ONLINE GLASNIK Nacionalnog kongresa Republike BiH - br. 671
SADRZAJ - CONTENT
1. Nove presude na Internacionalnom kriminalnom sudu u Hagu kojima se ratni zlocini u BiH kvalifikuje kao genocid
2. ZASTAVE SLOBODE U SREBRENICI PRKOSE IZDAJNICIMA
3. U svijet procurila vijest o prisnom sastanku lidera Islamske zajednice BiH i Republike srpske
4. DA LI JE COVJEK KOJI JE NELEGALNO DAO RODNI LIST RS-U DOSAO “TOBE” ILI SE NASTAVLJA SIBICARSKA IGRA?
5. GEST AMBASADE BiH U AUSTRALIJI ZNACI PODRSKU IZVRSIOCIMA GENOCIDA
6. Fra Mirko Filipovic otkazao gostoprimstvo Josipovicu u samostanu u Plehanu
7. Silajdzic nam potura bizuteriju za zlato koje vec imamo u dzepu
8. PRIKAZ IZUZETNE KNJIGE JERKA ZOVKA “RAT U BOSANSKOJ POSAVINI 1992.”
9. Slika jednog imama iz Cericeve Islamske Zajednice
10. VRIJEME DA SE REGISTRUJEMO ZA IZBORE U BiH
—————————————————————————————-
1. Nove presude na Internacionalnom kriminalnom sudu u Hagu kojima se ratni zlocini u BiH kvalifikuju kao genocid
Slijede citati iz svjetskih medija o presudi Internacionalnog tribunala (ICTY) u Hagu od 10. Juna 2010., a zatim prevodi i editorski komentari Glasnika NKR BiH.
Citat 1.
The Hague, June 10: A United Nations court Thursday found three former Bosnian Serb officers guilty of genocide and convicted four others for their role in Europe’s worst atrocity since World War II - the massacre in 1995 of thousands of Muslim men in Bosnia enclave of Srebrenica.
A total of 5,300 exhibits were admitted and 315 witnesses were heard during the four-year trial, the biggest to date at the Hague-based International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia (ICTY).
Vujadin Popovic and Ljubisa Beara, then chiefs of security of the Drina Corps of the Bosnian Serb Army (VRS), were both found guilty of genocide, extermination, murder and persecution and sentenced to life imprisonment.
Judges said Popovic knew of and shared plans by Bosnian Serb forces to eliminate Muslims living in the area and that Beara was the “driving force” behind the exterminations.
Drago Nikolic, a high-ranking officer in the Zvornik Brigade, was found guilty of aiding and abetting genocide, extermination, murder and persecution, and sentenced to 35 years’ imprisonment.
Ljubomir Borovcanin, a senior police officer, and three others were found guilty of a variety of crimes, including inhumane acts and deportation, and were handed prison sentences ranging from 19 to five years.
“The scale and nature of the murder operation, with the staggering number of killings, the systematic and organised manner in which it was carried out, the targeting and relentless pursuit of the victims, and the plain intention - apparent from the evidence - to eliminate every Bosnian Muslim male who was captured or surrendered proves beyond reasonable doubt that this was genocide,” judges said.
IANS http://www.newkerala.com/news/fullnews-125171.html
Prevod citata na Bosanski jezik
Hag, June 1o, 2010: Sud Ujedinjenih Nacija je u cetvrtak ustanovio da su trojica funkcionera Bosanskih Srba krivi za genocid, a cetvoricu ostalih je osudio za njihove uloge u najgorem zlocinu u Evropi od drugog svjetskog rata, masakriranje u 1995toj godini vise hiljada Bosanskih Muslimana, muskaraca iz bosanske enklave Srebrenica.
Ukupno je bilo prilozeno 5,300 materijalnh dokaza i saslusano 315 svjedoka za vrijeme cetverogodisnjeg sudjenja, najveceg do sada za zlocine iz bivse Jugoslavije na Internacionalnom kriminalnom sudu (ICTY), koji je smjesten u Hagu.
Vujadin Popovic i Ljubisa Beara tadasnji shefovi obezbjedjenja u Drinskom korpusu Vojske Bosanskih Srba (VRS) su obojica proglaseni krivim za genocid, istrebljenja, ubistva i progon i osudjeni na dozivotnu zatvorsku kaznu.
Sudije su obrazlozili da je Popovic znao i dijelio planove snaga Bosanskih Srba da se eliminisu Muslimani koji zive u toj oblasti, a da je Beara bio glavni “izvodjac radova” istrebljenja.
Dragan Nikolic, visoko rangirani oficir u Zvornickoj brigadi je proglasen krivim za podrsku i odobrenje genocida, te istrebljenja, ubistava i progona i osudjen na zatvorsku kaznu od 35 godina.
Ljubomir Borovcanin, visoki policijski oficir i trojica drugih su bili proglaseni krivim za siroku lepezu zlocina, koji ukljucuju razne nehumane akte i deportacije i dobili su kazne zatovora od 19 do 5 godina.
Izvod iz presude: “Stepen i priroda operacija ubijanja, sa stravicnim brojevima ubistava, koja su provedena na sistematski i organizovan nacin, sa ciljanim i nemilosrdnim progonom zrtava, sa jasnom namjerom, koja proizlazi iz materijalnih dokaza, da se eliminise svaki Bosanski Musliman muskarac koji je ili uhvacen ili se predao, dokazuje, bez ikakve razumne sumnje, da je to bio genocid.”
- Kraj Citata 1.
I ostale svjetske agencije prenose gotovo identicnu vijest. Citiracemo jos samo izvjestaj AFP-a, kojeg je prenio i Guardian, jer se u tom izvjestaju objasnjava i sta ove presude znace za Karadzicevo sudjenje. Konstatuje se da ovim u stvari gotovo obezbjedjena i za Karadzica presuda da je kriv za genocid (pretpostavljni osudjenim funkcionerima RS).
Sve su ovo novi neoborivi dokazi da je Republika Srpska genocidna tvorevina i kao takva je od svijeta osudjena na smrt, jer svijet ne priznaje nikakve promjene granica postignute silom, a pogotovo ne genocidom. Nazalost svijet je tu nemocan da ista ucini, buduci da sa strane bh. Bosnjaka (i bh. Hrvata takodjer) nema nikakve pravno osnovane incijative da se ove presude i materijalizuju. Svijet ne moze zabraniti zrtvama genocida da poklanjaju svoje teritorije genocidnom entitetu. Niko ne moze efikasno trajno sprijeciti samoubicu da se ubije, to je ono sto “bosnjacki” politicari koriste da anuliraju sve za BiH povoljne odluke i presude svijeta, da bi sacubali RS.
Jos jednom se pokazalo da Bosna i Hercegovina prolazi dobro dok god je pravda u rukama internacionalnih institucija, a kad god stvari dodju u nase ruke, nasi izdajnici uspijevaju da odrade stvar za cetnike, da sabotiraju pravdu. Evo sada imamo ove presude, da vidimo sta ce uraditi Tihic, Silajdzic, Lagumdjija i ostali “Bosnjaci” u vlasti. Vjerovatno ce, kao da nije nista bilo, kazati: “Pristajemo na etnicki popis stanovnistva i pristajemo na podjelu drzavne BiH imovine na entitete, jer RS tako hoce.”, kao da je RS legalna tvorevina, potpuno neopterecena ganocidom, a mi zlocinci jer smo branili Republiku BiH, pa moramno ispunjvati sve Dodikove zelje bez protivljenja.
Nazalost, Bosnjaci ne razumiju kako svijet funkcionise, oni imaju samo svoju balkansku spletkarsku pamet na raspolaganju, ne shvataju da se u savremenom svijetu odlucuje po zakonima, a ne po volji pojednih “lobija”, ne shvataju da u savremenom svijetu svako raspolaze sa svojom domovinom, svakome je dato pravo da donosi odluke o svojoj domovini (sto se zove suverenitet), da nam nikakve velike sile nemaju pravo diktirati, te Bosnjaci vjeruju u podvale svojih izdajnika da svijet dijeli Bosnu mimo nase volje. Tako se dogadja da nasi izdajnici i pored svih zlocina koje su pocinili protiv naroda, i dalje uzivaju na grbaci tog istog naroda.
Sada slijedi citat i prevod citata AFP-a, gdje se govori sta ova presuda znaci za Kardzicevo sudjenje.
Cista 2.
AFP June 11, 2010, The Hague-based UN court sentenced Bosnian Serb officers Vujadin Popovic, 53, and Ljubisa Beara, 70, to life imprisonment.
The court ruled that they played a leading role in the massacre committed by Bosnian Serb forces in the final stages of Bosnia’s 1992-1995 war.
The verdict - almost four years after the start of the largest trial the tribunal has conducted - made it virtually inconceivable that Radovan Karadzic, the Bosnian Serb leader captured two years ago after 13 years on the run, can evade an identical conviction.
The judges ruled: ”The scale and nature of the murder operation, with the staggering number of killings, the systematic and organised manner in which it was carried out, the targeting and relentless pursuit of the victims, and the plain intention - apparent from the evidence - to eliminate every Bosnian Muslim male who was captured or surrendered proves beyond reasonable doubt that this was genocide.”
AFP, GUARDIAN
Prevod Citata 2 na Bosanki jezik
Sud Ujedinjenih nacija u Hagu osudio je oficire Vojske Bosanskih Srba Vujadina Popovica, 53, i Ljubisu Bearu, 70, na dozivotni zatvor.
Sud je presudio da su oni igrali vodecu ulogu u masakrima pocinjenim od strane Vojske Bosanskih Srba u finalnoj fazi rata u BiH od 1992 – 1995 godine.
Ova presuda, donesena gotovo cetiri godine od pocetka najveceg sudjenja kojeg je tribunal obavio, cini prakticno nemogucim da Radovan Karadzic moze izbjeci identicnu presudu. Radovan Karadizc je lider Bosanskih Srba, koji je uhvacen prije dvije godine, posto je 13 godina uspijevao bjezati od pravde.
Sudija je presudio: “Stepen i priroda operacija ubijanja, sa stravicnim brojevima ubistava, koja su provedena na sistematski i organizovan nacin, sa ciljanim i nemilosrdnim progonom zrtava, sa jasnom namjerom, koja proizlazi iz materijalnih dokaza, da se eliminise svaki Bosanski Musliman muskarac koji je ili uhvacen ili se predao, dokazuje bez ikakve razumne sumnje da je to bio genocid.
Kraj Citata 2
Predlazemo svim patriotima Bosne i Hercegovine da sacuvaju i distribuiraju ove jasne nedvosmislene presude genocida, jer dok im se u svijetu pridaje veliki znacaj, sa dalekoseznim posljedicama za svjetski pravni sistem, kontrolisani bh mediji su potpuno zaturili i marginalizirali ovu vijest. Ako izdajnicki mediji kriju znacaj ovih presuda za genocid, onda narod mora uzeti informisnje u svoje ruke i distribuirati ovu vijest, svako prema svojim mogucnostima.
NKR BiH
_______________________________
2. ZASTAVE SLOBODE U SREBRENICI PRKOSE IZDAJNICIMA
Evo ponovo nase zastave, zastave Republike BiH, koja simbolizira nasu Republiku BiH priznatu od cijelog svijeta, vihori se usred genocidne tvorevine. Niko nije uspio ubiti zastavu drzave koja je u srcima njenih sinova.
Da li ce se oni koji od memorijalnog centra prave “tursko gorblje”, koji sahranjuju zrtve genocida bez ikakvih drzavnih pocasti, kao da su samo zrtve prirodne nepogode, koji dok sahranjuju zrtve genocida bratime ih sa njihovim ubicama, usuditi da prkose i rodbini zrtava i ovim zastavama i doci da ponovo propagiraju svoje podvale u stilu “ovdje je brat ubio brata”?
http://republikabih.net/kafe/index.php?topic=2575.0
http://republic-bosnia-herzegovina.com/?p=668
NKR BiH
_______________________________
3. U svijet procurila vijest o prisnom sastanku lidera Islamske zajednice BiH i Republike srpske
Pise: Dr. Muhamed Borogovac
Slijedi jedna znacajna vijest koje je bila sakrivena za bh javnost, ali je procurila zahvljujuci stranim medijima, citat:
Bosnia’s Islamic community has praised Serb authorities for helping in the reconstruction of a 16th century mosque Serb nationalists blew up during the country’s 1992-95 war.
The Islamic Community on Tuesday organized a ceremony for the prime minister of the Serb region in Bosnia, Milorad Dodik, and gave him a letter of gratitude.
Mustafa Ceric, the head of Bosnia’s Islamic Community, says “better times have come.”
Dodik’s government gave over €600,000 for the reconstruction of the main Banja Luka mosque.
Nearly all of Banja Luka’s Muslims were expelled during the war and all of the city’s 17 mosques were destroyed, including the Ferhadija mosque. The cornerstone laying ceremony for the Ferhadija triggered Serb nationalist riots in 2001 that left one person dead.
Associated press
- kraj citata
Ovo je jos jedna blamaza za Cerica i Islamsku Zajednicu BiH. Da bi shvatili kolika je odanost Cerica i Islamske zajednice njihovim veliko-srpskim gospodarima, moramo shvatiti znacenje rijeci “praise” koju je upotrijebio novinar Associated Pressa da opise taj odnos. Prema rijecniku Engleskog jezika “dictionary.com” imenica “praise” znaci “the act of expressing approval; admiration; commendation; laudation”.
U prevodu “praise” znaci “akt koji izrazava odobravanje; divljenje; hvaljenje; slavu”. Upravo rijecjima “Bosnia’s Islamic community has PRAISED Serb authorities…” je novinar americkog AP-a opisao odnos Cerica i Islamske Zajednice BiH prema funkcionerima Republike srpske. Mozemo misliti kako je ta ceremonija izgledala mucno jednom dostojanstvenom covjeku, Amerikancu, kada je odabrao bas tu rijec “praise” da opise odnos dvije strane.
Na kraju novinar na kulturan nacin objasnjava koliko je to nedostojanstveno ponasanje jer u zadnjoj recenici napominje da su ti ljudi kojima se lideri Islamske Zajednice toliko klanjaju zbog izgradnje jedne dzamije srusili u samoj Banja Luci 17 dzamija i bili protjerali sve Muslimane iz Banja Luke.
Za normalne ljude ovo ponasanje Islamske Zajednice nema nikakva smisla, jer oni koji su srusili bili su duzni sagraditi novu dzamiju i jos platiti kaznu sto su srusili original, jer nikada kopija nije isto sto i original. A to je jedina dzamija koju su sagradili, a hiljadu su srusili i ipak Islamska zajednica je u ekstazi od zahvalnosti “Srbima” koji im grade jednu od hiljadu srusenih dzamija. Sta je sa ostalim srusenim dzamijama?! Sta je sa crkvom u dvoristu otetom od Fatime Orlovic!?
Jedina dobra vijest je sto je i ova blamaza cetnickog agenta Cerica procurila u javnost tako da ni jedan vjernik i ni jedan imam Islamske zajednce ne moze kazati da nije znao da je Ceric jedan obicni posrbica i cetnicki agent koji nam radi o glavi, i da za to koristi cijelu Islamsku zajednicu. Do sada je svaki hodza saznao istinu o Cericu i svaki koji se miri sa tim je Cericev saucesnik u rusenju Bosne i Hercegovine.
_______________________________
4. DA LI JE COVJEK KOJI JE NELEGALNO DAO RODNI LIST RS-U DOSAO “TOBE” ILI SE NASTAVLJA SIBICARSKA IGRA?
Novinar KBSA: Dejton kao projekat je dao rezultat u formiranju prve postdejtonske vlasti na nivou države BiH, a kasnije je od strane politicara iz RS blokiran gdje god im se pružila prilika. Ja vjerujem da ce u BiH javnosti negativno odjeknuti završnica govora dr. Siladžica gdje je on ponovo pozvao UN da pomogne u imlepementaciji ovog sporazuma. Zašto dr. Siladžic nije rekao ono što misli i ocekuje svaki istinski Bosanac i Hercegovac a to je ukinute Dejton i pomozite nam da vratimo gradanski ustav RBiH? Cini se da je danas baš bila najbolja prilika za to.
Sacirbegovic: …. Moje mišljenje se nije puno promjenilo o Dejtonu i nakon pristanka na potpis. To je bio rizik onda, ali više zaista nemamo razloga da imamo ikakav rizik, na kraju krajeva šta sad želimo sacuvati od tog sporazuma. Ja danas odgovorno tvrdim nije riskantno po BiH potpuno odbiti Dejton, nego je riskantno držati ga se i dalje. Zašto? Pa dinamika ovog sporazuma ide protiv cjelovitosti BiH. Status quo je potpuno negativan po BiH. Neki ce savjetovati strpljenje, možda sa pravom, ali ja kažem što duže mi cekamo RS postaje agresivnija,dok medjunarodna zajednica traži neki kompromis uvijek od nas. I onda kada ucinimo jedan, traže drugi, i to se ide do unedogled poput prepolovljenja jabuke, pa onda na cetvrt, pa onda na osminu sve dok od te jabuke ne ostane ni ogrizak. Dok je u svakom kompromisu RS uzela što želi. Danas se u VS UN dobro cula poruka Silajdžica, a i Incka. Ali, ne treba zaboraviti da se untaoc slušanju u UN na terenu u BiH genocid nastavlja. To nije retorika, to je cinjenica. Ja sam vec obradio ovaj problem u topiku okruglog stola kojeg cu držati krajem ove sedmice u St. Louisu na Susretima Bošnjaka Sjeverne Amerike. Srž ovog pitanja je da konsenkvence genocida nisu uklonjene nego se genocid produžio drugacijim metodama po zakonu, regularno. Oni koji sada hoce da kažu mi smo protiv Karadžica, mi smo ga osudili ne mogu sebe oprati dok se ne osudi njegov projekat i stavi van funkcije. A to je RS. Oni koji su kao spremni uhapsiti gen. Mladica, mogu reci Mladic je radio samostalno, ali na kraju vidimo da je posljedica onog što je radio Mladic usvojen i od strane Banjaluke, a i od strane Beograda. Što je najteže za nas razumjeti da je medjunarodna zajednica takodje odgovorna za ovo stanje iako i ona može reci pa eto vi ste potpisali ovaj Dejtonski sporazum, šta hocete sada. Jeste to je cinjenica, ali smo ga poptisali pod pištoljem na celu u strahu od daljeg rata, etnickog cišcenja i genocida. Po zakona taj politcki sporazm ne može da oduzme pravne konsekvence koji svako treba da poštuje kada se radi o genocidu. Dakle kada dodje do potpisa politike sa jedne strane i prava sa druge, pravo ima vecu važnost. Ako ta RS ili Beograd nije poštovao ovaj politicki sporazum, zašto bi ga na kraju mi poštovali. Ne možemo mi govoriti o genocidu koji je prošlost dok on i dalje traje. Znaci da aktaulizacija genocida daje posve drugaciju perspektivu od nekih koji su u BiH politickoj vlasti optereceni samoodrživosti. Mi trebamo da guramo i dalje zahtjev da je Dejton mrtav jer ga je ubila RS. Ja govorim ono što nijedan BiH politicar nije govorio do sada. Mi trebamo okrenuti stranu lista. Ne samo da su politicari i institucije iz RS odgovorni za agresiju i genocid, što je potvrdio sud u Hagu, nego su to i oni iz medjunarodne zajednice koji hoce da nas uvjere kako smo mi ti koji prave probleme i trebamo da progutamo rezultate tog genocida, a ako ne onda cemo mi biti kažnjeni. Kroz godine koje dolaze genocid u Srebrenici, Prijedori, Foci… itd ce biti više rasvjetiljivan i siguran sam da ce se tu naci i direktnija uloga MZ u svemu. Bošnjaci moraju uzeti inicijativu, i kada oni iz Brisela, Washingtona, Londona to je nerelano, mi trebamo kazati to je pravo.
KOMENTAR: Ovo sto Sacirbegovic govori je tacno, medjutim, i 1995. je bilo je isto tako jasno kuda vodi njegova i Alijina politika priznavanja RS - u podjelu i nestanak Bosne i Hercegovine, a sto smo ga jos onda upozoravali. Sjetimo se kako je doslo do zaustavljanja pobjedonosne Armije Republike BiH pred Banja Lukom.
U septembra 1995. u Genevi je potpisan “Sporazum o osnovnim principima” u kojem Republika BiH pristaje, suprotno Ustavu Republike BiH, da se osnuje Republika Srpska na 49% teritorije Republike BiH. Dr. Nijaz Durakovic, koji je tada bio clan Predsjednistva Republike BiH, u vise navrata je svjedocio da Izetbegovic nikada nije dobio saglasnost ostalih clanova Predsjednistva Republike BiH da posalje Sacirbegovica 8. septembra 1995. u Genevu da se odrekne 49% teritorije Republike BiH u korist “Republike Srpske”. Dr. Durakovic je taj sporazum nazvao “izdavanje rodnog lista Republici Srpskoj”, a u knjizi, “Rat u BiH - polticki aspekti” u Glavi 13 se moze naci analiza Prof. Francis Boylea pomenutog “sporazuma”, tacnije kapitulacije Republike BiH, koju je tada Prof. Boyle poslao poslanicima Skupstine Republik BiH.
Kako je doslo do izdavanja rodnog lista “Republici Srpskoj”, u trenutcima kada su cetnici bili u rasulu i kada je genaral Atif Dudakovic svaki dan oslobadjao po jedan grad Republike BiH? Do Izetbegovic-Sacirbegovicevog Genevskog potpisa je doslo poslije dramaticnog apela izdatog od strane tadasnjeg najviseg funkcionera RS, dr. Nikole Koljevica, povodom Dudakoviceve ofanzive. U tom apelu Koljevic kaze da ce “srpska komponanta u BiH dozivjeti slom u roku od 48 sati ukoliko se nesto hitno ne ucini.” Tada je Izetbegovic hitno poslao Sacirbegovica u Genevu da potpise da Srbima pripada 49% BiH. Do toga trenutka Armija Republike BiH je imala pravo uspostaviti ustavni poredak, tj. osloboditi od agresora i pobunjenika svaku stopu medjunarodno priznate Republike BiH. Medjutim, poslije tog potpisa Armija R BiH je morala stati jer je morala postovati medjunrodne sporazume koje su potpisali lideri BiH. Zato, kada je general Atif Dudakovic oslobodio kvotu od 51% BiH, svijet, tacnije Amerikanci uime Ujedinjenih nacija su rekli da Armija Republike BiH mora stati, da ce biti bombarodvana ako nastavi prema nebranjenoj Banja Luci.
Dakle, Armiju Republike BiH nisu zasutavili “Amerikanci”, u sto je Izetbegovic uspjesno ubijedio Bosnjake, nego papiri koje su Republici Srpskoj dali nasi tadasnji lideri Izetbegovic, Sacirbegovic, Silajdzic, Lagumdjija itd
Dr. Muhamed Borogovac
_______________________________
5. GEST AMBASADE BiH U AUSTRALIJI ZNACI PODRSKU IZVRSIOCIMA GENOCIDA
Arnhem, 5. juni 2010.
Na ime:
- Svena Alkalaja, ministra za vanjske poslove BiH
- dr. Safeta Halilovica, ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH
Poštovani,
Povodom odluke Ambasade BiH u Australiji da u svojim prostorijama zabrani održavanje centralne komemoracije kojom se obilježava petnaestogodišnjica genocida u Srebrenici, urucujemo oštre proteste.
Mišljenja smo da bh. Ambasade trebaju pružiti podršku svojim gradanima pri obiljažavanju ove tragedije a ne da opstruiraju njihov rad, što se smatra negirajnjem srebrenickog genocida.
Ovim pismom bi željeli da u skladu sa svojim ingerencijama i ovlastima sprijecite eskalaciju i stvaranje incidentne situacije te uticete na Ambasadu BiH u Australiji da promjeni svoje stajalište i da obavezno zajedno sa našim gradanima obilježi ovaj znacajan dan.
Ujedno Vas molimo da nas obavijestite o Vašim preduzetim koracima u vezi ovog nesretnog nesporazuma.
S poštovanjem, ?
A. Fazlic
Predsjednik PBiH u Nizozemskoj
_______________________________
6. Fra Mirko Filipovic otkazao gostoprimstvo Josipovicu u samostanu u Plehanu
Položiti vijenac srpskim zrtvama u Posavini, je isto kao položti vijenac stradalim Srbima u Vukovaru
U sklopu posjete bio je planiran Josipovicev posjet drevnom, u ratu srušenom samostanu u Plehanu, na kojemu je trebao biti organiziran i sastanak s liderima hrvatskih politickih stranaka. Medjutim, protokol s Plehana “preselio” se u Derventu. Zašto je fra Mirko otkazao dogovoreno gostoprimstvo?
- Otkazao sam gostoprimstvo jer sam naposljetku, tek u trecem razgovoru, saznao da ce predsjednik položiti vijenac i u Sijekovcu, na stratištu srpskih civila, a pouzdano znamo da se tamo kao civilne žrtve prikazuju vojne žrtve - kaže fra Mirko Filipovic. Fra Mirko veli da mu je protokol Josipoviceva posjeta BiH “prezentiran u dozama”.
- Posjetio me Josipovicev izaslanik i pitao mogu li primiti predsjednika, u prolazu, na povratku iz Sarajeva. To sam rado prihvatio, primio sam ga i u predizbornoj kampanji. Potom, dva-tri dana poslije, stiglo je izaslanstvo iz protokola i tražilo da se u samostanu organizira sastanak s predstavnicima hrvatskih politickih stranaka.
Pitali su mogu li im organizirati i rucak. I na to sam pristao iako objektivno za to nemam adekvatne uvjete. Treci put su stigli s konacnim prijedlogom, da na Plehanu polože vijenac ispred porušene crkve, dodajuci da ce položiti vijenac i u crkvi u Sijekovcu. A to je vec visoko, osjetljivo politicko pitanje - prepricava nam gvardijan tijek dogovaranja posjeta.
- Dogadjanja u Sijekovcu nisu sudski istražena, ima previše kontroverzi. Govori se i da je rat u BiH poceo napadom na Sijekovac. Cijela Posavina za Hrvate je kao Vukovar. Ja sam predsjednikovu savjetniku pojasnio da je polaganje vijenca u Sijekovcu isto kao da ode položiti vijenac stradalim Srbima u Vukovaru. Medjutim, oni su se oglušili na moje sugestije i jedino što mi je preostalo je da iz tog izidjem. Hrvatski predsjednik ima pravo voditi hrvatsku politiku kako on želi, a ja kao slobodan gradjanin imam pravo odluciti da u tomu ne želim sudjelovati.
Ne želim da se Plehan veže uz ovaj posjet koji ce izazvati kontroverze. Iz ovog njegova posjeta Sijekovcu, poznajuci srpsku mitologiju, vec sada mi je jasno kakve ce sve imati konotacije i tumacenja u buducnosti - kaže fra Mirko Filipovic.
Nakon vijesti da je plehanski gvardijan otkazao gostoprimstvo Josipovicu, pitali smo velecasnog Filipa Mršica iz župe Svetog Juraja mucenika u Derventi, hoce li se dogovoreni sastanak u njegovoj župi održati, a on nam je potvrdio da ce sve biti kako je i planirano.
(slobodnadalmacija.hr, DEPO/dg)
KOMENTAR: Svaka cast gosp. Mirku Filipovicu. Dakle, u svim vjerama i medju svim svestenicima ima i dostojanstvenih ljudi, koji nisu na prodaju, a ima i onih kojima nista nije sveto, koji ce sve prodati za malo licne promocije kod vaznih politicara.
Najznacajnija informacija je da je protokol Josipoviceve posjete Posavini prezentiran dozirano, tako da se nije vidio cijeli plan i smiso posjete, da bi Fra Mirko Filipovic iz najvaznijeg Posavskog samostana bio navucen da pristane na nesto, sto ne zeli i sto Posavini nije u interesu. To pokazuje da je Josipovic tacno znao sta radi, da njegov odlazak na noge Dodiku i time implicitno priznavanje RS nije slucajna greska, nego dobro smisljena igra. On je pokusao izmanipulisati Fra Mirka Filipovica iz Plehana, a sruseni drevni samostan Plehan je simbol stradanja Hrvata Posavine, da bi svijetu demonstrirao “ociglednom nastavom” da i Hrvati Posavine, cak u Plehanu, bezuslovno pristaju na uspostavljeno stanje u Posavini. Sve te veoma znacajne poruke su poslane u svijet pod krinkom humanitarnosti.
Dakle, Republika Hrvatska - Republika Srpska = 0 : 2. Znaci, Republici Srpskoj se daje i izvinjenje, gdje ga ne zasluzuje i znacajan korak u priznanju suvereniteta genocidne tvorevine.
Napominjemo da je svjetska stampa uglavnom ispravno shvatila da je Josipoviceva posjete Republici srpskoj znacajna propagandna pobjeda drzavnosti RS, a to je najjasnije iskazano u Britanskoj i srbijanskoj stampi, tj. kod onih koji su tu poentirali.
Dr. Muhamed Borogovac
________________________________________________
7. Silajdzic nam potura bizuteriju za zlato koje vec imamo u dzepu
Stranka za BiH: “Srbija je priznala agresiju na BiH i nece moci pobjeci od toga”
Stranka za BiH izrazila je zadovoljstvo zvanicnim priznanjem Republike Srbije da je 1992. godine izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu, te vodila agresorski rat na teritoriji naše zemlje.
“Ovo priznanje, koje su 11. juna 2010. godine potpisali ambasador Srbije Dejan Popovic, kao i ministrica pravde Srbije Snežana Malovic, jasno drži da je na teritoriji Bosne i Hercegovine na djelu bio oružani sukob u kojem su ucestvovale dvije države “i to Bosna i Hercegovina s jedne strane, a sa druge SRJ (Savezna Republika Jugoslavija).“
Ova terminologija je primjer priznanja agresije i vodjenja agresorskog rata jedne države na teritoriji druge suverene države, te se njime završava prica o prirodi i karakteru rata u Bosni i Hercegovini.
Ovo je prvi put u historiji da Republika Srbija odstupa od svog konzistetnog i dugogodišnjeg stava da je u našoj zemlji na djelu bio “gradjanski rat“ sa kojim Srbija nije imala dodira. Iako je jasno da Srbija ovim priznanjem pokušava ostvariti kratkotrajne politicke ciljeve, koji upravo zbog toga nece ni uspjeti. Stranka za BiH podsjeca da Republika Srbija više nikada nece moci pobjeci od ovog priznanja, s obzirom na njegov dokumentovani karakter, navedeno je u saopcenju stranke.
Kraj saopstenja SBiH.
KOMENTAR: Silajdzic ovdje skuplja patriotske poene, poturajuci nam bezvrijednu laz da bi nam uzeo ono sto odavno imamo u dzepu, a sto je on krije od nas, zajedno sa ostalim izdajnicima. Naime, Savjet bezbjednosti UN, jedino tijelo u intenacionalnom pravnom sistemu koje je nadlezno da odluci sta je agresija, a sta nije, je u aprilu 1992. godine usaglasavanjem donijelo rezolucije 752 i 757 kojim je proglasilo da su Srbija Crna Gora i JNA pocinile agresiju na Republiku BiH te su Ujedinjene nacije na osnovu tih obavezujucih rezolucija pocele kaznjavati agresore uvodeci ekonomske sankcije i cak ekonomsku blokadu krnjoj Jugoslaviji, iskljucujuci je cak iz UN itd.
Poznato je da ni u jednom pravnom sistemu, ne moze biti kaznjena strana cija krivica nije dokazana, pogotovo ne u svjetskom pravnom sistemu. Dakle, krivica Srbije i Crne Gore za agresiju na BiH je davno dokazana, a umjesto tih debelih dokaza, Silajdzic nam potura da mi imamo potvrdu agresije samo na osnovu ovog laznog priznanja Srbije.
Kome treba lazno priznanje Srbije, poslije odluka Savjeta Sigurnosti UN kojima su uvedene i sankcije i ekonomska blokada Srbije?
A to “priznanje” Srbije je lazno i zato potpuno bezvrijedno. Naime, Dobrovoljacka se dogodila na samom pocetku rata, prije ultimatuma Geroga Busha seniora (u ime UN) da se JNA povuce iz BiH, prije 1. maja 1992. Tada, za vrijeme Dobrovoljacke, su jos uvijek vojnici iz Srbije legalno bili u Bosni kao vojnci JNA. Tek 1. maja 1992. su se vojnici iz Srbije formalno morali povuci iz BiH po sprazumu u Skopju izmedju Izetbegovica i Adzica.
Sjetimo se da je poslije Ultimatuma UN-a, koje je u ime UN izdao George Bush Senior, Alija Izetbegovic hitno otisao u Skopje, i dogovorio se sa Adzicem (cime je samo upropastio ultimatum) da se JNA nazove Vojska Bosanskih Srba i tako joj omogucio da ostane u BiH. Medjutim, kao “Vojska bosanskih Srba” nisu smjeli imati vojnike iz Srbije poslije 1. maja 1992.
Znaci, ako je Srbija priznala prisustvo vojnika iz Srbije u Dobrovoljackoj prije 1. maja 1992. to nama nista ne koristi, jer tada je JNA jos bila legalno u BiH. Medjutim, ako su vojnici iz Srbije nadjeni u BiH poslije 1. maja 1992, kada se po dogovoru Izetbegovica i Adzica JNA transformisala u “Vojsku Bosanskih Srba”, to je nama znacajno, to je dokaz agresije, jer tada vise nije smjelo biti vojnika iz Srbije u BiH.
A Srbija je upravo to priznala, sudjenjem u Srbiji Iliji Jurisicu, jer je Srbija uzela za pravo da sudi Jurisicu u Srbiji, jedino ako su pogunili vojnici iz Srbije na Brcanskoj Malti. To sudjenje za Brcansku maltu je mnogo znacajnije u tom pogledu od “priznanja” za Dobrovoljacku, jer je Brcanska malta bila tek 15. maja 1992, dakle kada vise nije smjelo biti vojnika iz Srbije u BiH, a Srbija sudi Jurisicu za “zlocin” nad vojnicima iz Srbije.
Dakle, Silajdzic nam potura veliki znacaj priznanju Srbije da su u Dobrovoljackoj poginuli vojnici iz Srbije, jer je to priznanje bezvrijedno, jer su tada jos smjeli biti u BiH kao vojnci JNA, a ne pridaje nikakav znacaj cinjenici da su na Brcanskoj malti poginuli vojnici iz Srbije, koji tada tu nisu smjeli biti u BiH, cije prisustvo dokazuje agresiju Srbije na BiH.
Eto kako nas veoma inteligentni i skolovani agent Silajdzic strucno udbaski “radi”, dok cesto glumi politicku nekompetentnost i naivnost.
Dr. Muhamed Borogovac
________________________________________________
8. PRIKAZ IZUZETNE KNJIGE JERKA ZOVKA “RAT U BOSANSKOJ POSAVINI 1992.”
U tisku se nedavno pojavila jedna vrlo zanimljiva knjiga umirovljenog hrvatskog casnika Jerka Zovaka Rat u Bosanskoj Posavini 1992., koja se na vrlo opsežan i dokumentiran nacin bavi velikosrpskom agresijom na Bosansku Posavinu, razlozima i uzrocima njezina pada 1992. godine. J. Zovak, i sam direktni sudionik ratnih zbivanja u Posavini, na temelju originalnih politickih i vojnih dokumenata, vjerno rekonstruira dogadaje koji su imali odsudnu važnost za tragicnu sudbinu koja je pogodila Bosansku Posavinu.
U svojim analizama autor dokazuje odgovornost tadašnjeg hrvatskog vodstva na celu s predsjednikom Tudmanom, ministrom Šuškom i njihovom desnom rukom u tzv. HercegBosni M. Bobanom za dogovore sa srpskom stranom koji su rezultirali izdajom ovog vrlo bogatog teritorija BiH. Zovak kronološki iznosi nekoliko dogadaja, koji su na neki nacin zapecatili sudbinu Bosanske Posavine, a posebno se to odnosi na sporazum BobanKaradžic u svibnju 1992: 06. svibnja, 1992. god. Boban i Karadžic su (Muslimanima iza leda) potpisali “neprincipijelan” sporazum, kojim se Srbima prepustio koridor u Bosanskoj Posavini. Tim se sporazumom agresora i neprijatelja pretvorilo u prijatelja, a žrtvu i saveznika u neprijatelja. 08. svibnja, 1992. god. glavni zapovjednik HVO, general Ante Roso, na prostoru “Hrvatske zajednice Herceg Bosna”, legalne postrojbe TO BiH, proglasio je “nelegalnim”. Muslimani i drugi (HOSovci) koji nisu “poštovali zapovijed”, bili su “razbijeni”. Bio je to pocetak službenog distanciranja najveceg dijela organiziranih Hrvata od središnje vlasti u Sarajevu.
03. srpnja 1992. Predsjednik HZHB, Mate Boban je, “zabivši Muslimanima nož u leda”, proglasio osnivanje “države u državi”. Time je završeno institucionalno stvaranje preduvjeta za otvoreni rat s Muslimanima.
06. listopada 1992. god. hrvatskomuslimanske snage su izgubile “Bosanski Brod i cijeli mostobran”. Bosanskohercegovacki Hrvati su, od uvaženog konstitutivnog naroda i žrtve, putem dvosmislene Zajednice (Republike) “Herceg Bosne”, pretvoreni u kolaboracioniste “jednog od agresora na BiH” i nacionalnu manjinu. Srpska država je prešla Drinu, Tinju, Bosnu, Ukrinu i Vrbas, te svojim vrhom izbila u neposrednu blizinu zamišljene velikosrpske granice: Virovitica, Karlovac, Ogulin, Karlobag – na rijeku Unu.
Ovdje vrijedi istaknuti i izjave dvojice visokopozicioniranih casnika hrvatske vojske koji su bili izravno ukljuceni u dogadaje u Bosanskoj Posavini. Tako brigadir Vinko Vrbanac, zapovjednik operativne zone Osijek govoreci o padu Bosanske Posavine i Bosanskog Broda veli: “Osobno se smatram odgovornim, a kao vojnik postiden i popljuvan, jer nismo izgubili Brod u krvi i znoju vec u bezglavom povlacenju.” General Petar Stipetic tvrdi kako je citanjem ove knjige dobio nove uvide u razloge pada Bosanske Posavine i zakljucuje: “Slažem se s autorom kako je politicka volja hrvatskog vodstva bila vidljiva i u sporazumu BobanKaradžic iz Graza, te kako je taj sporazum za direktnu posljedicu imao dogovoreno vodoravno presijecanje Bosanske Posavine, kako Republika Srpska ne bi bila okomito presjecena, a time i poražena.” General Stipetic zatim navodi kako je osobno dva puta inicirao presijecanje koridora i oslobadanje Posavine koje se dobro isplaniranom akcijom moglo izvesti, ali je svaki put bio sprijecen od strane tadašnjeg hrvatskog vodstva, a kod drugog takvog pokušaja i smijenjen. Zovak u svojim analizama pokazuje kako je službena hrvatska politika jasno preferirala interese hercegovacke hrvatske zajednice nauštrb one posavske, i opcenito bosanske, što je konacno dovelo do tragicnih posljedica tijekom rata, a posljedice te politike se osjecaju i danas. U tom kontekstu su zanimljive i rijeci koje je Vladimir Lukic, predsjednik Vlade Karadžiceve tzv. Republike Srpske uputio svom kolegi u vladi tzv. Herceg Bosne Jadranku Prlicu zahvaljujuci mu za odlicnu suradnju u dopremanju nafte RSu i srpskim snagama: “Gospodine predsjednice, sa zadovoljstvom mogu da konstatujem da se dobra razmjena izmedu naše dvije države odvija u skladu s dogovorima koje smo utvrdili.”
Nije stoga nimalo slucajan tragican kontinuitet hrvatske politike u BiH i njezine fasciniranosti srpskom politikom koja i dalje traje: kao što je u nedavnim devedesetim godinama M. Boban po Šuškovim i Tudmanovim instrukcijama dobro suradivao s R. Karadžicem u izdaji i seljenju posavskih i bosanskih Hrvata opcenito, tako danas predsjednik HDZa Dragan Covic odlicno suraduje s M. Dodikom. Zbog tih i još mnogih drugih razloga je stoga ovih dana bilo vrlo otužno slušati kardinala Bozanica i još neke hrvatske biskupe i svecenike u HR i BiH koji su u povodu desete godišnjice Tudmanove smrti iznosili neukusne glorif kacije o njemu i njegovom politickom djelovanju, bez ijedne kriticke rijeci o pogubnosti Tudmanove politike po njegove sunarodnjake u BiH. Ako ni zbog cega drugog, trebali su biti suzdržaniji barem zbog svih onih žrtava koje je autor Zovak donio na kraju svoje knjige (popis hrvatskih žrtava objavilo je Svjetlo rijeci u kolovozu 2008), a koje bacaju jedno sasvim drugacije svjetlo na vrlo raširenu pricu o “velikim” i “malim” Hrvatima i broju stradalih Hrvata u Bosni i Hrvata u Hercegovini. Za njihovo je stradanje u Posavini uz velikosrpskog agresora itekako suodgovorno i tadašnje hrvatsko vodstvo na celu s predsjednikom Tudmanom, koji je u svom poznatom intervjuu Slobodnoj Dalmaciji od 31. 12. 1991./1.1. 1992. najavio dogovore sa Srbima nauštrb BiH kako bi se “nacionalni ciljevi Srbije ostvarili i da ona ne bi više imala razloga za ekspanziju”.
U svojim analizama autor Zovak iznosi dokaze koji pokazuju kako Bosanska Posavina nije izgubljena vojnim putem, nego dogovorima tadašnjeg srpskog i hrvatskog vodstva, a po samom svjedocenju generala Stipetica svaki pokušaj povratka tih teritorija pod hrvatsku vlast bio je onemogucivan od strane najviših hrvatskih vlasti. Ne znam kakvi bi još dodatni dokazi trebali da se pokaže prava istina o ovoj sramotnoj stranici hrvatske povijesti i nezalijecenoj rani posavskih Hrvata i Bošnjaka. Preporucujuci ovu knjigu prije svega svim Posavljacima i drugim zainteresiranim citateljima, mogu samo citirati ono što je u pogovoru ove knjige napisao general Stipetic: “Knjigu preporucujem ne samo vojnim profesionalcima, nego svima koji žele saznati u kojoj mjeri je vojnik bio instrument politike, a politika uzrok pada Bosanske Posavine.”
Petar JELEC
Svjetlo rijeci, sijecanj 2010.
___________________________________
9. Slika jednog imama iz Cericeve Islamske Zajednice
U zadnja dva broja glasnika spominju se imena nekih “Cuvara Jugoslavije” koji i dalje cine zlo Muslimanskom narodu, bez imalo stida, a mi slijepci, cutimo. Ako pogledate spisak cuvara Jugoslavije, naci cete ime Vareslija (Sulje) Fadil, 1954 iz Brizika-Zenica, Osnov angazmana: Dobrovoljan, … koji je radio na podrucju Kljuca. A od 1984 radi za SDB pod imenom Piri.
Sa podrucja Kljuca je protjeran, razlog nije poznat, a skrasio se u Cagljici na podrucju Velike Kladuse, tamo i dalje radi, i zivi u objektima tamosnjeg dzemata. U Sanskom mostu posjeduje 2 stana, i kafic vidi hodza pa “posjeduje kafic”, vjerovatno kao zasluzan gradjanin iz rata, ali vjerovatnije od prije rata, kao zasluzan UDBA-s.
Njegov sin Senahid Vareslija rodjen 1980 u Kljucu, nije zavrsio medresu, a ipak sada klanja dzumu namaz petkom u Amsterdamu? Vjera mu sluzi da ostvari nekakve svoje ciljeve i ciljeve Radonciceve stranke, cije listice djeli na rostiljijadama koju organizuje u dvoristu njegove supruge u Rotterdamu. Tvrdi da je OTADZBINA ugrozena, i da svi koji ne glasaju za Radoncicevu stranku, su protiv otadzbine. Kaze “Sta hocete on je napravio dva nebodera u Sarajevu, a u Sarajevu nikad u zivotu nije bio do polaska za Holandiju, osim sto bio je kod Mustafe Cerica i popio kahvu, i dobio poziciju u Amsterdamu.
Od dzemata iz Amsterdama, trazi da mu za taj dan (jedan u sedmici) sto klanja dzumu, dva puta godisnje kupuju mobilni telefon sa navigacijom, iako mu placaju za tu njegovu uslugu sasvim solidno, cak i troskove goriva za njegovo auto.
R. H. Holandija
KOMENTAR: Mi smo provjerili da Fadil Vareslija jeste bio dobrovoljni dousnik udbe. Medjutim, nismo u stanju provjeriti mnoge navode iz pisma o Senahidu, pa smo ga veoma skratili. Medjutim, bitni navodi koji smo iznijeli, npr. da Senahid nije zavrsio medresu, a da je ipak dobio dobar angazman u Amsterdamu, i da dijeli letke Radonciceve stranke se mogu demantovati ako nisu istiniti. Mi cemo rado objaviti demant koji ce otici na potpuno iste adrese nasih citalaca, ako se pojavi.
Znaci, Cericevi imami dijele Radonciceve letke? Izgleda da jedino jos Tihic ne shvata da je potrosen za projekat i da treba da nestane sa politicke scene. A mozda i shvata, pa zato ide onako otvoreno pro-cetnicki, kao sto je isao u intervjuu Tanjugu, i kao sto i poslije najnovijih presuda za genocid ide u Beograd, bez ikavog dostojanstva, valjda zna da nema sta vise izgubiti mejdu Bosnjacima.
M. B.
_______________________________
10. VRIJEME DA SE REGISTRUJEMO ZA IZBORE U BiH
(Ovaj poziv za registraciju nam je stiga na Hrvatskom, ali smo ga prosarali Bosanskim i Srpskim rijecima, da ga ne bi morali ponavljati tri puta, i da se niko ne osjeca potisnutim.)
3. oktobra 2010. godine ce se odrzati Opsti izbori u Bosni i Hercegovini.
Pozivamo sve državljane Bosne i Hercegovine koji žive u inostranstvu - PRIJAVITE se za glasanje izvan BiH za opce izbore u BiH koji ce se održati 3.10.2010. godine.
Da biste bili upisani u Centralni biracki spisak za glasovanje izvan BiH PRIJAVA se, najkasnije do 19.7.2010. godine, vrši podnošenjem popunjenog Obrasca prijave za glasovanje izvan BiH Središnjem izbornom povjerenstvu BiH.
Obrazac prijave za glasanje izvan BiH (Obrazac PRP1) dostupan je:
- Na internet stranici Središnjeg izbornog povjerenstva BiH www.izbori.ba
- Na internet stranici www.mvp.gov.ba
- U diplomatsko konzularnim predstavništvima BiH
Glasacko pravo na izborima u BiH, prema Izbornom zakonu BiH, imaju sve osobe koje ispunjavaju sljedece uslove:
- imaju navršenih 18 godina do dana izbora
- državljani su BiH
- imaju prijavljeno prebivalište u BiH
Popunjen obrazac prijave za glasovanje izvan BiH treba potpisati i zajedno sa preslikom (kopijom) jednog od važecih IDENTIFIKACIJSKIH dokumenta (osobna/licna karta BiH, vozacka dozvola BiH ili putovnica/pasos BiH) dostaviti Središnjem izbornom povjerenstvu BiH na adresu:
Izbori u Bosni i Hercegovini
Poštanski pretinac 451
Sarajevo 71 000 , Bosna i Herzegovina
ili faksom na sljedece brojeve: 00 387 33 251 333 i 00387 33 251 334
ili elektronskim putem na: ppprijava@izbori.ba i prijavapp@izbori.ba (preporuka je da posaljete na obje adrese zatrazite emailom da vam se posalje potvrda primljenog emaila, jer nije jasno koja je adresa ispravna)
Prijava treba biti dostavljena u Središnje izborno povjerenstvo BiH najkasnije do 19.7.2010. godine u 24,00 sati.
Podnositelj prijave može putem dežurnog telefona ili e- maila provjeriti rezultate obrade svoje prijave. Dežurni telefon: 00387 33 251 331 ili 00387 33 251 332 ili E-mail: info@izbori.ba
Svim državljanima BiH koji se upišu u Središnji izborni popis za glasovanje izvan BiH dostavit ce se glasacki materijal na adresu stanovanja izvan BiH.
I. AKO SE PRVI PUT PRIJAVLJUJETE ZA GLASOVANJE IZVAN BiH
1. Osoba koja privremeno boravi izvan BiH treba dostaviti:
- Popunjen i vlastorucno potpisan obrazac PRP1
- Preslik odnosno kopiju jednog od važecih indentifikacijskih dokumenata s fotografijom: osobna iskaznica BiH ili vozacka dozvola BiH ili putovnica BiH
2. IZBJEGLA OSOBA treba dostaviti:
- Popunjen i vlastorucno potpisan obrazac PRP1
- Dokument za dokazivanje državljanstva BiH (uvjerenje o državljanstvu BiH ne starije od 6 mjeseci ili preslik važece putovnice BiH)
- Dokument za dokazivanje identiteta s fotografijom (preslik valjanih isprava izdanih od strane zemlje domacina ili preslik izbjeglickog kartona izdanog od vlade zemlje domacina ili preslik drugih dokumenata izdanih od medunarodne organizacije)
- Dokaz o prebivalištu (preslik stare osobne iskaznice ili preslik potvrde o prebivalištu)
II. AKO STE GLASOVALI NA PREDHODNIM IZBORIMA (osobe koje privremeno borave izvan BiH ili izbjegle osobe)
Središnje izborno povjerenstvo ce vam dostaviti obrazac PRP2 na adresu koju ste naveli prigodom posljednje prijave za glasovanje.
- Obrazac PRP2 trebate popuniti , potpisati i dostaviti Središnjem izbornom povjerenstvu s preslikom jednog od važecih indentifikacijskih dokumenata s fotografijom: osobna iskaznica BiH ili vozacka dozvola BiH ili putovnica BiH.
Ako ste izbjegla osoba, umjesto prethodno navedenih dokumenata, kao dokaz indentiteta možete priložiti jedan od sljedecih dokumenata s fotografijom: preslik valjanih isprava izdanih od strane zemlje domacina ili preslik izbjeglickog kartona izdanog od vlade zemlje domacina ili druge medunarodne organizacije).
Ukoliko obrazac PRP-2 ne bude stigao na Vašu adresu, postupite kao da se prvi put prijavljujete za glasovanje.
Dodatne informacije u svezi s glasovanjem izvan BiH možete naci na web-stranici Središnjeg izbornog povjerenstva BiH www.izbori.ba
Pozivamo sve gradjane BiH koji žive u inozemstvu, a do sada nisu izvadili osobnu iskaznicu BiH, da to ucine po dolasku u BiH kako bi na narednim izborima ispunili uvjete za glasanje.