ONLINE NEWSLETTER – International No. 675
SADRZAJ - CONTENT
1. Ponovljen zahtjev “Majki Srebrenice” da se u Srebrenici komemoracija 15 godina od genocida odrzi sa drzavnim pocastima
2. BOSNJACKI POLITICARI PRIMAJU TADICA U SREBRENICI MADA ON NECE DA UHAPSI MLADICA?!
3. I fudbalsko brisanje Jugoslavije
4. ZASLUGE IZETBEGOVICA I TUDJMANA ZA SRBIJANSKO SVOJATANJE JUGOSLAVENSKE ISTORIJE
5. “SRPSKA REPUBLIKA KRAJINA” U HRVATSKOJ JOS IMA SANSU - HDZ SE I DALJE DRZI TUDJMANOVE POLITIKE
6. Da li ce Ceca Raznatovic zapjevati u Australiji?
7. Oslobodite Harbaša, Husica i Hasica
8. Svetski mediji javljaju o napadima na povratnike u RS poslije poraza fudbalskog tima Srbije od Australije
=====
Takodjer vam kopiramo i novo izdanje Internacionalnog Glasnika na Engleskom
Jun 26, 2010
CONTENT
1. Srebrenica: Repeated requests for formal state funeral ceremonies to honor the victims of genocide
2. Attorney for the Mothers of Srebrenica takes preventive steps to assure safety of his clients
3. Americans for Bosnia Mission Statement
4. Bosnia’s pay back to Iran
5. Serbian president Tadic to attend Srebrenica commemoration
—————————————————————————————-
1. Ponovljen zahtjev “Majki Srebrenice” da se u Srebrenici komemoracija 15 godina od genocida odrzi sa drzavnim pocastima
- KANCELARIJI UN U SARAJEVU
- OHR-u
- PREDSJEDNIŠTVU BiH
- EUFOR-u
OTVORENO PISMO
Poštovana gospodo,
Prije mjesec dana urucili smo vam Zahtjev kojim smo tražili da se na 15-tu godišnjicu genocida u Srebrenici žrtve genocida ukopaju uz sve državne i vojne pocasti.
Do današnjeg dana niste našli za shodno da odgovorite našem zahtjevu.
U meduvremenu mi smo nastavili sa našim aktivnostima oko priprema za komemoraciju i ovogodišnji ukop 731 identificirane žrtve genocida.
Prvi naš projekat koji smo realizirali je isticanje 5 (pet) zastava legalne i legitimne, internacionalno priznate clanice UN, Republike Bosne i Hercegovine.
Nakon velike antipropagande od strane institucija koje su pocinile genocid, Udruženje gradana „Majke Srebrenice i Podrinja“ je „nagradano“ Rješenjem opštinskih vlasti o uklanjanju zastava u roku od 48 sati, a protiv moje malenkosti je pokrenuta krivicna i prekršajna prijava od strane MUP-a RS, koji je po presudi Internacionalnog suda pravde jedna od institucija koja je direktni pocinitelj genocida.
Na ovu represivnu mjeru, Udruženje je uzvratilo sa izradom 4 (cetiri) panoa velicine 8×2 metra na kojim su napisane parole koje direktno proisticu iz presude Internacionalnog suda pravde a koje glase:
1. SRBIJA JE ODGOVORNA ZA GENOCID
2. SRBIJA=AGRESIJA=GENOCID=DEJTON=REPUBLIKA SRPSKA
3. PRESUDA INTERNACIONALNOG SUDA PRAVDE JE NADREÐENA DEJTONSKIM GENOCIDNIM TVOREVINAMA
4. ŽRTVE GENOCIDA ZAHTIJEVAJU IMPLEMENTACIJU PRESUDE INTERNACIONALNOG SUDA PRAVDE
Nakon svega, urucen mi je nova poziv da se javim u Policijsku stanicu na „informativni razgovor“.
Obzirom da nisam pocinio nikakvo krivicno djelo, a ujedno sam žrtva genocida, nisam se odazvao pozivu, jer žrtva genocida nema pravo da se odaziva na pozive instituciji koja je pocinila genocid.
Uslijedila je nova poziv na moje ime, a pored moje malenkosti, pozive na „informativni razgovor“ su dobili i Salihovic Edin – Dino, Rahmanovic Halil i Dizdarevic Hakija cija je jedina odgovornost to što su kao angazirana radna snaga došli na zemljišnu parcelu Udruženja kako bi zaradili dnevnicu i prehranili svoje porodice koje su se kompletne vratile na mjesto genocida.
Naravno, ja se ni na ovu poziv necu odazvati, a to sam predložio i angažiranim radnicima, inace mojim bliskim prijateljima.
Gospodo, ponovo Vam se obracamo i upozoravamo Vas da ozbiljno svatite nastalu situaciju. U protivnom, za svaku novu eskalaciju Vi snosite direktnu odgovornost.
Udruženje gradana „Majke Srebrenice i Podrinja“ ce nastaviti sa svojim aktivnostima, a naredna naša aktivnost je stalna postavka panoa na kojem ce pisati istina utemeljena na presudi Internacionalnog suda pravde.
Ne zaboravite, ima još domoljuba Republike BiH koji su preživjeli i koje niko nije mogao niti ce moci kupiti.
Ne budete li Vi poceli da se ozbiljno pozabavite zaštitom i pravom žrtava genocida, Vi nas svojim odnosom prema žrtvama genocida tjerate na samoorganiziranje u zaštiti naših prava.
Bojim se da svojim nezbiljnim pristupom Vi tjerate žrtve genocida da na 11-ti juli krenu putem rušenja genocidnog ustavnopravnog poretka.
Sarajevo-Srebrenica, 21.07.2010
Za udruženje
Ibran Mustafic,
predsjednik Upravnog odbora Udruženja
—–
KOMENTAR: Ovu borbu Srebrenickih patriota za drzavne pocasti na sahranama zrtava genocida u Srebrenici veoma dobro prate svi nezavisni BH mediji, a radi se uglavnom o internet portalima. Na mnogim web stranicama redovno se objavljuju saopstenja koja salje Ibran Mustafic. S druge strane rezimski mediji to upadljivo izbjegavaju, npr. sarajevo-x i Avaz.
I mediji u susjedstvu ovome poklanjaju dosta paznje. Npr. poznato nam je da Slobodna Dalmacija prenijela jedan Mustaficev clanak. Mediji iz RS i Srbije su poklonili izuzetnu paznju ovoj akciji, s time da su je obojili svojim propagandnim bojama, nazivajuci legalnu zastavu Republike BiH „ratnom zastavom muslimana“ i prikazujuci Srbe zrtvama, dok u stvari njihova policija brani cak i slobodu govora Srebrenicanima, jer pravo na isticanje zastave nije nista drugo nego sloboda govora, osnovna ljudska sloboda.
I u inostranstvu je, zahvaljuci ovoj akciji “Majki”, Srebrenica izasla iz informativnog mraka. Npr. „Americans for Bosnia“ redovno prenose ove vijesti, a prof. Boyle je u svojstvu advokata Majki Srebrenice preuzeo prve korake kod Amnesty Internationala, da osigura bezbjednost svojih klijenata u Srebrenici. Javila nam se i sluzbenica Evropskog ombudsmana, Claudija Hofmann, tako da sada znamo da i oni citaju nase vijesti o Srebrenici, mada BiH nije u njihovoj jurisdikciji.
____________________________
2. BOSNJACKI POLITICARI PRIMAJU TADICA U SREBRENICI MADA ON NECE DA UHAPSI MLADICA?!
Pise: Dr. Muhamed Borogovac
Tadic nece da uhapsi Ratka Mladica, a ipak nema nikakvih problema od BH vlasti. Cak je pozvan i na obiljezavanje 15. godisnjice genocida u Srebrenici, tako da ce i cijela Evropa vidjeti da su Bosnjaci stavili iza sebe Ratka Mladica i genocid, da vise nema ljutnje na Srbiju. Tadiceva posjeta Srebrenici, a da ga niko od BH lidera ne pita “zasto Srbija ne uhapsi Ratka Mladica?”, je jasna poruka Evropi da i Evropa treba odustati od kaznjavanja Srbije sto nece da uhapsi Mladica.
Naime, sada se vodi kampanja da se Evropa odrekne zahtjeva za hapsenjem Ratka Mladica da bi se nastavio put Srbije u Evropsku uniju cak i bez tog minimalnog zahtjeva postavljenog za vrijeme desetogodisnjice obiljezavanja genocida u Srebrenici. Upravo zato dolazi Tadic da cijela Evropa i svijet shvate da se nemaju sta dalje ljutiti kada se ni Bosnjaci vise ne ljute na Srbiju i srdacno primaju Tadica na samo mjesto zlocina, mada on nece da uhapsi Mladica.
A Srbiji je vazno da udje u Evropu sto prije, jer tada i Srbija dobiva pravo da uslovljava prijem novih clanica. Tada ce se Bosna i Hercegovina naci u situaciji Hrvatske kojoj je Slovenija uslovljavala napredak prema Evropi sa ustupcima na Jadranskoj granici.
U planu Srbije da udje u Evropu prije BiH i da tako dodje u poziciju da ucjenjuje BiH, kao sto vidimo ucestvuju najvisi Bosnjacki politicari, a pogotovo Tihic i Silajdzic, koji objerucke prihvataju Tadica, da mu omoguce da se slika u Srebrenici za petnaestogodisnjicu genocida, a da se nije ni izvinuo, ni uhapsio Mladica, ni pustio Jurisica i ostale nevino uhapsene Bosnjake itd.
Sta drugo kazati osim, izdaja je zaista gadna stvar i zato je za izdajnike uobicajena kazna smrt strijeljanjem kod drzavotvornih naroda.
___________________________________
3. I fudbalsko brisanje Jugoslavije
Pise: Zlatko Dukic, Tuzla
(Neznatno skracen clanak)
Uz nepodnošljivo brujanje vuvuzela, onih truba u publici, vec sedmicu traje 19. fudbalsko prvenstvo svijeta. Utakmice su ocajne, igra ocaj, rezultati užas, pa, valjda iz dosade, neki TV-reporteri valjaju i gluposti. Na primjer to da je selekcija Srbije ucestvovala na Prvom mundijalu, 1930. u Urugvaju, a najbolji plasman, cetvrto mjesto, ostvarila u Cileu 1962. Tako je, uz ostalo, izbrisana i fudbalska Jugoslavija i postala Srbija.
Nije iskljuceno da je razlog za bijedno loše utakmice, ubitacno dosadnu igru i hronicnu sušu golova na Mundijalu u Južnoafrickoj Republici ono nepodnošljivo brujanje vuvuzela u publici. Možda i teško prilagodavanje fudbalera klimi na dnu Afrike. Ili nova „coškasta” lopta? Ili nešto cetvrto…?
Možda baš zato, razmišljam ovih dana, neki TV-reporteri ne znaju kako da nam vežu pažnju za male ekrane, kad vec moramo „popiti” onaj užas od nepojamno loše igre i nikakvog fudbala, pa istrcavaju. I to vrlo maštovito, ali i nepromišljeno ili, u najmanju ruku, neoprezno. Pa ce nam mladani reporter (ne upamtih ime) iz Banjaluke, clan ekipe Javnog RTV servisa BiH, koja iz sarajevskog studija komentariše utakmice (jer ta fukarska kuca nije mogla ni pomisliti da reportere pošalje na skupi jednomjesecni službeni put na Mundijal), docarati utakmicu Gana-Srbija. Cinice to rutinski. Sve do casa kad zaželi da nas „prosvijetli” i kaže da je selekcija Srbije igrala na Prvom mundijalu 1930. u Urugvaju, a najbolji plasman, cetvrto mjesto, ostvarila1962. u Cileu. Hoce li se to reci da smo mi, koji smo rodeni, rasli i sazreli u Jugoslaviji, zapravo prevareni: ona se 45 godina lažno predstavljala, a zapravo je bila Srbija?
Da sam stajao, umjesto što sam sjedio, kad sam to cuo, skljokao bih se na dno leda. U prvi mah, mišljah da sam pogrešno cuo. A onda vidim da to reporter stvarno misli, mora da su ga pogrešno instruirali, ucio je iz nekih novih, krivih knjiga i, zato, govori neistinu. Dakle, reporterski „masno” laže.
Prodjoše otad dani, a niko momka da priupita kako je to 1930. u Urugvaju Srbija imala reprezentaciju, kad je tada postojala Kraljevina Jugoslavija. Ili: kako se cileanska reprezenatcija Jugoslavije pretvori u Srbiju, ako znamo - pamcenje me služi, a tu je i Internet - da su u njoj igrali poznati„srbijanski” igraci Dražen Jerkovic, Rudolf Belin, Mirko Braun i Vlatko Markovic, iz zagrebackog Dinama, Petar Radakovic i Josip Skoblar, iz Rijeke i Muhamed Mujic i Ivan Curkovic, iz mostarskog Veleža? Plus Fahrudin Jusufi, Albanac iz današnje države Kosovo.
Naravno, ništa nije slucajno, ni naivno. Posebno da se to zbiva ovdje, u BiH. U vrijeme kad i najtvrdokornija nacional-šovenska bagra diže ruke od trulog sna o „Velikoj Srbiji”, sport se koristi za podvale. Znaci li to da se mladjim generacijama Jugoslavija po svaku cijenu izbija iz glave, jer se, izgleda, hoce „dokazati” ne samo da ona nije postojala, vec da je sve što je u njoj bilo vrijedno i važno - postigla Srbija?
Što je vec simptom ozbiljnog oboljenja, ali i razlog da to ne prodje mimo pažnje. Ne samo novinarske.
http://www.internovine.com/index.php/komentari/36-komentari/2162-i-fudbalsko-brisanje-jugoslavije
__________________________________________
4. ZASLUGE IZETBEGOVICA I TUDJMANA ZA SRBIJANSKO SVOJATANJE JUGOSLAVENSKE ISTORIJE
Pise: Dr. Muhamed Borogovac
Dozvolite da pokusam objasniti po kojem legalnom osnovu je moguce uspjehe fudbalske reprezentacije Jugoslavije pripisivati Srbiji, kao sto to cini fudbalski komentator iz Banja Luke.
Sjetimo se da su nekoliko godina poslije Daytona Franjo Tudjman i Alija Izetbegovic u svojim bilateralnim sporazumima sa Milosevicem prihvatili (a da za uzvrat nisu trazili bas nista) da samo Srbiji pripada medjunarodni pravni kontinuitet Jugoslavije. To je bio direktan poklon Milosevicu, njihova dobrovoljna revizija odluke Badinterove komisije da je Jugoslavioja dozivjela disoluciju, tj. raspad na ravnopravne nasljednice Jugoslavije, Republike.
U tom trenutku, kada je jos postojala Tuzba BiH protiv Srbije za genocid, time je ta tuzba bila sabotirana od strane Izetbegovica, jer je agresija retroaktivno postala gradjanski rat, o cemu smo svojevremeno pisali. Direktna posljedica tog Iztebegovicevog poklona Srbiji je i ovo hapsenje Ejuba Ganica u Velikoj Britaniji na zahtjev Srbije. Naime, upravo zahvaljujuci cinjenici da je sacuvan medjunarodni pravni kontinuitet Srbije, Srbija je sada vlasnik svih onih prethodnih bilateralnih internacionalnih sporazuma. Na primjer, sve benefecije koje je Dzemal Bijedic postigao kod arapskih drzava, svi ti sporazumi su sada legalno u rukama Srbije. Izetbegovic je svojim izdasnim potpisima napravio i od Dzemala Bijedica srbijanskog politicara, isto kao sto su svi oni gore nabrojani igraci Dinama, Rijeke i Veleza u svjetsku istoriju fudbala usli kao kreatori Srbijanske fudbalske tradicije. Zato jedan covjek ovdje kaze: “Opasniji ti je jedan izdajnik u vlastiitim redovima, nego neprijateljski nosac aviona.”
Ako ima jedna dobra vijest u ovome to je sto Ejub Ganic, koji je bio Alijina desna ruka kada je Srbiji darovan medjunarodni pravni kontinuitet, sada kusa vlastitu kashu. Naime, upravo zahvaljuci medjunarodno pravnoom kontinuitetu Srbija se mogla pozvati na jedan od starih bilateralnih sporazuma sa Velikom Britanjom kada je zahtijevala da Britanci zatvore Ganica.
Sjetimo se ovdje jos jednom zasto su Izetbegovic i Tudjman rado odradili tako vaznu stvar za Srbiju.
Alija Iztebegovic je to odradio jer velika Srbija je i njegov projekat jednako kao Milosevicev, Krajisnikov, Draskovicev ili Seseljev. Izetbegovic je srpski rodoljub koji bi i zivot dao za Srbiju i zato je krenuo u politicku borbu, zrtvovao se, robijao i ovakvi sporazumi su bili kruna njegovog zivotnog djela. Velikosrpski projekat je na kraju oslobodio Aliju Iztebegovca iz zatvora gdje su ga stavili Bosanskohercegovacki patrioti, cuvari Ustava R BiH, i omogucio mu do osnuje “muslimansku” stranku i tako stane na calo BiH.
I Franjo Tudjman je od jugoslovenske policije bio pomognut da dodje na celo Hrvatske.
Sjetiimo se, “historicar” Franjo Tudjman je veoma entuzijasticno zagovarao, i to isto objavio u svojoj doktorskoj disertaciji, da se ne smije robovati “historijskim granicama jugoslovenskih Republika”, nego da se trebaju uspostaviti nove “razborite, etnicke” granice. (U zagrebackom casopisu “Erazmus” 1993. se pojavio odlican prikaz Tudjmanove disertacije od strane Dr. Ive Banca. Nazlaost, to je bilo prije interneta, pa ne mogu naci link.) Tudjman je svojim zalganjem za “razborite, etnicke granice” direktno napadao na AVNOJ. Zato je Tito sudio Tudjmana u dva navrata, te je Tudjman dobio visegodisnje zatvorske kazne.
Kao covjek koji je spreman mijenjati granice Republika, Tudjman se idealno uklapao u velikosrpske planove u BiH i Hrvatskoj, jer su AVNOJ-evske, tj. legalne granice i internacionalni principi o nepovredivosti legalnih granica, bili najvece smetnje za velikosrpski projekat koji se vodio pod motom “Svi Srbi u jednoj drzavi.”.
Upravo zato je jugoslovenska policija pustila Tudjmanov HDZ da nesmetano okrece pecene volove i da organizuje grandiozne predizbrne skupove i razvija hrvatske zastave usred srpskih vecinskih krajeva u Lici. Tako je Tudjmanu obezbedjena velika popularnrost te je HDZ na prvim visestranackim izborima pomeo sve konkurante sa hrvatske politicke scene i mogle su poceti Izetbegovic-Tudjman-Miloseviceve “igre bez granica” sa AVNOJ-evskim granicama BiH i Hrvatske.
Tudjmanovo shvatanje “razboritih, etnickih” granica je otvorilo pandorinu kutiju razgranicenja izmjesanih jugoslovenskih naroda, sto je dovelo do raseljavanja naroda, genocida, kreiranja “Srpske Republike Krajine (RSK) na teritoriji Hrvatske i Republike Srpske u BiH.
Franjo Tudjman, je potpisao egzistenciju RSK i sklopio primirje sa RSK u Hrvatskoj 1992, i napao Bosnu i Hercegovinu iza ledja dok je na trecini Hrvatske egzistirala RSK. I ne samo to, Tudjman je Posavinu predao cetnicima da bi obezbijedio Srbima koridor do RSK. Koji bi istinski Hrvatski domoljub to uradio?
Hrvatsku je spasilo samo to sto su hrvatski Srbi bili potpuno nerazumni u trazenju potpune samostalnosti i pripajanje Srbiji i to sto Tudjman nikada nije iskontrolisao Hrvatsku Vojsku, kao sto je Alija kontrolisao Armiju RBiH, te kada su krajiski Srbi odbili plan Z4, niko nije mogao zaustaviti Hrvatsku vojsku da krene u oslobadjanje Hrvatske. Sto se tice Tudjmana, tj. njegovih dogovora i potpisa, danas bi Hrvatska imala RSK, kao sto Bosna i Hercegovina ima RS.
Dakle, to sto su Tudjman i Izetbegovic dali Milosevicu medjunarodno pravni kontinuitet je potpuno konzistentno sa njihovim prethodnim ponasanjem.
___________________________
5. “SRPSKA REPUBLIKA KRAJINA” U HRVATSKOJ JOS IMA SANSU - HDZ SE I DALJE DRZI TUDJMANOVE POLITIKE
Rudi Tomic
(Izvod is duzeg clanka)
Amandman zastupnice Vesne Pusic (HNS) u posljednji trenutak sprijecio je da se uz izmjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina provuce i odredba da srpsko Zajednicko vijece opcina (ZVO) na podrucju istocne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema dobije pravnu osobnost.
Da je u Saboru prošao prijedlog Vlade (HDZ i koalicije) imali bismo formirane teritorijalne jedinice u Hrvatskoj temeljene na jednonacionalnom etnickom principu. Dobili bi takoder dvije kategorija Srba u Hrvatskoj: one iz istocne Hrvatske s posebnom teritorijalnom jedinicom, i ostale u zapadnoj Hrvatskoj.
Kakav paradoks: da nije bilo Pusickinog amandmana imali bismo srpske enklave u Hrvatskoj, koje bi podsjecale na proglašenu srpsku autonomiju u Krajini iz ratnih dana. Sve bi se to reguliralo kroz Ustavni zakon koji je ravan Ustavu. Ustavne izmjene bile su sastavljene od Vlade (HDZ i koalicije), te da nije bilo Vesne Pusic (koju cesto optužujemo zbog Titoljublja, jugonastalgije, srbofilja, kao i haško njuškalo i sl. ), premijerka Jadranka Kosor bi sa svojim srpskim kolegama u koaliciji (potpredsjednikom Vlade Slobodanom Uzelcom i Miloradom Pupovcem) ozakonili bi takvo antihrvatsko, odnosno izdajnicko rješenje.
Medjutim, Vesna Pusic (HNS) spasila je HDZ-ove zastupnike u Saboru, koji su bili spremni jednoglasno prihvatili predloženi zakonski tekst Jadranke Kosor: uspostavu srpske teritorijalne autonomije.
____________________________
6. Da li ce Ceca Raznatovic zapjevati u Australiji?
Odluku o vizi ce donijeti ministar za imigracione poslove Chris Evans
* Organizator koncerata u Australiji Bosnjak iz Sydneya!?
Prošle sedmice u javnosti se pojavila informacija da ce uskoro u Australiji gostovati srbijanska folk pjevacica Svetlana Ceca Ražnatovic. Vijest kao vijest možda i ne bi zaintrigrirala mnoge od nas, da se ne radi o bivšoj supruzi ratnog zlocinca Željka Ražnatovica Arkana. Za one koji ne znaju ko je Arkan, samo da napomenemo da je doticni kriminalac žario i palio tokom devedeetih godina prošlog vijeka, ubijao, palio, pljackao i u crno zavio mnoge gradove u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. (…) U vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu Ceca je ‘pevala’ i slavila uspehe srpske vojske i bila rame uz rame sa svojim dragim mužem. Smiješno zvuce njene rijeci pokajanja koje su iznijete u žalbi upucenoj ministru Evansu, da ona žali za sve što se desilo tokom ra-tova u bivšoj Jugoslaviji.
Da posjetimo naše citatelje da je ovo treci pokušaj da Ceca dobije ulaznu vizu u Australiju (prvi put 2005. Godine, a drugi put 03. augusta 2007. godine) i u prethodna dva pokušaja je odbijena sa obrazlo-ženjem da ne ispunjava uvjete za dobivanje vize, no ocito da ni ona, a niti organizatori njenih nastupa u Australiji ne odustaju. Ovaj put su uspjeli da dobiju pozitivan odgovor od strane Žalbenog tribunala i sada je sav žalbeni materijal proslijedjen ministru za imigracione poslove senatoru Chris Evansu sa preporukom tribunala da se viza izda.
Najzanimljivije u svemu ovome je da se kao organizator turneje Cece Ražnatovic pominje Adnan Mundžic, Bošnjak iz Sydneya koji je po informacijama u tekstu žalbe rodjen 1976. godine u Banja Luci, u Bosni i Hercegovini i koji je pocetkom rata bio tri mjeseca u pritvoru (da pogadjamo cijem) te potom izbjegao u Italiju prije nego što je stigao u Australiju 1996. godine.
Necemo ulaziti u razloge koji su nagnali gospodina Mundžica da krene u organizaciju koncerata srbijanske pevaljke ali moramo da istaknemo da ovim njegovim cinom nece sebi priskrbiti simpatije u bh zajednici. Ne piju vode njegovi navodi da je Ceca samo folk pjevacica i da nije nikome nanijela zlo niti koga povrijedila. (…) Za jedne ona je Ceca nacionale, za druge ona je cetnikuša i udovica najveceg zlocinca poslije trija Miloševic - Karadžic - Mladic i svaki njen nastup i koncert van Srbije je pun naboja i na ivica je incidenta.
Zanimljivo je da u tekstu žalbe koja je bila pred Tribunalom nalazimo imena nekoliko osoba koje su, kao bile od pomoci svojim svjedocenjem, medju njima i predstavnik hrvatske zajednice u Sydneyu (menadžer hrvatskog kluba Punchbowl) Jozo Brkic koji je dao zeleno svjetlo za njeno gostovanje u Australiji. Pitam se da li gospodin Brkic uopce zna ko je Ceca i u cije ime je on dao ovu izjavu. Ne vjerujem da ju je dao u ime svih onih Hrvata koji su stradali u vrijeme domovinskog rata i svih onih protjeranih Hrvata Posavine, Bosanske Krajine i ostalih dijelova BiH, koji su prognani od strane Arkana i njegovih Tigrova. Zanima me zašto je uopce predstavnik hrvatske zajednice u Australiji aktivno sudjelovao u svemu ovome.
(…)
Pitanje je sada, ako Ceca dobije dozvolu za svoje nastupe u Australiji, što ce uciniti bh zajednica u Australiji. Od predsjednice Vijeca bh organizacija Australije Senade Softic-Telalovic saznajemo da ce se Vijece aktivno ukljuciti i iskoristiti sve pravne mogucnosti da se viza zaustavi, kao što je to ucinilo i u prethodne dvije uspješne odbijenice, a u slucaju da viza ipak bude izdata Vijece ce pozvati sve Bosance i Hercegovce na bojkot i osudu ovih koncerata. Senada je napomenula da je upravo Vijece bh organizacija i pokrenulo cijelu ovu kampanju protiv Cecinog gostovanja i zahvaljujuci radu Vijeca sve ove aktivnosti su i izašle u javnost. Vijece poziva i sve ostale bh zajednice, klubove i udruženja da se aktiviraju po ovom pitanju i animiranju svog clanstva u vezi s bojkotom koncerata.
Cro Express se pridru`uje bojkotu
Nasoj redakciji se pred samo zakljuenje ovog broja javio i urednik hrvatskog magazina u Australiji “Cro Express” Damir Ljubicic koji je izrazio svoje ogorcenje u svezi sa mogucom turnejom Cece Raznatovic u Australiji.
- Mi cemo sa svoje strane ucciniti sve da do ove turneje ni kom slucaju ne dodje, a takodjer cemo i aktivno animirati nase citateljstvo i cjelokupnu hrvatsku zajednicu u Australiji na bojkot koncerata ukoliko do njih dodje - rekao je Damir Ljubicic.
Magazine Bosna
Melbourne, Australija
___________________________________
7. Oslobodite Harbaša, Husica i Hasica
Harbaš, Husic i Hasic uspjeli izbjeci masovne egzekucije u Srebrenici i skrivali se do maja 1996. godine po šumama, a onda su uhapšeni i bili su prisiljeni potpisati priznanja koja se odnose na ubistvo srpskih drvosjeca
Okružni sud u Bijeljini: Montirano i nefer sudenje Društvo za ugrožene narode za BiH je, povodom obilježavanja Svjetskog dana borbe protiv torture i svih oblika nasilja, uputilo zahtjev ministarstvima pravde BiH i Republike Srpske (RS) da konacno oslobode Ahmu Harbaša, Behudina Husica i Nedžada Hasica, koji su nakon pada Srebrenice jula 1995. godine uspjeli izbjeci masovne egzekucije, skrivajuci se po okolnim šumama do maja 1996. godine, kada su pali u ruke Karadžiceve policije, saopcilo je ovo društvo.
Kako se navodi, uhapšeni su bili zatvoreni prvo u policijskoj stanici u Zvorniku, gdje su bili “premlaceni metalnim šipkama, pesnicama, bili šutani nogama, udarani od grupe od dva do pet policajaca, te prisiljeni da potpišu priznanje o navodnom ubistvu srpskih drvosjeca, koje nisu pocinili”.
Iz Društva isticu da, na osnovu priznanja iznudenih od policije, u montiranom i nefer sudjenju, koje je trajalo manje od dva dana, Glavni sud u Bijeljini izrekao im je kazne zatvora u trajanju od po 20 godina.
Jedini dokaz koji povezuje optužene sa ubistvima za koja se terete su, kako se navodi, njihova priznanja data u istražnom postupku.
- Uprkos jasnom dokazu o kršenju Konvencije protiv torture, vlasti u RS nikada nisu provele istragu s ciljem razjašnjenja tvrdnji da su optuženi pretuceni dok su bili u policijskom pritvoru i da su bili prisiljeni da potpišu priznanja koja se odnose na ubistvo srpskih drvosjeca, rekla je ovim povodom predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH Fadila Memiševic, dodajuci da se Evropskom konvencijom zabranjuje oslanjanje suda na priznanja dobivena zlostavljanjem optuženih.
—–
8. Svetski mediji javljaju o napadima na povratnike u RS poslije poraza fudbalskog tima Srbije od Australije
Slijedi jedna takava vijest u originalu, na Engleskom, u kojoj se govori da su ponovo napali na Ferhadiju, koja se tek pocela obnavljati.
Ethnic attacks in Banja Luka as Serbian team loses World Cup game
June 25, 2010
Police in Banja Luka on Wednesday night had to guard the site where the war-destroyed Ferhadija mosque is being rebuilt from an attack by angry Bosnian Serb football hooligans, the newspaper said, quoting the Islamic community and police sources.
Hundreds of hooligans took to the streets of Banja Luka on Wednesday following Serbia’s 1-2 defeat to Australia in their World Cup game, attacking homes and businesses of Bosniak (Bosnian Muslim) and Bosnian Croat returnees to the town. According to Banja Luka police official Drazen Arbutina, hooligans broke windows in several buildings in the town.
=================================
ONLINE NEWSLETTER – International No. 675
Jun 26, 2010
1. Srebrenica: Repeated requests for formal state funeral ceremonies to honor the victims of genocide
OPEN LETTER TO:
Presidency of Bosnia and Herzegovina
Honorable Mr. Valentin Inzko, High Representative for Bosnia and Herzegovina
Honorable Major General Bernhard Bair, Commander EUFOR
Honorable Mr. Selmo Cikotic, Minister of Defense of Bosnia and Herzegovina.
Honorable Gentlemen,
One month ago we sent a formal written request for formal state funeral ceremonies to honor the victims of genocide on the 15th anniversary of the genocide in Srebrenica. To date, we have not received a response.
In the meantime, the Association of Mothers of Srebrenica and Podrinja (Majke Srebrenice i Podrinja) (“Association”) has proceeded with its plans regarding the commemoration and burial of identified remains of additional 731 victims of genocide.
The first part of our plan to raise 5 (five) flags of the internationally recognized member of the UN, the Republic of Bosnia and Herzegovina is completed.
After much propaganda from the very institutions that committed the genocide, the Association was “rewarded” with a citation from the municipal authorities demanding that the flags be taken down within 48 hours. In addition, criminal charges were filed against me personally by the Police of Republika Srpska, the institution that committed genocide as ruled by the International Court of Justice.
In response to these oppressive measures by the government of the Republika Srpska, the Association raised 4 (four) banners, sized 8 meters x 2 meters, with quotations from the International Court of Justice:
1. SERBIA IS RESPONSIBLE FOR THE SREBRENICA GENOCIDE
2. SERBIA = AGGRESSION = GENOCIDE = DAYTON = REPUBLIKA SRPSKA
3. JUDGEMENT OF THE INTERNATIONAL COURT OF JUSTICE SUPERSEDES DAYTON’S GENOCIDAL CREATIONS
4. VICTIMS OF GENOCIDE DEMAND IMPLEMENTATION OF THE DECISION OF THE INTERNATIONAL COURT OF JUSTICE
After the raising of the banners, I received written order to report to the Police stations for interrogation.
Taking into account that I did nothing illegal and that I am myself a victim of genocide, I did not response to the police order. Victims of genocide do not and should not have to respond to harassment propagated by the very institutions which committed genocide.
Afterwards, I received a new order to report to the Police for interrogation. This time, Salihovic Edin-Dino, Rahmanovic Halil, and Dizdarevic Hakija were also presented with summons for the same “informative talks.” The only role of these three individuals in raising the banners was as a paid workforce. They did work for a wage so that they could support their families—families which have returned to live in the very place where genocide was committed.
As with the previous summons, I will not respond to this latest summon. I have suggested the same to the three paid workers.
Dear Gentlemen, I again look to you and request that you take seriously the current situation relating to the flags and banners, and the summons which followed. By taking no action, you will be directly responsible for any impeding escalation of the situation.
The Association of Mothers of Srebrenica and Podrinje will continue with its activities. These activities will include the raising of a permanent structure for display of the quotations from the legally binding judgment of the International Courte of Justice.
Remember, there are still patriots of the Republic of Bosnia and Herzegovina who could not be bought and who will never be bought.
If you do not take our situation seriously and do not protect us as survivors of genocide and do not protect the rights of the victims of genocide from the aforementioned illegalities, you will force us to take the protection of our rights in to our own hands.
By your inaction, you are forcing the victims of genocide to rise up on July 11th against the genocidal constitution of Bosnia and Herzegovina.
Sarajevo - Srebrenica, June 21, 2010
Ibran Mustafic
President of Association
“Mothers of Srebrenica and Podrinje”
http://republikabih.net/content/odgovor.htm
_____________________________________________
2. Attorney for the Mothers of Srebrenica takes preventive steps to assure safety of his clients
Dear Colleagues:
I am the Attorney of Record for the Mothers of Srebrenica and Podrinja in Bosnia-Herzegovina. One of our Co-Presidents, Ibran Mustafic, a survivor of the genocidal massacre at Srebrenica, has been threatened by the Republika Srpska Police, the same people who perpetrated the genocide. Could you please put me in touch with the people in London in charge of making the decisions on sending out Urgent Actions at your earliest convenience.
Thank you.
Professor Francis A. Boyle
Attorney for the Mothers of Srebrenica and Podrinja
Board of Directors, Amnesty International USA (1988-92)
Francis A. Boyle
Law Building
504 E. Pennsylvania Ave.
Champaign, IL 61820 USA
217-333-7954 (Voice)
217-244-1478 (Fax)
—–
Amnesty International’s global Urgent Action Network provides an effective and rapid means of preventing some of the most life-threatening human rights violations against individuals. Over the past 30 years, Urgent Action network members have helped to save thousands of lives by stopping torture, preventing executions and protecting human rights defenders.
_________________________________
3. Americans for Bosnia Mission Statement
In Bosnia, a war was fought between civic nationalism and individual liberty versus ethnic nationalism and collectivism. Bosnia’s struggle was, and is, America’s struggle. Dedicated to the struggle of all of Bosnia’s peoples–Bosniak, Croat, Serb, and others–to find a common heritage and a common identity.
Kirk Johnson, owner of the web site “Americans for Bosnia”
http://americansforbosnia.blogspot.com/
____________________________________
4. Bosnia’s pay back to Iran
Bosnia’s position and vote on the resolution was very important. Bosnia voted for the resolution against Iran. This was the first opportunity for Bosnia since its independence from Serbia to pay back Iran for the support that Iran provided it in its war of independence. But not only did it not abstain or cast a negative ineffective vote, it actually chose to support the resolution and even announce this well before the vote.
Abbas Abdi, political analyst from Iran
Comment: Will this vote finally help the world to understand that Bosnian leaders are not “Muslim fundamentalists” but Serbian agents set to power by the Yugoslav police to play the role of the “Muslim fundamentalists” in order to give legitimacy for the destruction of the country and genocide of the Bosnian people.
M. B.
______________________________________
5. Serbian president Tadic to attend Srebrenica commemoration
23 June 2010 | 16:54 | Source: Tanjug
ISTANBUL — Serbian President Boris Tadic announced on Wednesday that he will attend the 15th anniversary of the crime committed against Muslims in Srebrenica.
The massacre, declared a genocide in an ICJ ruling, will be marked next month.
—–
Comment: This news should be seen in the connection with the fact that Serbia did not arrest Ratko Mladic, a Serbian general and the commander of the forces who executed the Srebrenica genocide.
After this news was posted in balkansdiscussion@yahoogroups.com, one of the participants commented:
“I wonder if someone will use this occasion to ask him when he’ll arrest Ratko Mladic.”
The following was my response:
“That is a very good question Steven. And not only that Bosnians should ask about Mladic; there are many other questions that Bosnians should ask Tadic. Yesterday, I mentioned some other most recent open issues between Bosnia and Serbia, let me repeat:
- Recently Serbia did not apologize and even did not recognize that it was genocide in Srebrenica.
- Arrest and imprisonment of Jurisic in Belgrade.
- International warrant for many Bosnian defenders, including Ejub Ganic case.
However, Bosniak leaders Silajdzic, Tihic and others go to Serbia in official visits, behave as though everything is OK. In fact, they see Tadic as their boss, not as a president of the country that did so many injustices in Bosnia.”
Dr. Muhamed Borogovac