Glasnik Nacionalnog kongresa Republike BiH - br. 775

1. INTERVJU DAYTONSKOG REISA MUSTAFE CERICA: “BOSNJACI MORAJU NAPRAVITI SVOJU MAPU PUTA”

1.1 KAKO JE CERIC USPIO UPISATI MEDRESU IAKO NIKADA NIJE POLOZIO PRIJEMNI ISPIT

2.2 CERIC JE ISKORISTIO AUTORITET REISA DA BI ZASTITIO AGENTE UDBE OTKRIVENE U “ZELENOJ KNJIZI”

2.3 CERIC TRAZI “BOSNJACKU DRZAVU”, CIME U STVARI KRCI PUT “HERCEG-BOSNI” I OTCJEPLJENJU RS-A

2. I DALJE SAMO IZDAJNICI IMAJU MOGUCNOST DA PREDSTAVLJAJU BOSNU I HERCEGOVINU

3. Borba za Mostar je borba za Bosnu i Hercegovinu

4. Iseljavanje Hrvata

5. DALI JE OVO ZUKORLIC PROLUPAO?

6. PISMO STAROG PRIJATELJA BOSNE I HERCEGVINE, ANDREW EIVA

7. PRVI REZULTATI UPORNE BORBE ZA PRAVDU

8. CRVENE STOLICE IZ NOVE PAZOVE, KAKVA SRAMOTA

9. SRAMITE SE SARAJLIJE

10. Fra. Ivo Markovic o podanickoj Hrvatskoj politici prema Srbiji

=================================================

1. INTERVJU DAYTONSKOG REISA MUSTAFE CERICA: “BOSNJACI MORAJU NAPRAVITI SVOJU MAPU PUTA”

Pise: Dr. Muhamed Borogovac

Reis Mustafa Ceric je dao veoma dugacak intervju Nedzadu Laticu na portalu PanBosnjak.com. Izabrali smo dvije teme iz intervjua, koje smatramo najvaznijim. Slijede citati, a zatim nasi komentari citiranih Cericevih izjava.

1.1 KAKO JE CERIC USPIO UPISATI MEDRESU IAKO NIKADA NIJE POLOZIO PRIJEMNI ISPIT

Reisu-l-ulema: Osnovnu školu sam završio sa slabim ocjenama i zato je dajdža sugerirao mojoj majci da me upiše na zanat, jer nije bilo izgleda da bi mogao položiti prijemni ispit za bilo koju drugu srednju školu.

Pa ipak, roditelji su udovoljili mojoj želji da se prijavim na prijemni ispit u Gazi Husrevbegovoj medresi u Sarajevu. Dajdža Mustafa je bio u pravu. Nisam prošao na prijemnom i tako je moj prvi pokušaj da se upišem u Medresu propao. Pošto su rokovi za upis u druge škole prošli, te 1965/66. školske godine ostao sam kod kuce i posvetio se ucenju Kur’ana. Nisam bio na gubitku, jer su me roditelji upisali prije na godinu u osnovnu školu pa mi je ta godina bila viška u odnosu na moje vršnjake. Iduce godine sam se ponovo prijavio na prijemni ispit u Gazi Husrevbegovoj medresi. I ponovo nisam prošao.

Bio je to jedan od najtužnijih dana u mom životu. No, ako imate iskreni nijjet i veliku ljubav za necim, Allah vam to omoguci kad se najmanje nadate. Reisu-l-ulema Kemura je otvorio osmomjesecni kurs za imame, jer u to vrijeme svršenici medrese, koji su školovani za imame, nerado su se prihvatali imamske dužnosti.

Prijavio sam se na taj kurs za imame u haremu Careve džamije i odmah sam primljen zato što sam dobro ucio Kur’an. Nakon što sam uspješno završio imamski kurs upisao sam se u drugi razred Gazi Husrevbegove medrese i tako ostvario svoj san. To mi je zasigurno jedan od najsretnijih dana u mom životu.

/…/

Latic: Alija Izetbegovic je za Vas rekao da ste “najobrazovaniji reis kojeg smo imali”. Šta Vi mislite o njemu?

Reisu-l-ulema: Mnogo mi nedostaje rahmetli Alija Izetbegovic, koji je bio i ostao simbol našeg vjerskog, nacionalnog, kulturnog i državnog uzdizanja.

—–
KOMENTAR: Veoma je interesantan podatak da je Mustafa Ceric uspio upisati Medresu posredstvom nekog ad hoc kursa za imame kojega je organizovao ni manje ni vise nego tadasnji Reis Sulejman Kemura, mada se prije toga u dva pokusaja nije uspio upisati redovnim putem jer nije uspio poloziti prijemni ispit?!

Poznato je da je Reis Sulejman Kemura bio srbofilni i nemilosrdni agent Udbe i jedan od najvecih zlocinaca nad muslimanima iz vremena komunizma.

Sulejman Kemura je stekao tu reputaciju kada je odmah poslije drugog svjetskog rata, kao direktor Medrese, prijavio svoje UCENIKE, znaci golobrade maloljetne djecake iz Medrese, komunistickoj policiji zato sto su imali neke bezazlene vjerske letke. Tako je poceo lov na “Mlade muslimane” koji je zavrsio bezbrojnim zlocinima nad muslimanskom omladinom. Ti ucenici nisu nikoga ubili, cak nikoga ni povrijedili, a bili su drakonski kaznjeni, dugogodisnjim robijama, na kojima su mngi i podlegli. Zamislite kakav je to zlocinacki um koji je mogao njemu povjerenu djecu predati okrutnoj totalitarnoj policiji.

Kemurinu prijavu ucenika medrese za posjedovanje “neprijeteljskih letaka” su obrijani cetnici, koji su vec tada dominirali Udbom, objerucke prihvatili i iskoristili da naprave balans, tj. da povuku znak jednakosti izmedju “muslimanskog, srpskog i hrvatskog nacionalizma”, kako je to bilo uobicajeno za vrijeme Jugoslavije. Golobradi ucenici Medrese su njihovom propagandom napuhani do najvecih zlocinaca i u sudjenjima koja su uslijedila, svi oni koji nisu pristali da sluze Udbi, tj. oni koji nisu pristali da otkucavaju svoje dzematlije, bili su drakonski kaznjeni, od 10 godina zatvora do smrtne kazne, strozije od mnogih pravih zlocinaca cetnika, koji su masovno okrvavili ruke u dolini Drine.

Zato, kada je umro Reis Sulejman Kemura, Sarajlije nisu govorili “preselio se na Ahiret”, kako se govori za umrlim muslimanima, nego su govrili “Kemura se predstvio Bogu na istinu” kako se govori za umrlim Srbima.

Veoma je indikativno to da je bas Ceric dobio “cast” da upise Medresu preko Kemure, tj. kao clan te specijalne Kemurine grupe “imama”.

Veoma je indikativno da su netalentovanom Cericu i kasnije bila otvorena sva vrata, nrp. imamska sluzba u Islamskom centru u Chicagu, koju su dobijali samo imami od najveceg povjerenja Udbe. Ocigledno, Ceric je bio miljenik Udbe, dok su mnogo inteligentniji imami tavorili po provincijskim dzamijama, jer nisu zeljeli da sardjuju sa Udbom, tj. da spijuniraju svoje dzematlije.

Tragikomicno je da Izetbegovic naziva covjeka koji se nije uspio regularnim putem upisati ni u srednju vjersku skolu “najobrazovanijim Reisom”. Ta Izetbegoviceva izjava se moze okarakterisati kao “Ko ce kome, ko svoj svome!” tj. ona dokazuje da je Alija Izetbegovic igrac istog Udbaskog tima.

Ceric se visestruko oduzio srpskim tajnim policijama, nasljednicama Udbe, a u slijedeca dva podnaslova vidjecemo dva takva primjera.

_________________________

2.2 CERIC JE ISKORISTIO AUTORITET REISA DA BI ZASTITIO AGENTE UDBE OTKRIVENE U “ZELENOJ KNJIZI”

Latic: Vaš punac je bio Mladi musliman. Cuo sam Vaš govor na dženazi hafizu Kasim ef Mašicu iz Trvanika. Imate izrazit antikomunisticki odnos prema tom vremenu progona Bošnjaka. Zašto, onda niste osudili prokazane službenike u IZ-I koji su radili za UDB-u?

Reisu-l-ulema: “Zelena knjiga” je bio pokušaj razbijanja Islamske zajednice po svim šavovima. Hvala Bogu pa je u Islamskoj zajednici bilo pameti i mudrosti da se prepozna ta zla namjera i tako ocuva jedinstvo dina i ummeta, što je, kao što znate, ustavna obaveza reisu-l-uleme.

—–
KOMENTAR: Mozda neki ne znaju kakve su to knjige “Cuvari Jugoslavije”, Zelena, Crvana i Plava, pa cemo ukratko objasniti.

Knjiga se sastoji iz baze podataka dosjea “saradnika Sluzbe drzavne bezbjednosti” koji su izbrisani iz evidencije Sluzbe u periodu od 1970. do 1990. Znaci, kada bi prestala potreba za necijim angazovanjem u SDB-u, a to se dogadjalo npr. kada umre covjek kojega je doticni saradnik uhodio, ili kada saradnik odluci da prekine saradnju sa Udbom, onda bi se karton pasiviziranog Saradnika Udbe premjestao u posebnu kartoteku. Dio te karoteke je neko uspio izvuci i tako su nastale ove knjige. Iz stranice u stranicu nailazimo na faksimile autenticnih dokumenata, sa potpisima, datumima, stembilijima, sluzbenim brojevima itd. Niko nikada nije iskazao sumnju u autenticnost tih dokumenata. U predgovoru se izmedju ostalog kaze: Prilikom odabira dokumenata za ovu knjigu selektirani su uglavnom saradnici iz prve kategorije, dakle, oni koji su se u potpunosti angazirali i koje je Udba smatrala potpuno lojalnim”. Neki agenti su bili agilniji pa su dobili pohvale Sluzbe, koje se takodjer ponekad nalaze u njihovim otpusnim kartonima.

Evo npr. citata iz kartona Prof. Dr. Besima (Saliha) Spahica, kodno ime “Vezir”, rodjenog 1953 u Travniku:

“Sa Saradnikom “Vezir” pocelo se kontaktirati od 1982. godine i kroz kontakte sa istiim dosli smo do vise bezbjednosno interesantnih saznanja vezanih za akciju “Komar”, te akciju “Indeksi”.”

Znaci Spahic je spijunirao svoje kolege i svoje studente, buducii da je vec tada predavao na FPN, sto i pise u otpusnom kartonu.

Spahicev dosije pokazuje i da je saradnja sa Udbom bila dobrovoljna, jer se u istom kartonu kaze, da je kasnije “Vezir” svojevoljno prestao da saradjuje, a znamo da mu se nista nije dogodilo, da je Udba ostala diskretna.

Nazalost, ta kolekcija dokumenata otkriva relativno veoma mali broj agenata, vrh ledenog brijega, buduci da se radi samo o razrjesenjima iz Sluzbe izdatim u periodu od 20 godina, 1970-1990. To znaci, da svi oni koji su ostali vjerni Udbi do kraja nisu u toj kartoteci, a oni su bili ogromna vecina Sluzbe.

Ceric se oduzio Udbi za sve povlastice koje mu je Udba obezbijedila, ukljucujuci i sluzbu u Americi i izbor za poziciju Reisa, tako sto je zastitio Udbine agente, imame koji su provaljeni Zelenom knjigom. U gornjm intervuu Ceric govori da “Zelena knjiga” unosi “razdor”. Pitamo Cerica: Kome treba jedinstvo sa zlocincima, hodjama koji su koristili povjerenje svojih dzematlija da ih prijavljuju komunistickoj (citaj “cetnickoj”) policiji? Kome treba jedinstvo sa zlocincima zbog kojih su toliki ljudi izgubili posao ili bivali prebijani u stanicama milicije, zatvarani, osudjivani. Zbog mnogobrojnih saradnika Udbe Bosnjaci su u strahu govorili: “Suti i zidovi imaju usi.”

Ceric se i danas oduzuje Udbi, a o tome govorimo u slijedecem podnaslovu.

2.3 CERIC TRAZI “BOSNJACKU DRZAVU”, CIME U STVARI KRCI PUT “HERCEG-BOSNI” I OTCJEPLJENJU RS-A

Reisu-l-ulema: Bosna je država, a Hercegovina je pokrajina kao što je Sandžak pokrajina u Srbiji, i kao što je Dalmacija pokrajina u Hrvatskoj. /…/ Bošnjaci su autohtoni narod koji ima prirodno pravo na sve što imaju i drugi narodi na Balkanu i Europi, ukljucujuci i nacionalnu državu. Jer, prošlo je vrijeme prisvajanja Bosne i posvajanja Bošnjaka za bilo cije nacionalne interese. Bošnjaci su danas svjesniji svog prava na vjeru, naciju, kulturu, dom, domovinu, državu, slobodu i nezavisnost više nego ikada.

—–
KOMENTAR: Kada se toliko zalaze za “bosnjacku nacionalnu” drzavu molili bi Cerica da nam kaze koje su granice te drzave? Dali su u njoj Mostar, Foca, Banja Luka, Visegrad, Sipovo, Sekovici, Siroki Brijeg, itd. I kako misli da bi svijet priznao takvu “bosnjacku” (muslimansku) drzavu. Ceric u stvari nudi Bosnjacima da se odreknu vec priznate drzava BiH (gotovine), gdje su vecina, da bi trazili veresiju, nesto sto nikada nece biti priznato, niti moze imati ikakvu kompaktnu teritoriju, neku imaginarnu “bosnjacku Bosnu”.

Ko ima i malo pameti vidi da je Cericeva propaganda identicna sa Milosevic-Tudjman-Izetbegovicevom politikom “razgranicenja naroda”. To nikoga ne treba da cudi, jer Ceric samo i dalje revnosno obavlja zadatke za Sluzbu (Udbu) koja mu je sve u zivotu priustila.

_________________________

2. I DALJE SAMO IZDAJNICI IMAJU MOGUCNOST DA PREDSTAVLJAJU BOSNU I HERCEGOVINU

Politicki analiticar Asim Metiljevic kaže za Deutsche Welle kako je reforma nužna, jer je neravnopravan položaj Hrvata postao politicka cinjenica, te da u BiH postoji konsenzus da se intervencija u izborno zakonodavstvo izvrši, ali da postoje razliciti prijedlozi kako to uciniti.

„Neravnopravni položaj Hrvata postao je javna cinjenica. Pred njom više nitko ne može zatvarati oci, ne može zatvarati oci ni susjedna Hrvatska, ne može zatvarati oci ni jedna ozbiljna politicka stranaka u BiH. Taj se problem naprosto mora riješiti i toga su svi svjesni. Mislim da je predsjednik Hrvatskog sabora gospodin Boris Šprem zapravo pokucao na otvorena vrata, kada je zatražio reformu izbornog zakonodavstva u BiH kakobi se poboljšao položaj Hrvata. Ovdje postoji ta spremnost ja sam potpuno uvjeren u to i necete danas naci ni jednog ozbiljnog politicara koji ce tvrditi suprotno, samo je problem to tehnicki razriješiti i pronaci prakticno i funkcionalno rješenje, kaže Metiljevic.

Podsjetimo predsjednik Hrvatskog sabora Boris Šprem primio je u proteklu srijedu (04.04.) zamjenika predsjedavajuceg Vijeca ministara i ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Zlatka Lagumdžiju i s njim razgovarao o suradnji dviju država i pravima Hrvata u BiH.

Predsjednik Sabora izrazio je podršku ocuvanju stabilnosti, teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH kao i nastavku reformi u toj zemlji. Šprem je ukazao na važnost provedbe opsežne reforme izbornog zakonodavstva u BiH kojom bi se poboljšala prava Hrvata, ali je i naglasio interes Hrvatske da Hrvati svoj položaj u BiH afirmiraju kroz europske vrijednosti.

(dnevnik.ba/vijesti.ba)

KOMENTAR: Interesantno, kada se Stipe Mesic, sa puno elana na pocetku svoga mandata, pokusao umijesati u unutrasnje uredjenje BiH da bi relativizirao RS i ojacao Bosnu i Hercegovinu, Lagumdzija je tada, kao jedan od lidera vladajuce Alijanse, odbrusio Mesicu da se “ne mijesa u unutrasnje stvari Bosne i Hercegovine”. S druge strane, mijesanje Borisa Sprema ne smeta Lagumdziji?! Pametnim je jasno zasto - jer sada se Hrvatska zalaze za “Herceg Bosnu”, pa je mijesanje Hrvatske u unutrasnje stvari BiH za cetnickog agenta Lagumdziju sada pozeljno, kao novi korak u unistavanju Bosne i Hercegovine.

Svako ko pristane na neku posebnu teritoriju kao izbornu jedinizu za Hrvate bice veleizdajnik Bosne i Hercegovine, jer svaka teritorizacija na etnickoj osnovi ce biti crtanje granica Herceg-Bosne.

A o navodnoj neravnopravnosti Hrvata govore dva slijedeca teksta.

M. B.

______________________

3. Borba za Mostar je borba za Bosnu i Hercegovinu

Moram poceti od popisa stanovništva 1991 godine. Prema tom popisu u gradu Mostaru bilo je: Bošnjaka 34,17%, Hrvata 28,72%, Srba 18,64%, Jugoslovena 15,23% i ostali 3,24% a na nivou opcine bio je isti redosljed sa drugim procentima. Dakle, u Mostaru relatino vecinski narod su bili Bošnjaci, što je zabrinulo velikohrvatske stratege, kako promijeniti nacionalnu strukturu u Mostaru. Prilikom i poslije popisa otkrivene su neke podvale i prevare, na primjer; popisivani su pojedinci koji su umrli prije više godina, kao i mnogi stanovnici iz Australije, Argentine, Kanade i drugig zemalja svijeta, zatim dupli popisni listovi, izmišljena imena i citave porodice. Relativna vecina su bili Bošnjaci, još kada se pribroje Jugosloveni od 15,23%, koji su 80% bili Bošnjaci ispada da su Bošnjaci bili solidno vecinski stanovnici Mostara.

Ovi podaci nisu bili po ukusu velikohrvatskih nacionalista, odmah su reagovali i tražili dozvolu od Vlade Mostara o prikljucenju Lištickih i Citluckih sela mostaraskoj opcini. Prema zakonu, samo rezultati referenduma Lištice i Citluka mogu dati dozvolu o prikljucenju Mostaru, a odluku o prihvatanju tih krajeva za opcinu Mostar takodje se rješava na osnovu rezultata referenduma. Zakonski put nije nudio brzo i željeno rješenje, planovi za promijenu etnicke slike Mostara, koji je planiran da bude hrvatski stolni grad. Javno se isticalo da je ovo hrvatska, a da bošnjaci mogu birati: prelaz na katolicanstvo, izbjeglištvo ili rijeka Neretva. Ratom i logorima ubijanjem i progonima nije bilo moguce doci do željenog cilja, prihvataju varijantu humanog preselenja svog naroda. Tako formiraju sedam sela uz rijeku Neretvu, južno od Mostara na Hepokovom imanju, zašticeno poljoprivredno zemljištu, nije gradjevinsko, a najmanje je bilo hrvatsko prije nastanka Hepoka. U trouglu; Mostar, Capljina i Stolac, nastalo je više desetina sela; sa zvucnim imenima kao što su Bobanovo, Šuškovo. Franjino.

Manipulacija sa nesretnim ljudima Hrvatima iz Bosne: Vareša, Kaknja, Breze, Komušina i drugih mjesta iz Bosne koji su ostavili svoje kuce i imanja, da bi postali brojevi glasacke mašine i dio projekta humanog preseljenja naroda u cilju promjene nacionalne strukture u Mostaru, Capljini i Stocu. Bošnjaci su protjerani, a nema uslova za održiv povratak uz stalno prisustvo straha i nesigurnosti. Povrat želi u opcinu 18.000 bivših stanovnika Mostara. Deytonski paket dao je poseban status Mostaru, ciju implementaciju preuzima medjunarodna zajednica sa izaslanikom Koršnikom. Ustrojstvo opcine Mostara je riješeno sa 6 opcina. Period kada je grad bio organizovan sa 6 opcina prestavlja vrijeme napretka i razvoja, otvaraju se mala i srednja preduzeca, a opcina sjevero - istok je osigurala održiv povratak i izgradila potrebnu infrastrukturu, za kvalitetan razvoj. Ne mogu biti zadovoljni sa jednom trecinom Mostara kao stolnog hrvatskog grada. Znajuci da je okupirani dio Mostara 329,0 km2 od ukupne površine opcine P=1.175,00 km2 velikohrvatski nacionalisti su izrazili želju da ovladaju i dijelom od 846,00 km2 (citavom opcinom) traže ujedinjenje opcine kako bi u miru uradili ono što nisu uspjeli u ratu. Danas nema razvoja i gradnje na istocnoj strani Mostara, nema za Bošnjake gradjevinskih dozvola, oni su tu privremeno, njih treba preseliti u Zenicu, Sarajevo, a na zapadnoj strani intezivna gradnja, njima nisu potrebne dozvole i odobrenja za gradjenje. Sve se cini kako bi se zagocao život stanovnicima grada i uskratili mogucnost povratka protjeranih. Za vrijeme gazdovanja šest opcina, Mostar bilježi najveci održivi povratak. U Mostaru, zapadni dio došlo je do nenormalnog prometovanja nekretnina, a od uzurpacije nije bila poštedjena državna, vojna, vjerska, privatna …. imovina. slobodne površine; parkovi, djecija igrališta, javne površine sve je uzurpirano za izgradnju objekata, bez plana i programa, nema institucije zadužene za urbanizam i gradjenje. Jedno vrijeme postojao je urbing i nakon uradjenih prljavih i kriminalnih poslova, privatiziran i ukinut kako ne bi mogao biti neko krivicno odgovoran. Sve poslove oko urbanizma i gradjenja ne radi institucija, vec jedno lice, gradonacelnik i njegovi mentorii. U gradu Mostaru može graditi onaj ko dobro plati i ko je blizak HDZ stranci. Vode se sudski procesi o izgradnji kompleksa šitavih sistema, kao što su: Merkator, Tuš, Piramida, stambeni blok u Rudarskoj ulici kod mljekare od 300 stanova, Orka, Mepas sa 120 hiljada m2 površine, kada se zna da je data dozvola za radove u zemlji do kote 0.00. gradjani sve znaju, a njihova se ne pika u ovom gradu.

Kako je Bešlic došao za gradonacelnika kada je SDA imala duplo više gradskih vijecnika od HDZ-a, jasno, kupljeni vijecnici su parama „Mepas“-a. Imajuci u vidu poseban status dodijeljen Gradu Mostaru prema Dejtonskom sporazumu o uspostavi Federacije Bosne i Hercegovine, potpisanom 10. novembra 1995. godine, i njegovom aneksu kojim se utvrdjuju principi za Privremeni statut Grada Mostara kao i potrebu za ucvršcivanjem administrativnog, funkcionalnog i pravnog jedinstva Grada Mostara na nacin na koji se unapredjuje efikasnost u pružanju usluga gradjanima, garantira uživanje osnovnih prava svih gradjana, omogucava uživanje zajednickih prava konstitutivnih naroda i sprjecava dominacija jednog dijela stanovništva Mostara; Podsjecajuci na cinjenicu da je Upravni odbor Vijeca za implementaciju mira, na svom zasjedanju održanom u Briselu 11. decembra 2003. godine, preuzeo obavezu da pruži punu podršku realizaciji rješenja pitanja Mostara koje je zasnovano na jedinstvenoj i cjelovitoj gradskoj upravi sa efikasnim garantovanim mehanizmima podjele vlasti, a kojima se sprjecava da bilo koji narod ima vecinsku kontrolu nad Gradskim vijecem; te da ce djelovati kako bi osigurao da realizacija plana narednih mjeseci ima potrebnu politicku i ekonomsku podršku. Eksperiment od 9 godina, pokazao se da je bio totalni promašai, prvo što se tice administracije imamo dvije opcine pod jednim krovom, dakle uduplani referenti koji su rješavali samo entitetske zahtieve, Javna preduzeca potpuno razdvojena sa obavljanjem djelatnosti na dijelu grada koje je rat odredio. Nazivi ulica u dijelu grada kojim upravljaju velikohrvatski nacionalisti i fašisti dvadeset godina ne dozvoljavaju promjenu nametnutih naziva ulica Mostara: bez obzora što nose imena okorjelih fašista i ratnih zlocinaca. Na sve moguce nacine nastoje da Mostar ucine nepodnošljivim za življenje Bošnjaka i nije slucajno; križ na Huma visine 37 metara, katedrala u Zahumu sa tornjem od 137 metara, spomenik borcima HVO na Rondou, križevi, kapelice, šahare i ostala obilježja fašisticka obilježja se nalaze po gradu sa ciljem da se bošnjacki narod protjera, zaplaši, sa stalnim provokacijama da mu se da do znanja da je Mostar stolni hrvatski grad.

Univerzitet „Džemal Bijedic“ bolnice“ „ Dr.Safet Mujic“, „F.K. Velež“i danas žive i rade u progonstvu, u izbjeglištvu. Zahvaljujuci kreditima i donatorima uspjeli su da osiguraju kakve takve uslove za rad, a bili su planirani da nestanu. Odluku i statut o ujedinjenju grada Mostara, Bošnjaci su sa dobrim namjerama krenuli u realizaciju projekta. Tri opcine sa bošnjackom vecinom u zajednicku gradsku upravu unose deset miliona KM, a opcine sa hrvatskom vecinom ulaze sa dugovima od dvadesetosam miliona KM. Dakle u startu smo prevareni i poniženi, ne samo zbog napravljenih dugova vec 120 radnika viška, koje je trebalo zbrinuti i staviti na platni spisak opcine, gdje se i danas nalaze ne rasporedeni, bez radnih zadataka. Ujedinjenjem gradske uprave grubo je narušena nacionalna struktura zaposlenih djelatnika, procenat Bošnjaka je 31,8%, Tako se to radi u Mostaru, a Bošnjaci skupo placaju želju za ujedinjenjem. Što se tice zaposlenih kadrova u opcini, Bošnjaci su bez ikakvih ovlasti, jedina i glavna Institucija u gradu Mostaru je Bešlic. Ako ovako ostane za pet godina Mostar ce biti kao što je danas Imotski. Sve je usmjereno protiv Bošnjaka ono što nije odradeno u ratu to je na sceni sada. Projekat Koridora Vc je dio strategije etnickog cišcenja mostarske doline gdje su 90% naseljeni Bošnjaci. Izradu projektne dokumentacije dionice Mostar sjever – do Ploca uradio je IGH – Zagreb. U projekat je ugradjena Tudjmanova strategija, pogubna za Bošnjake i sve ono što je vezano za njih.

Prijedlog: Na osnovu popisa stanovništva od 1991 godine Ustav nam daje za pravo da broj vijecnika u gradskom vijecu bude srazmjeran nacionalnom broju stanovnika. Ako hrvatski nacionalisti ne prihvate Ustavne principe u tom slucaju formirati zajednicu opcina, ( kao Sarajevo ), kako je 10 novembra 1995. god. Dejtonski sporazum dao poseban status gradu Mostaru. Mostarcima ostaje velika borba za opstanak u gradu Mostaru, hrvatski nacionalisti sve cine da ucine život nemogucim svima onima koji su protiv Mostara stolnog hrvatskog grada.

Prof. Hasan H.

—–
KOMENTAR: Nekoliko misli: Potpuno je ispravan vas prijedlog da insistirate na Popisu stnovnistva iz 1991, jer agresija ne smije biti nagradjena, s tim da ne trebate pristajati ni na koje rjesenje ispod toga. U tom cilju Mostarci i svi mi solidarno moramo bojkotovati Popis stanovnistva.

Oni odbornici SDA ili SDP koji su vas izdali, prodali se za pare, izdace vas opet. Prvo njih morate razvlastiti.

Kada se ima na umu kako su Tihiceve sudije u Ustavnom sudu Daytonske BiH glasale, ocigledno da je Tihic u projektu stvaranja Herceg Bosne. Zato je veoma riskantno prihvatiti njegov prijedlog podjele na etnicke opstine, koji ce vjerovatno doci u igru kroz njegove Mostarske SDA epigone. Pitanje kako bi to sada funkcionisalo, mozda kao karantin, ili kao rezervat za Bosnjake. Etnicki paritet zasnovan na Popisu 1991, bez etnickih opstina je za sada jedino pravedno rjesenje, i bez podmitljivih izdajnika bi to vjerovanto funkcionisalo i za Bosnjake. Sa podmitljivim odbornicima koji prodaju grad zbog licnog interesa nemate sanse, bez obzira kakvo da je uredjenje grada.

Na Jugoslovene ne mozete racunati, jer oni da su se osjecali kao Bosnjaci (Muslimani) nebi se izjasnjavali kao Jugosloveni. Motiv njihovog politickog djelovanja je bila mrznja prema Hrvatima, dok je nas osnovni motiv ljubav prema Bosni i Hercegovini. Svi nasi izdajnici dolaze iz redova bivsih Jugoslovena. Njihova mrznja prema Hrvatima je odavno izblijedila u poredjenju sa njihovom odanoscu velikosrpskom projektu, pa ce oni na kraju poslusno stati iza Dodika, Lagumdzije, Tihica, Izetbegovica da bi stvorili Herceg Bosnu, kao finalni korak u rusenju Bosne i Hercegovine.

Strateski, morate insistirati da nam je agresijom, dakle nelegalnim sredstvima oteta Republika BiH, sto nas cini pravednom stranom u ovoj borbi, kao sto morate insistirati na popisu stanovnistva iz vremena Republike BiH.

Dr. Muhamed Borogovac

____________________

4. Iseljavanje Hrvata

Pise: Damir Jelic / javno.ba

MOSTAR - Sve više i više mislim da sam u raljama onoga od cega sam bježao cijeloga života, a kroz citav taj sustav vladavine HDZ-ea gdje vlada jednoumlje kao cjelina, kada su vladali komunisti ili teroristi koji su progonili one koji nisu mislili kao oni…

Tako mi je otac citavu mladost proveo u kazamatima, robijašnicama, te na silu mu uzeli mladost, a najviše se trudili da ga pokore da pocne misliti kao oni. Tako mi je otac postao hrvatski nacionalista - na to su ga natjerale one crvene protuhe, demoni koji su punili kazamate s ljudima, onih koji nisu mislili kao oni. Jednoga dana kada je taj crveni demon pao u tzv. jugo-srbsko-komunistickoj Jugoslaviji koji je milijune nevinih unakazio, ili je s njima tako postupao, te odjednom pokradoše katolicku ideju i postadoše nacionalisti, poceli ici u crkvu, na koju su do jucer gledali s mržnjom…

Opet su sve sebi prigrabili, kapital, novac i pokorili one koje su progonili a udbaši kao pauk pletu predivnu mrežu da pomogne „ujedinjenju s muhom“, a „udav pravi sve“, uže krugove „oko svoje hipnotizirane žrtve sjedinjujuci se s njezinim zdrobljenim ostacima prije nego što ce je konacno progutati…“.

Znam mnoge koji su na to pristali i postali takozvani sljedbenici svoga krvnika. Zavoljeli su svoga mucitelja a njima se dogodio onaj sindrom štakorski ili što ti ja znam kakav vec jeste, samo nisu mogli podnijeti da budu slobodni. Uzeli su vode a te vode u HDZ-u su baš ti demoni, crveni majmuni komunisti.

U toj gomili iseljavanja i naseljavanja u Bobanovo i Šuškovo naselje mnogi nisu pronašli sebe i svoga vodu ili Boga jer su ih prevarili Kainovi praunuci a danas im se još neprestano ruže i podmsijavaju ih jer poduzece iz Posušja pod nazivom „Grabos“ je trebalo napraviti kompletno naselje besplatno a sav materijal je završio za bespravno pravljenje kuca na Širokom Brijegu na Šipadovu zemljištu od površine 75 tisuca kvadratnih metara!

Neki su cak i po dva i više puta uzimali crijep za pokrivanje pa ih preprodavali a dok prevareni Hrvati iz Srednje Bosne žive pod cementnom plocom! Obecano im je da ce svi biti uposleni u Sokolu i da ce im djeca biti piloti oružanih snaga Bosne i Hercegovine a bijednici danas žive u makadamskoj prašini, bez ikakva uposlenja krpare kraj s krajem, dok umjesto Covicevih aviona cvrcci cvrce na božijoj žegi, jer nisu znali da ih mame utajivaci i globadžije koji su cuvari državnoga novca i guljenja kože s narodnih leda. Pa vjecno je to pravilo oligarhije!

I ti što su se tada smijali navodno žaleci progon Hrvata a koji je iz zajednicke kuhinje pošao iz obavještajnih krugova nisu izumrli nego su ostavili sinove i unuke i mnogi od njih kršteni su, premda se smiju još dan i danas, te njihovi potomci ce se takoder smijati.

Pogledajte dakle još jednom vi iz Bobanova i Šuškova naselja te što se smiju oko Isusova križa u Medugorju kad je umirao u stravicnim bolovima. Eno ih tamo gdje se tiskaju po padinama golgote oko Medugorja kao gomile mrskih i odvratnih jaraca. Pogledajte ih dobro, pogledajte u lice jednog po jednoga, poznat ce te ih jer su besmrtni. Vidite kako opružaju pogane im njuške, prepune grabljivosti.

/…/
To su vjecni neprijatelji hrvatskog naroda koji su u lice izbljuvali svoju otrovnu sluz, smrdljive sline, pogani talog neciste im duše…

Glad do izmirenja, tamnice vješala, razorena ognjišta, najžalosnije robstvo, najgolija bijeda i najnecovjecnije poniženje jesu darovi Hrvatske Demokratske Zajednice što ih je tudje barbarsko nasilje donijelo, a donijelo hrvatskom narodu.

Dali je tako bilo i u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, pa i u ono najteže ratno vrijeme? Covjece, metni ruku na srce pa reci istinu. Tko tako uradi cini zlocin protiv države i naroda, pa nema nikoga razborita tko bi mu takvu slobodu mogao i smio dati. Nažalost kod nas je u Bosni kroz mnogo vremena bio obicaj da se pojedinci pa i citava politicka stranka, a cak i kakve druge grupe, gospodarsko ili socijalno nadmecu, tko ce više izdavati vlastiti narod te njezina dobra prodati strancu, njihovom prijatelju, a našem neprijatelju.

Moj ljubljeni hrvatski narode, moji predragi katolici, neka Vam je Sretan i blagoslovljen Uskrs (nastavlja se nakon Uskrsa…)

____________________

5. DALI JE OVO ZUKORLIC PROLUPAO?

Sjeverni Sandžak – „Obavještavam javnost da cu se kandiovati za predsjednika Republike Srbije na narednim izborima“ – rijeci su kojima je glavni muftija Muamer ef. Zukorlic zapoceo današnju konferenciju zakazanu u pet do 12.

On je dodao da je ova odluka zasnovana njegovom uvjerenju da su država i društvo na ivici propasti te da bi bilo jako sebicno posmatrati tu propast.

„Ja želim ponuditi gradanima Srbije program spasa, koji ce biti prihvatljiv za sve gradana koji ce moci da biraju izmedu mog programa i programa ostalih kandidata. Uvjeren sam da cu imati potpuno autentican program koji podrazumijeva sveopci preporod države i društva i koji ce biti uvjerljiv za sve gradane a posebno glasace koji ce prepoznati kvalitet tog programa.“

______________________

6. PISMO STAROG PRIJATELJA BOSNE I HERCEGVINE, ANDREW EIVA

Dear Muhamed,

I am glad to see you are in touch with my old friend Nursat Aygen.

I would also like to thank you for alerting your list a year or so ago about my upcoming webcast on Bosnia on blog-talk-radio. The listener-ship went up about a hundred and this rise may have been due to your list.

I met Nursat Aygen, a highly energetic and idealistic Turkish-American, when she came to work for me at the Federation for American Afghan Action in 1987. Later she played a significant role on the staff of the Bosnia Task Force, USA, a coalition of Muslim organizations working to stop genocide in Bosnia.

The congressional caucus on Bosnia is a product of the activities of this new organization in Washington, “Advisory Council for Bosnia Herzegovina”, which commemorates the past tragedies like Srebrenica, but essentially campaigns for the status quo which includes the Dayton Accords and its poisonous fruits. I have ignored them, although I attended their Srebrenica memorials. I recognized only one of the old activists there.

Nursat is meeting congressmen and her beautiful heart and spirit is still invested in the struggle of the Bosnian people for freedom, dignity, and survival as is yours.

I am not sure this new organization is interested in any of these things, but perhaps, in a certain sense, it is keeping the Bosnia cause on the Washington radar.

Or maybe they are putting the final nails in the Dayton coffin.

I am open to any insights you may have on this.

But in any event, Nursat is a wonderful, honest, passionate person who I would love to see on your side and mine in a renewed credible fight for Bosnia’s freedom, survival, and justice. She is on good terms with a number of American Muslim leaders and also knows Sven Alkalaj and others on the Bosnia side. Unlike many other activists, Nursat always understood the evil of Dayton.

Your friend

Andrew Eiva

—-
KOMENTAR: Andrew Eiva je jedan od prvih lobista Bosne i Hercegovine u Washingtonu. On je osnovao Washington office for Bosnia. Odmah je shvatio da je Dayton poguban za Bosnu (istina za to ne treba velika pamet). Zato je iznenadjen sto sadanji “bosanski lobisti” podrzavaju Dayton. Zato, oni koji znaju Engleski neka procitaju sta istinski stari prijatelji Bosne i Hercegovine misle o nasim rezimskim lobistima koji su se nazvali “Advisory Council for Bosnia Herzegovina”.

Sto se mene tice ja mislim da su ovi iz “Adevisory councila” samo plekatori, da oni uopste ni nemaju nikakvo misljenje o politici, nego im je samo stalo da se druze sa vaznim ljudima, npr. kongersmenima jer se onda uzive i misle da su i oni vazni.

M. B.

___________________

7. PRVI REZULTATI UPORNE BORBE ZA PRAVDU

Osim ovih pokušaja da dostavim dokaze o kriminalu mafijaškog režima u cemu sam sprecavan od strane tužilacke mafije, sudske policije i sudije Devic Smiljke, proslijedio sam materijal i Interpolu, te je nedavno pronadjeno oko 4,3 miliona KM u Bobar banci! Potom je uslijedilo njegovo povlacenje iz politicke trke za nacelnika, te nevidjena panika u vrhu režima, inicijativa za odlaganje izbora i “smjenjivanje” zbog korupcije i kriminala!

Zdenko Bajo, Bijeljina

______________________

8. CRVENE STOLICE IZ NOVE PAZOVE, KAKVA SRAMOTA

Kad je vec Behmen ili kako se vec zove gradonacelnik Sarajeva htio da obiljezi godisnjicu agresije na Sarajevo zasto je kopirao New York, zasto nije kopirao Tursku koja je nedavno na sjecanje na Srebrenicke zrtve posadila drvece? Kaka divan gest!

BILO JE DOBRO DA SE KUPE SADNICE, NADJE NEPOSUMLJENO ZEMLJISTE, A IMA GA PUNO U NASOJ BOSNI I HERCEGOVINI TE DA DJECA POGINULIH U RATU I GRADJANI SARAJEVA DOBROVOLJNOM AKCIJOM POSADE SADNICE.

STOLICE BI TREBALO VRATITI, NA MNOGIMA JOS STOJI ETIKETA: PROIZVOD IZ NOVE PAZOVE, SRBIJA.

Svidio mi se jedan komentar istinskog, ali razocaranog Bosnjaka koji kaze: “Ako ikad Srbi ponovo izvrse agresiju na BiH najbolje da nas sviju pobiju.”

Zahvaljujem na prostoru,

EDITA R.

________________________

9. SRAMITE SE SARAJLIJE

Kada se tice plagijata Harisa Pašanovica sa “crvenom linijom od crvenih stolica”, bojim se da je, osim što ce reci da crvena boja simbolizuje krv ranjenih i ubijenih u Sarajevu, prava poruka Zlaje, Behmena i inih crvenih, zapravo, da ce Sarajevo, ako vec i nije, postati crveno. Neka. Neka pocrveni, kada vec nije pocrvenilo od stida i srama, 06. aprila 2012. godine. No, ne bih da ponavljam sve ranije izneseno na ovo pljuvanje, prije svega, svih gradjana Sarajeva, branilaca Sarajeva, sirocadi Sarajeva i svih onih kojima je ostala (ako je ostala) barem deka dostojanstva, casti, prkosa…

Nakon posjete ministra vanjskih poslova B. Luci i njegovog odurnog ocijukanja sa voždom iz Laktaša, njegove posjete, (Beogradu) balkanskom epicentru i kuhinji svih zala u zadnjih sto godina, uopce nisam iznenadjen da je njegova posjeta rezultirala još jednim gaženjem, pljuvanjem i nipodaštavanjem i države ciji je ministar i njenog naroda. Vratimo li se na pocetak devedesetih, i proucimo li sve šta je naš “kladionicar” prošao, s kim se družio, kome je bio, desna ruka u toku agresije na Republiku BiH I u Dejtonu, možemo samo konstatovati da skupa sa Tihicem, Dodikom, Covicem i Izetbegovicem juniorom, nastavlja utrtim stazama, davno zacrtanim, a potvrdenim u Dejtonu, koje, ašicare vode ka jednom jedinom cilju, nestanku Bosne i Hercegovine i Bošnjaka.

Dakle, ja sam vec poodavno nacistu sa tim ko su pomenuti, ciji su igraci i šta im je zadaca. Stoga me uopce ne cudi ni ova poruka sa “crvenom linijom od crvenih stolica” nabavljenih iz balkanskog centra svih zala. Zar postoji cijena kojom se može platiti pljuvanje, poniženje, rijeke krvi…? Zar je razlika od, možda desetak hiljada KM, koje ste u svojoj svakodnevnoj raskošnosti, zaboga, uštedjeli BiH, vrijedna svega toga? Ono što mene boli, jeste šutnja Sarajlica, njihovo prihvatanje da im se i danas, dvadeset godina kasnije, maše crvenom krpom ispred nosa. Sutnja silnih borackih asocijacija i ne cudi me, obzirom da su prije šesnaest godina na njihova cela instalirani ljudi cija je jedina zadaca da gladne i popljuvane borce drže na lancu. Cudi sutnja roditelja i rodbine poginulih, šutnja pokreta “Dosta” i inih kojima, samo prije nepune dvije godine nije nikada bilo dosta. Ne bi me cudilo ni da sutra, Kustu docekaju sa onakvim oduševljenjem i ovacijama. Kada se sve sabere i oduzme, kada se prisjetimo onakvog doceka od strane tih istih Sarajlica, pobjegulje i cistokrvnog cetnika Brege, jedino što mogu, jeste da još jedanput duboko uzdahnem, progutam knedlu od cemera i kažem: Sramite se Saraje. Niste i nemate pravo da, pljujuci po sebi, pljujete i po meni i mojim saborcima koji su takodje dolazili u odsudnim danima da brane vaše, Zlajino, Bregino, Pašalicevo i Behmenovo Sarajevo.

SICO, Doboj

______________________

10. Fra. Ivo Markovic o podanickoj Hrvatskoj politici prema Srbiji

Velikosrpstvo je još uvijek najjaci srpski politicki program i srpska aktualna politika prijetvorno od njega ne odustaje. Cetnicki se pokret rehabilitira, RS slavi ratne zlocince Karadžica i Mladica kao utemeljitelje, Dodik i ini se dice što su im epigoni. To se može razumjeti medju Srbima, ali fascinacija velikosrpstvom u politickih hercegovaca zapanjuje. Ta je fascinacija posljedica frustracije i pretvara se u imitatorsko ludilo i inficira sve hrvatsko društvo. Tudjmanova fascinacija Miloševicem, Bobanova Karadžicem nastavlja se Josipovicevom fascinacijom Tadicem. Predsjednik Josipovic evropski je zapoceo mirovne inicijative, a onda je dopustio da ga Tadic imperijalnim velikosrpskim potezom pretvori u marionetu velikosrpstva, sada se u njemu koprca i ne zna se osloboditi pa za sobom povlaci svu novu hrvatsku vlast. Umjesto da hrvatska vlast bude evropska kocnica velikosrpstvu, umjesto da prisiljava srpsko društvo na radikalnu defašizaciju, umjesto da svim evropskim licemjerima u lice ponavlja da je RS genocidna tvorevina što priznaju svi moralni Srbi, umjesto da prizna da se prognani Hrvati nikada nece vratiti u tu cetniju, da se BiH društvo nikada nece stabilizirati s RS, umjesto da ne odustane ni od kakve tužbe, naprotiv da svim mogucim mehanizmima blokira velikosrpski program, hrvatska politika se priklanja ludilu politickih hercegova i sada pomaže infiltraciji velikosrpstva u EU.

Bosnabezokova, Tacno.net

Comments are closed.