesto toga Alija Izetbegovic je okupio sve komandante u Zenici na proslavu nekog jubileja dok traje genocid da slucajno nikoji komandant nebi pokusao samoinicijativno da pomogne Srebrenici.
Zatim, prema gornjem priznanju, Aliji Izetbegovicu je bila neprihvatljiva deblokada Srebrenice, jer je postojao rizik cetnicke odmazde u slucaju neuspjeha, a dozvolio je napad Srebrenicana na srpska sela, koji nije imao nikakvu sansu deblokade i garantovao je cetnicku odmazdu. Sve to nema nikave logike, niti objasnjenja, osim da je Alija Izetbegovic izdao Srebrenicu.
____________________
6. NOVI DOKAZI DA JE FAHRUDIN RADONCIC AGENT KOS-A SA KODNIM IMENOM ŠCEPO
Oslobodjenje 26. septembra 2012
Radoncic je bio vrhunski saradnik kontraobavještajne grupe RV i PVO, a njegov brat veoma blizak sa Momirom Bulatovicem, tvrdi Candic • Za 40 sati rada sedmicno 1.348,74 KM
Foto: Senad GUBELIC
Predsjednik Saveza za bolju buducnost na web strani svoje stranke predstavlja se kao Fahrudin Radoncic, “poznati intelektualac koji je sa 19 godina postao profesionalni novinar, a sa 23 godine najmladi glavni i odgovorni urednik jednog republickog lista”. O završenoj školi nema ni slova, pa iako je dosad nebrojeno puta prozvan da javno pokaže svoju diplomu, to nikad nije uradio. Na obrascu za odjavu penzionog i invalidskog osiguranja Federalnog zavoda od 18. juna 2008. godine, Radoncic je naveo da je osnivac Avaza - društva za nekretnine, hotelijerstvo, ugostiteljstvo i trgovinu Sarajevo, te da je 30. juna 1982. završio akademiju likovnih umjetnosti, ali ne i gdje. Rubrika o služenju redovnog vojnog roka je prekrižena. Kao osnivac društva, Radoncic je na obrascu Zavoda naveo i radno vrijeme od 40 sati sedmicno, za šta, prema platnoj listi iz decembra 2009. godine prima tek 1.348,74 marke.
U svojoj biografiji utemeljitelj Avaza reci ce kako je politicki aktivan od mladosti, a da je vec 1989. poceo raditi kao novinar i analiticar cuvenog zagrebackog sedmicnika Danas. Mnoge stvari iz tog perioda Radoncic i sada porice, ali zvanicni dokumenti mu ne idu u prilog.
U svojoj izjavi Mustafa Candic, major bivše JNA i pomocnik nacelnika centralne kontraobavještajne grupe ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane komande u Zemunu, koju je dao 31. januara 2007. godine, bazirao se na jednog saradnika cijele mreže.
- Kao pripadnik centralne kontraobavještajne grupe RV i PVO, sa stopostotnom tacnošcu želim da istaknem da je današnji vlasnik dnevnog lista Avaz Fahrudin Radoncic bio saradnik KOG-a RV i PVO pod pseudonimom Šcepo. Sa njim je saradnju uspostavio kapetan I klase Nikola Radujko i to u periodu 1984-1985. godina. Radoncic je bio dopisnik zagrebackog tjednika Danas sa prostora Crne Gore i Kosova, naveo je u izjavi Candic.
Bivši major je u izjavi napomenuo kako nisu svi saradnici bili istog kvaliteta, te da je Šcepo spadao u one vrhunske, a što je isticano u svim analizama rada (polugodišnjim i godišnjim, na kojima su bili prisutni svi pripadnici centralnog KOG-a i sva tri detašmana).
- Kao pretpostavljeni Nikoli Radujku, meni je poznato da je on po svom planu jednom mjesecno putovao u Podgoricu kako bi održao sastanak sa Šcepom, a nisu bile rijetke situacije kada je, po naredenju Aleksandra Vasiljevica i pukovnika Slobodana Rakocevica, morao da ide na sastanak sa Šcepom. Iz razgovora sa Nikolom Radujkom meni je poznato da je Šcepo imao brata Šekija Radoncica, koji je bio pripadnik Socijalisticke partije i veoma blizak sa Momirom Bulatovicem, naveo je Candic.
U izjavi je napisano i kako je u jesen 1994. godine Candic došao u Sarajevo, te se susreo sa Senadom Mikicem, predratnim nacelnikom treceg detašmana KOG-a RV i PVO.
—–
KOMENTAR: Zagrebacki tjednik “Danas” je bio lazna hrvatska protuteza beogradskom skriveno-cetnickom NIN-u i otvoreno-cetnickoj i “Dugi” tokom sedamdesetih i osamdesetih godina 20 vijeka. “Danas” je poceo je izlaziti kada je rezim raspustio zagrebacki “Vijesnik u Srijedu” (VUS), koji se za vrijeme hrvatskog proljeca oteo velikorspkoj kontroli. Nije nimalo sucajno da je pored toliko skolovanih Bosnjaka (tada Muslimana), pravih novinara, upravo Radoncic tj. tj. “operativac Scepo” dobio priliku da pise za “Danas”.
Primjetili smo da je u Radoncicevom Avazu postala praksa da skidaju clanke sa Avazove web stranice do kojih smo mi potavili link u Glasniku. Na primjer, skinuli su intervju sa efendijom Halilom Mehticem. To je u stvari Avazov najnoviji doprinos informativnoj blokadi naseg Glasnika, i opcenito patriota Republike BiH, koja se odavno manifestuje tako sto su svakome kredibilnom borcu za RBiH zabranili svako komentiranje na Avazovoj web stranici.
M. B.
_________________________________
7. SVJEDOCENJE JOSIPA BOLJKOVCA O FRANJI TUDJMANU
Stipe Mesic nije htio postati predsjednik prve hrvatske Vlade nakon prvih demokratskih izbora ako ja ne budem ministar unutarnjih poslova. Kad sam postao ministar unutarnjih poslova, prvo sam se protivio da MUP postane stranacka policija. Clan HDZ-a bio sam samo mjesec dana i odmah sam kao ministar unutarnjih poslova napustio stranku. Kasnije nisam dao policiji da ide u rat u Bosnu. Mesic, Manolic i ja bili smo protiv rata u Bosni. Tako je poceo naš sukob u s Tudmanom, koji se 26. sijecnja 1991. s Miloševicem našao u cetiri oka u Beogradu. Nekoliko dana nakon toga izašao je intervju u kojem je prvi put spominjao humano preseljenje.
-Policija nema što tražiti izvan granica države-govorio sam Tudmanu.
Kako sam u svom stavu bio cvrst, pala je odluka o formiranju garde. Cetiri brigade specijalne policije bez mog znanja prešle su u gardu, no imao sam dobru vezu s Tusom, koji je tada bio nacelnik zrakoplovstva i protuzracne obrane u Beogradu . Kad je, takoder bez mog znanja, bilo postrojavanje na stadionu Zagreba u Kranjcevicevoj, pobrinuo sam se da slucajno u to vrijeme postrojavanja ne bi na stadion pala kakva krmaca.
TUÐMAN DAO POSAVINU
Tudman mi je rekao da je Miloševicu dao Posavinu, a mi cemo dobiti sve u zaledu Dubrovnika.
- Onda ceš dovesti Srbiju do cetrdeset i sedam kilometara od Zagreba - rekao sam mu.
- Ma ne, sve cemo se dogovoriti s Miloševicem - rekao mi je Tudman.
Razgovarali smo oko sedam navecer uz caj i viski.
- Dao si Miloševicu plodnu ravnicu - rekao sam mu.
- Bez brige, Hrvati iz Posavine ce naseliti Korenicu i Plaški, Hrvatska ce biti cista - povjerio mi se Tudjman.
Tako je i bilo. Miloševicu je odgovaralo da iseli Hrvate iz Bosne, da dode do pred Zagreb i dobije srpsku republiku u Bosni, a Tudman to nije shvatio.
*Jedan od nastavaka feljtona Josipa Boljkovca u portalu tjedno.hr
___________________
KOMENTAR: Ovo je jedno veoma kredibilno svjedocenje o istinskoj politici Franje Tudjmana, koji je bio najkorisniji Milosevicev general, jer niko drugi nije mogao Srbiji obezbijediti najvazniju stratesku pobjedu u istoriji, posavski koridor do “srpskih krajina” u BiH i Hrvatskoj.
Jedino posljednja Boljkovceva recenica nema smisla. Kao i mnogi drugi on podcjenjuje tudju inteligenciju. Kako Boljkovac moze misliti da jedan predsjednik drzave, general i doktor povijesnih nauka, kao sto je bio Franjo Tudjman, nije shvatao koliki strateski znacaj ima stvaranje srpskog koridora kroz Posavinu?! Sigurno da je to znao, i upravo zato je to i ucinio jugoslovenski general Franjo Tudjman.
M. B.
_____________________
8. Tribina o daljem prosirenju EU i obecanju datom Balkanskim zemljama
Pise: Dzevad Kuric
Fondacija Alfred Mozer (AMS) Radnicke partije Holandije (PvdA), koja se bavi razvojem socijaldemokratskih partija kroz obuku i skolovanje, organizovala je u saradnji sa Evropskom komisijom javnu tribinu 20. septembra 2012. u Pro Demosu – Kuci demokratije i pravne drzave u Den Hagu o prosirenju Evropske unije na temu “Obecanje dato Balkanu”. Ucesnici debate, pored ostalih, bili su Frans Timmermans, clan Parlamenta Holandije iz PvdA i bivsi Ministar za Evropske poslove, Tonino Picula, clan Hrvatskog parlamenta i bivsi Ministar vanjskih poslova, Jan Marinus Wiersma, bivsi clan Evropskog parlamenta i dr. Maja Nenadovic, istrazivac i politicki konsultant Nacionalnog demokratskog institute u Holandiji. Konstruktivan i inspirativan moderator debate bila je Kirsten Meijer, sekretar za Medjunarodne odnose PvdA.
U junu 2003. Vijece Evrope je u Solunu dalo obecanje Balkanskim zemljama za pridruzivanje EU pod uslovom da unaprijede demokratsku stabilnost, pravnu drzavu i ekonomski razvoj. Deset godina kasnije u julu 2013. Hrvatska se prikljucuje EU. Od posljednjeg prosirenja EU 2007. sa Rumunijom i Bugarskom postoje velike rasprave oko buduceg prosirenja i postojecih izazova u vezi sa istim, pogotovo imajuci u vidu sadasnju ekonomsku krizu i pojavu sirenje euro-skepticizma.
Frans Timmermans, poznat kao pobornik EU prosirenja, je u kracem izlaganju dao opsti presjek stanja i kretanja u EU, naglasivsi da je EU najuspjesnija transformaciona masina na svijetu koja svjedoci o zlatnom rastu u posljednjih 20 godina uprkos postojecih poteskoca te da su u Evropi u toku velike promjene i pomjeranja jer su SAD spremne na potpuno vojno povlacenje iz Evrope s obzirom da svoje stratesko teziste usmjeravaju ka Istoku i Jugu – Africi. EU treba da svoj utjecaj projektuje dalje prema Kavkazu i Mediteranu. Po njegovom dubokom ubjedjenju je prikljucenje Zapadnog Balkana EU pozitivan proces za Uniju u cjelini.
Timmermans je zakljucio da Evropa treba da iskoristi ove velike globalne promjene i da se sama dalje transformise, rijesi svoje interne probleme, poveca unutrasnju snagu i tada preuzme ulogu stabilizatora svojih susjeda.
Tonino Picula je u sirem izlaganju iskustava Hrvatske u procesu EU integracije istakao da uprkos svim negativnostima EU je jedan proces ucenja koji ostaje najuspjesniji i najvazniji projekat u spoljnoj politici i istoriji EU. Naveo je da je bilo manje rijeci o pregovorima Hrvatske sa EU, a vise o prihvatanju postojecih evropskih rjesenja i zakona (oko 1500).
Piculi je veci broj gostiju postavio pitanja o granicnom sporu Hrvatske sa Slovenijom i posebno sa Bosnom i Hercegovinom zbog namjere Hrvatske da izgradi Peljesacki most cime bi se ugrozilo pravo nesmetanog izlaza na more BiH.
Na moje pitanje da li Hrvatska ima pravo izgradnje Peljesackog mosta i da li postoji alternativno rjesenje mostu, Picula je odgovorio da Hrvatska ima pravo izgradnje Peljesackog mosta, ali da postoji mogucnost izgradnje paralelnog puta kopnom preko teritorije BiH. Picula ovdje ocigledno gleda samo Hrvatski interes kad tvrdi da Hrvatska ima pravo izgradnje Peljesackog mosta ne zeleci da vidi da tim “pravom” ugrozava pravo drzave BiH da ima nesmetan izlaz na otvoreno more tj. da BiH ima suvereno pravo kao pomorska zemlja da preko svojih teritorijalnih voda izlazi na otvoreno more u sirini od jedne milje, sto joj garantuje Medjunarodno Pomorsko pravo.
Znamo, a i Picula kao bivsi ministar Vanjskih poslova Hrvatske bi to morao dobro znati, da je medjuraodno pravo uvijek starije od nacionalnog prava kada su u pitanju slicni sporovi izmedju drzava. Picula je na kraju naglasio da je interes Hrvatske da ovaj spor oko izgradnje Peljesackog mosta rijesi sa BiH do prikljucenja EU u julu 2013. godine.
Dr. Maja Nenadovic je rekla da se neki od sadasnji problema na evropskom kontinentu nalaze u temeljima drustva i demokratije. Ona je, naime, predstavila Kosovo kao “zemlju koju su zarobili kriminalci” ( “Criminally captured state”) putem demokratskih sredstava. Slicna je situacija u BiH, ali i u postojecoj clanici EU Madjarskoj, u kojoj Dr. Nenadovic sada vrsi istrazivanje. Za BiH je rekla da ce postati clanica EU kad to zasluzi. EU nece nista uciniti da taj proces ubrza.
Na kraju je zakljucila: “Evropa je zaboravila proslost i lekcije koje je naucila”.
Jan Marinus Wiersma, koji ima iksustva sa integracijom Slovacke, je takodjer izrazio skepsu o sposobnosti EU da nastavi proces sirenja koji je pocela, sugerisuci da ce EU zatvoriti svoja vrata na duzi rok nakon prikljucenja Hrvatske i mozda Crne Gore. Tvrdi da EU nije zainteresovana za rjesavanje problema ostatka Zapadnog Balkana jer je poucena iskustvom brzopletog integriranja Bugarske i Rumunije. Predvidja uvodjenje dodatnih, novih i ostrijih uslova i poglavlja u zahtjevima za prikljucenje EU sa striktnijim fokusom na implementaciji, ne samo reformama. Takodjer su pomenuti i dodatni socijalni kriteriji u procesu prikljucenja kao i rastuca potreba za fokusiranjem na regije i regionalizaciju.
—–
KOMENTAR: Veoma pristrasno i primitivno, tj. ne-evropsko ponasanje Maje Nenadovic. Ako je htjela kredibilno govoriti o drzavi kriminalaca, nije smjela preskociti tvorevinu nastalu genocidom, Republiku Srpsku, pa zatim ni Srbiju, koja je takodjer osudjena po konvenciji za genocid, jer je omogucila genocid RSa. Tek onda poslije deset praznih mjesta dolaze “normalni” negenocidni kriminalci-politicari Kosova, Crne gore i slicni.
M. B.
________________________
9. Glasnik na Engleskom distribuiran 29. septembra 2012. na nase Internacionalne mailing liste.
ONLINE NEWSLETTER, International issue, No. 797
September 29, 2012
1. Voter Intimidation Aimed at “Genocide by Ballot” in Srebrenica
Advisory Council for Bosnia and Herzegovina
September 28, 2012 - Washington, D.C. - The Advisory Council for Bosnia and Herzegovina (ACBH) strongly condemns the recent actions by the Republika Srpska (RS) police and government officials in the unlawful harassment of voters in Srebrenica.
On July 11, 1995, the Bosnian town of Srebrenica, a United Nations declared safe haven fell to the Serb paramilitary forces led by General Ratko Mladic, an indicted war criminal whose trial for genocide and other crimes against humanity began in May of 2012 at The Hague. The fall of Srebrenica, where over 8,000 men and boys were slaughtered within a five day period, marks the final act of brutal ethnic cleansing and genocide in BiH.
In 2008, Srebrenica was granted exceptional electoral status to allow Bosniaks expelled from Srebrenica and living elsewhere to vote in the local elections. The city - 80% Bosniak before the war is now predominantly Serb. The previous exception that upheld voting rights for former residents has not been extended to upcoming municipal elections on October 7 - opening the door to “genocide by ballot” - and leaving Srebrenica to be run by the present Serb majority that continues to deny the wartime genocide and ethnic cleansing. Such an outcome would only add to the culture of exclusion that has developed in Republika Srpska (RS) since the Dayton Peace Accords. Last week, the President of the RS, Milorad Dodik visited Srebrenica and once again proclaimed that genocide did not occur there.
ACBH has long advocated for the election laws in BiH to be changed and for Srebrenica to continue to be granted “special status.” More recently, the international community has held Bosnian politicians responsible for what happens in Srebrenica. Instead of leaving it up to the politicians and the very complex and inefficient political structure, the citizens of BiH rallied together and started an “I Will Vote for Srebrenica” campaign in order to encourage and register BiH citizens to vote in the upcoming municipal elections in Srebrenica. BiH citizens by law are allowed to change their residency status and vote in whatever entity they choose; however, the RS authorities have been unlawfully intimidating individuals who have come to register to vote in Srebrenica and have illegally removed over 200 names from the voter’s list.
By doing so, Milorad Dodik and the authorities of Republika Srpska are systematically violating Annex 7 of the Dayton Peace Accords. Furthermore, local organizers have reported that the RS police have intensified harassment of pro-BiH activists in eastern BiH more so in the last few months than in the past ten years.
ACBH urges the RS authorities to immediately stop violating international law and allow the citizens of BiH to vote in the Srebrenica elections in a fair, orderly and democratic manner without using fear, force or discrimination tactics. Further, ACBH calls on the Office of the High Representative (OHR) and the Organization for Security & Cooperation in Europe (OSCE) to fulfill their oversight responsibilities and halt the intimidation and harassment of voters in Srebrenica.
—–
ACBH is an independent, non-profit organization dedicated to advancing the interests of Bosnian Americans and works to improve relations between the United States and BiH. ACBH advocates for a democratic, multiethnic, and indivisible BiH with a primary goal of advancing the integration of BiH into the EU and NATO.
###