Glasnik Nacionalnog kongresa Republike BiH - br. 774
SADRZAJ
1. STOLICE ZA SJECANJE NA UBIJENE SARAJLIJE, KUPLJENE U SRBIJI?!
2. Djeca poginulih boraca o “Sarajevskoj crvenoj liniji”
3. KUPUJMO DOMACE - SRBIJANSKO
4. Vecernjakove laži i manipulacije brojem izgnanih Hrvata iz Federacije i RS-a
5. TIHIC PRIZNAJE DA JE BANJALUCKI DOGOVOR O DRZAVNOJ IMOVINI I POPISU POVRATAK NA PRUD
5.1 Uvod u Tihicev intervju u Vecernjem listu
5.2 Tihicevi odgovori na bitna pitanja iz intervjua u Vecernjem listu od 18. Marta 2012.
6. BREGOVICEVA ODA GADOSTI
7. RE: TACI - IZBORI SU AGRESIJA SRBIJE NA REPUBLIKU KOSOVO
8. SAFET HALILOVIC PONOVO O RASULU U SBiH
=================================================
1. STOLICE ZA SJECANJE NA UBIJENE SARAJLIJE, KUPLJENE U SRBIJI?!
Pašovic je rekao da je 11.541 crvenu stolicu nije bilo moguce naci u BiH, te da je najbolji ponudac bio iz Srbije iz Nove Pazove. Za ovaj posao, inkasirao je preko 100 hiljada maraka!
Prazne stolice su postavljene prošle godine u njujorškom Bryant parku
U centru Sarajeva ce 6. aprila, kada se obilježava 20. godišnjica opsade grada, biti postavljena 11.541 crvena prazna stolica u znak sjecanja na broj ubijenih Sarajlija.
Ista kampanja je prošle godine provedena u Americi, kada je postavljena 2,753 prazna stolica za žrtve stradale 11. septembra u Njojrku, kada su u teroristickom napadu srušeni „blizanci“, zgrada Svjetskog trgovackog centra.
Manifestacijom “Sarajevska crvena linija” ce, kako je rekao autor i reditelj projekta Haris Pašovic, glavni grad BiH ce obilježiti 20. godišnjicu od pocetka opsade, uz bogat scensko-muzicki program.
On je objasnio da je „Sarajevska crvena linija“ kompleksan dogadaj koji pocinje u 7 sati ujutru, a saobracaj biti zaustvavljen 28 sati u glavnom gradu BiH.
Osim praznih stolica, koje simbolizuju broj ubijenih Sarajlija tokom opsade grada i u izlozima s jedne i druge strane ulice ce biti postavljena izložba plakata za dogadaje koji su održani tokom opsade.
Bice održan i koncert obradene domace i strane muzike, a izvodaci ce biti poznati operski pjevaci iz BiH.
Pašovic je rekao da su stolice narucene iz jedne fabrike u Novoj Pazovi u Srbiji.
Stolice ce kasnije, kako je rekao Pašovic, biti uskladištene, a u planu je da se sagradi memorijalni park gdje ce te stolice biti izložene kao memorijal za ubijene gradjane sarajeva.
Preuzeto sa FB grupe “ZAHTIJRVAMO VRACANJE LEGALNOG … USTAVA REPUBLIKE BiH”
______________________________
2. Djeca poginulih boraca o “Sarajevskoj crvenoj liniji”
Od mnogobrojnih reagovanje Sarajlija protiv ovog najnovijeg srbobalijskog zlocina protiv Sarajeva izabrali smo reagovanje najmjerodanijih, djece boraca poginulih u cetnickoj agresiji na Sarajevo.
Foruma djece poginulih boraca opcine Novo Sarajevo oglasio se danas povodom projekta “Sarajevska crvena linija”.
Ispred Foruma djece šehida i poginulih boraca opcine Novo Sarajevo izražavamo negodovanje iz razloga što nam se nije pružila prilika da ucestvujemo u Projektu ‘Sarajevska crvena linija’, niti da izrazimo svoje mišljenje po pitanju istog. Stoga smo primorani zauzeti naš zvanicni stav po pitanju prethodno spomenutog projekta, navodi se u saopcenju.
Smatramo vrlo neadekvatnim samu ideju Projekta te se ne slažemo sa nacinom realizacije istog.
Stava smo da se mnogo kreativnija i kvalitetnija ideja u okviru programa obilježavanja “Opsade grada Sarajeva“ te dana 6. aprila mogla realizirati sa puno manje novcanih sredstava uz ukljucenje domacih kompanija i ponudjaca, a ne iz susjednih zemalja.
Ipak ovom prlikom moramo istaci nezadovoljstvo da su novcana sredstva namijenjena tako važnom i simbolicnom dogadjaju usmjerena u zemlju koja je izvršila agresiju na BiH.
______________________________
3. KUPUJMO DOMACE - SRBIJANSKO
Pise: Dr. Muhamed Borogovac
Sjecamo se prvih patriotskih akcija BiH patriota poslije rata koje su isle pod parolom KUPUJMO DOMACE. Ne treba biti politicki sofisticiran pa doci do zakljucka da domovini pomazemo ako kupujemo domace, a da neprijatelju odmazemo ako bojkotujemo njegove proizvode. Sjetimo se da su npr. BiH poljoprivrednici mjesecima demonstrirali zato sto se uvoze poljoprivredni proizvodi, sto se ne kupuju domaci, BiH proizvodi.
Nazalost, ima puno posrbica kao sto je Haris Pasovic koji pomazu svojoj duhovnoj “otadzbini” Srbiji, kupujuci srbijansku robu za bosanske marke. Najgore je to sto se za srbijansku akciju KUPUJMO DOMACE koristi cak i ova prilika, tj. koriste se najvece zrtve srbijanske agresije, ljudi ubijeni od strane agresora, da bi se zaradio novac za Srbiju.
Zanemarimo za trenutak materijalni interes Srbije, tih 100,000KM i ogranicimo se na dostojanstvo. Gdje je tu dostojanstvo da se kupuju stolice iz Srbije za jednu takvu prigodu? Zar to nije perverzno, cetnicki, da se upravo ta manifestacija koristi da bi se u ime ubijenih Sarajlija finansirala ista ona industrija koja je sluzila kao pogonska snaga agresije na Republiku BiH?!
A ko je Haris Pasovic? To je jedan rezimski “reziser” koji je sve u zivotu potigao upravo zato sto je bio istaknuti posrbica, tada prije rata se govorilo “Jugosloven”. Haris Pasovic je kao i Emir Kusturica jedan od rijetkih rezisera sa bosnjackim imenom kojem su za vrijeme predratne velikosrpske hegemonije sarajevskom kulturnom scenom bila otvorena sva vrata, dok mnogi drugi skolovani reziseri nikada nisu dobili sansu da reziraju dramu ili film pored Pasovica i Kusturice.
Svi znamo ko je Kusturica, obicni cetnik. Medjutim, i takav Kusturica je ljudina u poredjenju sa licemjerima kao sto su Izetbegovici, Tihic, Lagumdzija, Pasovic i slicni. Kusturica je otvoreno kazao da mu je srpstvo na srcu, dok su nam se Pasovic i slicni pritajeni cetnici uvukli pod kozu i podmuklo nas udaraju s ledja.
Svi znamo da ne moze biti umjetnik neko ko je plagijator, a ova ideja sa praznim stolicama je cisti plagijat. Prije nekoliko mjeseci, ne sluteci da ce se dogoditi ova kopija americke ideje sa praznim stolicima, u intervuju za portal KNS-a ja sam objasnio da umjetnicko djelo, ako nije originalno, onda nije ni umjetnicko. Kazao sam:
“Posao umjetnika je da uocava istine koje nisu ocigledne za obicnog covjeka. Zato bi moja poruka svakom umjetniku koji cita ovaj intervju bila: Šta ce ti književno (ili umjetncko) djelo u kojem se ponavljaju otkrica i misli nekog drugog autora. Onda je bolje citati djelo originalnog autora, onoga ko je bio i sam u stanju da dokuci neku umjetncku ili životnu istinu.”
http://www.kns.ba/s/index.php?option=com_content&task=view&id=1002&Itemid=1
Sigurni smo da Haris Pasovic to isto zna, ali zov Srbije je jaci i od licnog i umjetnickog integriteta, te je Pasovic rizikovao i svoj umjetnicki i licni integritet da dade svoj doprinos srbijankoj rodoljubivoj akciji “kupujmo domace”.
Najveca podvala i steta nanesena Bosni i Hercegovini je u tome sto je upropascena sansa da se napravi trajni spomenik zrtvama cetnickog terora. Ove stolice ce biti sklonjene i ubrzo zaboravljene, a mogli smo imati jedan trajan spomenik herojske odbrane Sarajeva, kakav imaju svi narodi koji su prezivjeli slicnu agresiju. Amerikanci osim praznih stolica imaju i trajne spomenike sa uklesanim imenima svih poginulih amerikanaca u svim americkim ratovima, ukljucujuci i zrtave 11. septembra. Tu Americku ideju o trajnom spomeniku sa uklesanim imenima ubijenih Pasovic “slucajno” nije plagirao, nego samo onaj besmisleni prolazni dio manifestacije, ali kojim ce odraditi svoj patriotski dug Srbiji u srbijnskoj akaciji “kupujmo domace”.
Pri tome ne traba zaboraviti “zasluge” ni ostalih, Pasovicevih kolaboranata u ovom zlocinu, ukljucujuci i gradonacelnika Aliju Behmena. Nadajmo se da ce se naci snaga u Bosni i Hercegovini i Sarajevu da ce sprijeciti isplatu tih stolica. Sjetimo se koliko bosanskih firmi ima vlasnistvo u Srbiji, a Srbija ni ne pomislja da ista od toga vrati Bosni i Hercegovini, niti da nadoknadi stetu za bombardovanje Sarajeva.
_____________________________
4. Vecernjakove laži i manipulacije brojem izgnanih Hrvata iz Federacije i RS-a
Pise: fra Drago Bojic
Korektno su prenijele mnoge agencije i neki hrvatski i bosansko-hercegovacki mediji (medju njima i zagrebacki Glas Koncila i sarajevski Katolicki tjednik) da je u Zagrebu, 13. ožujka, u dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog centra, predstavljena knjiga Franje Marica u izdanju Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine – Stanje katolickih župa na podrucju Bosne i Hercegovine izmedu 1991. i 2011. godine. Ta, medutim, vijest, u režiji Vecernjeg lista (izdanje od 15. ožujka 2012., str. 4), izgleda ovako: (nadnaslov) “Monografija o stanju bh. Hrvata katolika, župa i najvecim stradanjima predstavljena u Zagrebu”, a onda glavni naslov – “Tijekom rata iz Federacije prognano 230.000, iz RS-a 152.856 Hrvata katolika”. U daljnjem su tekstu citirane rijeci profesora povijesti na Katolickom bogoslovnom fakultetu u Zagreba Slavka Sliškovica koje se u potpunosti poklapaju s naslovom. Zanimljivo da te rijeci ne donosi ni Glas Koncila ni Katolicki tjednik. Ako je prof. Sliškovic to cak i izrekao, bh. vecernjakov novinar bi ipak morao znati da to apsolutno nije tocno.
Ako i prijedemo preko toga da se jedna brojka donosi „odokativno“ zaokružena, a druga ide u tocnosti cak do broja 6, jednostavnom racunicom, prema crkvenim popisima kojima se služio F. Maric, u broj „prognanih Hrvata iz Federacije“ ubrojeni su svi katolici (Hrvati) koji su u posljednjih dvadeset godina prognani i izbjegli s podrucja današnje (daytonske) Federacije BiH ili su otišli nakon rata. Taj broj, dakle, ukljucuje sve one katolike koji su na podrucju Federacije prognani od velikosrpske politike i u bošnjacko-hrvatskim sukobima, ali i sve one ljude (vecinom mlade) koji su nakon rata odselili s podrucja Federacije BiH.
Ovakav naslov ocito citateljima želi poruciti da su Hrvati neusporedivo više stradali u Federaciji BiH (dakle od Bošnjaka) nego u Republici Srpskoj. To što su s podrucja Republike Srpske protjerani gotovo svi Hrvati i što su se tek rijetki mogli vratiti i što su puste cijela Posavina i Krajina – o tome vecernjakov novinar šuti. Masovna protjerivanja Hrvata na sadašnjem podrucju Federacije BiH samo su se dijelom dogodila na prostoru pod muslimansko-bošnjackom vlašcu i u hrvatsko-bošnjackim sukobima (primjerice u Bugojnu, Konjicu, Jablanici i okolici, dijelovima opcine Travnik, u Kraljevoj Sutjesci i Varešu…). Hrvati iz mnogih drugih dijelova sadašnjeg prostora Federacije BiH nisu prognani niti nastradali od muslimansko-bošnjackih vojnih jedinica, vec od vojske RS-a: primjerice Hrvati opcine Jajce, Dobretici, Kupres, dijelova istocne Hercegovine, opcine Livno, Odžak, Bos. Šamac, Orašje, Sarajevo, Tuzla, Usora, Žepce…
Ne umanjujuci ratna stradanja i progone Hrvata u bošnjacko-hrvatskim sukobima, veliki broj od tih 230.000 ljudi otišao je nakon rata samovoljno zbog obrazovanja i posla, što je uostalom slucaj i s mnogim drugim bh. gradanima. Odlaze i danas, i ne samo iz dijelova gdje bosanski Hrvati i katolici trpe „turski zulum“, vec i iz „cistih“ katolicko-hrvatskih sredina – primjerice iz nekih zapadno-hercegovackih opcina ili recimo iz Livna, Rame, itd. To je poznata cinjenica i to najbolje znaju katolicki svecenici i biskupi nakon božicnih blagoslova kuca kada se pravi godišnja statistika župa, koja svake godine, što zbog niskog nataliteta, što zbog odlazaka, bilježi negativne trendove. Te informacije se objavljuju i u službenim glasilima biskupija u BiH i dostupne su i Vecernjem listu, ali novinarima i ideolozima ovog lista objektivne cinjenice služe da ih se instrumentalizira i sistematizira kako to „varirana“ herceg-bosanska politika bobanovsko-karadžicevske provenijencije hoce. To je izraz politike kontinuiteta hrvatsko-srpskih dogovora i saveza – od devedesetih do danas – a jedna od njezinih bitnih odrednica bila je i ostala demoniziranje muslimana (Bošnjaka) i glavnog grada Sarajeva, u njihovoj interpretaciji metafore militantnog antihrvatskog i antikatolickog bošnjaštva.
Svjetlorijeci.ba, tacno.net
________________________________________
5. TIHIC PRIZNAJE DA JE BANJALUCKI DOGOVOR O DRZAVNOJ IMOVINI I POPISU POVRATAK NA PRUD
5.1 Uvod u Tihicev intervju u Vecernjem listu
Prethodni clanak fra Drage Bojica o Vecernjem listu Mostar (VLM), odlicno objasnjava kakvo je to glasilo, tj. da je to instrument neprijatelja Bosne i Hercegovine. Zahvaljujuci tome postaje jasniji slijedeci Tihicev intervju u doticnom glasilu. Naime, u tom intervjuu Tihic osjeca da je medju svojim, tj. medju neprijateljima Bosne i Hercegovine i savaznicima RS-a istim kao on, pa se opustio i otvorio te “srce iz iste case” sa njima protiv Bosne i Hercegovine i Bosnjaka, koje ogovara herceg-bosanskim citaocima zato sto su bili protiv Pruda. Zatim se dodvorava citaocima mostarskog Vecernjaka tako sto se hvali i likuje kako je on ipak progurao Prud (a trebao bi biti strijeljan za veleizdaju sto je suprotno volji naroda kojeg predstavlja upornim rovarenjem progurao prudsku izdaju). Istina, Tihic u donjem intervjuu ne spominje javno Herceg Bosnu, ali svi znamo da je Prud = Herceg Bosna i da im Suljo ovim isporucuje dobre vijesti, da bi ga oni malo potapsali po celavoj glavi.
Pri citanju intervjua treba imati na umu da je Tihic vjest manipulator. Na primjer, Tihic istice da je Banjalucki dogovor (tj. obnovljni Prud) “relaksirao medjustanacke odnose” u BiH, kao da je “relaksacija odnosa” sama sebi cilj. Uvijek ces lako postici “relaksaciju” u svakoj situaciji, ako samo udovoljis drugoj strani, a u ovom slucaju su ponovo bosnjacki predstavnici (Tihic i Lagumdzija) po svim tackama udovoljili Republici srpskoj i Herceg-Bosni u nastajanju. I mozda je doslo do “relaksacije” medju izdajnicima koji su se odvazili i progurali svoju izdajnicku nakanu, ali medju gradjanima odanim Bosni i Hercegovini su porasle frustruacije i tenzije, a valjda su gradjani bitniji od Tihica i Lagumdzije.
Zatim Tihic vjesto skriva katastrofalan dogovor o drzavnoj imovini, svodeci sve samo na “vojnu imovinu”, “zaboravljauci” da kaze najvazniji dio, da su tim dogovorom i planine i doline Bosne i Hercegoivne postale vlasnistvo RS-a i kantona, tj. da RS i kantoni nisu vise podstanari u BiH, nego je BiH ostala vez vlastite teritorije.
Kada je Mostar u pitanju Tihic racuna na maloumnost Bosnjaka. On kaze da je on za jedinstven Mostar, a koji ce biti podijeljen na bosnjacke i hrvatske opstine?!
Slijedi Tihicev intervju kojeg smo skratili za nebitne dnevno-politicke teme, dok smo ostavili pitanja i odgovore o zakonima koji ce vjecito i nepovratno osteteti Bosnu i Hercegovinu, ako ih ne zaustavimo:
5.2 Tihicevi odgovori na bitna pitanja iz intervjua u Vecernjem listu od 18. Marta 2012.
Dogovor šestorice lidera u Banjoj Luci dodatno je relaksirao medjustranacke odnose u BiH i nagovijestio postupni izlazak iz politicke krize. Predsjednik SDA Sulejman Tihic kaže da su rješenja iz Banje Luke zapravo prepisana rješenja iz prudskog procesa i žali što je trebalo proci toliko vremena da ona budu prihvacena od svih. Tihic za Vecernjak otvoreno govori i o vrucim temama, kao što su izborna pravila u Mostaru, rekonstrukcija federalne Vlade, te suradnja sa SDP-om i HDZ-om BiH.
Koliko je realno cvrst dogovor iz Banje Luke o državnoj i vojnoj imovini? Možemo li reci da su ta pitanja riješena?
Kada je u pitanju vojna imovina, to je do kraja precizirano. Dakle, ne samo riješeno, nego smo precizirali sve vrste vojne imovine i sve nacine raspolaganja. Pod jedan je perspektivna vojna imovina, 69 vojarni koje se uknjižuju na BiH, odnosno Oružane snage BiH. Pod dva je ona koju vec koriste institucije BiH i koja ce biti uknjižena na BiH, kao što je, primjerice vojarna “Viktor Bubanj”, gdje su Sud i Tužiteljstvo ili Zmajevac, gdje je OSA, itd. Treca je imovina za koju treba Vijece ministara kazati što od postojece vojne imovine treba ostaviti za potrebe rada državnih institucija. Cetvrta je vrsta vojne imovine koja se nalazi u posjedu opcinskih, županijskih i entitetskih institucija, od Narodne skupštine RS-a, do sveucilišta u Tuzli i slicno. I peta su lokacije koje drži Ministarstvo obrane u posjedu, ali ih ne koristi. To ce se mijenjati u vlasništvo opcina. Tu je ostavljen rok da se pripremi odluka u roku od 60 dana. Nema spornih pitanja i cak su napravljeni popisi te imovine. Kada je u pitanju državna imovina, tu smo ostavili nešto duži rok. Ona ce se rasporedivati na istim principima kao i vojna imovina, a duži rok je uspostavljen zbog potrebe popisa te imovine. Za razliku od vojne imovine, koja je ipak precizirana, popisana, državna imovina još nije do kraja, ali ce biti isti principi. Mislim da se radi o kvalitetnom dogovoru i dosta jasnim principima kada je u pitanju i državna imovina.
Zbog cega takvo rješenje nije postignuto prije? Je li došlo do promjene stava s federalne strane ili sa strane RS-a?
I vojna i državna imovina riješena je na principima sporazuma iz Prudskog procesa. Isto kao što je i zakon o popisu stanovništva riješen na principima iz prudskog procesa. I oni koji su nekada napadali ta rješenja, sada su kao dio vlasti, vladajuce koalicije, to podržali. Znate da je tada Sulejman Tihic predstavljan kao osoba koja nešto dijeli, izdaje, prodaje. Medjutim, sada to svi mediji podržavaju, iako su sve to napadali prošli put, a izgubili smo cetiri godine. Ako se sjecate kada sam išao u posjet s izaslanstvom SDA u Beograd i tamo docekan na najvišoj razini, to je ovdje u odredjenim medijima prikazivano kao izdaja i prodaja, a vidite sada, posjet ministra vanjskih poslova, koji ja podržavam i koji je dobra stvar, prezentira se onako kako i treba biti prezentirana. Cak se i glorificira.
/…/
U komentaru u knjizi o apostolskom nunciju Alesandru D’Erricu, koja ovih dana treba ugledati svjetlo dana, kazali ste da Vam je žao što zbog odredjenih okolnosti 2010. godine niste mogli prihvatiti njegovu preporuku o zastupljenosti izabranih predstavnika hrvatskog naroda u vlasti. Možete li pojasniti ovu svoju konstataciju?
Papski nuncij se nije upuštao u to koje stranke trebaju biti u vlasti i tko ce ciniti koaliciju, ali je njegov savjet bio u smjeru kako je potrebno da i Hrvate, kao i sve druge, predstavljaju oni politicki predstavnici koji imaju izborni legitimitet. Ja sam to shvatio kao poziv da se dva HDZ-a ukljuce u vlast i što se tice mene osobno i SDA kao stranke, mi smo uvijek bili za to da HDZ bude dio vlasti. Smatram da tu ima pogrešaka i SDP-a i HDZ-a. SDP-a, primjerice, zbog price da njima treba pripasti mjesto predsjedatelja Vijeca ministara, a HDZ-a, zbog odbijanja sporazuma koji je predložen u OHR-u. Kada kažem da mi je žao što nismo prihvatili, onda mislim na sve nas, jer vjerujem da je nuncij istu poruku poslao i SDP-u i HDZ-u i svima ostalima s kojima je razgovarao. Evo, to smo djelomicno popravili, jer smo formirali zajednicki vlast u nekim županijama, na razini Vijeca ministara, a SDA i HDZ BiH su potpisali i sporazum o dugorocnoj suradnji.
/…/
Je li tocno da Vam je Zlatko Lagumdžija otvoreno zamjerio potpisivanje sporazuma o suradnji s HDZ-om BiH?
Lagumdžija je dobio krivu informaciju o našem sporazumu i zbog toga je tako reagirao. Medjutim, ja sam mu objasnio o cemu je rijec i mislim da tu ne postoji problem izmedju nas.
/…/
SDA i SDP se ne slažu ni oko provedbe presude Ustavnog suda o izborima u Mostaru. Vjerujete li da vaš prijedlog o ponovnoj podjeli grada na vecinski nacionalne opcine može proci?
SDA se bori za jedinstven Mostar, ali smatra da u okviru takvoga grada moraju biti jedinice lokalne samouprave u formi opcina, koje bi imale svoje nadležnosti. Na taj nacin bi lokalna vlast bila bliže gradanima, jer sada imamo zastoj u radu gradske vlasti, svako svakog uvjetuje nekim stvarima. Vjerujem kako je nakana Paddy Ashdowna bila dobra i da je on želio da se ukidanjem opcina u Mostaru sve te podjele izbrišu, ali realnost je drukcija. Neke stvari je teško izbrisati iz ljudskih glava. Zato smo predložili uspostavu opcina, ali nismo crtali njihove granice. Volio bih cuti što predlaže SDP ili neka druga stranka. Oni samo kritiziraju naše prijedloge. Ovdje moram kazati kako smatram da ni HDZ-u BiH nije nepoznato rješenje o uspostavi više opcina u Mostaru.
Što ako, ipak, odluka ne bude provedena? Ustavnost lokalnih izbora u Mostaru mogla bi doci u pitanje?
Ostavili smo neko vrijeme gradskim odborima SDA i HDZ-a BiH u Mostaru da razgovaraju i pokušaju doci do rješenja. Kada oni naprave neku osnovu za domace politicko rješenje, mi cemo se ukljuciti kao stranacki lideri, i to ne samo ove dvije stranke, vec lideri svih važnijih stranaka. Nije dobro da se visoki predstavnik više uplice u donošenje rješenja. Imali smo ranije i previše uplitanja i vrijeme je da postignemo neko domace rješenje.
/…/
Dejan Jazvic/VLM
______________________________
6. BREGOVICEVA ODA GADOSTI
Pise: Milos Ciric,
Pescanik 5. April, 2012
Goran Bregovic, rodeni Sarajlija, zemljaku Borisu Tadicu, takode rodenom Sarajliji, u danima kada se obeležava 20. godina od pocetka cetvorogodišnje opsade Sarajeva napravio je poklon-pesmu, tacnije kompilaciju od kompozicija Marš na Drinu i Oda radosti. Bregovic se potrudio da zamaskira najpoznatiji srpski ratni marš Betovenovom kompozicijom, da poveže nespojivo – srpsku ratnu pesmu i himnu ujedinjene Evrope koja je nastala na antifašizmu i pacifizmu. Slicno kao što Boris Tadic svoju politiku maskira evropskim integracijama, tako je i Bregovic smatrao logicnim da mu pokloni Marš na Odu radosti.
Poklon Gorana Bregovica predsedniku svih Srba dolazi u danu njegove velikodušne ostavke i ponovnog kandidovanja na funkciju predsednika otadžbine. Bregovicev grozni neukus koji se godinama širi po regionu i coškovima planete izgleda da je sa oduševljenjem primljen u kabinetu predsednika u ostavci i izgleda da ce to zaista biti soundtrack njegove predsednicke kampanje.
Marš na Drinu nastao je tokom Prvog svetskog rata, a kasnije je preuzet i zloupotrebljen od strane cetnika, fašista i huligana raznih vrsta što su se tokom dvadesetog veka napatili u Srbiji. Godine 1992, na Miloševicevom referendumu o novim državnim simbolima, gradani su je izglasali za novu himnu Srbije u histericnoj atmosferi ratova za Veliku Srbiju. Ona to ipak nije postala, ali je u javnosti široko percipirana kao jedna od ‘najpatriotskijih pesama’. Danas ovu kompoziciju možemo cuti na skoro svim utakmicama u Srbiji i Republici Srpskoj u izvodenju huligana, na Ravnoj Gori, u Guci na cetno-stejdžu, na skupovima Srpske radikalne stranke, Obraza, Nacionalnog stroja, Dveri, a na ogromnom broju arhivskih snimaka iz rata u Bosni – to je ona ‘srpska država preko Drine’ – ova pesma ide kao podloga scenama etnickog cišcenja i genocida koje su sprovodile snage bosanskih Srba i pripadnici Miloševicevih paravojski i policija.
/…/
______________________________
7. RE: TACI - IZBORI SU AGRESIJA SRBIJE NA REPUBLIKU KOSOVO
Boze zemljaci,
iz Vaseg komentara o Tacijevoj izjavi se vidi, da podrzavate separatizam na Kosovu i Metohiji. Zar vi ne osecate srpske zemlje svojim zemljama? I muslimani, i katolici, i pravoslavni pripadaju jednom narodu - i u BiH, i u Srbii. A Vi se radujete neslovenskom narodu, kad otima slovenske drzavne i etnicke zemlje.
Greh je to - i pred Bogom i pred Istorijom. Greh kao onaj kad muslimani i katolici nisu postovali drzavotvorno pravo pravoslanih u BiH 1992.
Pozdrav.
Vlada RSK
—–
KOMENTAR: Zasto bi i jedan normalan Bosnjak ikada pozelio ista dobro Srbiji koja je pocinila tolike genocide nad Bosnjacima i koja i sada nastoji da razbije Bosnu i Hercegovinu i trajno eliminise Bosnjake kao politicki narod?
Zasto bi i jedan normalan Bosnjak ikada pozelio ikakvo zlo dostojanstvenom i slobodarskom narodu Kosova, koji je kao i Bosnjaci zrtva vjekovnih velikosrpskih osvajanja i genocida?
Nazlaost, medju nama ima veoma mnogo “Bosnjaka”, tipa Harisa Pasovica, Emira Kusturice, Besima Spahica i slicnih, koji se u stvari slazu i ponasaju u skladu sa gornjim cetnickim prpopagandom. (Npr. Besim Spahic ubraja u “velike bosance” i ljude kao sto su Ivo Andric i Mesha Selimovic, zato sto su rodjeni u Bosni, tj. po principu “nasi su zemljaci”, mada su se otvoreno stavili na stranu neprijatelja Bosne i Hercegovine i sami sebe proglasili srpskim knjizevnicima.)
Imam jedno pitanje za “prijatelja” iz Vlade RSK, ko god da je na toj adresi. Ako je to “zemljastvo” tj. geografska bliskost presudan factor prijateljstva izmedju naroda, kako to da je Knin okrenuo ledja svojim komsijama i zemljacima iz Hrvatske i stavio se u sluzbu dalekog Beograda.
Dr. Muhamed Borogovac
_____________________________
8. SAFET HALILOVIC PONOVO O RASULU U SBiH
Ovih dana dobio sam Poziv od Suda casti Stranke za Bosnu i Hercegovinu da 6. aprila prisustvujem sjednici koja bi se bavila postupkom utvrdjivanja moje odgovornosti u povodu Inicijative Predsjedništva SBiH o mom navodnom kršenju Statuta, Programska orijentacije i postupaka suprotnih generalnoj politici SBiH.
Kao legalista sa zadovoljstvom bih se odazvao ovom pozivu za rasvjetljavanje ovih tvrdnji, ali se tu automatski otvara pitanje legalnosti organa koji sa mnom žele da to rasprave: legalnost predsjednika Stranke za BiH, drugih organa i tijela, te samim tim i Suda casti, a posebno legalnosti Inicijative Predsjeednistva SBiH u vezi stim.
Naime na Skupštini Stranke za BiH odrzanioj 15.05.2011.godine, sa 90% glasova prisutnih delegata usvojen je Statut SBiH u kome je ukinuta funkcija predsjednika Stranke, te uspostavljeno Predsjedništvi SBiH od 25 clanova iz svih kantona i regionalnih vijeca, kao put reformisanja autokratske strukture Stranke, koja je doživjela izborni debakl 2010. godine jer je bila pretvorena u vlasništvo jednog lica i grupice interesno povezanih pojedinaca. Tom prilikom na Skupštini je utvrdjen i datum 20. juni kao dan održavanja Kongresa SBiH na kome bi se provele odluke Skupštine i izabrali organi i tijela stranke po novoj demokratskoj proceduri novousvojenog Statuta. Predsjednik SBiH je bio vec javno obznanio svoje povlacenje. Medutim parapoliticke snage oko SBiH su procijenile da ovakvom reformom i demokratizacijom stranke one gube nedodirljive mehanizme svoje moci i interesa, kojim je stranka služila samo kao politicki paravan, te s liderom stranke opstruiraju zakazano održavanje Kongresa.
Ipak 27. septembra 2011. godine konacno je održan Kongres SBiH na kome je izveden stranacki puc, kojim je, suprotno odredbama majskog Statuta, bez više kandidata i bez tajnog glasanja ponovo doveden na celo stranke dotadašnji lider sa faraonskim ovlaštenjima. Ista neregularnost primjenjena je pri odabiru (a ne izboru) clanova za ostale organe i tijela SBiH, kao što su Predsjedništvo, Glavni odbor, i dr. Pri tome su pocinjeni pravno nasilje i brutalno kršene statutarne procedure, kao da ih uopšte nema. Tako, na primjer, nije omoguceno da Biracki odbor izaberu delegati Kongresa, kako zahtijeva Statut, nego ga je imenovale krnje Predsjedništvo koga je u raznim prilikama kooptiranjem sastavljao lider stranke. Takav Biracki odbor Kongresa zbog pritisaka nije mogao da obavi normalno svoje obaveze nego je kraj brojanja glasova za organe stranke dovršilo samo sedam clanova odbora, od njih 38. Cak je i Predsjednik Birackog odbora napustio Kongres pet sati prije završetka utvrdivanja rezultata glasanja. Jasno je da su sastavi novoodabranih organa stranke kao proizvod takve režirane rašomonijade posve nelegalni, a njihove spiskove podobni delegati imali su i dva dana prije glasanja. Naravno da je ovakvim stranackim pucem poništen legalitet organa i tijela SBiH, zbog cega je nastalo pravo rasulo stranke na terenu: najveci broj kantonalnih rukovodstava i poslanika, te opcinskih vijecnika i rukovodstava je napustilo SBiH, kao i veliki broj drugih aktivista i clanova.
Tako je umjesto reforme, demokratizacije i obnove stranke, došlo do konsolidacije interesne skupine u njoj i oko nje, što je stranacke organe i tijela ucinilo statutarno nelegalnim i politicki nelegitimnim.
Zato me zahtjev Suda casti da stvari dokazujem i argumentiram pred nametnutim stranackim tijelima dovodi u apsurdnu situaciju.
/…/
KOMENTAR: U proslom Glasniku smo vidjeli da je ista situacija i u SDP-a, da je tamo Lagumdzija “faraon”. Znamo da je isto tako i u SDA. Ovo svjedocenje smo naveli kao ilustraciju cinjenice da u Bosni i Hercegoivni ni ne postoje stranke u pravom smislu rijeci, nego samo klan cetnickih agenata, koje Halilovic zove “interesna skupina” koji su davno postavljeni na celo svih starnaka sa ciljem, da kada jedni budu procitani kao izdajnici, narod glasa za njihove jatake koji kontrolisu drugu stranku, dok se isti preojektat velike Srbije odvija bez prekida, kako to vidimo npr. iz Tihicevog intervjua za Vecernji list Mostar.
M. B.